Bili uhapšeni 1993. godine: Prijavljeni mučitelji muftije Kavazovića i zvaničnika Tuzlanskog okruga


Advokat Alagić kazao je za AA da su članovi delegacije Okruga Tuzla u različitim fazama u logorima HVO-a i VRS zlostavljani, a potom razmjenjivani, dok su u zatočeništvu najduže ostali muftija Kavazović i Alija Muminović, kojeg on zastupa.

Sarajevski advokat Damir Alagić podnio je danas Tužilaštvu Bosne i Hercegovine krivičnu prijavu protiv 14 bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Sigurnosne informativne službe (SIS) i Službe državne bezbjednosti (SDB) sa područja Republike Srpske zbog hapšenja i nezakonitog zatočenja visoke delegacije Okruga Tuzla 1993. godine, među kojima je bio i tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović.

Prijavom su obuhvaćeni komandant Druge bojne HVO-a Mladen Zebić, načelnik SIS-a II bojne brigade "Herceg Stjepan", Mladen Zovko zvani Kuhar, pripadnici HVO-a Mario Matić, Goran Blažević, Ante Ćubela, Željko Blažević zvani Želja, Drago Šimunović zvani Belja, Ivan Žunić i Drago Šimunović zvani Maglja.

Također, među prijavljenima su šef Detašmana SDB-a iz Trebinja Danilo Benderać, radnici Detašmana SDB-a iz Trebinja Spaso Ratković i Ljubiša Traparić zvani Ljuba, Miroslav Škorić, bivši pripadnik SDB-a Tuzla, koji je za vrijeme rata boravio u Bijeljini, te bivši pripadnik MUP-a RBiH Jovo Jovanović.

"Oni se terete zbog osnova sumnje da su zajedno ili pojedinačno počinili jedno ili više krivičnih dijela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz Glave XVII Zakona Bosne i Hercegovine", kazao je Alagić za agenciju Anadolija (AA).

Među zatočenima su bili članovi delegacije Okruga Tuzla, koji su se vraćali iz Hrvatske, i to: tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, poslanik u Skupštini Republike BiH Alija Muminović, pomoćnik komandanta Drugog korpusa Armije BiH dr. Salih Kulenović, predsjednik Vlade Okruga Tuzla Sadudun Hodžić i drugi.

Delegacija Okruga Tuzla je po nalogu predsjednika Okruga Izeta Hadžića boravila u Hrvatskoj u cilju ostvarivanja kontakata s Uredom Vlade Republike BiH i Ambasadom RBiH u Zagrebu, humanitarnim predstavnicima islamskih i svim drugim organizacijama koje pomažu Republiku BiH.

Tužilaštvu BiH je predloženo da provede kompletnu istragu o dešavanjima prilikom povratka delegacije Okruga Tuzla iz Hrvatske.

"Posebno je potrebno istražiti okonosti pod kojima su uhapšeni, okolnosti pod kojima su držani u zarobljeništvu, okolnosti pod kojima su isporučivani pripadnicima Vojske Republike Srpske i druge okolnosti, te da pokrene i provede istragu protiv osumnjičenih. Također, potrebno je da Tužilaštvo BiH otkrije druge počinitelje krivičnih djela ratnih zločina u ovom slučaju, te da preduzme sve druge zakonske radnje na konačnom sankcioniranju učinilaca ovih gnusnih djela", izjavio je Alagić.

Advokat Alagić kazao je za AA da su članovi delegacije Okruga Tuzla u različitim fazama u logorima HVO-a i VRS zlostavljani, a potom razmjenjivani, dok su u zatočeništvu najduže ostali muftija Kavazović i Alija Muminović, kojeg on zastupa.

"Mi posjedujemo brojne dokaze koje ćemo rado predočiti Tužilaštvu BiH, uključujući foto i video dokumentaciju kako su izgledali muftija Kavazović i Alija Muminović nakon izlaska iz zatočeništva", kazao je Alagić.


[Edited by Putnik on 30-06-2012 at 10:47 GMT]

Srbijanka prešla na Islam nakon što je posjetila Sarajevo



Šeta po Pančevu sa maramom na glavi i priča kako je Srbija počinila genocid, a stan je uredila da liči na muzej posvećen Bosni i Hercegovini, prenosi portal Smedia.

"Ime Nejra mi se jako sviđa, kao da je izmišljeno zbog mene. Takođe, željela bih se preseliti u Bosnu, te tako biti bliže izvoru vjere, meni dragih ljudi i svega onoga što me oduševljava", izjavila je Nataša, te dodala:

"Biti čovjek, čak i nadahnut od Boga, ne znači imati i ispravno otkrivenje o Bogu."

Pančevljanka je nakon posjete Sarajevu otkrila ljepotu grada shvatila da su ratne priče koje je slušala u Srbiji bile laž:

"Kad sam čula ezan sa Begove džamije, ostala sam ukopana na mjestu, krv mi je jurnula u glavu, a mislima prostrujala misao: "To je to. Zvuk iskona, zvuk pripadanja."

Inače, pravoslavno je vaspitana, a tvrdi da na njenu odluku niko nije uticao.

Petar Jeleč: Dvadeset prešućivanih godina



Fra Petar Jeleč, teolog i povjesničar te profesor na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, u svom se komentaru objavljenom na portalu Tačno.net osvrnuo na prošlotjedni Nacionalov intervju s hrvatskim akademikom Dušanom Bilandžićem, koji je progovorio o suradnji s Franjom Tuđmanom i njegovoj ulozi u pokušaju podjele BiH. Tekst prenosimo u cijelosti:

Ovih dana televizija tzv. Republike Srpske svakodnevno emitira dokumentarce i emisije u kojima se slave „velike pobjede“ srpske vojske u Bosanskoj Posavini u oslobađanju koridora. U lipnju 1992., prije točno 20. godina počela je kalvarija posavskih Hrvata i Bošnjaka kada su srpske snage krenule u osvajanje Johovca, Foče, Komarice, Kotorskog, Cera, Modrana i dr. posavskih sela prema Derventi, Modriči, Bosanskom Brodu, Šamcu, Orašju... Ta, po svojoj četničkoj „hrabrosti“ inače nadaleko poznata „vojna sila“, iza sebe je ostavljala masakrirana i unakažena tijela staraca i starica koji se nisu stigli povući ili nisu htjeli otići iz svojih domova nadajući se da će im životu biti pošteđeni. Otpor agresoru kroz više su mjeseci pružali slabo naoružani i hrabri branitelji Bosanske Posavine koje je hrvatska politika zločinački prepustila samima sebi.

Izdaja Bosanske Posavine je najveća mrlja u povijesti hrvatske politike, događaj o kojemu u hrvatskoj historiografiji i medijima vlada potpuna šutnja. Tu i tamo je razbiju pojedini intervjui i svjedočenja samih aktera tih događaja. O izdaji o kojoj su još 1992. ispod glasa govorili pojedini posavski branitelji – a neki su zbog toga odležali i u zatvoru – poslije su svjedočili pojedini generali aktivno uključeni u ove događaje. O tomu su više puta javno i vrlo argumentirano govorili generali Antun Tus i Petar Stipetić. Ovih dana u Nacionalu je izišao neobično važan intervju hrvatskog akademika i uglednog povjesničara Dušana Bilandžića koji je hrabro progovorio o svojoj ulozi u pregovorima o podjeli Bosne i Hercegovine. On je naime bio dio Tuđmanovog hrvatskog pregovaračkog tima koji je sa srpskim kolegama trebao utvrđivati granice podjele pojedinih teritorija.

Bilandžić je u ovom intervjuu potvrdio Tuđmanov i Miloševićev sastanak u Karađorđevu i njihov dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine. Bilandžić tvrdi kako je Tuđman bio opsjednut podjelom Bosne i Hercegovine smatrajući kako će nakon toga on i Milošević biti saveznici i kako će se tim dogovorom pomoći Srbiji da se proširi pa time više neće biti razloga za sukobe između Srba i Hrvata. Da Bilandžić govori istinu potvrđuju i riječi samog Franje Tuđmana iz novogodišnjeg intervjua Slobodnoj Dalmaciji 1991/1992 u kojem je hrvatski predsjednik govorio o potrebi podjele Bosne i Hercegovine između Srba i Hrvata jer bi time prestali razlozi neprijateljstava među njima. Bilandžić ističe također prezir i nepoštovanje Tuđmana prema bošnjačkom narodu, koji je ponavljao kako Bošnjaci ne mogu ništa učiniti da pokvare dogovor koji on ima s Miloševićem.

Najzanimljiviji dio Bilandžićeva intervjua odnosi se svakako na Bosansku Posavinu i ovdje ga treba doslovno citirati:

„Kakve su bile pozicije u razgovorima o Bosanskoj Posavini? Tamo je živio velik broj Hrvata?

Bilandžić: Srpskoj sam strani govorio da je u Posavini većinsko hrvatsko i muslimansko stanovništvo. U tom području centar srpstva samo je banjolučka regija, a to može imati eventualno tek status Nagorno Karabaha u Azerbejdžanu. Pitao sam ih kako misle uspostaviti vezu između Srbije i Banje Luke bez Posavine. Tada su mi Kosta Mihajlović i Smilja Avramov rekli: 'Naši predsjednici Tuđman i Milošević su se već dogovorili da Posavina pripadne Srbima". Još nije bilo ni Radovana Karadžića, ni Ratka Mladića. Potom je 6. svibnja 1992. izašao i onaj Sporazum Karadžić-Boban sa sastanka u Grazu, a Večernji list je tim povodom objavio da više nema nikakvih sporova između Hrvatske i Srbije, te da je pitanje Posavine riješeno. Sporno je ostalo samo malo područje istočno od Dubrovnika.

Ali u Bosanskoj Posavini Hrvati i Srbi su ratovali?

To je bio najveći apsurd. Milošević i Tuđman su organizirali te oružane borbe za Bosansku Posavinu. Tada sam razmišljao: zašto dopuštaš da u Posavini ginu vojnici kad je ona već bila predana Srbiji. Tuđman mi je tada nešto spetljao u smislu da treba glumiti da je to dobiveno borbom. Jednom prilikom je čak i rekao da se ne smije steći dojam da je Posavina predana bez borbe.“

Braniteljima lika i djela Franje Tuđmana i negatorima izdaje bosanske Posavine uvijek bi ostao jedan jedini argument koji bi papagajski ponavljali govoreći: „ako je Posavina izdana, zašto su se onda u njoj vodile borbe?“. Dušan Bilandžić ovdje nudi zastrašujući odgovor: Tuđman i Milošević su dogovorili sukobe u ovom kraju kako javnost ne bi uvidjela da je Posavina predana bez borbe! Jedini koji nisu fingirali borbe i koji nisu znali da su izdani bili su hrabri branitelji Bosanske Posavine iza kojih su ostale tisuće uplakanih majki, očeva, braće, sestara i malodobne djece, te potpuno opustošeni domovi i crkve. Kada se pokazalo da na pojedinim linijama pružaju nepredviđeno žestok otpor srpskoj vojsci, Tuđman i Šušak su na posavski front poslali generala Slobodana Praljka koji se u Posavini istakao širenjem dezinformacija i rušenjem sistema obrane. Tu je ulogu odigrao „maestralno“ i za nadati je se da će i suci u Haagu (premda mu se nažalost ne sudi za tu izdaju) jednako maestralno presuditi ovom Šuškovom i Tuđmanvom trojanskom konju u Bosanskoj Posavini. Velika je šteta što mu se u nizozemskom gradu nisu pridružila i ova dvojica njegovih nadređenih.

Spominjanje Bosanske Posavine i njezine sudbine izaziva veliku ljutnju kod pojedinih herceg-bosanskih medija i „nezavisnih intelektualaca“ jer smatraju da se time nepotrebno remeti savez koji je hrvatska politika u Bosni i Hercegovini uspostavila s Miloradom Dodikom. Savezništvo traje neprestano od 1992. g., a sudeći prema politici koju vode Dragan Čović u Bosni i Hercegovini i Ivo Josipović u Zagrebu nema nijednog valjanog razloga za sumnju da će se tako nešto i dalje nastaviti. Nešto bi se moglo promijeniti jedino ako bi hrvatski predsjednik Ivo Josipović – koji je inače poznat po svojoj „hrabrosti i dosljednosti“ – prozvao Milorada Dodika makar zbog podrške bombardiranju Zagreba i opstruiranju povratka posavskih Hrvata! No u tom slučaju ne bi imao kome u Banja Luci svirati svoje klavirske skladbe, a to bi za njega i prijatelja mu Borisa Tadića ipak bio prevelik gubitak!

Izvor.Nacional

Turska

I Erdoganova kćerka nosi 'Srebrenički cvijet'



Kćerka premijera Turske Recepa Tayyipa Erddogana, Sumeyye Erdogan, u znak suosjećanja sa majkama Srebrenice, od danas nosi „Srebrenički cvijet“.

Općina Bursa generalni je sponzor dodjele „Srebreničkih cvjetova“. inicijator ideje je Asocijacija mladih Bošnjaka i Obrazovni kulturni centar Istanbul u Sarajevu, a organizator dodjele je koordinator organizacije IHH-a za pomoć BiH.

Kako je javila agencija Anadolija, u Velikoj turskoj narodnoj skupštini (TBMM) poslanicima je podijeljen "Srebrenički cvijet" kao simbol genocida u Srebrenici koji se desio u julu 1995. godine.

Predsjednik grupe za bilateralne odnose između parlamenata BiH i Turske Hakan Cavusoglu se obratio medijima zajedno sa nekoliko članova parlamenta BiH i nekoliko mladih koji su došli iz BiH.

“Ovim putem osuđujemo genocid u Srebrenici i dijelimo bol koju osjećaju porodice žrtava koje su stradale prije 17 godina. Vjerujemo da će međunarodna zajednica i zemlje na Balkanu izvući pouku iz genocida u Srebrenici, te poduzeti sve potrebne mjere kako se taj zločin nikada više ne bi ponovio. Sa velikim zadovoljstvom pratimo dešavanja u regiji Balkana i istinske pokušaje političara da se postigne stabilnost i mir", izjavio je tom prilikom Cavusoglu.

“Srebrenički cvijet zeleno-bijele boje od sada će biti nošen i u Turskoj. Općina Bursa će biti generalni sponzor dodjeli Srebreničkih cvjetova, a inicijator ideje je Asocijacija mladih Bošnjaka i Obrazovni i kulturni centar Istanbul u Sarajevu.

Srebrenički cvijet će dobiti svi poslanici u turskom parlamentu, dok će isti biti običnim građanima dostupan u Bursi između 5. i 11. jula”, naveo je Hakan Cavusoglu.

Srpski lobiji ili SDA - cilj isti, razlog slican...Rek'o ja vama da po' Kalesije iseljava poslednjih dana...

aslovna strana » Vijesti » Iz minute u minutu »
Švedska vlada zabrinuta povećanjem broja azilanata iz BiH
Lažna je bilo koja informacija koja navodi da Švedska nudi azil osobama čiji se zahtjev temelji na sigurnosnim razlozima bez dovoljne osnove

Autor Fena | Objavljeno 29.06.2012. u 01:58

Foto: Ilustracija
U posljednih nekoliko sedmica broj azilanata iz Bosne i Hercegovine u Švedskoj značajno se povećao, a Ambasada Švedske u Sarajevu smatra da je ovaj razvoj događaja zabrinjavajući.

Kako su naveli u današnjem saopćenju, lažna je bilo koja informacija koja navodi da Švedska nudi azil osobama čiji se zahtjev temelji na sigurnosnim razlozima bez dovoljne osnove.

Teški socioekonomski uvjeti, koji vladaju u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine nisu dovoljna osnova za dobivanje azila u Švedskoj, stoga, finansijski razlozi nikada ne mogu biti dovoljan razlog za dobivanje azila u Švedskoj.

- Kada podnositelj zahtjeva dobije odbijenicu na svoj zahtjev za azil, on će dobiti nalog za izgon i mora napustiti Švedsku, rečeno je u saopćenju Ambasade Švedske.

Uspostavljena je veoma dobra i efikasna saradnja s vlastima BiH, a nikakva novčana pomoć, niti novac u gotovini ne dodjeljuje se onima koji se vraćaju.

Svako ko planira putovati u Švedsku da bi zatražio azil, treba biti svjestan da postoji veliki rizik dobivanja zabrane za ponovni ulazak. Zabrana za ponovni ulazak registrira se u Schengen sistemu informacija (SIS) i znači da toj osobi neće biti dozvoljen ulazak na teritorij Schengena u periodu od nekoliko godina.

Za one koji su već u Švedskoj s pokrenutim zahtjevom za azil postoji mogućnost da povuku zahtjev i vrate se dobrovoljno kući da bi smanjili rizik dobivanja zabrane za ponovni ulazak.

U decembru 2010. Evropska unija je donijela odluku o ukidanju viznog režima za BiH na teritoriji Schengena. Švedska je podržala tu odluku, te i dalje ostaje pri njoj, ali je zabrinuta kada se bezvizni režim zloupotrebljava.

- Neutemeljeni zahtjevi za azil su jedan oblik zloupotrebe prava na međunarodnu zaštitu. Bosna i Hercegovina nastoji postati članicom Evropske unije. Bezvizni režim i način na koji se on koristi, značajne su stavke pri razmatranju uvjeta za članstvom, upozorava se u saopćenju.

Od decembra 2010. do juna 2012. godine, 1.565 državljana Bosne i Hercegovine predalo je zahtjev za azil u Švedskoj. Ovakva situacija postala je ozbiljna, a vlada Švedske očekuje od BiH i njenih građana da poštuju značenje i svrhu bezviznog režima. To im daje pravo da kao turisti ostanu u području Schengena maksimalno 90 dana u periodu od šest mjeseci da bi se susreli s rodbinom ili obavili neki posao.

Švedska, također, potiče osobe, koje za to ispunjavaju uvjete, da predaju zahtjev za radne dozvole. U tim slučajevima, mora se predati poseban zahtjev Ambasadi u Sarajevu (ili putem interneta), što je postupak odvojen od procesa traženja azila.

http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/103335-svedska-vlada-zabrinuta-povecanjem-broja-azilanata-iz-bih.html

Kosovska policija:

Skinuli im majice s grbom RS-a, Srbi morali goli na Gazimestan



Obrazloženje policije je bilo da se na Kosovu ne mogu nositi majice ispisane ćirilicom, kao ni tuđi grbovi niti bilo koja riječ koja asocira na Srbiju.



Pripadnici specijalne jedinice Kosovske policijske službe na punktovima na prilazu Gazimestanu spriječili su prilazak spomeniku svim učesnicima koji su na sebi imali majice sa oznakama Banjaluka, Republika Srpska.



Kosovska policija nasilno je skinula majice veteranima FK "Vrbas" iz Banjaluke, koji su prije dva dana odnijeli pomoć Srbima na Kosmetu i učestvovali na fudbalskom turniru, piše Glas Srpske.



Na poleđini majica piše "Banjaluka - Republika Srpska", a sa prednje strane je grb RS i natpis "Braćo, mi smo sa vama".

Obrazloženje policije je bilo da se na Kosovu ne mogu nositi majice ispisane ćirilicom, kao ni tuđi grbovi niti bilo koja riječ koja asocira na Srbiju.



U Kosovskoj policijskoj službi rečeno je da je ukupno zaplijenjeno stotinjak majica, a učesnicima nije dozvoljeno da prođu kontrolne punktove i priključe se proslavi na Gazimestanu.

U policiji zvanično kažu da su majice zaplijenjene jer "izazivaju nacionalnu mržnju" i u suprotnosti su sa važećim zakonskim propisima.

Poslije ovog incidenta, većina učesnika bez majica se priključila proslavi na Gazimestanu, gdje je parastos služio patrijarh srpski Irinej.

AKADEMIK GANIĆ: POLITIKA JE OSLOBODILA KARADŽIĆA ZA GENOCID
Autor: Anadolija
Objavljeno: 29. June 2012. 15:06:18




"Da li je genocid to kada u Višegradu sakupe građane iz okolnih sela i predgrađa, opljačkaju ih, neke siluju, a potom utjeraju u jednu kuću, gdje zapale sve. Zapale sve, od dvogodišnje djece do staraca sa 80 godina. Šta tu nedostaje da bi bio genocid!?
U vremenu srpsko-crnogorske agresije član Predsjedništva Bosne i Hercegovine akademik Ejup Ganić smatra da je politika bila presudna kako bi Sudsko vijeće Haškog tribunala ocijenilo da nema dovoljno dokaza da su srpske, agresorske snage pod vodstvom Radovana Karadžića izvršile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

On u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) kaže da je u navedenim općinama definitivno počinjen genocid i da je to poznato u cijelom svijetu.

"Politika je bila presudna. Zašto onda genocid nije presuđen? Iz dva razloga. Prvi, jer bi on indirektno zahvatio Srbiju. Drugi, tako bi još direktnije bila istaknuta odgovornost međunarodne zajednice. Jer, to je trajalo. Nije to bilo klanje od tri do četiri dana, kao u Srebrenici. Genocid je počinjeni uz superviziju Radovana Karadžića. Ali, u tome je učestvovala JNA pod vodstvom Slobodana Miloševića. Navođena je iz Beograda. Ona je zauzela sve kote, očistila teren i onda su ušli koljači. Ponavljam, mislim da genocid u navedenih sedam bh. općina nije presuđen jer bi tako dotakao Srbiju još direktnije nego što je bio slučaj u Srebrenici. Karadžić je rukovodio zločinima, ali su iz Srbije osigurali svu infrastrutkruru da se ti zločini dese", kazao je Ganić za AA.

Pita se kako drugačije do genocidom nazvati ono što se, primjerice, dešavalo u Višgradu.

"Da li je genocid to kada u Višegradu sakupe građane iz okolnih sela i predgrađa, opljačkaju ih, neke siluju, a potom utjeraju u jednu kuću, gdje zapale sve. Zapale sve, od dvogodišnje djece do staraca sa 80 godina. Šta tu nedostaje da bi bio genocid!?

Ako se dijete zapali, jasan je cilj da se zatre korijen jednog naroda, u ovom slučaju bošnjačkog. A zapaljeni su novorođenče, njegova majka i cijela porodica! Je li razlog posljednje odluke činjenica da Karadžić i njegovi ljudi nisu bili toliko uspješni da svo stanovništvo zapale. Da li se genocid mjeri količinom, namjerom ili izvršenim djelima", pita se Ganić.

Nadalje, on napominje da je užas bio tako veliki da bi mnogi Bošnjaci iz istočne Bosne, da su ih pitali, radije ušli u nacističke plinske komore, umjesto što ih je zadesila lomača u Višegradu. Ne presuditi to kao genocid, slaže se Ganić, novi je užasni zločn.

"Ovo je djelomično rezultat i komplicirane i nestabilne situacije u Bosni i Hercegovini.

Naglašavam, ovim se dobrim dijelom žele spašavati Srbija i međunarodna zajednica. A što se tiče monstruma Karadžića. On je smrtnu i doživotnu kaznu zaradio već nekoliko puta. Ovdje je akcent na tome da se spašava Miloševićeva Jugoslavija i Srbija", zaključio je Ganić.

Pretresno vijeće Haškog tribunala djelomično je danas prihvatilo Karadžićev zahtjev po pravilu 98 bis i donijelo oslobađajuću presudu po tački 1. optužnice, koja je bivšeg predsjednika Republike Srpske teretila za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina. Drugi zahtjevi optuženog su odbijeni, tako da Karadžiću ostaje da izvodi svoje dokaze po ostalih 10 tačaka optužnice, uključujući i onu koja ga tereti za genocid u Srebrenici.
Izvor.Bosnjaci.net

Davutoglu

Ulaganje u Srebrenicu i istočni dio BiH mora biti prioritet




Ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu i smijenjeni ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović saglasili su se danas da ulaganje u Srebrenicu i istočni dio BiH mora biti prioritet.

Ahmetović je tokom susreta u Ankari, kojem je prisustvovao i turski ministar unutrašnjih poslova Idris Šahin, otvorio dijalog o razvojnim projektima koji bi podstakli ekonomski razvoj BiH, a naročito njenog istočnog dijela, saopšteno je iz Ministarstva sigurnosti BiH.

Sagovornici su razgovarali o aktuelnoj situaciji u BiH sa akcentom na trenutna dešavanja na političkoj sceni, te o napretku ka NATO, pri čemu je ponovljena puna opredijeljenost Turske da podrži BiH na putu ka evroatlantskim integracijama.

Ahmetović je informisao sagovornike o pripremama za predstojeće lokalne izbore u Srebrenici i za obilježavanje 17 godina od stradanja Bošnjaka u toj općini.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda dostavio je 25. juna Parlamentarnoj skupštini BiH Odluku o smjeni ministra sigurnosti BiH Sadika Ahmetovića, ministra odbrane Muhameda Ibrahimovića i zamjenika ministra finansija i trezora BiH Fuada Kasumovića, koji su kadrovi SDA

POSTOJE KONKRETNI I SNAŽNI DOKAZI ZA DOKAZIVANJE GENOCIDA U OSTALIM OPĆINAMA BIH
Objavljeno: 30. June 2012. 12:06:41



Roy Gutman, ugledni američki novinar i publicista, i jedan od novinara koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu boravio u Sarajevu, prokomentirao je za agenciju Anadolija (AA) odluku Haškog tribunala prema kojoj nema dovoljno dokaza o odgovornosti Radovana Karadžića za genocid u sedam bh. općina.

Gutman je napomenuo da je iznenađen ovakvom odlukom Haškog tribunala.

“Zaista sam zatečen ovom odlukom. Nisu obratili pažnju na Konvenciju o genocidu koja bi sigurno pomogla prilikom razmatranja čitavog slučaja. Umjesto toga Tribunal je djelovao po pravilu udruženog zločinačkog poduhvata. To sudsko pravilo tretira svakog člana odgovornim za zločine koje je počinila određena grupa ili zajednica. Mislim da je sud trebao tretirati ovaj slučaj kao zaseban”, riječi su dobitnika Pulitzerove nagrade.

Gutman ističe da je nekada teško shvatiti cjelokupan zločin koji se desio, jer se moraju predočiti svi postojeći dokazi i dokumentacija. A uvijek je lakše dokazati manje krivice.

Američki novinar tvrdi da postoje dokazi kojima bi se moglo dokazati da su zločini počinjeni u ostalim gradovima, osim Srebrenice, čin genocida.

“Naravno da postoje dobri dokazi kojima bi se mogo dokazati počinjeni genocid. Mislim da postoje konkretni i snažni dokazi za dokazivanje genocida u ostalim općinama, dakle, osim Srebrenice. U tim gradovima su postojali koncentracioni logori gdje su dovođeni nevini civili nad kojima su vršene razne torture i mučenje, a mnogi su i ubijeni. To je postala jedna rutina u tim zloglasnim mjestima. Također, postojali su zloglasni logori u kojima su silovane žene. Sve to jasno potvrđuje veliko nasilje koje je izvršeno na tim mjestima, a što se nije desilo slučajno. Ovo su dva korektna primjera, a osim toga izvršen je kulturocid, rušene su ustanove, džamije... ”, ocijenio je Gutman.

Nadalje, on je napomenuo da sve ovo jasno govori da je cilj bio da se istrijebi čitav jedan narod, to jeste da se pokuša spriječiti da jedan narod nastavi da se reproducira i da živi na prostorima BiH.

“Kao što vidite, takvi gnusni zločini su vršeni na jedan sistemski i organiziran način što jasno asocira na genocid”, dodao je Gutman.

Na pitanje zašto je sud u Hagu donio ovakvu odluku Gutman je izjavio:

“Moje mišljenje je da je prethodna presuda Međunarodnog sud pravde (ICJ) utjecala na ovu odluku jer su zaključili da ICJ nije okvalificirao sve zločine u BiH kao genocid. Zato pretpostavljam da je ova odluka donesena na osnovu prethodne odluke ICJ-a kada nije donesena odluka o genocidu”.

No, podsjeća da sudije ICJ nisu imali pristup cjelokupnoj dokumentaciji jugoslavenskih vlasti o počinjenim zločinima u bh. gradovima. Kaže da postoji mogućnost da je tadašnja odluka suda donesena na osnovu nedovoljnih dokaznih dokumenata, pa čak i na osnovu neznanja jer nisu imali najosnovniju dokaznu dokumentaciju.

“Ova odluka je slična presudi ICJ-a. Najveća misterija je to zašto je sada donesena ovakva odluka. Ne znamo prave motive sudija, ali znamo šta su oni u konačnici odlučili. Odluka Haškog tribunala bi se mogla protumačiti i kao politički motivirana, ali opet nismo baš najsigurniji šta su bili stvarni motivi iza ovakve odluke”, ističe Gutman.

On se pita zašto je ovaj Haški tribunal uopće osnovan i šta je njegova primarna funkcija.

“Ako je cilj suda samo da dokaže krivicu pojedinaca, onda se Sud udaljava od stvarne uloge koja mu je namijenjena. Prošlo je skoro 20 godina od osnivanja suda. Mislite li da je sud osnovan samo da utvrdi pojedinačnu krivnju za počinjene zločine u BiH”, pita američki novinar.

Gutman napominje da je važno da se donose presude ratnim zločincima.

“I dalje će se nastaviti sudski procesi, što može biti velika utjeha za porodice žrtava. Sigurno da ovo ne može biti utjeha za svu bol koju osjećaju porodice žrtava, ali, ipak, može donekle biti satisfakcija za bol koju osjećaju. Mislim da je sud u slučaju "Karadžić", zaista, donio jednu diskutabilnu odluku. Ali, ako razmišljamo pragmatički, rezultat bi svakako bio isti. Jer, zločinci će, na kraju, završiti u zatvorskim ćelijama do kraja svog života”, poručuje Gutman.

Na pitanje šta će biti upisano u knjige historije, on je istakao:

“Mislim da se historija treba tumačiti prema historijskim činjenicama. Tribunal donosi odluke, ali i historičari će ispričati svoju stranu priče. Pa, čak i kada sud donese odluku da se nije desio genocid, to ne mora značiti da se tamo zaista nije desio genocid. Ja lično mislim da se u tim bh. gradovima desio genocid”

Gutman je dobitnik Pulitzerove nagrade za izvještavanje u BiH i autor knjige "Svjedok genocida", prema kojoj su i danas okrenuti svi istraživači genocida kao najrelevantnijoj knjizi o stradanjima 1992. i 1993. godine. (Amir Zukić /
Izvor.BN

Elie Wiesel: Bosnia was not Auschwitz, but it was genocide


INTRO: In November 1992, concerned about the continuous reports about mass killing emanating from the former Yugoslavia, Elie Wiesel (b. 192, survivor of the Holocaust/Shoah, Nobel Peace Prize recipient, and committed human rights activist, traveled to Belgrade, Sarajevo, Banja Luka, and the Manjaca concentration camp.

Upon his return to the United States, he urged U.S. Secretary of State Lawrence Eagleburger (b. 1930), serving in the administration of President George H. W. Bush (b. 1924), of the moral necessity of speaking out against the genocide that was occurring. Wiesel, however, was unsuccessful in his attempt to move the Bush administration (1988-1992) to action.

Eighteen months later, on April 22, 1993, at the opening of the U.S. Holocaust Memorial Museum in Washington, D.C., Wiesel further urged then President Clinton (b. 1946) on the necessity of addressing the Bosnian genocide. Against, Wiesel was unsuccessful.

Source: Excerpt from “Dictionary of Genocide, Volume Two: M-Z”; Samuel Totten, Paul R. Bartrop, Steven L. Jacobs; (Hardcover $199.95 (Volume I & II, Greenwood Press, 200; page 471: “Elie Wiesel and the Bosnian Genocide“.

ELIE WIESEL: BOSNIA WAS NOT AUSCHWITZ,
BUT IT WAS GENOCIDE
Jennifer Lipman
The Jewish Chronicle
Holocaust survivor and human rights advocate Elie Wiesel has cautioned against comparing the Iranian threat to the atrocities carried out by the Nazis.
Mr Wiesel, 83, told Globes that it was “unacceptable and impossible to make comparisons with the Holocaust”.
The survivor, who was born in Romania and was a prisoner in Auschwitz and Buchenwald, said: “Iran is a danger, but to claim that it is creating a second Auschwitz? I compare nothing to the Holocaust.”
He added: “Only Auschwitz was Auschwitz. I went to Yugoslavia [see photos of Serb-run concentration camps in Bosnia: gallery #1, gallery #2, gallery #3, gallery #4] when reporters said that there was a Holocaust starting there. There was genocide, but not an Auschwitz. “When you make a comparison to the Holocaust it works both ways, and soon people will say what happened in Auschwitz was ‘only what happened in Bosnia.’”
His remarks came as both Israel’s president and prime minister expressed concern about Iranian nuclear ambitions during speeches at the official Yom Ha’Shoah service in Jerusalem.
Benjamin Netanyahu warned: “Those who dismiss the Iranian threat as a whim or an exaggeration haven’t learned a thing from the Holocaust.”