Kad čiviluk atakuje

Cijeli život
ako imalo soli u glavi ima
čovjek se boji svađe, tuče
nezgoda, napada koje mu drugi
mogu prirediti, možda i nehotice.

Onda shvati u neka doba
da je najopasniji po sebe sam, oko šezdesete ne samo
da svaki automobil
baš njega juri dok cestu prelazi,
nego se i sam
svojim smotanim, nezgrapnim rukama
ozlijediti uspijeva.

Jedan ga dan napadne
čiviluk u rođenoj kancelariji
drugi dan mu mubareć
ručica hiti rođeni
mobitel u čelenku sopstvenu.

Onda se zamisli i
razmišlja šta mu je činiti...

N.M.River, 28.4.2026.

Operacija kontejner

Nekako sam odlagao napisati crticu o doživljaju koji sam imao prije kojih desetak dana. Nikako da se nakanim, iako je sve vrlo jasno, slikovito, moguće tužno, a opet, čini mi se, ipak smiješno. Da li razlog odlaganja leži u lijenosti, nedostatku koncentracije, jakim utiscima s koncerta Tereze Kesovije u Splitu koji su bili dominantni, ili je, ipak, urođena strepnja da komšiluk nije vidio i razmatarao ono što se desilo učinila svoje. Elem, neka čitateljica ili čitatelj procijeni sam(a).

Skoro svaki dan poslije posla odlazim do sestre i grebem se za hranu koju ona nesebično priprema i za mene. Uredno se najedem, odspavam polijepo na krevetu koji je koristio rahmetli otac. Krevet je onako baš lijepe visine, po mojoj sadsašnjoj mjeri za kićmu koja se počesto uzjoguni, zaboli ili otkaže poslušnost. Nakon razbuđivanja, ako nema nekih obaveza ili planiranih druženja vani - u kafani pred polazak pokupim kesu s otpacima da dokažem kako sam vrijedan. Ponekad nosim u svoj stan i po dvije, rjeđe tri vrećice ili cegera od kojih je jedna, plastična, dakako iz obližnjeg lanca prodavnica, sve s pripadajužim logom, naravno, namijenjena da se baci u smeće koje čeka kontejner u kome se razvrstavanje još ne vrši.

Pogodićete da se od rasijanog šezdesetgodišnjaka svašta može očekivati, pa i to da mu se ponešto desi u životu prvi puta. Uspio je naime, ubaciti kesu s provijantom, poteškom, uglavnom sa sadržajem namijenjenim da se pojede, u prilično prazni kontejner, jedan od moguća tri, začuditi se kako su ovaj puta otpaci baš bili teški, u sebi kritikovati rođenu sestru što ih toliko proizvodi i ležerno odgegati u svoj brlog na drugom spratu preko puta roditeljske, sada sestrine, osmospratnice. Popeo se stepenicama jer tu lifta nema, vrata otključao i krenuo da vrijedno povadi namirnice iz kese i stavi u frižider ono što tamo spada. Kad ono, umjesto čokolada, mlijeka, deterdženta u tabletama, zdravih gaziranih sokova, ukazao se ambalažni materijal sličnih proizvoda,

Za divno čudo, nije se puno iznervirao.
"Ja budale" - sam će sebi i zamisli se.
"Da li se vratiti, kontejner je prilično prazan!"
" Blento, vidjeće te sav komšiluk!"
" Nek vidi, znaju da sam ionako čarapom mokrom udaren!"
Pobijedi hrabrost, odluka bi donesena te se isti čovjek osnažen adrenalinom nečega nezamislivog brzo nađe kod tri kontejnera. Pogađate da kesa nije bila u onom kontejneru na kojeg bi se bacač kladio da pitanje je bilo na tiketu. Nije obraćao pažnju na automobil s upaljenim svjetlima u kojem je neko čekao. Lagano je bacio onu malu kesicu smeća što je da se mogući gledaoci zavaraju ponio iz svog stančića, bacio je i ležerno gledao gdje je ona prava kesa s blagom.

Iz trećeg pokušaja, nađe istu u jednom od kontejnera i zahvali se Bogu što duge ruke ima pa mogu dokučiti dno kontejnera koje su ove godine promijenili i ne tuknu baš mnogo. Zadovoljno krenu natrag čestitajući sebi na kuražnom spasavanju bitnih sadržaja od sopstvene nepažnje. Možda bi se susjedu koji bi slučajno gledao kroz prozor na ovaj relativno čudan prizor jer nisu rijetki oni koji danas po kontejnerima rove, učinilo da se komšija nekako uspravio i s više elana i uspravne glave grabi prema svojoj zgradi. Što ti je reći uspješno izvršen zadatak! Operacija kontejner izvršena!

N.M.River, 17.5.2026.

Radost

Iz autobusa
dijete na ekskurziji
maše prolaznicima.
Radost.

N.M.River, 20.5.2026.