citat:

---

fijubriju wrote:


Bosna nam je jedina nada!

(Damjan Pavlica je muzičar i publicista iz južnog Beograda. Frontmen je benda Damjan od Resnika, u kojem svira gitaru i pjeva.)

---

vo Josipović, Tadićev i Dodikov partner za politički ples

Bosna, zemlja za potkusurivanje

Piše: Petar Jeleč
U prošli petak je u Mostaru održan Večernjakov pečat, blještava parada licemjerja, neukusa i kiča kojom je, uz časne iznimke, prodefilirao čitav niz više nego sumnjivih likova. Manifestacija je to bosanskohercegovačkog izdanja Večernjeg lista, novina predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića koje mogu poslužiti kao primjer udvorništva i neprofesionalizma na ovim područjima.

Novinarstvo je zadnjih desetljeća palo na najniže moguće grane, no način na koji tekstove pišu pojedini novinari Večernjaka izdaja je novinarske i ljudske etike. Autorski tekstovi su do u detalje predvidivi: Tu je, prvo, red članaka koji veličaju genijalnost „Velikog vođe“ Dragana Čovića koji nikad ne spava jer, svakodnevno se žrtvujući, bdije nad jednakopravnošću Hrvata u BiH tako što ih on i njegova stranka nemilice pljačkaju već dva desetljeća i ne žele taj monopol prepustiti nikome drugome. Druga polazna točka od koje se kreće u Večernjakovim novinarskim manipulacijama je pisanje o „nelegitimnim“ predstavnicima hrvatskog naroda koji obnašaju funkcije u Federalnoj vladi i „izdajicama“ oličenima u HSP-u i NSRB. Treći i zapravo glavni nosivi stup na kojem počiva Večernjakovo novinarstvo je svakodnevno dizanje tenzija između Hrvata i Bošnjaka u čemu se pribjegava i pukim izmišljotinama, dok se s druge strane redovito hvali Milorada Dodika i način na koji je on „riješio“ hrvatsko pitanje u tzv. RS. Neupućeni čitatelj bi listajući ove novine vrlo lako mogao dobiti dojam kako su Hrvati u tom entitetu „jednakopravni“ kao nikad dosad u povijesti, budući da se za njih tamo onako pravo „stožernički“ brinu Emil Vlajki i Davor Čordaš. Nije stoga nimalo slučajno što je jedan od ovogodišnjih laureata i Aleksandar Džombić, predsjednik vlade tzv. RS, jer zaista ga je trebalo nagraditi za sve ono što su njegova vlada i predsjednik Genocidije Milorad Dodik učinili za Hrvate u tom entitetu. A zna se da su učinili jako puno i čine i dalje skupa s Čovićem sve kako se nijedan od njih nikad ne bi vratio na svoje ognjište. Konačno, četvrta okosnica koja obilježava pisanje Večernjeg lista je neukusno ulagivanje Katoličkoj crkvi, jer valja uvijek živim održavati nikad prekinuti savez Crkva-HDZ zbog obostranih materijalnih interesa, budući da „stožernik“ zna da, uz rijetke iznimke, može uvijek računati na podršku crkvenih ljudi na izborima, a zauzvrat i kler može računati na Čovićeve predizborne i postizborne „donacije“.

Na tu Večernjakovu paradu manipulacije i svakojake instrumentalizacije – posebno nečasne instrumentalizacije mučeničke smrti jedne časne sestre – prema najavama Večernjaka opet je trebao doći i prošlogodišnji laureat i nova zvijezda Večernjeg lista Ivo Josipović u pratnji neizostavnog don Ivana Tolja, dvorskog kapelana hrvatskog predsjednika i desne mu ruke u obavljanju prljavih medijskih i obavještajnih poslova po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tolj je naravno došao, no Josipovićevu dolasku se, kako se može pročitati iz medija, ispriječila viša sila – konjuktivitis, što je zaista prava šteta jer je time ova manifestacija izgubila velik dio svog „glamura“.

Ostali smo tako zakinuti za Josipovićevo više nego srdačno druženje s hrvatskim stožernikom Draganom Čovićem i njegovim najbližim suradnicima koji bi inače, kad bi BiH bila pravna država, vrijeme provodili u manje glamuroznim prostorima, u nekoliko kvadratnih metara. No čim ozdravi, Josipović može opet skoknuti do Banjaluke na sličnu manifestaciju koju organizira Milorad Dodik preko Nezavisnih novina gdje se hrvatski predsjednik nedavno okitio još jednim „prestižnim“ odlikovanjem. Dodik, Čović, Večernji list, Nezavisne novine – svejedno, sve je to varijacija na istu temu i društvo u kojem se Ivo Josipović osjeća kao riba u vodi. A nema sumnje da bi se tu odlično uklopio i dobitnik Dodikova ordena „časti“ banjalučki biskup Franjo Komarica.

Nedodirljivost u medijima u RH
Josipović je čovjek o kojemu se danas u medijima u Republici Hrvatskoj teško može i smije napisati ijedna kritička riječ, jer on preko svojih veza i sprege s medijskim mogulima zapravo vlada hrvatskim medijskim prostorom. O tome je neki dan odličan tekst napisao Tomislav Klauški na index.hr, koji uz još nekoliko novinara – koji se inače mogu nabrojiti na prste jedne ruke – još ima hrabrosti pisati o dvojbenim poslovima aktualnoga hrvatskog predsjednika. Matija Babić je u pretprošloj emisiji HRT-a Nedjeljom u 2 vrlo argumentirano govorio o Josipovićevim vezama s medijskim tajkunima u RH kao i o njegovoj nejasnoj ulozi oko ZAMP-a. Kako će se stvar dalje razvijati, ostaje da se vidi, ali prema onome što smo dosad vidjeli, u vrijeme Franje Tuđmana pisalo se slobodnije i hrabrije o lošim potezima hrvatskog predsjednika nego što se to radi danas u vremenu predsjednikovanja Ive Josipovića. Po svemu sudeći, čini se kako kritička riječ o hrvatskom predsjednika danas previše košta i da je autocenzura jača nego ikada.


U predizbornoj kampanji Josipović je nastupao sa sloganom o „novoj pravednosti“ od čega danas nije ostalo apsolutno ništa. On se savršeno uklapa u novu elitu postjugoslavenskih političara koje osim vlastitog interesa i slike koju ostavljaju u javnosti, ne zanima ništa drugo. Interesi građana su tu sasvim sporedna stvar. Radi se o čovjeku koji se želi dodvoriti svima i ostaviti dojam kulturnog, obrazovanog i poštenog čovjeka. No to je sve puka fasada iza koje se krije vlastohlepna i samoljubiva osoba, nesposobna da prihvati i najdobronamjerniju kritiku. Obilno se služi populističkim metodama pa smo nedavno bili svjedoci njegova zalaganja za ukidanje povlaštenih mirovina, da bi se sve promijenilo kad je uvidio da bi se to ukidanje moglo odnositi i na njega. Potom je priču skrenuo na ured bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, ali se na njegovu žalost pokazalo kako on danas zapošljava više ljudi nego što su ih svojevremeno imali Franjo Tuđman i Stjepan Mesić, te kako u politici zapošljavanja u svom uredu uvodi i nove kategorije uposlenika, tako da recimo jedna njegova savjetnica ima uza se još zamjenicu savjetnice plus dvije pomoćnice savjetnice. Mesiću je prigovorio što je branio Gadafija, a od javnosti je krio svoje pismo koje je uputio povodom smrti sjevernokorejskog diktatora. Mesić mu je s pravom odgovorio da se politika ne vodi jeftinim ulagivanjem svima i svakome i podršci koju Josipović daje Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj.

Destabiliziranje Bosne i Hercegovine
I tu sada dolazimo do pravog problema politike Ive Josipovića, problema koji očito previše ne zanima građane u Republici Hrvatskoj, jer o tome skoro nitko ništa ne piše i ne govori. Javnosti je uvelike poznat Josipovićev nekritički odnos prema politici srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Kada bi se tu radilo o prijeko potrebnoj uspostavi povjerenja i relaksiranju odnosa između Srbije i Hrvatske, srpskog i hrvatskog naroda, čovjek tu ne bi mogao imati nikakvih zamjerki jer nam danas na čitavom području Balkana nedostaje ljudi koji će voditi takvu politiku i koji će spuštati međunacionalne tenzije. No ovdje se radi o nečemu vrlo problematičnom, o tome da Ivo Josipović skupa s Borisom Tadićem vuče poteze koji teško da pridonose stabiliziranju prilika u našoj zemlji.

Tadić je čovjek koji je u Srbiji rehabilitirao četnički pokret, čovjek koji preko svojeg pijuna Milorada Dodika polako ali sigurno uništava Bosnu i Hercegovinu, čovjek koji samo glumi da vodi neku proeuropsku politiku u Republici Srbiji. Takva njegova politika prema Bosni i Hercegovini uopće ne začuđuje, jer je to politika koja je doslovno zacrtana tzv. Memorandumom 2: politika koja tzv. RS smatra najvećim srpskim uspjehom u zadnjim ratovima i novom „srpskom državom“ kako ju je nazvao patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej. Ali itekako začuđuje Josipovićeva zdušna podrška toj istoj politici. Tzv. Republici Srpskoj, genocidnoj tvorevini koja nije nastala samo na genocidu u Srebrenici, nego na mnoštvu genocida po čitavoj Bosni i Hercegovini, jedan hrvatski predsjednik nedavno čestita 20 godina od njezina osnutka!!! Čini to ne javno, nego zakulisno, kako to inače voli raditi Ivo Josipović. Njegovo nemušto dvodnevno izbjegavanje odgovora na pitanje zašto je to učinio i nesuvisao pokušaj negiranja te činjenice, samo su dodatno izazivali mučninu u želucu.


Josipović se nekoliko puta sastajao s Miloradom Dodikom i uz Tadića je, koliko je meni poznato, jedini predsjednik jedne države koji je posjetio Milorada Dodika u Banjaluci i dao dodatni legitimitet entitetu iz kojeg je skoro u potpunosti očišćeno hrvatsko (i bošnjačko) stanovništvo. Dodik je nedavno opet pohvalio Ivu Josipovića, na što mu hrvatski predsjednik nije ostao dužan uzvrativši mu pohvale i obmanuvši po ne zna se više koji put cjelokupnu javnost kako se nakon njegovih posjeta Dodiku situacija po Hrvate u RS-u poboljšala. Svatko tko živi u tom entitetu i tko prati politiku Milorada Dodika prema Hrvatima u RS-u zna da se radi o čistoj laži i obmani. Jedini „rezultat“ Josipovićevih posjeta Dodiku je donošenje Zakona o katastru koji je usvojila skupština RS i kojim će se krenuti u zadnju fazu etničkog čišćenja Hrvata u RS-u, oduzimanja imovine onim Hrvatima (i Bošnjacima) koji se nisu vratili, te nisu u stanju plaćati poreze na razrušene domove, opustjele pašnjake, sasječene šume i voćnjake. Hrvatski predsjednik nikad nije izrekao nijednu jedinu riječ o tom zakonu, niti je kritika tog nemoralnog zakona došla iz krugova tzv. „legitimnih“ predstavnika hrvatskog naroda okupljenih oko Čovića i pijuna mu Ljubića. A ni crkveni ljudi se nisu pretrgli da ukažu na svu perfidnost i pogubnost jednog takvog zakona što im nimalo ne služi na čast.

Valja Dodik, a ne valja hrvatski general
Ivo Josipović je inače postao glavna zvijezda i omiljeni lik ovdašnjih u svakom pogledu problematičnih političkih krugova okupljenih oko Dragana Čovića i Milorada Dodika. Dušu im je posebno razgalila činjenica što jedan pravnik, prihvaćajući pravno neodržive konstatacije o „legitimnim“ predstavnicima hrvatskog naroda, ide na ruku politici Dragana Čovića i nepriznavanja Federalne vlade. Tako imamo naizgled apsurdnu činjenicu da se Josipović često i vrlo rado susreće s predsjednikom entiteta nastalog na zločinu nad njegovim narodom, s čovjekom koji je podržavao granatiranje Zagreba i o kojem se lažno piše da se tobože suprotstavljao Karadžićevoj politici (sukob je nastao samo zbog šverca a ne zbog razlike u politici), dok se s druge strane odbija susresti s predsjednikom Federacije BiH Živkom Budimirom, hrvatskim generalom koji se od samog početka rata aktivno uključio u obranu Hrvatske i BiH od velikosrpske agresije.

Kako smo mogli vidjeti neki dan, takvu politiku će po svoj prilici slijediti i predsjednik vlade RH Zoran Milanović koji se sastao s Čovićem i njegovim satelitima u Mostaru izbjegavši susret s onim hrvatskim strankama i udrugama koje nisu okupljene oko Čovićeva tzv. Hrvatskog narodnog sabora. Još kad nam uskoro u BiH dođe i ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić sa svojom pričom o „entitetima“ (3 ili 5 – pitanje je sad) bit će to zoran pokazatelj da je hrvatska politička elita, bilo lijeve, bilo desne provenijencije, zapravo od devedesetih godina do danas išla na ruku velikosrpskim interesima u Bosni i Hercegovini. Prilikom prvog posjeta našoj zemlji Josipović je pitijski govorio o „konglomeratu pogrešnih politika“ koje su naštetile Bosni i Hercegovini. Sve što je do sada uradio upućuje na to da je njegova politika ozbiljan kandidat za sami vrh tog konglomerata. A tek je, nažalost, na pola svoga mandata!

*Tekst preuzet sa portala Tačno

Aman jarabi...sto neki muskarci imaju srece...cuj to, hanuma noci ga natjerala na gratis sex...

Prostitutka iz BiH mušteriju u koju se ludo zaljubila prisilila na besplatan seks, osuđena na 24 mjeseca zatvora

Da se posjeta prostitutki može pretvoriti u dugogodišnju noćnu moru na svojoj je koži najbolje osjetio jedan visokopozicionirani švicarski bankar. On je, naime, još 2008. jednoj bosanskohercegovačkoj "dami noći" koja "radi" u Zürichu platio za nekoliko sati zadovoljstva, no njoj se visoki, mladi i bogati bankar toliko svidio da se u njega istoga trenutka zaljubila. Doznala je njegovo pravo ime, detalje iz njegova života i počela ga pratiti u stopu.

'Osjećao sam se kao komad mesa'

Zahtijevala je da ju svakodnevno posjećuje, ne tražeći pritom novac. Svakodnevno mu je slala SMS poruke, pojavljivala se kod njega na poslu, zaustavljala ga na ulici, slala mu je e-mail poruke s prijetnjama da će ubiti i sebe i njega ako s njom ne nastavi vezu. Najavila mu je kako će sve otkriti bankarovoj supruzi ako je on bude ignorirao. Bankari su možda odvažni u finansijskim transakcijama, no kada su prijetnje ubistvom i otkrivanjem bivših posjeta došle na red, bankar je popustio. I tada je, kaže, ušao u još dublji krug pakla.

– Susreli bi se u kafiću, uz kavu i kroasane, a ona bi me odmah odvukla do prve hotelske sobe. Užasno, nijednom nisam stigao čak ni kafu popiti, osjećao sam se kao komad mesa koji je željela iskoristiti do krajnjih granica – izjavio je bankar tokom suđenja prostitutki koju je, ne videći drugog izlaza, prijavio policiji. Bosanskohercegovačka se "kraljica pločnika" branila da su optužbe nebulozne.

Švicarski poreznici

– Pa ko može čovjeka od 190 centimetara visine prisiliti da skine gaće? Ja ne mogu, to je sigurno – ustvrdila je ova tridesetdevetogodišnjakinja. Sud joj je povjerovao da ga nije prisiljavala, no zato ju je osudio na 24 mjeseca zatvora zbog uhođenja i uznemiravanja, a kao dokaz su poslužile SMS poruke koje je slala bankaru te izjave svjedoka s njegova posla.

Ujedno, prihodom prostitutke pozabavili su se i švicarski poreznici koji su je dodatno kaznili jer su izračunali kako je "noćnim izletima" zarađivala oko 14 hiljada franaka na mjesec te nije imala pravo na socijalnu pomoć koju je primala, okoristivši se tako s čak 220 hiljada franaka.

S druge strane, ni bankar nije baš dobro prošao jer ga je nakon izbijanja afere napustila supruga, a zbog lošega publiciteta dobio je i otkaz u banci kojom je do tada upravljao.

Dean Manning: Zarobljene Bošnjake u Srebrenici srpski vojnici su ubijali i ručnim bombama


U grobnicama su pronađeni tespihi i Kur'ani koji su ukazivali da su žrtve bili isključivo muslimani

Bivši istražitelj Tužilaštva Haškog tribunala Manning na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću kazao je da je u svim masovnim grobnicama povezanim sa padom Srebrenice, otkrivenim do 2001. godine, pronašao dokaze da su žrtve bile muslimani, strijeljani, a mnogima su u trenutku smrti oči bile povezane, a ruke svezane.

Tokom istrage od 1996. do 2000. godine, prema iskazu Manninga, u grobnicama u okolini Zvornika pronađeno je po više od 400 poveza za ruke i oči.

Također, istražitelji su pronašli vjerske predmete, poput tespiha i malih Kur’ana, koji su ukazivali da su žrtve bile islamske i nijedne druge vjeroispovijesti.

Svjedok je naglasio i da su u nekim od grobnica pronađeni dokazi koji su žrtve povezivali sa određenim mjestima egzekucija. Kao primjer naveo je da su u primarnim grobnicama Glogova I i II pronađeni dijelovi vrata iz zgrade skladišta u selu Kravica, udaljene osam kilometara.

U tom skladištu, prema optužnici protiv Karadžića, srpske snage ubile su 13. jula 1995. više od 1.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebenice. Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela tu enklavu 11. jula 1995. godine.

Optuženom se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Manning je objasnio da su vrata i dijelovi zida skladišta Kravice u grobnice dospjeli zajedno sa tijelima koja su na mjestu zločina kupile i utovarale teške mašine. Isti fragmenti, kako je kazao, zatim su pronađeni i u sekundarnim grobnicama u Zelenom Jadru, gdje je VRS u jesen 1995. godine premjestila tijela prvobitno pokopana u Glogovi u okviru tajne operacije smišljene za prikrivanje zločina.

Tu operaciju, svjedok je ilustrovao satelitskim snimcima, dobijenim od američkih vlasti, na kojima su vidljivi radovi na otkopavanju i zakopavanju primarnih i sekundarnih grobnica krajem septembra i početkom oktobra 1995. godine.

U unakrsnom ispitivanju, Karadžić je izložio tezu da je područje grobnica bilo “ratište skoro 45 mjeseci, gdje su ubijene protivnike kroz asanaciju sahranjivali u masovne grobnice”.

“Nismo pronašli nikakave dokaze da su u masovnim grobnicama bila tijela iz prethodnog ratnog perioda, već žrtve egzekucije, čije su oči i ruke u mnogim slučajevima bile vezane”, odgovorio je Manning.

“Doći ćemo i na to”, kazao je Karadžić i nastavio: “Vi ste našli i šrapnele u grobnicama. Jeste li vidjeli negdje da se egzekucije vrše šrapnelima?” Manning je odgovorio da su u tijelima žrtava iz kravičkog skladišta i iz Doma kulture u selu Pilica bili pronađeni šrapneli, ali i opekotine od eksplozija. Prema optužnici, srpski vojnici su na tim mjestima zločina upotrebljavali i ručne bombe.

Optuženi je, na osnovu činjenice da je u jednoj od grobnica pronađena saobraćajna dozvola sa srpskim imenom, sugerisao da je među žrtvama bio i Srbin, pitajući svjedoka kako se on tamo našao.

Manning je, međutim, odgovorio da to što je u grobnici pronađen dokument na to ime ne znači da je i ta osoba bila među žrtvama.

Karadžić je tvrdio da u prilog njegovoj tezi da u grobnicama nisu bile žrtve iz Srebenice govori i to što su kraj njih pronađene čekovne, bankovne knjižice i pasoši, te parčići holandskih novina.

“Da li se moglo plaćati u Srebrenici sa računa tokom tri i po godine rata? Pronađeni su i pasoši, a ratni zarobljenici nisu mogli imati pasoše”, kazao je optuženi.

Manning je ponovio da pronađeni dokazi pokazuju da su žrtve zarobljene i strijeljane dok su bile u posjedu tih dokumenata. Rekao je i da su parčići holandskih novina, potekli iz baze Holandskog bataljona UNPROFOR-a u Potočarima, žrtve upotrebljavale kao papir za cigarete.

Karadžić je, kao i tokom ispitivanja drugih svjedoka, sugerisao da su parčići tkanine pronađeni u grobnicama zapravo bili povezi koje su nosili islamski borci, ali je svjedok to odbacio, ponavljajući da su u grobnicama, ali i na nekim tijelima bili pronađeni povezi za oči i za ruke.

Eh, sad ce i on malo vidjeti kako je biti u USA zatvoru...neka, sve po zasluzi. Sreca da je u Americi jer da je u BiH za isto (ne)djelo bio bi samo "ukoren" od strane suda...


IMAO SEKSUALNE ODNOSE SA MALOLJETNICOM: Agenti FBI-ja uhapsili bh. državljanin Senada Đedovića optuženog za dječiju pornografiju

Agenti FBI-a uhapsili su 29-godišnjeg bh. državljanina Senada Đedovića koji je radio kao pomoćnik direktora broda „Norveška zvijezda“ zbog osnovanje sumnje da je imao seksualne odnose sa 16-godišnjom putnicom. Đedović se također tereti da je sačuvao njene fotografije eksplicitnog sadržaja koje je pokazivao svojim prijateljima.

Optuženi je žrtvu upoznao na krstarenju koje je trajalo od 29. januara do 5. februara, a istraga o slučaju je započela 27. februara kada je jedan član posade obavijestio brodsko obezbjeđenje da je Đedović njemu i ostalim zaposlenicima pokazao fotografije tinejdžerke.

Djevojčica je upoznala optuženog sa svojim roditeljima prilikom čega je njen otac naglasio da ona ima samo 16 godina.

Đedović je uhapšen u Tampa Bay-u i optužen je za dječiju pornografiju.

U pisanoj izjavi Đedović je priznao da je posljednjeg dana krstarenja imao odnose na stepenicama broda sa maloljetnom putnicom, ali i da su se po završetku krstarenja dopisivali preko e-maila.

U jednom takvom mailu Đedović je napisao: „Želio bih da si ranije rekla 'da' jer bi se puno više zabavili, nedostaješ mi mnogo... ti mala mlada djevojko“.

Istražitelji kažu da je Đedović sačuvao oko 20 fotografija djevojčice, a zauzvrat on je njoj poslao svoje slike.

Istražitelji su na Đedovićevom kompijuteru pronašli i pornografske video snimke maloljetnika koje je skinuo sa interneta, navodi Tampa Bay Times.

Stize im izdajnik i ratni zlocinac "babo"...hebo im on mater...

UOČI IZLASKA FIKRETA ABDIĆA IZ ZATVORA: Strasti uskovitlane, nedovoljno autobusa za pristalice

Osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić, tvorac protivustavne tvorevine Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, u petak izlazi iz pulskog zatvora, nakon što je odslužio dvije trećine kazne za zločine počinjene u periodu od 1993. do 1995. godine na području sjeverozapadne Bosne. Abdić je u ćeliji pulskog zatvora proveo skoro deset godina. Uz njegov izlazak, ponovo se kovitlaju stare strasti u Krajini. S jedne strane vlada žestok otpor i osuda pripremanja bilo kakvog dočeka osuđenom ratnom zločincu. O tome su se jasno očitovala i boračka udruženja Unsko-sanskog kantona.

S druge strane, poznato je da su se njegove pristalice godinama, 29. septembra, za Abdićev rođendan, okupljali ispred pulskog zatvora. I ovaj put organiziran je prijevoz za hiljade njegovih pristalica, koji će u petak rano ujutro ispred zidina pulskog zatvora, dočekati puštanje osuđenog ratnog zločinca Abdića na prijevremenu slobodu.

Dobrica Ćosić: Republika Srpska je jedina ratna pobjeda srpskog naroda

ZAGREB - Srpski književnik, akademik i Miloševićev predsjednik Jugoslavije Dobrica Ćosić predstavio je u utorak navečer u Beogradu svoju novu knjigu “Bosanski rat”.
U njoj tumači kako rat u Bosni i Hercegovini još traje jer mržnja nije zaliječena, a trajat će sve dok se duhovi ne smire uz pomoć istine o posljednjem ratu. Jedan prilog toj istini bi, naravno, bila njegova knjiga.
Glavni cilj njegovog novog književnog pothvata je obrana Republike Srpske, koju naziva jedinom pobjedom srpskog naroda.
- Knjiga o bosanskom ratu je moja obrana slobode i istine, ljudskih i nacionalnih prava koja se sadrže u Republici Srpskoj, toj preskupoj, ali jedinoj političkoj i ratnoj pobjedi srpskog naroda u drugoj polovini dvadesetog stoljeća - kaže Ćosić.
Za rat u Bosni napisao je da to nije kalendarski događaj i da nije prestao već stoljećima. “To je trajno čvorište nekoliko nacionalnih i vjerskih ideologija. To je istorijsko i antropološko stanje koje je dalo povoda velikim piscima, Andriću i Selimoviću, da Bosnu nazovu zemljom mržnje i tjeskobe”, piše on.
To “ljudsko krvarenje”, najduže ratovanje u novijoj povijesti Europe, počelo je još turskim osvajanjem Bosne krajem 16. stoljeća. A posljednji rat u Bosni, koji je trajao od 1992. do 1995. godine, nastavlja se u miru bošnjačkom ratnom propagandom čiji je cilj stvaranje prve islamske države u Europi i uništenje Republike Srpske. Srbi su žrtve u tom ratu jer se njegovi učinci razastiru čitavim planetom, sotonizirajući Srbe kao agresore koji su izvršili teške ratne zločine i genocid.

Taj rat, “rat vjerskih fanatika - svetih ratnika, protiv nevjernika” traje sve do uništenja neprijatelja, odnosno sve dok se ne ostvare ciljevi “Islamske deklaracije” Alije Izetbegovića, piše Ćosić, a to je pretvaranje jedinstvene Bosne i Hercegovine u islamsku državu. To se, ističe, postiže time da se ističu samo zločini jedne strane, a zanemaruju oni drugi.
Žrtve i ubojice
- Za bošnjačke fundamentaliste i njihove strane štićenike, u Bosni danas postoje samo žrtve i ubojice. Žrtve su, naravno, muslimani, a ubojice su, razumije se, Srbi. U tom fundamentalističkom manihejstvu pomirenja nema, jer se uloga žrtve nagrađuje i uvažava u američkom i europskim parlamentima i u islamskim džamijama. Za bosanske ratne zločine velike sile nemaju istu vagu, a to ovjekovječuje nepravde, najtrajnija zla mira - piše Ćosić.
Jedini lijek za takvo stanje i rat koji traje je - istina. Ljekovita bi po njegovom mišljenju bila istina o razlozima razbijanja Jugoslavije, uzrocima i pokretačima rata i njihovim ciljevima, zajedno s individualizacijom ratnih zločina, kaže Dobrica Ćosić, ponavljajući gotovo u riječ poruke Nataše Kandić.
Istina je jedini lijek koji može liječiti od šovinizma bolesnog društva, ističe on.
Izvor.Jutarnji list

Jadna majko pa zar joj nije Haris (nije Silajdzic, zna ona koji ) prije hevtu prenio poruku da joj je se bivsi sef snasao...

Ana Trišić Babić: Vijest o izboru Alkalaja teško me pogodila, ali nisam pala u nesvijest!

Zamjenica ministra vanjskih poslova BiH, Ana Trišić Babić, oštro je dementirala glasine da je pala u nesvijest i da su je poljevali vodom kada je čula vijest o izboru njenog bivšeg šefa, Svena Alkalaja, na visoku funkciju u UN-u.

"Nije tačno da sam pala u nesvijest pa samim tim nije ni bilo potrebe da me polijevaju vodom. Istina je da me vijest o izboru Alkalaja teško pogodila i duboklo razočarala ali nisam dozvolila da me emocije nadvladaju", izjavila je navodno Ana Trišić Babić novinarima u Banjaluci koji su je posjetili u njenom stanu gdje se već dva dana oporavlja od pretrpljenog šoka.

"Kada je otvorila vrata nismo je mogli poznati jer je na čelu imala vlažan peškir ispod kojeg su virili kolutovi krompira kaze jedan od prisutnih novinara u svom jos neobjavljenom izvještaju navodi da Ana "uprkos svemu nije klonula ni duhom ni tijelem mada se po naglašeno uvećanim podočnjacima vidi stvarna dubina emocionalne drama s kojom se bori posljednjih dana".

Uprkos vidljivom oporavku Ana Trišić-Babić nije mogla precizirati kada bi se mogla vratiti na posao.

"Još se nisam čula s Lagumdžijom jer znam da je i on u šoku i da mu nije ni do čega", otkrila je novinarima Ana Trišić-Babić.

http://www.24sata.hr/zanimljivosti/turisticka-ponuda-putevima-ratka-mladica-za-22000-kuna-257050

jos jedan gaf djelilaca pravde superiorne Nacije...

Srpski pravosudni sindikalisti jeli sa golih djevojaka

Orgije na proslavi sindikalista pravosudja Srbije, na kojima se hrana servirala na zenskim tijelima, tema je o kojoj se sa zgrazanjem pise i govori u komsiluku, javlja Slobodna Dalmacija.




[URL www.jutarnji.hr/skandalozno-srpski-pravosudni-sindikalisti-jeli-s-golih-djevojaka/1014618/