Hrvatska: Vakcine uzrokovale teška oboljenja?



Sve je veći broj pacijenata u Hrvatskoj za koje se sumnja da su nakon vakcinacije protiv gripa oboljeli od ekstremno teškog oblika neuromuskularnog oboljenja nazvanog Žilijan-Bareov sindrom.
Do sada su bila poznata četiri slučaja za koje se sumnjalo da su oboljela nakon vakcinacije, ali su se u međuvremena pojavila dva nova koja se obrađuju.
Preminula je jedna osoba za koju se sumnjalo da je oboljela nakon vakcinacije protiv gripa, jedna je sedmicama bila u komi, dok su preostali sumnjivi pacijenti ostali invalidi.
S obzirom da se radi o visokom broju oboljelih cijeli slučaj prijavljen je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, javili su hrvatski mediji.
Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) potvrdila je da se trenutno ispituje šest sumnjivih slučaja, a jedan je proslijeđen i Srbiji.
Mediji u Srbiji ranije su pisali da je vakcina za svinjski grip nabavljena preko Hrvatske, a navodno se tadašnji hrvatski ministar zdravstva o tome javno pohvalio.
HALMED je formirao stručni tim koji će obaviti potpunu obradu i evaluaciju navedenih sumnji na nuspojave vakcine.
Iz HALMED-a napominju da je riječ o zahtjevnom i opsežnom postupku i da se rezultati mogu očekivati prije sljedeće sezone vakcinacije.

Svi potencijalno sumnjivi slučajevi kao posljedicu imali su otežano kretanje, a jedna osoba je preminula. Slučaj preminule pacijentkinje, koja je vakcinu primila u Srbiji, proslijeđen je srpskoj Agenciji za lijekove na daljnje postupanje.
Posebno su sporne dvije sezone vakcinacije protiv gripa kada je nabavku vodio tadašnji hrvatski ministar zdravstva Darko Milinović.
Za nabavku je potrošeno više od 70 miliona kuna (9,33 miliona eura), dok su mediji upozoravali da je vakcina na brzinu izašla iz laboratorija i da nije dovoljno provjerena njena efikasnost i moguće nuspojave.

Boyle: U Pentagonu jasno rečeno da će se, po planu Ričarda Holbruka, desiti usporeno, ali konačno cijepanje BiH



Profesor međunarodnog prava na američkom Univerzitetu Illinois, borac za ljudske slobode i nekadašnji agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde, Francis Boyle, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija da je Daytonski sporazum stvorio zemlju koja je nefunkcionalna i koja će se sama urušiti.
„U Daytonu su Amerikanci, uz saglasnost ostalih velikih sila, skrojili državu BiH s vijekom trajanja od 15 godina. Ljudi iz Pentagona su mi jasno rekli da će se prema Holbrookovom planu desiti usporeno, ali konačno cijepanje BiH. Gdje smo danas?! Velike sile su svjesno i namjerno stvorile državu koja nikada nije mogla funkcionirati i koja doživljava kolaps, a krajnji cilj je da se izvrši trajna podjela BiH i to mirnim putem“, kazao je Boyle.
Na pitanje da li međunarodna zajednica zaista spremna da prizna podjelu BiH, nakon milijardi uloženih u njen poslijeratni oporavak, Boyle je odgovorio.
„Sve što su Amerikanci trebali uraditi je da uspostave državu koja može funkcionirati. Oni su to znali, ali nisu htjeli. Sve što sada rade je da sjede pozadi i gledaju kako se država raspada. I na kraju dana svi će odustati i reći OK, zašto to ne bismo završili. Dakle, oni neće priznati da su napravili državu za koju su znali da će se raspasti, ali je činjenica da su to namjerno uradili još u martu 1994. kada je potpisan Washingtonski sporazum. Kasnije, u Daytonu, nacrt Mirovnog sporazuma koji je Holbrook (specijalni izaslanik predsjednika Clintona za Balkan) dao bosanskoj delegaciji značio je podjelu na dvije države – Federaciju i Republiku Srpsku. Bilo je potpuno jasno i tada, a danas također, da Amerika i Evropa prosto ne žele državu BiH. Oni žele kolaps BiH“.
Izvor. 24 sata

Francis Boyle, II dio



Boyle ne vjeruje u izbijanje novog rata u BiH.

„Ja ne zagovaram rat ili nešto takvo, ali može biti nešto gore od toga: da gledate kako vam otimaju zemlju, a da ne možete ništa uraditi. Vidite, bosanski Srbi imaju Republiku Srpsku blisko povezanu sa Srbijom. Bosanski Hrvati imaju dvojno državljanstvo, veze sa Hrvatskom i raniji pristup Evropskoj uniji. A bosanski muslimani, šta su oni dobili?! Muslimanski bantustan“, rekao se Boyle.
Jedinu nadu za opstanak BiH, ovaj ekspert međunarodnog prava vidi u narodu kojeg poziva da digne glas za svoju zemlju.

„Budućnost države BiH je u rukama njenih ljudi koji moraju pokazati više volje i želje za prosperitet svoje zemlje“, uvjeren je Boyle.
Svjetski priznati ekspert međunarodnog prava ubijeđen je da se međunarodna zajednica vratila na sporazum Tuđmana i Miloševića iz Karađorđeva, dogovoren još 1991.
„U politici se stvari ne dešavaju slučajno. Tuđman i Milošević su u Karađorđevu sve dogovorili, a Holbrook im je u Daytonu rekao da će malo potrajati dok njihov dogovor ne bude proveden“.
Srbija nikad nije prestala da negira postojanje države BiH, a presuda Međunarodnog suda pravde kojom je Srbija oslobođena odgovornosti za genocid i agresiju, otvorila je vrata za neki novi napad na BiH u budućnosti, uvjeren je Boyle.
„Pred Međunarodnim sudom pravde uspio sam izdejstvovati dvije mjere privremene zaštite za BiH protiv tadašnje Jugoslavije, tvorevine koja je uključivala Srbiju i Crnu Goru. Bio sam na dobrom putu da izdejstvujem presudu protiv Velike Britanije, koja je u ratu radila za Srbiju. Tada se desila interna i vanjska sabotaža. Velike sile su tražile od bosanske vlade da me skloni jer su znali da ja neću stati. Godinama kasnije desila se presuda Međunarodnog suda pravde koja je potpuno politička i koja je Srbiju i Crnu Goru oslobodila odgovornosti za genocid u BiH, čak i u Srebrenici. Srbija je historijski oslobođena odgovornosti za agresiju i genocid u BiH. Velike sile žele vidjeti Srbiju u EU i NATO. Oni žele integrirati Crnu Goru u NATO i EU. Hrvatska je već u NATO, a uskoro i u EU, ali oni jednostavno ne želi muslimanski bantustan u tom društvu. To je tako prosto i tako bolno“, istakao je Boyle i zaključio da je BiH potlačena u odnosu na sve druge zemlje regije jer većinu njenog stanovništva čine muslimani.
„Da su bosanski muslimani silovali 40 hiljada kršanki, kao što su kršćani silovali 40 hiljada muslimanki, Evropa i Amerika bi ih otpuhali istog dana. Izbrisali bi ih s lica zemlje. Ja sam kao advokat BiH zastupao svih 40 hiljada silovanih žena, bosanskih muslimanki. Tražio sam od UN-a da izda naredbu koja bi ih zaštitila, ali Vijeće sigurnosti UN-a odbilo je da izda takvu naredbu. Ponovo sam to tražio, ali su opet odbili. Rat, genocid, etničko čišćenje, silovanja i sva druga zla su se mogla nastaviti. Na isti način su Evropa i Amerika generaciju ranije postupile prema Jevrejima. Bošnjaci i Jevreji su prošli iste stvari. David Owen i ostali britanski predstavnici iz tog vremena su imali tipičan rasistički stav prema Bošnjacima. Kao što su podijelili i zavadili Palestinu i Indiju, činili su to i ovdje. Nema nikakve sumnje u to“, kazao je američki profesor za agenciju Anadolija.
Boyle je istakao kako je ratni vođa Srbije Slobodan Milošević imao podršku od svjetskih lidera za svoj genocidni plan u Bosni i da je interesantno kako je iznenada umro pred samo iznošenje dokaza o umješanosti svjetskih sila u rat. Karadžić i Mladić također puno znaju i procesi protiv njih mogli bi biti okončani na isti način – smrću prije izricanja presuda, poručio je Boyle.
„Milošević je iznenada umro i to upravo u trenutku kad je trebao govoriti o svojih vezama sa Holbrookom, Bildtom, Owenom i mnogim drugim Evropljanima i Amerikancima. Odnio je u grob sve svoje tajne. Milošević je želio reći da je od glavnih međunarodnih predstavnika dobio odobrenje za provođenje svog genocidnog plana. Nikad nije razjašnjeno kako je umro, a oficijelno je to bilo zbog srčanog udara, ali je nejasno kako se to desilo jer je sve vrijeme imao najbolju zdravstvenu njegu. Proces protiv Mladića je trenutno suspendiran iz istih razloga. Navodno je bolestan. Ja sam ubijeđen da nećemo svjedočiti Mladićevoj odbrani jer bi on sugurno u sve uključio Holbrooka, Bildta, Owena, Stoltenberga i mnoge druge koji bi se sigurno zastidjeli svoje uloge u genocidu. Mladić je ključna osoba u svemu ovome jer bi on mogao reći da su Milošević i Beograd naredili zločine i genocid u Bosni", kazao je Boyle i dodao kako je jasno da svjetski lideri tog vremena ne žele da se sazna šta su radili dok su Bosanci ubijani.
"Jasno je da Clinton i drugi državnici iz tog perioda ne žele čuti šta Mladić ima za reći. I Milošević i Mladić i Karadžić su znali previše o ulogama koje su SAD-a, Evropa i UN igrali u prešutnom odobravanju, pa čak i pomaganju, genocida u Bosni. Njih trojica su jedini koji mogu kompromitirati svjetske lidere zbog njihove sramne uloge u Bosni. Zato nisam siguran da će Karadžić i Mladić izbjeći Miloševićevu sudbinu. Vrlo je moguće da će iznenada umrijeti prije iznošenja ključnih dokaza“, zaključio je ekspert za međunarodno pravo, profesor na američkom Univerzitetu Illinois, Francis Boyle, u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija.

Izvor. Avaz

Najveća misterija u poslijeratnoj BiH: Ko je opustošio Adil-begove sefove?



Četiri godine nakon smrti Adila Zulfikarpašića počinje se rasplitati jedna od najvećih misterija u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini: gdje i na koji je način je nestala ogromna imovina najbogatijeg Bošnjaka na svijetu, ali i kolika je ta imovina uopće bila

Nakon što je početkom mjeseca Federalna uprava policije saslušala direktoricu Bošnjačkog instituta Aminu Rizvanbegović-Džuvić o tome kako je nestao novac i nakit iz sefa u domu Adila Zulfikarpašića, intenzivirana je istraga o ovom slučaju. Rizvanbegović-Džuvić saslušana je nakon što je iz tužiteljstva u Cirihu, čiji se inspektori bave istragama o pranju novca, stigla dokumentacija u kojoj se, u okviru međunarodne pravne pomoći, traži suradnja bh. vlasti na ovom slučaju.

Prema saznanjima do kojih je došla Slobodna Bosna, u Federalnu upravu policije je iz Ciriha stigla dokumentacija koja bi uvelike mogla olakšati istragu o nestanku miliona eura koji su od smrti Adila Zulfikarpašića predmet sudskog spora o tome kome pripadaju. Ono što se zasada zna jeste da je prije petnaestak dana iz Švicarske, u okviru međunarodne pravne pomoći, u Sarajevo poslana dokumentacija koja potvrđuje pisanja našeg lista o nestanku ogomne sume novca koji je bio pohranjen u jednom od trezora u Zulfikarpašićevoj ciriškoj vili.

Kako, između ostalog, stoji u tim dokumentima, sedamnaestog jula 2008. godine, Jasna Bešlagić, unuka Zulfikarpašićeve sestre, otvorila je sef u kući u Cirihu i iz njega uzela sav novac koji se u to vrijeme u njemu nalazio. „Na što prvo pomislite kada kažete sef? Dakle, to nije običan sef kakav se nalazi u kućama, to je trezor u koji se ulazilo normalno, prepun raznih dragocjenosti“, kaže izvor SB blizak istrazi. Tog dana kada je Bešlagićeva ispraznila sef, Zulfikarpašić je još bio živ, ali bez svijesti, omamljen morfijem koji je uzimao zbog teške bolesti. Nekoliko dana kasnije, Zulfikarpašić umire, a četvrtog avgusta 2008. godine Bešlagićeva i Husein Sejo Hasibović, vlasnik GP Butmir, otvaraju račune u švicarskoj banci.

Hasibović je blizak prijatelj Zlatka Lagumdžije, član Upravnog odbora Bošnjačkog instituta i jedna od ključnih osoba u aferi Reket. Na dva računa koja su njih dvoje otvorili uplaćeno je 834 hiljade eura, zatim milion i po franaka te još 120 hiljada dolara. Zaključno sa majem mjesecom 2012. godine, na ta se dva računa nalazilo ukupno više od dva miliona švicarskih franaka. Istragu o ovom slučaju švicarski inspektori aktivirali su posljednih mjeseci, a u njezinom su sklopu tražili od svojih bh. kolega blokadu svih računa Bošnjačkog instituta i osoba povezanih sa njim, kako bi se tačno utvrdila vrijednost novca koji je iznesen iz sefa.

Za sada se istražitelji fokusiraju samo na novac, tek treba da se utvrdi vrijednost ostalih dragocjenosti koje su se nalazile u Zulfikarpašićevoj vili. U njoj je bilo na desetine skupih, vrijednih satova, skupih tepiha, antknih komada namještaja. Samo je slika čuvenog Amadea Modiglianija bila osigurana na deset miliona švicarskih franaka.

Da Hasibović nije slučajno upleten u cijelu priču, govori i podatak do kojeg su došli švicarski istražitelji. Naime, početkom avgusta 2008. godina iznajmljen je privatni avion kojim su iz Hrvatske, iz Pule, u Cirih odletjeli Husein Hasibović, Jasna Bešlagić i Zlatko Lagumdžija. Njihov odlazak u Švicarsku poklapa se sa datumom otvaranja privatnih računa u švicarskoj banci. Ista trojka je istim avionom kasnije sletjela u Sarajevo, za šta postoje pisani tragovi u dokumentima sarajevskog Međunarodnog aerodroma.

Prilikom izlaska iz aviona i sa aerodroma, u rukama su nosili nekoliko plastičnih vrećica. Šta se u njima nalazilo, nije teško pretpostaviti, ali je teško dokazati. Prema zasada nepotvrđenim podacima, švicarski i bh. istražitelji provjeravaju i poostojanje računa koji je Zlatko Lagumdžija otvorio u jednoj banci u Luksemburgu. Saznanja švicarskog istražitelja o tokovima pranja novca potvrdila je i u svojoj izjavi datoj ovdašnjim policijsko-sudskim organima i direktorica Bošnjačkog instituta Amina Rizvanbegović-Džuvić, koja je potvrdila da na račune Instituta nikad nije uplaćena nijedna marka, euro ili franak iz Švicarske.

Zanimljivo je da je Lagumdžija još prije dvije godine, u oktobru 2010. godine, branio način raspodjele Zulfikarpašićeve imovine. Tada je u studiju Federalne televizije iz kojeg je emitirana emisija 60 minuta pred kamerama mahao dokumentom za koji je tvrdio kako se radi o testamentu Adil Zulfikarpašića. No, provjerili smo i sa njemačkog jezika preveli šta piše na prvoj strani tog dokumenta. Riječ je o bračnom ugovoru, a ne o testamentu između Zulfikarpašića i njegove supruge Tatjane, a bračni ugovor se, prema zakonima BiH, ne može tretirati testamentom.

Lagumdžija je mogao mirno mahati tim papirom kada je znao da iza njega stoji inkriminirana sutkinja sarajevskog suda Lejla Fazlagić koja ne samo da je odbacila tužbu Zulfikarpašićevih srodnika za poništenje testamenta nego im je u obrazloženju presude napisala nešto što predstavlja neviđen pravni presedan. Osim što je u svom obrazloženju presude Irfanu Prljači, Sadeti Selmanagić, Mugdimu Ljubunčiću, Mahiru Hadžiomeroviću i Sabriji Zulfikarpašiću, unucima Zulfikarpašićevih braće i sestara, upustila u tumačenje moralnih normi društva, što je izazvalo (pod)smijeh kod upućenih u njen moralni profil, te utvrdila kako su svi navodi tužitelja neosnovani, sutkinja Fazlagić je u isto vrijeme zaključila da se „tužiteljima ne bi moglo dati bilo kakve daljnje mogućnosti za bilo kakve daljnje ili posredne zahtjeve prema tuženom, to jest, dovesti u sumnju zakonita prava tuženog po osnovu testamenta ostavioca Adila Zulfikarpašića?!“

Dakle, sutkinja Fazlagić uzela je sebi za pravo da zabrani tužiteljima bilo kakav daljnji sudski postupak na što svako pred Sudom, ukoliko nije zadovoljan prvostupanjskom presudom, ima pravo. Kada je ovaj slučaj u pitanju, zanimljivo je i to što je tužba ušla u sudsku proceduru svega nekoliko dana nakon što je podnesena, iako se na to obično čeka godinu dana. Čitav će se slučaj sa tužbom Zulfikaršpašićevih rođaka u drugostepenom postupku naći pred sutkinjom sarajevskog Kantonalnog suda Milicom Ašćerić.

Istraga o ovom slučaju pokrenuta je prije više od dvije godine nakon što je desetak najbližih Zulfikarpašićevih srodnika pokrenulo parnični postupak protiv rukovodstva Bošnjačkog instituta zbog sumnje da je grubo prekršen Zakon o nasljeđivanju. Srodnici Adila Zulfikarpašića tvrdili su tada, a pri tome su ostali i danas, da je pokraden i raznesen golemi dio naslijeđene imovine koju je Zulfikarpašić testamentom ostavio Bošnjačkom institutu. Zulfikarpašić je svo svoje bogastvo zavještao institutu, no isto tako je ostavio pet miliona franaka koji su se trebali raspodijeliti njegovim srodnicima, budući da sa suprugom Tatjanom nije imao djece.

Tih pet miliona franaka je nestalo i ne zna im se trag. Tada su srodnici, koji su se svađajući se oko nasljedstva, podijelili u dvije skupine, odlučili podnijeti tužbu sarajevskom Sudu, tražeći da im se isplati novac koji im je Zulfikarpašić ostavio, a kojeg nema u „ostavinskoj masi“. Sud je presudio protiv njih, no ta su se odluku žalili i sada čekaju novo ročište na višoj sudskoj instanci.

„Ostavinska masa“ je suština prigovora nezadovoljnih srodnika, tvrde da je ostao nedefiniran status privatne Zulfikarpašićeve imovine. Riječ je o nekoliko stanova, velikom broju umjetničkih slika, skupocjenog namještaja i pokućstva te nakita i novca. „Kada govorimo samo o pokućstvu, pričamo o stvarima ogromne vrijednosti. Njegovi ćilimi nisu bili jeftini itisoni, kauči nisu bili iz ovdašnih salona namještaja. To su stvari koje vrijede stotine hiljada maraka“, tvrdi naš izvor. U trenutku smrti s Zulfikarpašićem bila je samo jedna osoba, Jasna Bešlagić, njegova vrlo bliska rođakinja (unuka polusestre) u koju je imao neograničeno povjerenje.

Prema nekim pretpostavkama, u trenutku smrti u blindiranoj kasi nalazilo se oko pet miliona maraka. Ništa od ove imovine nije uvršteno u testament. Neuporedivo vredniju imovinu Adil-beg je imao u Cirihu, svom prijeratnom prebivalištu. U najelitnijem dijelu Ciriha imao je luksuznu vilu od preko 1000 kvadratnih metara s unutrašnjim bazenom, prostranim dvorištem i garažom u kojoj je bilo nekoliko vrlo skupih automobila. Među ostalim i Rolls-Royce vrijedan preko 2 miliona eura. Ništa ni od ove imovine nije ušlo u „ostavinsku masu“. Srodnici Adil-bega Zulfikarpašića, koji se smatraju zakonskim nasljednicima, tvrde da je golemi dio privatne imovine preko noći razgrabljen i raznesen i da je na taj način prekršen glavni postulat Zakon o nasljeđivanju kojim je preciziran postupak utvrđivanja i raspolaganja naslijeđenom imovinom.

S druge strane, advokati koje je angažirao Bošnjački institut tvrde kako je testament sačinio tim vrhunskih švicarskih advokata te da je sastavni dio testamenta i Statut Bošnjačkog instituta (također ovjeren na sudu) kojim je preciziran način upravljanja naslijeđenom imovinom. Imovinom, tvrde, gazduje desetočlani Upravni odbor Bošnjačkog instituta, izabran izričitom voljom Adil-bega Zulfikarpašića, u koji su ušla i tri njegova najbliža rođaka: Husein Hasibović, Jasmina Bešlagić i Muhamed Hadžiomerović.
Izvor, 24 sata

VOJNA ISTORIJA
Boris Dežulović: Dobar posao u Kuvajtu
Objavljeno: 16.08.2012. - 09:13
Tweet


Nije mi u cijeloj vojnoj historiji poznat sličan slučaj, a nije mi bogami poznat ni slučaj da bi Mujo i Suljo ispali toliko glupi: Hrvatska je, da ponovim za one koji nisu shvatili vic, usred bitke za Vukovar i rata za otcjepljenje od Jugoslavije povukla petnaest novih novcatih tenkova, pa ih isporučila Kuvajtu, koji je za taj posao platio – Jugoslaviji.

Autor: Boris Dežulović Veličina slova:aaa
Nazvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da protestira što sam u kolumni zabranio islamofobiju i ukinuo viceve o Muji i Sulji, te uveo šaljive zgode o sarajevskim Hrvatima Bobiju i Rudiju. Ko veli, Bobi i Rudi nemaju kapacitet. Kakav kapacitet?, odgovorih mu ja. Najprije, kaže on, to su šale, a vic nije šala. Razlika je velika. Šale izlaze u Areni i Večernjem listu, a vic treba da izlazi na nos.

Evo, na primjer, kaže, onaj vic o Muji na grupnom seksu. Stavi umjesto Muje Bobija, pa ćeš vidjeti.

Elem, pozvalo Bobija na grupni seks. Došao on tamo, a u velikoj sobi gomila nekih golih žena i muškaraca. U to netko ugasio svjetlo i stao skakati tko je na koga stigao. Trajalo to bogami dobrih pola sata, sve odjekuju mrakom cika i vriska, kad se Bobi iznenada prodere: "Pali svjetlo, pali svjetlo!" "Šta je bilo?", upita netko upalivši svjetlo. "Dajte da se malo bolje organizujemo", rezignirano će Bobi, "Ja već treći put pušim k..."

Dobro, dobro, shvatio sam, prekinuh ga ja. Stvarno ne ide.

Bobi i Rudi, naime, ne funkcioniraju kao Bosanci. A u vicu uvijek najebe Bosanac. Nije pritom da Hrvati ili Srbi nikad ne najebu: znaju oni veličanstveno najebati, znaju se i upravo historijski zajebati, ali se ne znaju zajebavati.

Nisu se, recimo, Mujo i Suljo u stotinu godina toliko zajebali koliko Srbi samo u posljednjih dvadeset, pa svejedno nije opjevani srpski šeretski duh ispilo dva vica o svom povijesnom usudu. O Hrvatima da ne govorim. Posljednji Hrvat o kojemu su se pričali vicevi bio je Josip Broz Tito.

Zato Hrvati i Srbi vole viceve o Muji i Sulji. I vole gasiti svjetlo. Pa se onda dvadeset godina smiju kako Mujo već treći put puši. Nije, rekoh, da ne puše i Hrvati i Srbi: stvar je samo u tome da se oni ne bune. U šali o Bobiju na grupnom seksu nije greška, shvatili ste, što on već treći put puši, nego u tome što on nikad ne bi rekao "Pali svjetlo!". Radije bi on stotinu puta popušio nego da se to jedan put sazna.

Ima o tome jedna zgodna priča, objavljena u novinama i prošla više-manje nezapaženo, iako je upravo historijska: priča je to naime o Hrvatu, Srbinu, Bosancu i ugašenom svjetlu, a u kojoj na kraju pobijedi – Bosanac.
Kako je to moguće? Tako što nije vic.

Ovih dana, piše tako u novinama, u toku je rasprava na Višem trgovačkom sudu u Zagrebu po tužbi Agencije za privatizaciju Federacije BiH, odnosno žalbi na presudu toga suda, kojom je Republika Hrvatska dužna Bosni i Hercegovini isplatiti dvanaest i pol milijuna dolara.

Riječ je o jednom davnom poslu s tenkovima, kojega je danas hrvatski, a nekoć jugoslavenski gigant Đuro Đaković radio u kooperaciji s firmama iz cijele bivše domovine, između kojih i sa sarajevskim tvrtkama Zrak i Famos, te BNT-om iz Novog Travnika. Nakon što Viši trgovački sud u Zagrebu potvrdi svoju odluku, Hrvatskoj će ostati još samo Ustavni sud, nakon kojega će Bobi i treći put popušiti.

Tri dana sam se smijao pročitavši vijest. Nema toga vica ni toga Muje i Sulje koji bi bili toliko glupi.

Elem, u jesen 1991. godine, u jeku bitke za Vukovar, iz slavonskobrodskog je Đure Đakovića na vukovarski front krenuo konvoj od petnaest ganc novih tenkova M-84. Hrvati su ih ispratili sa hijenskim smijehom: tenkovi su bili proizvedeni u vrijeme industrijskog bratstva i jedinstva, zajedno s kooperantima iz cijele SFRJ, u potpunosti, kako se to govorilo, proizvod jugoslavenske pameti i znanja, dakle i srpskog, a sad su veselo brundali prema istoku spremni da ispale svoje prve projektile upravo na – Jugoslavensku narodnu armiju.

Onda je odjednom iz Zagreba stigla depeša da se tenkovi vrate s fronta i pošalju u Rijeku, gdje su prefarbani u pustinjske ratne boje i utovareni na brod za Kuvajt. Ispalo je, naime, da je te tenkove Jugoslavija, još dok je postojala, proizvela za kuvajtsku vojsku, i Hrvatska je, makar u ratu protiv Jugoslavije, bila obavezna ispoštovati njenu obavezu. Tenkove su s vukovarskog ratišta sada sa hijenskim smijehom ispratili Srbi: usred bitke protiv Jugoslavenske narodne armije Hrvati odjednom povlače petnaest potpuno novih, suvremenih tenkova, i to zbog posla kojega je naručila i naplatila – Jugoslavija.
Nije mi u cijeloj vojnoj historiji poznat sličan slučaj, a nije mi bogami poznat ni slučaj da bi Mujo i Suljo ispali toliko glupi: Hrvatska je, da ponovim za one koji nisu shvatili vic, usred bitke za Vukovar i rata za otcjepljenje od Jugoslavije povukla petnaest novih novcatih tenkova, pa ih isporučila Kuvajtu, koji je za taj posao platio – Jugoslaviji.

j***mtisve, kako je Hrvatska uopće dobila taj rat?, pitao bi neupućeni neki zgranuti stranac. Tako, odgovorili bi mu, što je s druge strane bila Srbija.

I onda, kao da to nije bilo dosta, dvadeset godina kasnije – kad je dobar posao u Kuvajtu već odavno bio zaboravljen – stigla je tužba Agencije za privatizaciju Federacije BiH, i presuda hrvatskog suda po kojoj je Republika Hrvatska bosanskim kooperantima ostala dužna dvanaest i pol milijuna dolara.

Tri dana sam se, rekoh, smijao. Mujo iz vica, ako ništa drugo, za pušenje nije morao platiti.

Ima o tome ona stara šala, svi je znate, kad su Bobi i Rudi došli u javnu kuću sa dvadeset kuna, a stroga im madam rekla da za taj sitniš mogu jedino sami sebi popušiti. Pa kad su se nakon pola sata pojavili ponovo na vratima kupleraja, a madam ih nervozno upitala što sad hoće, Bobi i Rudi odgovorili da su došli da plate.

Simpatična zgoda o kuvajtskim tenkovima nije tako historijska zbog toga što u njoj najebu Hrvati i Srbi, nego zbog toga što na kraju pare pokupe – Bosanci. Posve je to novi element u mitologiji balkanske stvarnosti: to da Srbi i Hrvati ugase svjetlo, a u grupnom seksu pobijedi Mujo.

Rekao bi Kožo: ima Allaha, taman da je ovolišni.

Tekst je preuzet iz Oslobođenja



Tagovi: Boris Dežulović

http://www.6yka.com/novost/27120/boris-dezulovic-dobar-posao-u-kuvajtu

Cuj pomoc izostala Kao da ga je neko tjerao u ovu "nemogucu misiju"...

Hodočasnik Senad Hadžić na putu za hadž stigao u Jordan

Sudeći po razgovoru s njim, trenutno je ovom putniku izrazito neuslovno. Senad Hadžić iz Banovića, koji je 10. decembra prošle godine krenuo pješice na hadž, trenutno boravi u Jordanu, u blizini granice sa Saudijskom Arabijom.

U telefonskom razgovoru za agenciju Fena požalio se na vrućine od 50 stepeni i na to što se javnost više interesira da li će on dobiti vizu za ulazak u Arabiju nego u kakvim uslovima preživljava "Put svjetlosti", kako je on nazvao ovo svoje hodočašće Mekki.

Sudeći po razgovoru s njim, trenutno je ovom putniku izrazito neuslovno, umoran je, ima dana kad posti bez sehura, treba mu patika, čarapa..., a pomoć je izostala.

Ipak je siguran da će za dva mjeseca pa i prije biti u Mekki jer je za proteklih osam mjeseci prevalio 4.650 kilometara.

Od cilja ga trenutno dijeli 1.400 km.

Može stići dvjema putanjama: kraćom ali zahtjevnijom relacijom preko pustinje i dužom, za koju se odlučio, od graničnog prijelaza Dara, preko Džede, do Mekke.

NENAD ČANAK: Tretiranje RS-a kao nezavisne države otvara Pandorinu kutiju bosanskog pakla!

Lider Lige Socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenad Čanak kazao je u razgovoru za Agenciju Anadolija (AA) da Vojvodina mora biti autonomna



Čanakova najava da će internacionalizirati pitanje autonomije Vojvodine, a povodom odluke Ustavnog suda Srbije kojom su osporene brojne ingerencije ove pokrajine, izazvala je veliku pažnju diljem Balkana kao potencijalno novi problem na srbijanskom tlu.

- Upravo zbog toga je autonomija Vojvodine jako važna, jer samo autonomna Vojvodina kao šampion evropskih vrijednosti može dokinuti to stalno ponavljanje zlih događaja iz 90-tih. Još 2000. godine mi smo mislili da će se promjenama nakon 5. oktobra doći do nekakvog rješenja pitanja Vojvodine i njene autonomnosti. Međutim, kako je vrijeme odmicalo ta se stvar vrlo sporo razvijala, uz stalne opstrukcije od strane oficijelnog Beograda. Čak i u vremenu pokojnog premijera Zorana Đinđića. Mi smo, ipak, mislili da će se nešto desiti kada smo Zakon o imovini uspjeli da proguramo u proceduru tokom prošlog mandata, objašnjava Čanak za Anadoliju razloge svojih posljednjih političkih poteza.

Na pitanje da li novi državni vrh u Srbiji posljednjim potezima trenira strogoću u Vojvodini, te koliko se u posljednjem slučaju mogu povlačiti paralele s "jogurt revolucijom" s početka ere Slobodan Miloševića, Čanak odgovara da ne želi donositi preuranjene zaključke, ali da neke činjenice, naprosto, stoje.

- Činjenica je da je dosta zlosutna pojava da su svi ljudi, fizički isti ljudi, iz Miloševićevog vremena sada na najvišim funkciju u državi. To izaziva veliku nelagodu. S druge strane, ova vlada je tek počela da funkcionira i vidjet ćemo šta će se dalje dešavati. Lično ne očekujem ništa dobro, ali sačekajmo još neko vrijeme. Svaki potez koji je vlada do sada napravila, od odnosa prema Narodnoj banci, pa nadalje jasno govori da će ova vlada i dalje centralizirati stvari i da će stati na put svakoj instituciji koja pokuša da bude nezavisna. I da će u tom pohodu nas potpuno vratiti u 90-te, ako se brzo nešto ne napravi neki zaokret, upozorio je Čanak.

Nadalje, Čanak smatra nema mnogo sličnosti u zahtjevima sa samoupravu i autonomiju koji stižu Vojvodine i Sandžaka.

- Ali, da bi samouprava i Sandžaka i Vojvodine, ali i drugih sličnih dijelova Srbije, kojih ima, riješila mnoga pitanja koja su sada neriješena, to je sigurno. Autonomiju Vojvodine ne treba gledati ka nekakav naš separatni čin ili separatizam. Naprotiv, to je osnovna poluga za promjenu odnosa unutar Srbije. Koja, tek decentralizirana, s punim razumijevanjem svoje različitosti i specifičnosti, a to je teritorij, može biti demokratska i može biti stabilna. Mislim da moramo zajednički raditi na modernizaciji Srbije, a modernizacija je nemoguća bez decentralizacije, čiji je osnovni motor puna autonomija Vojvodine. Jednostavno, u suprotnom, stalno ćemo se vrtjeti u krug, rekao je Čanak.

Upitan boji li se revanšizma nove srbijanske vlasti, odgovara negativno:

- Lično ne mislim da bi se ova vlada usudila da ide u nekakav otvoreni revnašinzam iz jednostavnog razloga što su velike oči kompletne međunarodne zajednice usmjerene upravo na takve poteze. Međutim, ono što mene više brine je to da li će ove godine, koje ćemo provesti pod ovom vladom, biti nepovratno izgubljene. Brine me da li će biti napravljena dodatna nepovratna šteta, ili ćemo, ipak, uspjeti da makar malko pomaknemo stvari u Srbiji, naveo je on.

Čanak je, kao osoba s dugogodišnjim iskustvom na srbijanskoj političkoj sceni, osvrnuo se i na odnos srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića i nove vlasti u Srbiji prema državama regiona, a što su obilježili različiti politički ekscesi posljednjih sedmica. Osvrće se i na stav predsjednika Skupštine Srbije Nebojše Stefanovića za kojeg je RS država.

- Tomislalv Nikolić i Ivica Dačić nisu novi ljudi na političkoj sceni Srbije. Njihovo političko djelovanje je opterećeno godinama koje su za nama. Ne može se Republika Srpska tretirati kao nezavisna država, ma šta god ko o tome mislio, iz jasnog razloga što takva ideja otvara Pandorinu kutiju bosanskog pakla, i svi to znamo.

I upravo zbog toga koketiranje s definiranjem RS kao države kroz nekakvo redefiniranje Dejtonskog sporazuma ili nešto takvo, pokušaji da se naprave granice unutar ionako beskrajno izranjavane Bosne, jesu pokušaji da se ponovo lovi u mutnom i da se uz ogromnu nesreću miliona obogate pojedinci. To su, nadam se, lekcije koje smo naučili. Vjerujem da će biti dovoljno snage da se to ne ponovi, kazao je Čanak.

Otkriva da je Ivicu Dačića prilikom njegovog izbora za premijera Srbije u Skupštini Srbije "u oči" pitao koga iduće godine misli poslati u Potočare, u Srebrenicu.

- Ne, nije mi ništa dogovorio. Očigledno da on ima osjećaj da će se s tim pitanjima nositi. Sasvim sigurno da on nema osjećaj da griješi. Nema osjećaj da je tu neki preveliki problem. Dačića sam sve ovo pitao, jer ove godine niko od državnih organa Srbije nije bio u Potočarima. To je apsolutno nedopustivo! Partijska delegacija naše stranke je, naravno, bila. Bili su i naši poslanici, ali to nije dovoljno. To je znak razumijevanja i saučešća jedne stranke, ali iza toga mora stajati kompletna država Srbija. Ne može Nikolić da to shvata olako, apsotrofirao je Čanak, te dodao: "Ne mogu predstavnici Srpske napredne stranke (SNS), čiji je Nikolić, do jučer bio predsjednik, sjediti kada mi u Skupštini Vojvodine tražimo minutu šutnje za Srebrenicu. Ili da predstavnici Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislava Koštunice u tom trenutku napuštaju salu. To je nedopustivo nepoštovanje i onda je sasvim jasno da nema nekakvih mogućnosti za poboljšanje odnosa u regionu".

Procjenjujući buduće poteze nove vlasti u Srbiji, Čanak podsjeća na ishitrene poteze koje već napravljeni.

- Kao uostalom iskaz Tomislava Nikolića da on ne vidi šta je problem u tome da Srbija bude ruska provincija, što je izrekao u trenutku kada je, na nekoliko dana, bio predsjednik Skupštine Srbije. Sasvim je jasno da su to ljudi koji ozbiljnom brzinom mijenjaju svoja mišljenja, ili govore što ne misle, ili je u pitanju nešto još gore, podsjeća Čanak za Anadoliju.

Odgovarajući na pitanje kamo takva politika vodi, Čanak je, na kraju je zaključio: "Ja mislim da smo barem mi na ovim prostorima naučili gorku lekciju da ko ne može ponuditi bolji život, onda nudi herojsku smrt. Ti lideri smrti su i dalje među nama. Bez lustracije, za koju se naša stranka zalaže, nema pomaka naprijed. Pošto to nije urađeno na vrijeme, sada imamo posljedice nečinjena. Nadam se da će sve ovo biti dovoljno jak signala za uzbunu i da će trajanje ove vlade, koje će, nadam se, biti kratkog vijeka, osvijetliti antifašističke i demokratske snage, te da će svi shvatiti da se moraju suprotstaviti vraćanju nacionalističkom ludilu 90-tih godina".

Nekoliko mjeseci vlasti: Znate li šta je učinio francuski predsjednik Francois Hollande?



Znate li šta je za samo nekoliko mjeseci na vlasti učinio francuski predsjednik Francois Hollande?
[24 sata info]

100% je ukinuo protokolarna vozila i prodao ih na aukciji, a prihod je namijenio za izgradnju velikih infrastrukturnih projekata u do sada neuređenim predgrađima.

Objavio je i dokument koji sadrži 12 alinea gdje svim državnim preduzećima ukida službena vozila. Hollande vjeruje da svaki privrednik koji zarađuje 600.000 eura godišnje, ili više, može da kupi automobil. Ako to ne učini, ili je škrt, ili nesposoban, ili korumpiran, a državnim preduzećima i ne trebaju takvi ljudi…

Pažnja. Ovako se dobija 345.000.000 eura, koji će biti od 15. avgusta ove godine investirani u nove istraživačke institute modernih tehnologija i opet, PAŽNJA, zaposlio je 2560 mladih naučnih istraživača.

Šira javnost jedino zna da je odbio upis fiskalnog pravila u ustav, jer je to kao glupo, ali je urgentnim predsjedničkim dekretom za 75%, povećao porez svim porodicama, ne pojedincima, čiji neto godišnji prihod premašuje pet miliona eura. Tim novcem, a da nije ni dodirnuo državni budžet, ove godine će zaposliti 59,870 nezaposlenih obrazovanih kadrova, a od 1. septembra 6900 i od 1. oktobra još 12500 nastavnika i profesora u državnim obrazovnim institucijama.

Opet PAŽNJA. Crkvi je ukinuo potporu u iznosu od 2,3 milijarde eura, kojima je rimokatolička crkva finansirala privatne liceume i škole. To je novac kojim će se graditi 4500 državnih dječjih vrtića i 3600 osnovnih škola.

On je uveo i poreske olakšice na “bonus kulture”, na primjer, bibliotekama, a oni koji budu zaposlili najmanje dva diplomirana stručnjaka biće sasvim oslobođeni poreza.

Ukinuo je vladine i državne novine, revije, fondacije i izdavačke kuće…Zamijenio ih je klubovima ili zadrugama koje promovišu razvoj preduzetništva s većom dodatnom vrijednošću.

Bankama koje investiraju razvoj domaće privrede dat će poreske olakšice, a bankama, koje se bave samo novčanim transakcijama će ih povećati.

Snizio je plate svim državnim službenicima za 25%, do 33% poslanicima u parlamentu, a drugim visokim državnim službenicima, koji zarađuju više od 800.000 € godšnje – za 40%!

Sa četiri milijarde uštede, finansiraće socijalne kategorije. Samohrane majke će imati olakšice za prvih pet djetetovih godina, a druge, s malo starijom djecom, tri godine. Dobijaće redovan zajamčeni dohodak, a sve navedeno ne dotiče ni jedan cent iz državnog budžeta!

Cijela Evropa se boji ovih šokantnih mjera. A rezultati: inflacije nema, a produktivnost i konkurentnost su se povećale prvi put u posljednje tri godine.

Ovu budalu pod hitno treba protjerai iz BiH...

UNUK BIVŠEG DIKTATORA KIM JONG-ILA POSJETIO KAKANJ: 'Bosna i Hercegovina mi se sviđa, jer je sličnog političkog sistema kao i Sjeverna Koreja'

Kim Han-sol, unuk bivšeg sjevernokorejskog vođe Kim Jong Ila, sinoć je, mimo svih očekivanja i medijskog eksponiranja, boravio sa prijateljima u Kaknju. Kim Han-sol (17) je najstariji sin Kim Jong-nama, i unuk bivšeg sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-ila. Studira na Ujedinjenom Svjetskom koledžu u Mostaru od septembra 2011.godine. Iako u njegovoj zemlji vlada diktatura, mladi Kim važi za tinejdžera sa vrlo visokim stepenom demokratije i samim pogledom na demokratiju iako u njegovoj zemlji vlada diktatura.

„Kada sam došao u Mostar, jedan od prvih studenata s kojim sam se upoznao bio je Kakanjac. Postali smo jako dobri prijatelji u narednom periodu pa sam odlučio da ga posjetim u Kaknju“, započeo je razgovor za portal Kakanj-x.com Kim Han-sol, veoma prijatan tinejdžer koji unatoč diktaturi koja vlada u njegovoj zemlji, važi za osobu s jakim demokratskim načelima. „Došao sam avionom oko 21.30 sati u Sarajevo. Na aerodromu su me dočekali moji prijatelji i odlučili smo, napokon, da dođem u Kakanj. Ovdje sam prvi put. Grad mi se sviđa, djevojke su prelijepe i nadam se da ću opet uskoro doći. Bosna i Hercegovina mi se sviđa, sličnog je političkog sistema kao i moja zemlja. Želim obići što više gradova u ovoj lijepoj zemlji“, u prijateljskom i vrlo opuštenom razgovoru u popularnom kakanjskom caffe baru „Piki“, za Kakanj-x.com je rekao Kim, koji je istakao da baš i ne voli medije.

Upravo su mediji su ti koji prate svaki korak mladog Kim Han-sola, kojeg okružuje uvijek veliki broj ljudi iz obezbjeđenja.

„Ovo je moja neoficijalna posjeta Kaknju. Skoro niko ne zna da sam ovdje i zato trenutno nema obezbjeđenja“.

Kakanj-x portal je o posjeti Kim Han-sola znao još u jutarnjim satima. Zbog sigurnosti ovog mladog momka, nisu željeli dizati medijsku prašinu oko cijelog slučaja. Kakanj je napustio u jutarnjim satima u srijedi, zaputivši se za Mostar.

DEPO | MEDIJI
OLIVER STONE I MICHAEL MOORE: Zašto Assangea ne treba isporučiti Amerikancima?
Srijeda | 22.08.2012.
Američki filmski reditelji, Michael Moore i Oliver Stone dali su potporu Ekvadoru u odluci da da azil osnivaču Wikileaks-a Julianu Assangeu u autorskom tekstu "Wikileaks i sloboda govora" objavljenom u utorak u New York Timesu



Priredila: Sabina Čabaravdić

"Naše smo karijere filmskih reditelja potrošili kako bismo dokazali da američki mediji vrlo često ne izvjeste javnost o ružnim akcijama naše Vlade. Stoga smo bili duboko zahvalni za ono što je učinio WikiLeaks, baš kao što smo aplaudirali Ekvadoru koji je Julianu Assangeu dao diplomatski imunitet u svojoj Ambasadi u Londonu.

Ekvador je postupao u skladu s najvažnijim načelima međunarodnih ljudskih prava. I ništa jače nije dokazalo opravdanost tog poteza koliko prijetnja britanskih vlasti da će prekršiti sve diplomatske principe i upasti u Ambasadu Ekvadora i uhapsiti Assangea.

Od osnivanja WikiLeaks-a saznali smo šta su “kolateralne ubice”, vidjeli smo snimke američkih helikoptera Apache koji ubijaju nedužne civile u Bagdadu, saznali smo detalje o pravom licu i naličju ratova u Iraku i Afganistanu, baš kao i o pritiscima Obamine administracije na duge zemlje da ne procesuiraju Bushove službenike odgovorne za torture tokom “rata protiv terorizma”".

Moore i Stone, obojica dobitnici Oscara, pišu i o tome kako je predvidljiv bio odgovor čelnika koji bi rado da Amerikanci “i dalje žive u mraku”.

"Pripadnici obje partije bijesno su poručili kako je Assange "high-tech terorist." Senatorica Dianne Feinstein, članica Demokratske stranke iz Kalifornije zahtijevala je da ga se goni po odredbama Zakona o špijunaži.

Većina Amerikanaca, Britanaca i Šveđana znali su da službeni Stockholm nikada nije zvanično optužio Assange-a za bilo kakav zločin. Kasnije je izvučen nalog za hapšenje po optužbama za seksualno zlostavljanje u 2010.

Sve takve optužbe moraju se temeljito istražiti prije nego Assange odseli u neku zemlju u kojoj će biti izvan dometa švedskog pravosudja, ali, pišu Moore i Stone, nije Assange taj koji stoji na putu istrazi, nego britanske i švedske vlasti. Kako inače objasniti činjenicu da je Švedska odbila ponudu Ekvadora da se Assange-a ispita u nihovoj Ambasadi u Londonu.

Assange je takođe ponudio da odmah otputuje u Švedsku, pod uvjetom da ga se ne isporuči SAD, ali Stockholm nije iskazao nikakav interes u vezi s tim prijedlogom. Čak je švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt kazao kako njegova zemlja takvo nešto ne može ni obećati.

Sve u svemu, potezi koje vuku (ili odbijaju ponude), i britanska i švedska Vlada jasno kazuju da im je cilj Assange-a prebaciti u Švedsku iz koje ga je vjerojatno lakše prebaciti u Sjedinjene države. A on se upravo toga i plaši. I to s razlogom", pišu Michael Moore I Oliver Stone. Prema mnogim izvorima SAD su pripremili podugačak spisak svih “grijehova i kriminalnih djela” za koje je odgovoran osnivač WikiLeaks-a.

"Međutim, ako Assange bude izručen Sjedinjenim američkim državama, posljedice će se osjećati godinama, širom svijeta. Gospodin Assange nije američki državljanin, niti se ijedna od njegovih akcija dogodila na američkom tlu. Dakle, ako SAD mogu u takvim okolnostima procesuirati novinara, po istoj logici mogu to raditi i Rusija i Kina. Moskva i Peking mogu zahtijevati da im se izruči novinar s bilo koje strane svijeta jer je prekršio neki od njihovih zakona, neovisno od toga gdje je tekst i za koga pisan. Uspostavljanjem takvog presedana moramo se pozabaviti svi, cijenili mi WikiLeaks ili ne.

Pozivamo zato narod Britanije i Švedske da od svojih vlada zahtijevaju odgovore na neka temeljna pitanja:

Zašto naše Vlade odbijaju Assange-a ispitati u Londonu?

Zašto se ne može Assange-u obećati da neće biti izručen SAD?

Gradjani Britanije I Švedske imaju sada priliku da, u ime cijelog svijeta, postave svjetionik slobode govora", poručuju na kraju teksta oskarovci Michael Moore i Oliver Stone.

RSE,DEPO-BL!N/đk

http://www.depo.ba/mediji/zasto-assangea-ne-treba-isporuciti-amerikancima