Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim
Muhamedu Aliju preostaje još šest mjeseci života?
Amerièki mediji prenose da je bokserskka legenda Muhamed Ali na izmaku snaga te da mu preostaje još samo šest mjeseci života.
"Njegovi prijatelji ga gledaju kako naoèigled kopni i strahuju da ima manje od šest mjeseci života. Boje se da bivši prvak gubi bitku protiv podivljale Parkinsonove bolesti", otkrio je neimenovani izvor za tabloid Globe.
Muhamed Ali je ubrzo nakon završetka sjajne bokserske karijere obolio od opake bolesti koja je zadnjih godina ozbiljno naštetila njegovu živèanom sistemu.
Alija je pogodila i nedavna smrt jednog od njegovih najveæih rivala, Džoa Frejzera. Odao mu je poèast rekavši: "Svijet je izgubio velikog šampiona. Uvijek æu se sjeæati Džoa s poštovanjem i divljenjem. Moje misli su uz njegovu porodica i voljene".
Zloèin i dalje stanuje ovde
Piše: Bojan Tonèiæ
Inkubator zla: Zgrada Srpske akademije nauka i umetnosti
Na još jednu godišnjicu postojanja budžetski finansirane treæepozivne dalekometne baterije, srbijanskom društvu ostaje èinjenica da niko od akademika nije kažnjen za sva zla koja je poèinio kao pripadnik ovog zloèinaèkog udruženja, ni kao pojedinac sa visokim zvanjem, u uspešnom vandalskom obraèunu sa pravom na život i drugim civilizacijskim tekovinama
Srpska akademija nauka i umetnosti slavi 170 godina od osnivanja, a kao da je juèe bilo... Ove se godine njen roðendan gotovo u dan poklopio sa dvadesetogodišnjicom pada Vukovara, realizacijom prve faze zloèina osmišljenoj u glavama besmrtnih zlikovaca koji i dalje stoluju u Knez Mihajlovoj 35, inkubatoru zla iz kojeg se nesmanjenim intenzitetom širi zadah krvi, nimalo, baš kao ni pre dve decenije, ne remeteæi graðanski mir i poredak. Institucija kreatorka zajednièkog zloèinaèkog pohoda s ponosom, koji smrdi daleko izvan njenih zidina, nosi ovaj žig kao svojevrsni ornament neugasle istorijske nakane da se u ime neupitnog nacionalnog interesa ponize susedi neprihvatljivog etnièkog identiteta.
Kao i za svaki etnièki rat, a akademici i realizatori njihovih ideja krvavo licemerno govorili su o ratu samo kao o iznudici, trebalo je saèiniti programski dokument, ne bi li se crno na belo opravdalo anticipirano nasilje nad slabijima zarad zaokruženja teritorije i navodnog nacionalnog progresa. Besmrtni autori su regrutovani iz tvrdog razbojnièkog jezgra: Pavle Iviæ, Antonije Isakoviæ, Dušan Kanazir, Mihajlo Markoviæ, Miloš Macura, Dejan Medakoviæ, Miroslav Pantiæ, Nikola Pantiæ, Ljubiša Rakiæ, Radovan Samardžiæ, Miomir Vukobratoviæ, Vasilije Krestiæ, Ivan Maksimoviæ, Kosta Mihajloviæ i Stojan Æeliæ. Nepotpisan je ostao Dobrica Æosiæ, davno pre ove kolektivne spitateljske ratne avanture proglašavan za oca nacije, idejni harambaša koji æe docnije, usred ratnog požara koji je izazvao, 1992, postati predsednik SR Jugoslavije i vrhovni komandant vojne mašinerije iza koje æe i dalje ostajati ljudska patnja. Ne bi li, i formalno priznat za lidera, sakupio patrljke vlastitih snova iz fatalne, neizleèive vruæice. U jednom je bio iskren na dan operetske inauguracije, kada se u Saveznu skupštinu simbolièno dovezao razvaljenim taksijem. Tada je izgovorio ono što je i ostvario, reèenicu od koje se ledila krv u žilama: „Moj program je u mojim knjigama“.
„Nacija koja je posle duge i krvave borbe ponovo došla do svoje države, koja se sama izborila i za graðansku demokratiju, i koja je u poslednja dva rata izgubila 2,5 miliona sunarodnika doživela je da joj jedna aparatski sastavljena partijska komisija utvrdi da posle èetiri decenije u novoj Jugoslaviji jedino ona nema svoju državu. Gori istorijski poraz u miru ne da se zamisliti“, artikulisaæe Æosiæ jednu od svojih kljuènih dosetki o pobedama Srba u ratu i gubitništvu u miru, u Memorandumu SANU, a o njemu je reè, objavljenom septembra 1986.
Vožd je prizvan
Poziv u ratni pohod banda je formulisala kao pravo na samoodbranu, kreirajuæi novozavetni šovinizam kao mešavinu teških kompleksa koji izviru iz nedopravljene države i nepriznate, te samim tim i ugrožene nacije. Na koju kidišu Albanci i Hrvati pojedinaèno i udruženo, podjarmljeni bezbedno udaljenim Slovencima u održavanju neprekinutog kominternovskog nasrtaja na moænu pticu podseèenih krila i kandži.
„Noseæi na sebi duže od pola stoleæa peèat i optereæenje da je bio tamnièar drugim jugoslovenskim narodima, srpski narod nije bio u moguænosti da oslonac potraži u sopstvenoj istoriji. U mnogim svojim vidovima i sama ta istorija bila je dovedena u pitanje. Demokratska graðanska tradicija, za koju se Srbija borila i izborila u devetnaestom veku zbog uskogrudosti i neobjektivnosti zvaniène istoriografije ostala je sve donedavno potpuno u senci srpskog socijalistièkog pokreta. Time je istorijska slika pravnih, kulturnih i državnièkih doprinosa Srbije graðanskom društvu toliko osiromašena i sužena da tako izoblièena nije nikome mogla da posluži kao duhovna i moralna potpora ili kao oslonac za oèuvanje i obnovu istorijske samosvesti“, tragaju besmrtnici za korenima srpskih nedaæa.
U predveèerje unutarpartijskog puèa na Osmoj sednici CK SKS aktuelno je bilo stanje na Kosovu: “Pravi obraèun sa neofašistièkom agresijom je izostao; sve do sada preduzimane mere samo su uklonile s ulica ispoljavanje te agresije, a u stvari su jaèale njene rasisitièke pobuðene, neopozive ciljeve, koje treba postiæi po svaku cenu i svim sredstvima. Èak i smišljeno drastiène kazne mladim prestupnicima izricane su da izazivaju i produbljuju meðunacionalne mržnje. Fizièki, politièki, pravni, kulturni genocid nad srpskim stanovništvom Kosova i Metohije najteži je poraz u oslobodilaèkim borbama što ih je vodila Srbija od Orašca 1804. do ustanka 1941. godine. Odgovornost za taj poraz pada, pre svega, na još uvek živo kominterevsko nasleðe u nacionalnoj politici Komunistièke partije Jugoslavije i sledbeništvo srpskih komunista toj politici, na preskupe ideološke i politièke zablude, neznanja, nedoraslosti, ili veæ okorele oportunizme generacija srpskih politièara posle ovog rata, uvek defanzivnih i uvek u veæoj brizi šta drugi misle o njima i njihovim bojažljivim 'postavljanjima' položaja Srbije, nego o objektivnim èinjenicama koje uslovljavaju buduænost naroda kojima rukovode“, prizivaju novi topografi voðu. Ispostaviæe se uspešno. A nisu dugo ni èekali, do septembra 1987. i Osme sednice na kojoj je poražen predsednik Srbije Ivan Stamboliæ. Èovek koji je Memorandum nazvao „ratnim manifestom za srpske komesare“.
Relativno mali broj glava
Uslediæe prva, ulièna faza vlasti Slobodana Miloševiæa, populistièko rušenje aktuelne vlasti u Srbiji i Crnoj Gori, put ka baražno omeðenoj državi kojoj je samo krv nedostajala: „Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je istorijsko i demokratsko pravo. Postojeæe depresivno stanje srpskog naroda, sa sve žešæim ispoljavanjima i srbofobije u nekim sredinama, pogoduje oživljavanju i sve drastiènijem ispoljavanju nacionalne osetljivosti srpskog naroda i reagovanjima koja mogu biti zapaljiva, pa i opasna... No najveæu nevolju èini to što srpski narod nema državu kao što je imaju svi ostali narodi“. Radi zadovoljenja legitimnih interesa Srbije, neizbežno se nameæe revizija tog Ustava – nameæe Akademija ritam ulici. I preti ratom, jer, „ako bude trebalo, na naèin da Srbija i Srbi trebaju odluèno tražiti ostvarenje svojih opravdanih zahteva i otvaranjem politièke krize ako se drugaèije ne može", a "na otvoreni rat odgovori kako jedino i mora: odluènom odbranom svog naroda i svoje teritorije".
Poèelo je, kao i obièno, od „svoje teritorije“. „Postojalo je opšte jedinstvo u smislu ujedinjenja Srba u jednu državu ili isecanja srpskog etnièkog prostora. Tu koncepciju su podržale sve naše institucije: crkva, SANU, pisci, intelektualaci, vojska... Objektivno, rat je dugo pripreman“, tvrdi istorièarka Latinka Peroviæ.
„Isprièaæu vam razgovor sa tadašnjim predsednikom SANU, Antonijem Isakoviæem, sa kojim sam razgovarala negde 1987. godine. Tokom razgovora, Isakoviæ je poèeo da objašnjava kako je došlo vreme da Srbija konaèno reši svoje pitanje, da Slovenci i Hrvati ne žele Jugoslaviju...
'Èekaj' - prekinula sam ga, 'vi hoæete rat'?
'Da', potvrdio je, 'ali u Srbiji neæe neæe biti rata. Poginuæe samo 80.000 ljudi!'
'Ali, kojih to 80.000 ljudi?! Èijih glava?!' - pitala sam.
I onda kažu - rat je došao iznenada, Miloševiæ je kriv… Pa, nije! Rat je pripreman i nije sluèajno da izmeðu Memoranduma SANU i Srpskog kulturnog kluba nema razlike. Slobodan Jovanoviæ je govorio da osim nacionalizma, u Srbiji nema druge tradicije. Nemate socijalnu, monarhijsku, nemate ni veliku kulturnu tradiciju... Nas je razorio nacionalizam i Miloševiæ je iz toga izašao“. (portal Analitika, Tamara Nikèeviæ)
Akademik Isakoviæ i ostatak bande imali su krivu procenu, ako ih je, uopšte, ta raèunica zanimala, pre æe biti da nisu išli u detalje kakvi su broj mrtvih, osakaæenih, proteranih, u ratovima u bivšoj Jugoslaviji poginulo je 140 000 ljudi, a èetiri miliona ostalo je bez doma i to je tek deo stvarnih posledica memorandumske ideološke baražne vatre. Na Kosovu polju u programskom govoru povodom 600 godina Kosovske bitke Slobodan Miloševiæ bio je krajnje iskren, samo ga je trebalo pažljivo slušati: „Šest vekova kasnije ponovo smo u bitkama i pred bitkama. One ovoga puta nisu oružane, mada ni takve nisu iskljuèene“, zapretio je vožd pred dva miliona Srba u transu koji æe uskoro dobiti ono što su tražili. I više od toga. Miloševiæ je dobio urlièuæu podršku, a savet staraca-monstruma imao je èemu da se raduje.
Nasilje i srpsko dno
Na još jednu godišnjicu postojanja budžetski finansirane treæepozivne dalekometne baterije, srbijanskom društvu ostaje èinjenica da niko od akademika nije kažnjen za sva zla koja je poèinio kao pripadnik ovog zloèinaèkog udruženja, ni kao pojedinac sa visokim zvanjem, u uspešnom vandalskom obraèunu sa pravom na život i drugim civilizacijskim tekovinama. Kreirali su genocid, masovno i pojedinaèno ubijanje ljudi drugih nacionalnosti, sakaæenje, silovanje, progone, rušenje gradova, spaljivanje sela, nasilje nad kulturnim i umetnièkim vrednostima, paljenje biblioteka, pljaèku, morbidno su uèestvovali u stvaranju državica - razbojnièkih feuda, ne propuštajuæi da uèine sve ne bi li narod, èije su interese navodno branili, potonuo najdublje u svojoj istoriji.
U godini koja je za nama iz okruženja su dospele glasine o navodnom stvaranju nekakvog novog programa koji se naziva „Memorandum 2“ i novi je programski dokument koji, dikcija je navodnog sadržaja, èetiri ratna poraza hoæe da pretvori u pobedu, pojednostavljeno, dok Srbija ponovo ne ojaèa za nove pohode u zauzimanju vekovnih srpskih teritorija na kojima su danas uglavnom groblja i spržena zemlja. U ovoj je prièi najzanimljivije to što autori koji su se dokopali navodnog dokumenta stavljaju u njega sve kljuène momente sadašnje srbijanske spoljne i unutrašnje politike. I, šta god da pomenu, ima utemeljenje u današnjoj politici aktuelne vlasti u Srbiji, iako lièi na tlapnje izbljuvanih, senilnih memorandista.
Ostavimo se, meðutim, pretpostavki, postoji stvarni dokument Vlade Srbije iz marta ove godine koji se naziva Strategija oèuvanja i jaèanja odnosa matiène države i dijaspore i matiène države i Srba u regionu, koji je istinski toliko bedan da podseæa na impotentni Memorandum autora koji nemaju vojsku i mozak, ali mogu da budu opasni, ako ni zbog èega drugog, ono zbog temeljnog uništavanja odnosa sa susedima, što se moderno naziva liderstvo na Zapadnom Balkanu, nièim potkrepljeno, ponajmanje zrncem pameti.
Glupi, ali opasni
Tupava i netaèna analiza i uvredljivo mešanje u unutrašnje stvari drugih država upuæuju na to da je Srbija teški bolesnik kome je neophodna temeljna dememorandizacija koju treba realizovati modernim medicinskim sredstvima koja bi, u optimistiènoj konaènici, dala nekakav rezultat.
Pacijent u trenucima rastrojstva: „Savremeni tempo života i opšteprisutna kulturna globalizacija otežavaju održavanje nacionalnog identiteta, èak i u matiènim državama, a to se naroèito porazno odražava na zajednice u rasejanju, koje svoju vezu sa maticom obièno održavaju na nejasnim idejama o nacionalnom identitetu. Druga i treæa generacija imaju podeljen identitet i u sebi èuvaju kako srpski tako i savremeni identitet i odlike nacionalnog identiteta zemlje u kojoj žive. To je èinjenica o kojoj treba voditi raèuna i ne ignorisati je. Potrebno je da se taj srpski deo identiteta osavremenjuje i bogati sadržajima i da ne ostane zamrznut u onom vremenu u kojem su roditelji ili preci stigli na novu teritoriju. Potrebno da taj identitet bude u skladu sa savremenim tendencijama. To naroèito važi za prekookeanske zemlje, gde je asimilacija neminovna i gde cilj Republike Srbije treba da bude da što više generacija oèuva svest o pripadnosti srpskom identitetu“ (Vlada Srbije, „Službeni glasnik“, 14/2011, 2.3. 2011).
Ovo je baš simpatièno, „u sebi èuvaju kako srpski tako i savremeni identitet“, kao i pogled preko okeana, a „matica“ navodno ima „jasne ideje o nacionalnom identitetu“.
Ima još, ovde se, nažalost, sluèaj komplikuje: „Srpski narod je vekovima živeo na prostorima Balkana i Srednje Evrope. Srpski narod je 1992. godine izgubio državu u kojoj je tokom veæeg dela 20. veka živeo, makar formalno, politièki, ekonomski i kulturno ujedinjen. Jugoslovenska država nastala je kao plod velikog politièkog, ekonomskog i ratnog napora koji je dugoroèno odredio sudbinu naroda Republike Srbije. Srpski narod u jugoslovenskim državama nije doživeo punu integraciju i politièku emancipaciju. Aktivnom nacionalnom politikom prema srpskom narodu u regionu, danas, Republika Srbija želi da oèuva njegovu kulturnu raznolikost i identitet, da podstakne njegovu regionalnu razlièitost priznajuæi i potvrðujuæi time ranije priznate politièke granice“, (ibid).
Taèno je, meðutim, da je „Jugoslovenska država nastala ratnim naporom“, ukoliko je reè o SFRJ, ali je taèno i to da je uništena zlikovaèkom agresijom Beograda pod parolom Beograd se brani u Kninu, u vreme kada Beograd niko nije napadao i, konaèno, ili pre svega, koji je idiot ovo napisao, akademici su se bar potpisali, a za ovo znamo jedino ko je glasao.
Nastavak kama-državotvornosti drugim sredstvima: „Republika Srbija trebalo bi da se bavi pitanjem položaja srpskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, imajuæi u vidu da su Srbi uspostavljeni u Federaciji Bosne i Hercegovine kao konstitutivni narod u ovom entitetu, ali i da je njihov položaj nepovoljniji od položaja Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj. Nadležna ministarstva Republike Srbije trebalo bi da redovnim aktivnostima pomognu povratak i ekonomski opstanak srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ (ibid).
Laž, ovo lièi na zajednièki domaæi zadatak Tadiæ Borisa i Dodik Milorada, nigde u blizini položaj nikoga nije nepovoljniji od položaja Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj.
I memorandisti i ovi novi autori iz Vlade znaju: „Pored zajednièkog delovanja ministarstava zaduženih za sprovoðenje strategije prema Srbima u regionu, politika prema Srbima u Republici Hrvatskoj zahteva poseban pristup. Uz nastojanje da se pozitivnim pristupom smanji animozitet izmeðu Srba i veæinskog naroda, Republika Srbija mora da posveti veliku pažnju povratku i opstanku srpskog naroda u oblastima Krajine, Slavonije i Baranje kao i kulturnom, ekonomskom i politièkom životu naroda u drugim krajevima Hrvatske a posebno u velikim gradovima“.
Transformacija duha razoružanih koljaèa
Ovde nema dileme da je reè o projektu Vlade Srbije, iako je rukopis odsustva razuma i pameti primetan kao i u Memorandumu, a najavljivaèi Memoranduma 2 insistiraju na izjavi Dobrice Æosiæa koji, unekoliko drugaèije nego pre 20 godina kada je komandovao smrtonosnim oružjem, tvrdi da su Srbi u 20. veku izgubili èetiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali u 21. "treba da gledaju kako se u miru dobivaju izgubljeni ratovi". Akademik Ljubomir Tadiæ upotpunjuje luzersko lupetanje: "Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili veæina, mi ne smemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim".
Na ostacima zgarišta su, ipak, tvrde posednici papira èije postojanje nije dokazano, sveže ideje besmrtnika, zapravo, korektno preprièana besmislena srbijanska politika novog doba (preuzeto iz hrvatskih medija): „Umanjiti odgovornost Srbije za poèinjene zloèine i razaranja, i optužnicama, poternicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju; odvratiti pažnju regionalnih i meðunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog politièkog, obavještajnog i vojnog vrha i politièkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu; susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred meðunarodnim sudovima; pokajnièkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i ošteæenim državama iz okruženja; insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suðenju generalu Ratko Mladiæ pred domaæim pravosuðem; destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije; pomagati otcjepljenje Republike Srpske; insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu; zaustaviti odvajanje Vojvodine, sprijeèiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku“.
Ovakav sadržaj navodnog tajnog dokumenta, zapravo, nije nikakva tajna, ne treba mistifikovati, izuzev zbog tiraža, što je legitimno, ovako se nemilosrdno ponašaju svi srbijanski politièari iz vrha vlasti, posebno se verodostojnim èine teze o prikrivanju odgovornosti za ratne zloèine, spreèavanju utvrðivanja odgovornosti visokih vojnih i policijskih oficira za državni zloèin, spreèavanju tužbi pred meðunarodnim sudovima, izjednaèavanju zloèinca sa žrtvama. Naravno, i zahtevi za konstitutivnim statusom za Srbe u susednim državama, zbog èega je Crna Gora ozbiljno i afektivno zapretila, a Vlada Srbije redigovala svoju Strategiju.
Ovo je i odgovor na pitanje da li Srbija danas živi i preživljava memorandumske ideje – one su prisutne, imaju veze sa idejama besmrtnika iz one jazbine u zagrevanju za prolivanje tuðe krvi, ali nisu nužno memorandumske, buduæi da u Srbiji politièka veæina ima autentiène bezumnosti za koje joj ne treba optereæenje kakvo je èitanje Memoranduma SANU, uopšte, èitanje kao takvo. Iracionalna, busajuæa, nadasve tupa vizija, pretoèena èak i u strateške dokumente, kako god to zvuèalo tragikomièno, izvesno je veæ danas, dovešæe do teških posledica, plastiènije, na delu je štetoèinska politièka improvizacija nekadašnjeg hegemona kojem, poniženom i bednom, ostaje na meniju jedino mržnja kao i svakom razoružanom koljaèu.
Nije zgoreg ponoviti: sigurno niko neæe biti kažnjen.
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim
Libija: Saif al-Islamu odsjekli prste kako bi iznudili priznanje o bratu Hamisu!?
Iako se nebrojeno puta objavljivala smrt Hamisa Gadafija, trenutno najtraženijeg bjegunca novog režima, njegov brat, uhapšeni Saif al-Islam potvrdio je da je on živ, nakon èega su ga vlasti locirale i sada tvrde da je njegovo hapšenje pitanje vremena.
Nakon što je tokom saslušanja, Saif al-Islam, nesuðeni nasljednik oca Moamera Gadafija, otkrio kako je njegov brat Hamis živ, nove libijske vlasti pokrenule potjeru za njim, saopæio je neimenovani zvaniènik libijskog Nacionalnog prijelaznog savjeta.
Hamis Gadafi se navodno krije u Tarhouni, oko 90 kilometara jugoistoèno od Tripolija te da je njegovo hapšenje pitanje vremena, a iako je u više navrata proglašavan mrtvim, agencije prenose kako je sada, nakon hapšenja brata Saifa, meta broj jedan novog režima.
Iako je Saif novinarki prilikom hapšenja potvrdio da su povrede na njegovoj desnoj ruci nastale tokom napada NATO snaga, sada se sumnja kako su vlasti do informacija o Hamisu došli upravo preko Saifa, režuæi mu prste, prenosi Javno.
Ljekar Andrej Markovski, koji je pregledao Saifove rane, tvrdi da je veoma moguæe da su njegove povrede nastale nakon hapšenja.
"Rekao mi je da je ranjen u raketnom napadu. Moguæe je, ali èudno je to što na tijelu nema drugih rana", kazao je doktor Markovski. Naime, kada je Moamer Gadafi ubijen, pojavile su se glasine da je Saif uhapšen od pobunjenika i da su mu odsjeèeni prsti jer je èesto pobunjenicima prijetio njima.
Izvor. 24 sata
Napomena: Ako je predsjednik Vlade ( malo ko i pamti njegovo ime) skocio kroz prozor sa II sprata da bi izbjegao daljnju torturu, sta onda moze odekivati najpoznatiji Gadafijev sin?
NOVI SAD - Profesor Fakulteta politièkih nauka u Beogradu i nekadašnji ministar poljoprivrede, Dragan Veselinov, izjavio je da Vojvodina treba da dobije status republike i da o tome treba da se raspiše referendum.
"Skupština Vojvodine može sutra da raspiše referendum. Vlada Vojvodine treba da zauzme stav, da uvek kada se napadne element državnosti pokrajine, a i opštine imaju elemente državnosti, da se digne stepen zahteva za Vojvodinu", rekao je Veselinov na tribini nevladine organizacije „Vojvoðanski klub“.
Prema njegovim reèima, Vojvodina i Srbija su dve zemlje. "Svaka zemlja treba da ima svoj naziv, a zajednièki naziv za obe neka se izmisli. Porez na promet i carine naši su, a iz toga æemo se dogovoriti o zajednièkim troškovima", poruèio je nekadašnji ministar u Vladi Srbije premijera, Zorana Ðinðiæa.
On je ocenio da bi više od 50 odsto Srba u Vojvodini, kao i velika veæina ostalih nacionalnih zajednica, podržala referendum o tome da li Vojvodina treba da bude republika. "U Vojvodini postoji raspoloženje za sledeæi korak, a elita æuti. Vojvodini je potrebna nova partija, partija referenduma koja zna šta je cilj - Vojvodina republika", kazao je Veselinov. On je ocenio da je ideja autonomne Vojvodine unutar Srbije "iscrpljena" i dodao da je gotovo sto godina otkako je Vojvodina ušla u zajednicu sa Srbijom dovoljan dokaz za to.
"Sada nam ovu bednu i crknutu autonomiju napadaju. Napadaju i zastavu Vojvodine i grb. Krivo im je što grb sadrži tri grba, Srema, Banata i Baèke iz 1848. Besmisleno je da Vojvodina nema himnu. Ko zabranjuje vladi Vojvodine da raspiše konkurs za himnu? 'Grobari', navijaèi Partizana, imaju himnu, preduzeæa imaju zastave", naveo je Veselinov. On je ocenio da u Srbiji vlada "manijakalni strah od samostalnosti Vojvodine". "Srbija nikada neæe dati Vojvodini autonomiju sa zakonodavnom i izvršnom vlašæu", rekao je Veselinov.
Teško do Vijeæa ministara BiH: Verbalni sukob obilježio razgovore politièkih lidera u Italiji
"Èulo se dosta teških rijeèi", a izlaganja lidera iz Federacije BiH su "podigla temperaturu", tvrdi Mladen Bosiæ
Predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mladen Bosiæ izjavio je da je u današnjoj raspravi predsjednika šest vodeæih bh. stranaka u italijanskom ljetovalištu Cadenabbia ponovo došlo do verbalnog sukoba izmeðu lidera Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i HDZ-a 1990 s jedne strane, te Socijaldemokratske partije BiH (SDP) i Stranke demokratske akcije (SDA) s druge strane. Bosiæ je kazao da se "èulo dosta teških rijeèi", te da su izlaganja lidera iz Federacije BiH "podigla temperaturu i još jednom kao glavnu taèku istaknula odnose unutar ovog entiteta, odnosno politièki sukob izmeðu dva HDZ-a sa jedne i SDP-a i SDA sa druge strane".
"Jasno je da bez rješavanja tog sukoba neæe biti niti uspostave Vijeæa ministara BiH", kazao je Bosiæ, dodajuæi da današnja rasprava ne ostavlja nadu za optimizam. Nešto ranije, Ivana Mariæ, predstavnica Fondacije Konrad Adenauer, rekla je da formiranje Vijeæa ministara BiH nije tema razgovora lidera šest vodeæih bh. stranaka u italijanskom mjestu Cadenabbia i ne radi se o takvoj vrsti razgovora.
- Stranaèki lideri razgovaraju, ali ne o formiranju Vjeæa ministara BiH, nego uopæeno o približavanju stavova. Ovdje nisu ni došli da formiraju Vijeæe ministara BiH, kazala je Mariæ. Sva šestorica lidera (Zlatko Lagumdžija - SDP, Sulejman Tihiæ - SDA, Milorad Dodik - SNSD, Mladen Bosiæ - SDS, Božo Ljubiæ - HDZ1990 i Dragan Èoviæ - HDZBiH) su doputovala u Cadenabbiju i jutros su imali izlaganja u sklopu dva panela, u kojima su uèestvovali i predstavnici Evropske unije.
Bivši visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling u subotu naveèer se obratio uèesnicima na uvodnom izlaganju o ulozi parlamenta u reformskom procesu, èime je poèeo ovaj skup.
Kolokvij u Cadenabbiji trajat æe do 29. novembra, a prije njegovog poèetka oèekivalo se da æe ovaj dogaðaj ujedno biti nova prilika za konaèno postizanje dogovora o formiranju vlasti na državnom nivou, gotovo 14 mjeseci nakon održavanja opæih izbora. Organizatori su najavili da ova manifestacija ima za cilj da politièkim dužnosnicima iz Bosne i Hercegovine "pruži moguænost da pokušaju zajednièki pronaæi rješenja za probleme zemlje". Osim lidera bh. stranaka, na kolokvij su pozvani i poslanici iz njemaèkog Bundestaga, Evropskog parlamenta te vodeæi predstavnici Evropske komisije.
"Accademia Konrad Adenauer" u mjestu Cadenabbia nalazi se u luksuznoj Villi La Collina, tradicionalnoj italijanskoj vili izgraðenoj 1895. godine, na jezeru Como. Vila je bila je ljetnikovac prvog njemaèkog saveznog kancelara nakon II svjetskog rata Konrada Adenauera.
Arapske zemlje usvojile niz ekonomskih sankcija, koje imaju za cilj sprijeèiti patnju graðana, ali i stranu intervenciju.
Arapska liga u nedjelju je usvojila niz sankcija, ukljuèujuæi prekid finansijskih i trgovinskih transakcija sa sirijskom vladom, nakon što je Sirija odbila zahtjev Lige da u zemlju do petka uðe nekoliko stotina promatraèa.
Premijer Katara Sheikh Hamad bin Jassim Al Thani rekao je da je ovo "tužan dan za Bliski istok" ali da su sankcije bile neophodne.
"Još uvijek se nadamo da æe naša sirijska braæa potpisati sporazum kojim æe masovna ubistva biti obustavljena ... ovim bi se stavila taèka na naše procedure. Sirija je bitna zemlja u regiji."
"Neki traže potpunu intervenciju ... ali mi kao arapske zemlje pokušavamo sprijeèiti stranu intervenciju", dodao je. "Imamo za cilj izbjeæi patnju sirijskog naroda. Vrlo nam je bitno da ove odluke ne utjeèu na graðane. Nadamo se da æemo postiæi sporazum i odmah provesti rezolucije Arapske inicijative."
Sankcije ukljuèuju prestanak finansijskih transakcija sa Centralnom bankom Sirije, zabranu putovanja sirijskim liderima u arapske zemlje, te zamrzavanje projekata arapskih zemalja u Siriji.
Sirijski zvaniènici rekli su da je ovaj potez „izdaja arapske solidarnosti“.
Sheikh Hamad je rekao da je 19 od 22 zemlje èlanice Lige odobrilo sankcije.
Irak, Liban i Alžir glasali su protiv odluke Lige.
„Liban se udaljio jer je u vrlo teškoj situaciji“, izvijestila je dopisnica Al Jazeere iz Libana Zeina Khodr.
„Ova zemlja je podijeljena na one koji podržavaju sirijsku vladu i one koji je ne podržavaju. Sirija je ekonomski konop za spašavanje Libana i bilo kakve sankcije naštetit æe Libanu“.
U Tripoliju, desetine hiljada pristalica prozapadne libanske opozicije demonstriralo je u nedjelju protiv sirijskog režima i Hezbolaha, javio je AFP.
Nove žrtve
U meðuvremenu, izbili su oštri sukobi izmeðu vojske i odbjeglih vojnika u gradu Homsu u centralnoj Siriji, saopæili su aktivisti.
Sirijski opservatorij za ljudska prava sa sjedištem u Londonu izvijestio je da su dva transportera sirijske vojske uništena u nemirima.
„Regularna vojska koristi teško naoružanje u svojim akcijama u regionu Talbiseh . . . èetiri civila su ranjena“, navodi se u saopæenju Opservatorija.
Dopisnica Al Jazeere iz obližnjeg Jordana, Nisreen El-Shamayleh, javila je da 26 ljudi poginulo u Siriji u nedjelju, prema navodima opozicione Opæe komisije sirijske revolucije.
Sirija je zabranila ulaz stranim novinarima, te ovi navodi ne mogu biti potvrrðeni.
U subotu je sirijski ministar vanjskih poslova Walid al-Muallem kritizirao odluku o novim sankcijama u pismu upuæenom Arapskoj ligi. Optužio je zemlje èlanice da konfliktu u Siriji pokušavaju dati meðunarodnu dimenziju.
Muallem je nazvao sankcije pozivom „na stranu intervenciju, umjesto poziva da se takva intervencija izbjegne ... mi smo ovu posljednju odluku Arapske lige shvatili kao prešutno zeleno svjetlo za internacionalizaciju situacije u Siriji i miješanje u njena unutrašnja pitanja“.
Sjedinjene Amerièke Države i Evropska unija veæ su uvele niz oštrih ekonomskih sankcija.
Khodr je ranije izvijestila da su sirijski naftni sektor i turizam veæ oslabili pod bremenom postojeæih sankcija.
Prema navodima zapadnih diplomata, cilj novih sankcija je da ubijedi elitu da „promijeni stranu“ i prestane podržavati predsjednika Bashara al-Assada, kazala je Khodr.
Neprestano nasilje
U petak, sirijska vojska obeæala je da "æe odsjeæi svaku zloèinaèku ruku koja cilja na sirijsku krv", govoreæi da su nedavni napadi na snage sigurnosti opasna eskalacija nasilja u zemlji u kojoj vlada osmomjeseèna kriza.
Prkosna izjava signalizira da se nasilje u zemlji pogoršava kako predsjednik Assad pokušava eliminirati najozbiljniju prijetnju njegovoj porodici u 40-godišnjoj dinastiji pod sve veæim meðunarodnim pritiskom.
Uglavnom mirni ustanak protiv Assada poèeo je u martu, ali je postao nasilan kako su prebjegli vojnici iz vojske okrenuli oružje na snage sigurnosti, a neki demonstranti uzeli oružje kako bi se zaštitili, javila je agencija AP.
Eskalacija krvoproliæa izazvala je strahovanja od graðanskog rata.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da je u vojnom obraèunu protiv pobune veæ poginulo najmanje 3.500 ljudi.
Da Bogda se ni jedan od njih ne vratio u BiH, stoka neodgovorna.
Lideri politièkih stranaka NISU NISTA DOGOVORILI, odmaraju se: Plovidba jezerom Como za kraj dana
Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik otišao je sa sastanka koji je u u italijanskom mjestu Cadenabbia organizirala Fondacija Konrad Adenauer, ali se ne radi o nekom domonstrativnom napuštanju razgovora jer je Dodik još prije mjesec dana najavio svoj odlazak u nedjelju zbog drugih obaveza, kazala je Ivana Mariæ, predstavnica Fondacije Konrad Adenauer. Mariæ je tako demantirala izvještaje nekih bh. medija o tome da su razgovori propali i da je Dodik demonstrativno napustio razgovore.
Ona je ponovila svoju raniju izjavu da je ovaj skup organiziran kao kolokvij na temu "Da li je Ustav BiH kompatibilan s EU", a ne kao razgovori lidera šest vodeæih stranaka o formiranju Vijeæa ministara BiH gotovo 14 mjeseci nakon izbora. Dodala je kako su lideri šest vodeæih stranaka (Zlatko Lagumdžija - SDP, Sulejman Tihiæ - SDA, Milorad Dodik - SNSD, Mladen Bosiæ - SDS, Božo Ljubiæ - HDZ1990 i Dragan Èoviæ - HDZBiH) imali priliku za neformalne razgovore u pauzama sesija o približavanju svojih stavova, ali da razgovora o formiranju Vijeæa ministara BiH nije bilo.
Njene rijeèi je potvrdila i zastupnica u Predstavnièkom domu Parlamentarne skupštine BiH Azra Hadžiahmetoviæ, naglasivši da se nisu vodili nikakvi pregovori, nego da se radi o ustavnom kolokviju.
- Ovdje smo danas imali izlaganja predstavnika meðunarodne zajednice i bh. aktera, kazala je ona.
Hadžiahmetoviæ je navela da su u nedjelju uglavnom lideri šest vodeæih stranaka imali priliku da na jedan drugaèiji naèin iznesu svoja viðenja o prioritetima za BiH, buduænosti BiH i modalitetima moguæih rješenja.
Ona nije bila u moguænosti da govori o tome da li je bilo bilateralnih razgovora ili razgovora više stranaèkih lidera, osim da je bilo najavljeno da se popodne sastanu lideri stranaka iz Federacije. Takoðer je potvrdila da je Dodik još u subotu naveèer, na otvaranju kolokvija, najavio da æe u nedjelju otiæi nakon što se završi sesija na kojoj je i on bio izlagaè.
- Nije to bilo nikakvo radikalno napuštanje ili prekidanje pregovora, jer u suštinu pregovora i nema. Ovo je ustavni kolokvij na kojem se tematski razgovara o pojedinim pitanjima, kazala je Feni Hadžiahmetoviæ.
Zamoljena za ocjenu atmosfere koja je vladala meðu uèesnicima, ona je kazala da su u razgovorima ostavili utisak "opuštene komunikacije", ali ako se analizira ono što je bila tema razgovora u Cadenabbiji, onda su stavovi bili dijametralno suprotni.
Kolokvij u Cadenabbiji trajat æe do 29. novembra, a održava se u luksuznoj Villi La Collina, tradicionalnoj italijanskoj vili izgraðenoj 1895. godine, na jezeru Como. Vila je bila je ljetnikovac prvog njemaèkog saveznog kancelara nakon II svjetskog rata Konrada Adenauera.
Nakon današnjih sesija, uèesnici su imali priliku za plobidbu po jezeru Como.
Re: Izvodi iz stampe 
