Liječenje kompleksa superiornosti

Umori se insan
od nastojanja da bude dobar,
kad sigurno 100 nasto
takav nije.

Umori se strpljivo čekati
da sagovornik završi rečenicu,
a već zna unaprijed još dvije
neizgovorene.

Umori se čitati
savjete iz "temu" psihologije
da izbaci "negativne ljude"
iz svog života ne bi li mu bolje bilo.

Umori se nadasve
kad već takav superioran shvati
da se umorio od toga
da ne traži ništa zauzvrat
za to što dobrotom smatra.

Kad se uhvati da mu je krivo
što je to nešto dobro njegovo
samo u moru kap
i da bi morao da se potrudi više u
očima pomognutog.

Tako protivnik postaje
pravi toksični temuovac.
Slučajno ništa nije.

N.M.River, 2.6.2025.

Virtuelni i pravi problemi, palme i pendžer

Mreža svih mreža ukinula mi je
pravo da ostavljam znakove
da nešto od onog što su moji kontakti postavili jeste jednako
onom što mi se sviđa. podržavam, volim
ili mi se, pak, ne dopada. Mora da sam
presaugao s reakcijama poslije
pauze od petnaestak dana.

Čak se javio i dvojnik koji kontaktira
moje kontakte pa pitaju jesam li to ja.
Nisam i o tome brzo pabirčim
odgovor na dva jezika.
Paranoičnom meni čak je palo na um
da je Nihad Niho Mešić
previše komentirao ukazanje palmi
u rodnom gradu, a to je vrlo
šizofren načiin razmišljanja,
nećemo tako Niho.

U realnom životu uspio sam pokvariti
za mene noviji prozor
od slinog zračenja , otpali neki dijelići pa se
iskrivio i ne može se zatvoriti kako treba,
a neki jednoćelijski ili višećelijski oblak
noćas nadire.

Uglavnom sedam dana po povratku s mora
i odmora zreo sam za opet,
ali čak i meni valja saburati.
Život je posve lijep,
ma koliko se žalili.

N.M.River, 28,7.2025.

Kraj slobode

Djevojčica u pratnji majke i
mlađeg brata jutros doziva
dvoje štenadi
koji su se danima
krili ispod priručnog
kontejnerskog skladišta
samoposluge, sad kažu diskonta,
na parkingu novije
zgrade do stadiona
kluba nastalog 1919
što se gordim imenom
zove Sloboda.

Šezdesetogodišnjak na
svakodnevnom putu
pješačkom na posao u Kreki
suzdržava se reći
da joj se dva vesela šteneta
neće odazvati.

Prekjuče su mu se umiljavajući
petljala u krakate noge,
a juče ih je čovjek u uniformi
pretvarajući
se da su mu dragi namamio i uhvatio.
Uzalud su prevareni cvilili.
Šinterski kombi ih je odvezao.

Uzalud su radnice samoposluge
odštampale i na hrđave kontejnere
zalijepile molbu da se psi ne hrane
pred kontejnerom.
Djevojčica doziva štenad.
Zalud.
Sloboda živi negdje drugo.

N.M.River, 1.8.2025.

Lipnica, Tuzla, kišica, povreda, crvena majica i dilema

Često se šalim da sam odjenuo nešto crveno protiv uroka. Tako smo i danas sestra i ja krenuli u Lipnicu po naše organske paradjze, patlidžane, pokoji krastavac, malo kukuruza koji će postati varenjci, a ne pečenjci jer će biti skuhani, podosta domaćih kupina i gdjekoju malu šljivu, mađaricu kojih je ukupno rodilo dvije kile. Ubrao sam i malo divljih kupina u ogradi taman dovoljno zarasloj da se desi i to čudo. Sestra naime ne voli one krupnije uzgojene, samo divlje. Prilikom branja dvadesetreće predzadnje šljive stadoh na nešto, nadati se da je ostatak drveta, a ne ekser, zmija nije, ne vidjeh je i to nešto probi patiku mokasinku, zaboli mašala, dovoljno da se sjetim da sam živ.
Patiku skidoh, krv polijepo poteče, a ja ne popuštajući šljive vratih patiku na golu nogu, odoh do kućice gdje mi sestra reče da operem dotičnu lijevu nogu vodom iz frižidera- To učinih sjedeći na pragu kućnih vrata, ona od neke dobi nađe neke tupfere i malo pogleda porezotinu, odnosno probušotinu na patici. Odnekud se okojasi i hanzaplast, sestra reče da mi crijeva neće ispasti, zalijepi mi hanzaplast na taban.
Onda sam takav ranjen nabrao punu teglu domaćih kupina i po dnu oprane kutije od mladog sira divljih sve se boreći s trnovima, da sestra ima za kakav šato. Malo pokisnusmo do auta, a onda kroz lijepi pljusak suzukijem u Tuzlu, ignorišući nešto lednog grada i lijepe vodene zavjese na putu. Suzuki je jezdio kao da je u nekadašnjem kamel trofiju. Rezultati ptičije probave u vidu tufni po karoseriji oprani Božijim davanjem.
Elem, u Lipnicu sam išao u staroj majici koju mi je nekad negdje sestra kupila - crvenoj s valovima nacrtanim bijelom bojom za koju rekoh kad smo pošli da je valja baciti jer ima pokoju rupicu, a i pokupila se brate rođeni, pa se vidi stomak. Kažem sestri dok se spremamo da izletimo po pljusku između gromova s provijantom s benzinske pumpe i organskim voćem i povrćem šta bi tek bilo da majica nije crvena. Poslije sretnem drugaricu Amilu s cukicom, kaže da je onakva tegla s kupinama, sestra - sestri, oko 8 maraka. Za one koji brinu, ne boli rana junačka jako, hanzaplast drži, te ću sad ću s drugaricom Almirom u kino da gledamo nastavak Golog pištolja, igraju Liam Neeson i Pamela Anderson. Nego da li da se otarasim crvene majice ili da je čuvam? Šta vi mislite?

N.M.River, 17.8.2025.

Ka bitku

Trebalo bi da
vodim o sebi
više računa.

O sebi ne bi
trebalo toliko
računa voditi.

Povesti se za ruku
iz glavobola
u zelene proplanke
sna, kraj rijeke
do mora
preko planine.

Ka smislenom bitku.

N.M.River, 7.9.2025.

Sred srkleta sanjar

Sred srkleta
stoički spušta
samom sebi
sveprisutni sticaj
strahova.

Sred srkleta
sveobuhvatno
snove skuplja
sjedeći selfije
slikajući.

Sred srkleta
svuda stare
sukobe slijedeći
službeno spise
slaže.

Sred srkleta
stidljiv sanjar
slane slogane
sastavljajući snažno
sniva.

N.M.River, 14.9.2025.

Ne zamjeram, još

Ne zamjerati ljudima,
prijateljima, saradnicima,
rodbini, tazbini, poznanicima,
pa i onima
koji me očigledno ne begenišu,
ide mi nekako prirodno.
Zaboraviti ipak nikada neću.

Malo šta me nagnati može
da nekog otpišem.
Međutim, kako sam stariji,
sve me više strpljenje izdaje
i moram se tjerati
da ne zahaterim.
Ipak se još trudim.

N.M.River, 5.10.2025.

U nedjelju posadismo dud

Obišao drage podsjetnike
Na mezarju Tušanj
I nekako posadio
Dud u lipničkoj
Pirinjivi novembra 2025.

Ostaje da se sadnica života primi
I da jednom ako Bog da pojedemo
Crni, bijeli ili crveni dud.
Ne znamo baš boju trenutno.

Hvala Vesni, a bome i njenoj priji,
Na sadnici, htijenju i sjećanju,
Sestri Enisi što me doveze kamo treba
I upravi gdje da se sadi,
rodici Šuhreti kad preuze sadnicu
I donese mi istu na balkon
Kad se šetah s Almom i Majdom
Po Tetovu

Nista bez žena poput njih
Kojima teško, ni mrsko nije
Činiti dobro ono što treba.
Šta bi hudo smotano, kazu jedino
muško čeljade da auto ne vozi,
bez njih?

N.M.River, 2.11.2025.

Jednostavno po svome

Da je jednostavno,
bilo bi dobro.
Razumijevati stvari
bez primisli
da nijanse razmatraš.

Popio je kafu
s onim iz stranke.
Znači, njihov je.
Nije, ba!
Otkud da se onda
s njom fotografiše?
Sve pod kišobranom!

Ma taj ti mijenja
mišljenje svaki
drugi dan,
ako s nama nije,
protiv nas je.
Trećeg nema.

Dobro bi bilo
opustiti se
jednostavno i lagano
razmišljati i raditi po svome.
Dok je još dozvoljeno!

N.M.River, 9.11.2025.

Dok ide

Umiriti
duhove sopstvene,
pomiriti nervoze
strahovima izazvane
i truditi se dalje
ploviti rijekom
mireći uskovitlanost
drugima nevidljivu.

Stvarnost lakše
prihvatati i zagrliti
svijet kakav god bio
jer, tvoj je,
naslonjen na zid
poduprtih leđa
da se ne ljosne
ako baš nije tad
suđeno.

Dragošću dragost
prihvatiti ne zaboraviti.
Blagost blagim uzvratiti
i ne brinući živjeti.
Dok ide.

N.M.River, 29.11.2025.