e sada bi trebalo Ministarstvo Obrazovanja da covjeku obezbjedii advokata,samo naprijed i od BiH nece ostati ni fildzan drzava ..sramota

Ako je njemu Sarajevo onih 20-ak kvadratnih metara kuda se setao onaj majmun onda mogu i razumijeti izjavu ovoga majmuna...


Dodik: Pola sata sa dugom cijevi hodao po Sarajevu i pucao - to govori o potpunom propustu

Predsjednik Republike Srpske /RS/ Milorad Dodik osudio je jučerašnji teroristički napad u Sarajevu, ocjenivši da je on štetan i da će u percepciji imati negativan značaj za BiH.

"Republika Srpska poziva i daje podršku nadležnim institucijama ne samo da riješe jučerašnji događaj, već da se spriječi bilo kakava mogućnost za djelovanje ekstremnih grupa i pojedinaca, bez obzira kojom se ideologijom i motivima služe", rekao je Dodik na konferenciji za novinare u Banjaluci.

Napomenuvši da je obavješten da su sve bezbjednosne agencije u RS podigle svoje aktivnosti na veći nivo, Dodik je ocijenio da se u BiH i Srpskoj mora obezbjediti potpuna stabilnost.

"Jučerašnji događaj mora obezbijediti dodatna ovlašćenja i policiji i bezbjednosnim agencijama da se bore protiv globalnog problema - terorizma", naglasio je Dodik, dodavši da zabrinjava mogućnost pojave takvih napada.

On je ponovio da je napad na Ambasadu SAD u Sarajevu terorističi čin i da je jasno da je čovjek koji je imao automatsku pušku terorista koji je ugrozio stabilnost i mir koji se gradio u BiH.

Dodik je podsjetio da se i ranije upozoravalo na prisustvo vehabija u BiH koji se na nekim mjestima redovno okupljaju u grupama od 300 do 500 ljudi.

"Od direktora obavještajne agencije mogli smo, prošle i pretprošle godine, da čujemo da po njihovim statistikama i evidencijama pouzdano postoji 3 500 ljudi koji su spremni da izvrše teroristički čin. Ne znam da li je jučerašnji terorista bio na njihovoj listi, ali znam da nije bio nijedan Srbin", rekao je Dodik.

Komentarišući izjavu lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije koji je jučerašnju pucnjavu i aktere uporedio sa "ljudima koji su 1992. godine pucali ispred Skupštine BiH", Dodik je rekao da je to nepotrebna asocijacija te da je nekorektno ako bilo ko hoće da vehabizam, islamski radikalizam i teror motivisan time uporedi sa Srbima.

Odgovarajući na pitanje novinara ko je od državnih organa odgovoran što se desio teroristički čin, predsjednik Srpske je rekao da je dramatično prihvatiti činjenicu da su obavještajne agencije znale sve o čovjeku koji je juče napao Ambasadu SAD-a, o njegovim kretanjima, kontaktima i ranijim aktivnostima.

"Ne vjerujem da je taj čovjek prenio dugu cijev preko granice. Ako nije to uradio tako, onda je pitanje odkud mu oružje. Godine govore da nije služio vojsku, pa prema tome gdje je obučen da puca i kako zna baratati puškama. Federalni MUP je morao više pažnje da posveti ovakvim pojedincima i da prati ovakva dešavanja", istakao je Dodik.

On je dodao da je u Srpskoj osnovna odgovornost za bezbjednost na MUP-u RS, a da je za bezbjednost u Sarajevu najodgovornija federalna policija. "Ako je sve tačno što kažu, da je neko pola sata sa dugom cijevi hodao po Sarajevu i pucao povremeno, a najviše prema zgradi američke Ambasade, onda to govori o potpunom propustu bezbjedonosnog sistema", istakao je Dodik.

Komentarišući saopštenje OHR-a u kojem je napad na ambasadu SAD okarakterisan kao "incident", Dodik je rekao da to govori o stanju svijesti u kojem se stvari minimiziraju, iako i najodgovorniji ljudi u obavještajnim agencijama, kao i predsjedavajući Predsjedništva BiH i član ovog tijela Željko Komšić i Bakir Izetbegović govore o napadu kao terorističkom aktu.

Kad sad predstavnici vlasti pocnu kupovati jos novija i blindiranija auta da bi se zastitili od vanjskih uticaja, ima da narod zimi pocne u majicama samo hodati...

TERORISTICKI NAPAD U SRBIJI...

Bacio bombu na patrolu, ubio policajca i svog oca.

Policajac Siniša Hrnjez (39) je poginuo, a njegov kolega Saša Marinković (40) teško je povređen kadana njih bombu bacio Srećko Martić (36) prilikom intervencije u Ledincima kod Novog Sada. U eksploziji je poginuo i otac napadača Jovo Martić (62), dok je Srećko Martić teško povređen i nalazi se na reanimaciji. - Mladić koji je aktivirao bombu ima rane od gelera po celom telu i trenutno je u operacionoj sali. On ima povrede i stomaka i grudnog koša. U jako je teškom stanju i životno je ugrožen – kaže za "Blic" portparol Kliničkog centra Vojvodine Jelene Jurišić.

Patrola iz Petrevoradina je na teren izašla oko 15.20 časova i na vratima ih dočekao je otac napadača.

Čim je video da policije dolazi, Srećko Marić je pobegao u podrum iza kuće. Njegov otac je krenuo sa policajcima da im pokaže gde se skriva. Srećko Marić je tada aktivirao"kašikaru" koju je sve vreme držao u rukama.

Kako javlja reporter "Blica" iz Ledinaca, pojedini meštani Ledinaca su znali i policajca koji je nastradao u tragediji.

- On je bio dobar čovek i dobar policajac. Odrastao je u Gajdobri, a poslednjih godina je živeo u Veterniku. Radio je kao policajac u stanici policije u Petrovaradinu – kažu okupljeni meštani.

Porodica Martić je došla u Ledince 1995. godine. Otac Jovan je radio kao bravar i praktično izdržavao celu porodicu, dok je Srećko povremeno radio kao građevinac. Međutim, okupljeni meštani kažu da je on bio "uzrok čestih svađa u domu ove porodice".

Policijski sindikat: Srbija puna nelegalnog oružja

"Kada će država posvetiti više pažnje problemu nelegalnog oružja u državi, jer se u posedu kriminalaca nalaze velike količine ne samo eksploziva, već i ručnih bombi, automatskog oružja i ostalog naoružanja", saopštio je Policijski sindikat Srbije povodom ovog napada na pripadnike MUP-a.

Policija je nakon tragedije pretresla kuću i pronašla još jednu bombu. Kako saznajemo, S. M. nema policijski dosije.

"KALAŠ, BRADA, AMBASADA"

Zašto je pojedinačni, neustrašivi idiot Jašarević veća opasnost po sigurnost SAD-a od hiljada nasilnika koji su u Beogradu zapalili američku ambasadu?!


Barem jednom sam, a dva puta zasigurno, u zadnjih petnaest godina napisao kako mi je Bakir Izetbegović u rano proljeće 1994. godine u kabinetu, ili pred kabinetom, svog oca Alije predlagao da napišem knjigu o mudžahedinima. Knjigu, koja bi se vjerovatno gutala po mektebima, bošnjačkim univerzitetima, taze oformljenim islamskim akademijama, od Zenice pa do Novog Pazara, kojom bi se Bošnjaci zahvalili “ljudima koji su iz bijelog svijeta-dunjaluka došli da brane Bosnu i Hercegovinu”.

Možda postoji svjedoci, koji će mi leđa čuvati i posvjedočiti da sam Alijinom malom, Bakiru, kazao da ja o tome ništa ne znam; lagao sam da bih izbjegao mogućnost (opasnost) da se upletem u taj finansijsko-vjerski aranžman u koji je familija Izetbegović početkom ‘90-ih ušla “gola ko prst”. Pričalo se ‘70-ih godina, po porodičnom predanju, da je “sami Allah” u fukarsku familiju Izetbegovića poslao bogatog studenta iz Sudana Fatiha al Hassaneinija, klasificiranog beogradskog probisvijeta koji je radio za barem tri konfrontirane tajne službe: e taj je doktor Fatih finansijskim injekcijama vratio u život osiromašenu i obespravljenu familiju Izetbegović.

Onu fiktivnu knjigu koju sam trebao napisati, a nije mi padalo na pamet da retka napišem, vjerovatno bi finansirao Fatih Al Hassaneini, sudanski fakin koji je u ratnim godinama iz centrale u Beču raspolagao enormnim količinama para namijenjenim za pomoć “muslimanima Bosne i Hercegovine”. Priča o novcu, milionima dolara koji su svakodnevno prolazili kroz prste sudanskog lopova Hassaneinija zaprepastila je i austrijske, po definiciji, tolerantne i benovolentne, rastegljive finansijske stožere. Šta je, gdje je, humanitarni rekonvalescent Fatih, srednjoafrička protuha koja je učestvovala na svim važnim mirovnim konferencijama o Bosni i Hercegovini, to niko ne zna. Posljednji put je viđen na aerodromu u Turskoj 11. septembra 2001. kako panično ulazi u zadnji let za Kartum. Od tada ga niko nije video…

Sjeća li se iko postratne ekspanzije hiperagresivne Aktivne islamske omladine, koja je u to slobodarsko vrijeme žarila i palila javnim komunalnim dobrima i prostorom: ohrabrivala je samouka, pažljivo navođena struktura fundamentalističku mladunčad - ti su ratoborni momci, na navodnim “ratnim zaslugama” okupirali-uzurpirali najjfrekventnije javne prostore, “halal mesnice”, atraktivne ugostiteljske objekte, tržnice, piljare. Sve se to manje-više brzo raspalo - ta ekipa mudžadinsko- vehabijska, nije naučila išta i ikada raditi. Džaba bilo konja vranih, džaba bilo sistemske podrške Bakira Izetbegovića, uz dvosmislenu podršku ćaće Alije, generalno su ti konji iznjedreni iz neproduktivne, neradničke, parazitske, čeljadi.

Stanoviti sistematični slovenački novinari napisali su knjige o bogaćenju lokalnih balkanskih političara tokom sudbonosnog šverca oružja na zakrvljenim prostorima bivše Jugoslavije. Dva su dokumentarno faktografski apsolutno utemeljena dijela te trilogije

(naoružavanje Hrvatske) objavljena, naredne će godine, čujem, saznajem, biti objavljen treći, po nas najvažniji; u osnovi će se dokazivati koliko je para bošnjačka paradržavna ergela, sa Hasanom Čengićem na čelu, istresla u ilegalne tokove para i u BiH i u Sloveniji. Kakve zaključke možemo izvući iz te slovenačke avanture: to da je jedan poduzetni više nego lokalni hodžica Hasan Čengić “u višem interesu” valjao po rukama milione maraka dok su građani Bosne i Hercegovine sistematski skapavali od gladi.

Slučaj sa kretenom koji je skoro čitav sat pucao po Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država višestruko je zanimljiv. Prije svega što je dalekosežno štetan. Ambasada SAD u Sarajevu to je šenlučenje kvalificirala kao “incident”, svi su drugi požurili da taj strašni događaj smjeste u sferu “islamskog terorizma”.

Nakon što je u prvim danima maja 1995. godine policajac iz Knina Milan Martić naredio bombardiranje jezgra Zagreba (Haag je taj zločin pravilno tretirao i kaznio) i posljednjem skeptiku je bilo jasno kako Hrvatska ima problem sa mahnitim lokalnim ubicama, a ne sa svojim ustavno-pravnim ustrojem i poretkom.

Pomahnitalog “strijelca” Mevlida Jašarevića, koji je skoro puni sat rešetao iz kalašnjikova po američkoj ambasadi, nikako ne treba shvatiti, tretirati i recipirati olako i preko koljena. Možda je tip ludak, o tome se trebaju očitovati nadležne strukovne službe; medicinu na stranu, ostat će teško pitanje za bosanskohercegovačke sigurnosne službe kako je jedan takav asocijalan pojedinac nesmetano hodao godinama bez (barem) medicinskog nadzora. Vrhovni islamski poglavar Mustafa ef. Cerić kazao je poodavno da je ključ radikalnog islama iz Maoče, a i šire, u određenim centrima moći u Beču. To je onaj austrijski (glavni) grad iz kojega su nakon prva godine rata u BiH p(r)otjerani Hasan Čengić i njegov dobavljač novca Fatih Al Hassanein. Čisto da se i ta činjenica ima u vidu.

Dan-dva nakon što je Mevlid Jašarević ispucao sve svoje argumente na Marijin Dvoru, koji nisu imali težih posljedica, razvezla se teška, po Bosnu i Hercegovinu optužujuća priča kako se to moglo dogoditi? Eto dogodilo se, premda je postojalo dosta pretpostavki da se nikada i nikome ne dogodi. Emir Kusturica, sad ću privatne telefonske arhive aktivirati, umalo se nije šlogirao nakon što je vidio Mevlida Jašarevića da iz kalašnjikova (Kalašnjikov, kalašnjikov!) pojedinačno rešeta prozore Ambasade Amerike u Sarajevu. Podsjetimo, nakon što je Kusturica uz prateće back vokale (Vojislav Koštunica, Milorad Dodik, Tomislav Nikolić) održao lekciju “kvazigrađanskim miševima”koji prihvataju nezavisnu državu Kosovo, krenuo je spontani stampedo “ogorčenih građana” Beograda u sklopu kojeg je, čisto da se zna, zapaljena Ambasada Sjedinjenih Američkih Država. Još su neke ambasade izgorjele te večeri “dugih noževa” (Hrvatska, Turska…).

Svakoj stvari treba naći adekvatno mjesto. Je li rafalanje Mevlida Jašarevića samo čin sumanutog “islamskog radikala? Nije. “Sve su to naslagane godine”, kako bi kazao Džoni Štulić. Jašarević je, takav kakav je, pristojna ilustracija društva u kojem vjerski poglavar Mustafa ef. Cerić, prije osam godina, obilazi i klanja džumu namaz u sarajevskom zatvoru s osobama optuženim da su planirali i kreirali terorističke napade na važne institucije i istaknute pojedince (Bakir Alispahić, Irfan Ljevaković, Enver Mujezinović). Tuzlanski muftija Kavazović prvi je požurio da dadne podršku “braći”nasilno uhapšenoj tokom policijske akcije u Maoči.

Treba li Bošnjake tješiti, kuražiti, i činjenica da je samo jedan dečko, koji je duboko zaglibio na izazovnom Allahovom putu, neselektivnim pucanjem na Ambasadu SAD-a više zabrinuo našu prijateljsku državu od hiljada vandala koji su složno zapalili zgradu američke ambasade u Beogradu?



Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Hvala Mevlide, nije trebalo

Sjedi tako Dodik u fotelji, pijucka pivo i gricka košpice. Obukao dres Cristiana Ronalda, očekuje tekmu svojeg Portugala protiv BiH, kad u sobu uleti Vlajki u hrvatskom dresu. Dodik se prestravi. A šta me uplaši, čoveče, oće me infarkt strefit!


Pa ne razumem, gazda, najavio sam se da ću doći. Svejedno, pomisli Mile, kad te viđe, pomisli da je smrt lično došla po mene!

Sjeda Vlajki, otvara pivo, namješta naočale na krumpirasti nos. Šta će ti hrvatski dres, pita ga Mile. Pa gazda, smješka se Vlajki, ja predstavljam Hrvate u ErEs-u, a drugo, znaš onu našu: za BiH i Hrvatsku navijat samo kad igraju protiv Turaka!

Počela utakmica, Dodik sve maše zastavicom Portugala, kad ono Sabahudin stade galamit na tv-ekranu: 1-0, Džeko, Džeko, Džeko! Krivo Dodiku, a Vlajki ga tješi, ima se još igrat. Kad ono, dok se slavi gol, na travnjak izlazi visok, bradat streaker - bradom podsjeća na negativce iz špageti-vesterna Sergija Leonea – s kalašnjikovom u ruci, baulja stadionom ko seoski pijanac i malo puškara. Oćete vi igrat u Sarajevu, smješka se Dodik uplašenim Portugalcima. I dok Cristiano Ronaldo nervozno namješta frizuru, ulijeću specijalci, hvataju vehabi-streakera i utakmica se prekida.

Kasnije vijesti prenose kako je vehabi-streaker planirao atentat na Platinija zbog muljaže s penalom na Stade de France-u, da je Platini odlučio suspendirati BiH iz svih mogućih natjecanja, da Portugal prolazi bez borbe na EP. Dodik i Vlajki slave, kad odjednom – pojavi se dobra vila. Pokaže Dodiku tri prsta i kaže: imaš tri želje. Dodik sav razdragan zaželi da se RS odvoji od BiH. Drugo, da mu se Vlajki malo proljepša. I treće, Treći entitet, specijalno za svog proljepšanog druga Vlajkija.

A onda se Dodik budi. Surova stvarnost – RS i dalje dio BiH, BiH i dalje u igri za EP, Vlajki i dalje ružan. Zar je sve bio samo san, pita se razočarano. Odlazi u kuhinju, kuha jaku kavu, pali tv, kad ono na tv-u vijesti o terorističkom napadu na američku ambasadu u Sarajevu. Sjede Dodiku ova vijest ko kec na desetku, zahvaljuje se dobroj vili, zahvaljuje se Mevlidu, u intervjuu priča o tome kako su Srbi u BiH vodili rat protiv islamskog ekstremizma, kako Bakir Izetbegović održava kontinuirane kontakte s vehabijama. Nakon naporna dana prima sms od Radovana iz Haaga koji se zeza kako će zvati Mevlida za svedoka svoje odbrane!

da to je žalosno, što je Mevlid stvarno došao srbima ko kec na desetku, da "pravdaju" svoje zločine, i da kažu, vidite radi čega smo mi ubijali muslimane, vidite da smo bili u pravu, to su teroristi, fundamentalisti....
i onda još crnja stvar koja se da naslutiti, a to je DIREKTNI uticaj arapa na vehabijjki pokret, jer je to očigledno, preko kojeg prenose svoje neprijateljstvo prema USA i na Bošnjake, ,
bože, da li ikad Bosanci mogu razmišljat svojom glavom i biti nezavisni od bilo koga sa strane,
jer da je siroti Mevlid razmišljao "bosanskom" glavom, otišao bi npr. pred englesku ili francusku ambasadu i tamo pucao, naročito npr. pred francusku, jer je 92 matori kreten Miteran spriječio NATO intrevenciju koju su i tada jedini zagovarali i bili spremni ameri izvršiti, francuski matori prosrpski šupak spriječio, te je nastavljna agonija ubijanja Bošnjaka i muslimana
dakle, ne bi siroti arapski zavedeni Mevlid otišao pred ambasadu jedinih prijatelja ameriknaca, zahvaljujući kojima je uostalom rat i stao, jer da su se pirtali englezi ili francuzi danas bi ovdje i dalje bio Liban ili palestina sa konstantnim ratom i ubijanjem "muslimana"
e moji mnogi Mevlidi, da li ćete ikad razmišljat svojim mozgom

Ugledni engleski The Guardian objavio je veoma dobar tekst vezan za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i aktuelnu političku situaciju u državi.

Novinar Guardiana navodi kako je reprezentacija BiH postala prvo istinsko multietničko tijelo u državi poharanoj ratom. Donosimo vam prvi dio feljtona "Kako su bh. fudbaleri uspjeli tamo gdje političari nisu".

"Jedan od prvih mitraljeza koji su Srbi postavili tokom četverogodišnje opsade Sarajeva nalazio se malo iza tribine na kojoj su najvatreniji navijači Željezničara bodrili svoju ekipu. Danas se na tom mjestu nalazi elektronski semafor koji večeras pokazuje rezultat 2:0 u korist Željezničara u susretu Kupa BiH protiv Čelika iz Zenice", piše Guardian.

"Ne tako davno, na stadionu na Grbavici igrao je Edin Džeko, danas napadač Manchester Citya i vjerovatno najbolji fudbaler BiH svih vremena. U petak će Džeko predvoditi napad svoje reprezentacije u vjerovatno najvažnijoj utakmici koju je Bosna ikada igrala. U Zenicu stiže Portugal na baraž".

"Pobjeda u prolazak u dvomeču sa Portugalom ne bi samo donijeli BiH prvo učešće na jednom velikom takmičenju, već bi došla i kao melem na ranu veoma burnoj godini u bh. fudbalu".

"Večeras na stadionu Željezničara nema gostujućih navijača, nema ih nigdje na terenima u BiH. Zabrana dolaska gostujućih navijača na utakmice stigla je nakon žestokih incidenata u kojima su učestovali navijači sve tri nacije u BiH. U BiH Srbi uglavnom navijaju za Srbiju, Hrvati za Hrvatsku, a za BiH uglavnom Bošnjaci. Donedavno su Fudbalski savez BiH vodili političari, ljudi koji nisu imali veze sa fudbalom i koji su u savezu gledali samo lične i interese nacionalnosti koju predstavljaju. U Savezu je sjedio nekadašnji ministar policije, hrvatski general, te vrlo blizak politički saradnik predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika".

"Međutim, sve ovo se polako mijenja. Fudbalska reprezetacija Bosne i Hercegovine praktično je jedina multietnička organizacija u ovoj državi. Ne postoji nikakav etnički veto na pasove ili golove. Džeko je Bošnjak, igrač sa najviše nastupa u dresu BiH Zvjezdan Misimović je Srbin, stoper Boris Pandža je Hrvat. Na terenu to niko ne gleda".

"Navijači reprezentacije BiH vodili su dugo revoluciju protiv bivšeg saveza. Uspjeli su pobijediti. U aprilu ove godine UEFA i FIFA su suspendovale su bh. Savez i uspostavile svoje organe sa novim ljudima. Suspendovani su i u daljeni iz saveza svi politički obojeni dužnosnici".

Al Jazeera u petak počinje emitiranje programa

citat:

---

Al Jazeera Balkans u petak u 18 sati kreće s emitiranjem programa iz studija u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Skopju (moći će se gledati preko kablovskih i IP TV operatera, preko satelita EutelSat i na zemaljskom signalu u BiH). Dnevno će proizvoditi 6 sati vijesti, intervjua, komentara i analiza, te dokumentarnog programa, a radit će pod sloganom Iz svakog ugla i sa svake strane. » Net, Sarajevo-x

---

mislila mrcina sa Tiletom da se zahebava...



Staljin poslao liječnike koji su pokušali ubiti Tita... a Tito ih je vratio Staljinu u mrtvačkim sanducima


Srbijanski povjesničar u ruskim arhivima otkrio transkript koji potvrđuje legendu o atentatu. Dvojica sovjetskih liječnika, koje je osobno poslao Staljin, pokušala su ubiti Tita tijekom operacije slijepog crijeva 1947. godine.

Moguću potvrdu ovog atentata, pronašao je srbijanski povjesničar Ljubodrag Dimić sastavljajući “Zbornik dokumenata jugoslavensko-sovjetskih odnosa 1945.-56.”, objavljen ovih dana, koji sadrži 200 dosad neobjavljenih dokumenata iz ruskih arhiva. Mnoge do sada objavljene priče o pokušajima ubojstva Jugoslavenskog vođe ostale su nepotvrđene. Tako u svojoj knjizi “Urote i atentati na Tita” iz 2004. , general KOS-a Marijan Kranjc, koji je dugo radio u Titovu osiguranju, tvrdi da je na Maršala bilo pokušano ili planirano čak 57 atentata. No, prema novootkrivenom transkriptu razgovora Staljina i Titova čovjeka broj dva Edvarda Kardelja, Dimić dopušta mogućnost da je pronašao potvrdu o “medicinskom atentatu” na Tita.

Sumnje u to prvi je iznio jedan od ljudi iz Titova osiguranja i njegov suborac, general Milan Žeželj, a u svojoj knjizi “Brozovi strahovi” opisao je Miladin Adamović. Bila je to promjenjiva i prohladna veljača 1947., odnosi Tita i Staljina više nisu najsjajniji. U zraku se osjeća nemir, a Tito osjeća bolove u donjem dijelu trbuha. Liječnici zaključuju: vođi smeta slijepo crijevo. U rezidenciji Brdo kod Kranja tadašnji šef Maršalata, major Luka Božović, uz pomoć nadstojnika vile Rade Ristanovića, preuređuje jednu sobu u operacijsku salu. Uz Tita su njegovi osobni liječnici Božidar Lavrič i Borisav Božović te ekipa najboljih slovenskih liječnika - Bogdan Brecelj, Ivan Tavčar i iskusna sestra Livija Merlak.

I kada se tim pripremao za operaciju, kroz mećavu se, kaže legenda, probijaju do Kranja dvojica sovjetskih doktora Bakuljev i Smotrov koje je poslao osobno Staljin. Tito, kaže Žeželj, odlučuje da ga operiraju Rusi kako ne bi dodatno zaoštravao odnose s Kremljom. No, Titu nakon operacije nije dobro. Rana se zagnojila, bolovi su nesnošljivi. Pada sumnja da su Rusi operirali sa zatrovanim instrumentima. Prema Žeželju, ruski liječnici se ponašaju izgubljeno, puno piju i puše, nervozni su. Po rezidenciji bauljaju podnapiti, pa ih je Žeželj zaključao u sobu i pozvao Titove liječnike koji su uspješno obavili novu operaciju.