Otvaranje planirano za 11. juli: U Izmiru izgrađen spomenik ubijenim Srebreničanima


Cilj ovog spomenika je "da se ne zaboravi Srebrenica", rekao je Buca Ercan Tati


U znak sjećanja na genocid u Srebrenici, u izmirskoj općini Buca je izgrađen spomenik „Srebrenica“, visok 11 metara, čije otvorenje je planirano 11. jula ove godine, na dan obilježavanja godišnjice ovog tragičnog događaja u BiH.

Načelnik općine Buca Ercan Tati je u izjavi za agenciju Anadolija istakao da je cilj ovog spomenika „da se ne zaboravi Srebrenica“ i dodao kako je izgradnja ovog spomenika još jedan znak suosjećanja sa majkama i preživjelim Bošnjacima iz Srebrenice.

Tati je podsjetio da u Izmiru živi veliki broj Bošnjaka koji su bili inicijatori projekta koji će predstavljati i opomenu da se ovakvo zlo ne zaboravi i ne ponovi.

Načelnik Tati je kazao da se trenutno uređuje prostor oko spomenika u kojem će biti postavljeni specijalni zvučni i svjetlosni efekti. Pored spomenika će biti postavljen veliki ekran na kojemu će biti emitovani dokumentarni filmovi, priče, pjesme i drugi sadržaji o genocidu u Srebrenici. Ovaj kompleks će biti otvoren non-stop za posjetioce.

Načelnik izmirske općine je kazao da je prošle sedmice posjetio BiH i da je tom prilikom informisao javnost i zvaničnike o otvorenju ovog spomen-obilježja.

„Posebno su prijatno iznenađene majke stradalih srebreničkih Bošnjaka. Jedna majka mi je rekla da tamo žive ljudi koji žele zlo Bošnjacima. Njen otac je ubijen 1902, brat 1942, muž joj je ubijen 1947. godine, a dvoje njene djece 1992. Ubice su iste. Majke Srebrenice su nas zamolile da na spomeniku ne napišemo 'zločin', jer se tamo ustvari desio 'genocid'. Mi ćemo provjeriti i ukoliko ne bude zakonskih prepreka ovaj spomenik ćemo nazvati 'Spomenik genocida'“, rekao je načelnik Tati.

Ističući želju da se identičan spomenik izgradi i u Potočarima, Tati je kazao da je on podnio službene zahtjeve za takav projekat i da će, ukoliko bude izdata dozvola za izgradnju, spomenik biti izgrađen sljedeće godine.

Mobilišući govor Mustafe Cerića
Da li počinje još jedan bosanski rat?

Cerić je iskoristio okupljanje naroda na 502. po redu danima Ajvatovice, 24. ovog mjeseca i održao klasični ratnohuškački govor radnog naziva - Oproštajni govor.





A, barem mi znamo da ratovi ne počinju puškama i pištoljima, nego mitinzima i govorima.





Kako prenosi agencija Anadolija, pred više hiljada posjetilaca, Mustafa ef. Cerić obratio se zadnji put u svojstvu reisa-l-uleme u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom je istakao da njegov oproštajni govor nije kraj, već početak zajedničke misije u odbrani bošnjačkog naroda od genocida.





Vrlo dobro znamo kako je Radovan Karadžić 1992. godine držao govore u kojima je ,,branio srpski narod od zločina“. Znamo i kako su ti ,,dobronamjerni“ govori izrodili srebrenički genocid.





Karadžić je u oktobru 1991. godine, pripremajući plebiscit srpskog naroda u BiH, rekao: ,, ...Vlast morate uzeti energično i potpuno i, ja vam kažem, kakva god Bosna bude, u srpskim krajevima i srpskom selu, nijedan muslimanski temelj se neće zakopati ..(….)...Nema šanse, naše teritorije su naše, nek budemo gladni, ali bićemo na njima, jer se ovde vodi bitka za život i smrt, bitka za životni prostor. Svi Srbi moraju biti na liniji odbrane od zločina, jer Srbi pravoslavci više nikad neće biti dovedeni u situaciju da ne mogu zaštiti svoju majku, suprugu ili kćerku i od silovanja, da nisu u stanju zaštiti svoju kuću od paljenja, da nisu u stanju zaštiti svoje bogomolje od rušenja.“





Perfidno i zločinački, nema šta - obzirom na reperkusije koje je njegova ,,zaštita“ izazvala po bošnjački i hrvatski narod.





A, onda, prije par dana, Mustafa Cerić kaže ovako: ,,Upravo tako, svi Bošnjaci svijeta moraju biti na liniji odbrane od genocida, jer Bošnjaci muslimani više nikad ne smiju sebe dovesti u takvu situaciju da nisu u stanju zaštiti svoju majku, kćerku i suprugu od silovanja, da nisu u stanju zaštiti svoju kuću od paljenja i svoje imanje od krađe i otimanja, da nisu u stanju svoju djecu rađati i odgajati bez straha za njihovu budućnost, da nisu u stanju zaštiti Ferhadiju i Aladžu džamiju od rušenja.“





Čini Vam se da čitate isti citat? Pa, zamalo da je tako. Samo su odrednice Bošnjak i Srbin, kao i ,,crkva i džamija“ zamijenjene. Govor odlazećeg Reisa opasno podsjeća na ,,ujediniteljske govore“ velikosrpskih nacionalista sa početka devedesetih. A, znamo kako smo prošli sa govorima i govornicima.





Mrtva trka sa Dodikom





Gledajući kroz političko-istorijski diskurs, ovakav govor je čak opasniji od većine Dodikovih litanija. Izgleda gotovo nevjerovatno, ali Cerić je uspio da dohvati i nadmaši nacionalističku retoriku Milorada Dodika, retoriku koja je paradigma nacionalnog jednoumlja!






A, nije da se nije Milorad nalupetao u svojim ,,istorijskim obraćanjima“. Nije da nije postavio letvicu ratnohučkačke retorike na neslućene visine. Od izjave da ,,bio bi genocid da niste otišli u Tuzlu“, klasične podjele na ,,nas - bolji dio BIH" i ,,njih - teheransko Sarajevo“...






Za Karadžića znamo-sudi mu se za ratne zločine u Haagu. Da li je prestrogo ovog drugog i trećeg ( Milorada i reisa) tek tako optuživati. Jeste dok se nešto ne desi. A, kad se desi - ode mast u propast, blago meni.






Bosna Bošnjacima, sve sa linijom odbrane?!





Cerić, u ratnohuškačkom tonu, nastavlja dalje i objašnjava kako se kreira država po mjeri Bošnjaka: ,,A da bi to postigli, Bošnjaci moraju imati organiziranu, odgovornu, snažnu državnu liniju odbrane, moraju imati slobodnu, jaku, savjesnu i samosvjesnu nacionalnu liniju odbrane, i moraju imati jedinstvenu, samopouzdanu i neprobojnu duhovnu i moralnu liniju odbrane, a to je Islamska zajednica kao zadnja linija koja ne smije ni jednog trenutka popustiti. Nažalost, prva linija je razbijena. Niko ni sa kim ne razgovara o općem dobru, već o svom i 'dobru' svoje partijske linije. Javno se svađaju o tome ko je bio veći komunista, ne mareći što im puca prva linija odbrane od agresije na državna prava naše zemlje", kazao je reis.





E, sad, da li ga je povukao huk nekoliko desetaka hiljada ljudi, da li su proradile nacionalističke emocije pred kraj reisovog staža ili nešto treće, tek ove linije odbrane su do preko svake mjere banalno upadljive. Čovjek sa strane bi pomislio da se vode pripreme, bar ideološke, za Drugi bosanski rat.





Pa, vode li se? Normalni ljudi bi rekli da je riječ o običnoj gluposti. Opet, znamo da ,,obični ljudi najebu“ u ratu za koji nisu bili obaviješteni. Reis, kako sada stvari stoje, ne dvoji da se nekako mora stvoriti Bosna ekskluzivno za Bošnjake. A, ostali?





Pa, ostali imaju ,,rezervne države“, veli Cerić i pojašnjava: ,,Nema potrebe nikoga prisiljavati da voli ovu zemlju, ali nema niko pravo ni da nama Bošnjacima osporava pravo i slobodu da jasno i glasno kažemo da je ovo naša zemlja, jedini dom, naša jedina domovina i naša jedina država, jer mi drugog doma nemamo, mi nemamo ni 'obećanu' ni 'rezervnu' domovinu i državu".





Gospodine Ceriću, eto, napriliku, ja nisam Bošnjak, ali osim Bosne nemam rezervnu domovinu. Da nezgodacija bude veća, ja sam srpsko-hrvatski polutan, što bi se reklo na ovim prostorima. Što će reći da bi me trebalo raspolutiti, pa dio mene u Hrvatsku, a drugu polutku u Srbiju poslati. I nema veze što sam rođen i odrastao u Bosni, što nemam rodbine u dotičnim ,,rezervama“ , ja sam u Vašim očima zreo za neku vrstu, kako su nekad SDS-ovci to monstruozno zvali ,,humanog preseljenja“. S tim u vezi, meni je, kao i Vama, Bosna i Hercegovina jedna i jedina domovina. Ali, nekako imam utisak da Vi mislite da je ipak nešto više Vaša, nego moja.





Ili biste voljeli da ja ljubim, recimo, Hrvatsku, pa da me pošaljete tamo gdje mi je mjesto?





Ali zahuktali reis tu ne posustaje: ,,Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Evropi, uključujući i nacionalnu državu. Jer, prošlo je vrijeme prisvajanja Bosne i posvajanja Bošnjaka za bilo čije nacionalne interese. Bošnjaci su danas svjesniji svog prava na vjeru, naciju, kulturu, dom, domovinu, državu, slobodu i nezavisnost, više nego ikada. Bošnjaci su dovoljno pametni i sposobni da budu domaćini u svojoj zemlji, da budu vlasnici svoje kulture, te im, stoga, ne treba ni nadzor nad njihovom vjerom, ni tutor nad njihovom slobodom", istakao je Mustafa ef.Cerić.







To isto ili slično veli za srpski narod jedan drugi čovjek, još prilikom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma: ,,Srpski narod rezultate ovako histerične antisrpske politike Miloševića i međunarodne zajednice nikada neće moći da prihvati kao konačne, a neka buduća demokratska i nacionalno opredeljena vlast će sigurno umeti da ostvari težnje našeg naroda da uživa u ujedinjenoj i jakoj srpskoj državi”. Ime mu je Vojislav Šešelj.







Čitajući ovo, vidim dva rješenja – prvo, promijeniti Ustav BiH tako da svi ostali budu ,,ostali”. A, onda će ostali to da aminuju. E, sad, pošto živimo tu gdje živimo, znamo da je to čista budalaština. A, drugo rješenje je - novo klanje, koje ćemo poslije nazivati ovim ili onim imenom i posipati se pepelom po glavi. I što je po Vas, gospodine Ceriću, tužno jeste činjenica da Vam niko ne garantuje da će, poslije tog klanja, BiH biti etnički čista zemlja Bošnjaka.





Ali, na stranu sva zaludnost govora. Ima tu jedna opasnija stvar. Šta bi bilo, gospodine Ceriću, da takav govor danas održi neki sveštenik u Banjaluci ili fratar u Mostaru? Isti taj govor u uncu, samo da promijeni, kako je to već gore učinjeno, imena naroda i nazive bogomolja?





Bio bi to prvorazredni ustaško-četnički skandal, a dotičnog sveštenika bi ekskomunicirali ne iz crkve, nego iz države. Ali, sve nekako mislim da bi Vam bilo jako drago kada biste našli takvog oponenta sa ,,hrišćanske strane”. Jer, za ljubav, kao i za rat, potrebno je dvoje - najmanje. Što više, tim bolje.





Od reisa do političara





Svoj mobilizacioni govor reis-u-odlasku završava sljedećim riječima: ,,Prema tome, prvi i najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka bilo je i ostalo kreativno, duhovno i političko vodstvo. Bošnjaci su imali dobre i loše vođe kao i svi drugi narodi, ali Bošnjaci ne mogu podnijeti loše vođe zato što žive u takvom okruženju koje ne dozvoljava nemar, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost, neodgovornost i izdaju", kazao je reis Cerić.





Sve su prilike da Bošnjacima treba ,,najbošnjačkiji vođa” do sada. A, taman se nekako potrefilo da reis više nije reis, pa može ući u politiku.





Sve su prilike, isto tako, da ćemo Mustafu Cerića vidjeti u odijelu, bez kravate, dakako, na malim ekranima tv prijemnika.





A, onda nam udruženo Bog i Allah neće pomoći. Jer, što kaže stara kineska – dabogda živio u zanimljivim vremenima. A, nama je baš zanimljivo. Istorija se piše svaki dan.





Jedino tu istoriju niko ne čita. Pa je tako i reisov ,,Oproštajni govor” prošao bez gotovo ikakve kritike i osude.





O Mustafi Ceriću možda najbolje svjedoče riječi Fra Ive Markovića: ,,Reis Cerić se predstavlja s dva lica, jednim za islamski, drugim za kršćanski svijet; ta lica su međusobno neprepoznatljiva i po jeziku nerazumljiva; s takvom nevjerodostojnošću on nije most nego pregrada”.





Pregrade poput Cerića su nas do sada vodile samo u zlo.






Štokholmski sindrom ili ljubav ka Dobrici Ćosiću?





Štokholmski sindrom je naizgled paradoksalna emocionalna reakcija koja se javlja kod osobe koja trpi nasilje, a sastoji od rađanja simpatije i naklonosti žrtve prema svom mučitelju ili tlačitelju. Tako kaže definicija.





Cerić izgleda ima empatičnu vezu prema provjernim realizatorima genocida, poput Karadžića, Miloševića, Mladića... Jer ne znam ko Ceriću sastavlja ,,motivacione tekstove”, ali taj neko je upućen u bibilografiju dotičnih krvnika. Kako drugačije objasniti ovaj tekst nego kao transfer ka mučitelju. Kao da ga je pisao Dobrica Ćosić. Ponavljam, sa izmijenjenim toposima i nomosima. Ali, zaista, nije li reisov ,,Oproštajni govor” klasični Dobrica Ćosić?





Šta mi imamo od tih govorancija?





Nego, da rezimiramo. Do sada smo imali ovo:





U BiH je prema nezvaničnim podacima (kod nas je sve nezvanično) u toku rata poginulo oko 100 000 ljudi. Raseljeno je i izbjeglo 1,325.000 osoba. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je, između ostalog, donio pravosnažnu presudu u kojoj masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida. Trajno je promijenjena demografska struktura stanovništva. Privreda je, gotovo sigurno, bespovratno uništena... BiH je najsiromašnija evropska zemlja u kojoj se desio najveći sukob u Evropi nakon Drugog svjetskog rata....





Zdrav razum bi rekao da Bosanci i Hercegovci znaju najbolje u Evropi šta je rat. Ali, ovakvi govori čine da se zaborave sve gore pobrojane strahote i da se prave iznova i iznova nove nacionalne mobilizacije. Takođe, zna se da gdje prestaje taj zdrav razum, počinje naš pakleni Diznilend, znan kao BiH.





Što bi rekao Bertold Breht:







,,Smilujte se najzad sebi sami, nek vas rat nikad više ne namami - ko da dosadašnjih nije bilo dosta: preklinjem vas, sebi smilujte se sami!”

buka portal 

"Atomski" slijeva!!! Gas maske 'on'...

Pored stalnih napada na teritorijalni integritet i suverenitet koji smo navikli da dolazi s 'istoka', te onih koji djeluju iznutra da bi sve ovo bio 'istok' za njihovu dusu, javi se i gromovnik s zapada - i on hoce sto su mu mentori zagovarali, pa se odlucio na avanturu na tudji racun...Boze, ima li im kraja ikad...

NOVI PREDSJEDNIK HDZ-a HRVATSKE U AKCIJI: Tomislav Karamarko traži UJEDNINJENJE dvaju HDZ-ova u BiH do Nove godine
Ponedjeljak | 02.07.2012.
Novi predsjednik HDZ-a Hrvatske Tomislav Karamarko se nakon stranačkoga izbornoga sabora pozabavio uklanjanjem “stranoga tkiva” u stranci i slanjem oštrih poruka vladajućoj Kukuriku koaliciji



Piše: D. Zorić

Nekadašnji prvi obavještajac Hrvatske koji se politički kalio i kod Tuđmana, Mesića i Sanadera “kroz svoje ruke” je munjevitom brzinom pretresao Jadranku Kosor i Vladimira Šeksa i krenuo punim jedrima prema novim izborima i povratku na stare staze ponosa i slave. U međuvremenu je Tomislav Karamarko pronašao vremena i strpljenja da ispipa puls i trasira buduće odnose između sestrinskih stranaka: HDZ-a Hrvatske i dvaju HDZ-ova u BiH. Ti su odnosi još od Sanaderovih vremena postali nešto hladniji, svedeni na neuobičajenu komunikaciju na distanci i politiku nenametanja zadaća i nemiješanja u unutarnje stvari. Kako doznaje Dnevni list iz vrha HDZ-a BiH, predsjednik HDZ-a Hrvatske je u razgovorima s čelnicima sestrinskih stranaka iz BiH jasno dao do znanja kako ga isključivo zanima jedan HDZ u BiH i drži apsolutno besmislenim i beskorisnim daljnje postojanje dvaju HDZ-ova. Naš izvor otkriva da je poslovično “nabrijani” Karamarko gotovo ultimativno zatražio da se dva HDZ-a stope u jednu stranku do Nove godine.

Bliski partneri

Zanimljivo je da taj pomalo ucjenjivački, ali razboriti stav Karamarka ovoga puta nije iziritirao i razbjesnio čelnike dvaju HDZ-ova u BiH, Dragana Čovića i Božu Ljubića, kao što je svojevremeno Ivo Sanader svojim nadmenim i bahatim držanjem gotovo izazvao pravi politički rat između Zagreba i Mostara. Objektivno, okolnosti su se radikalno promijenile i idu na ruku Karamarkovom projektu. Nakon sklapanja postizborne koalicije, Dragan Čović i Božo Ljubić su i pragmatično sami započeli mukotrpni proces pomirenja i spajanja dvaju HDZ-ova. Odnosi su se na terenu iz ratne bratoubilačke retorike pretvorili u kolotečinu i zapravo bi se moglo kazati kako je trenutačno proces ujedinjenja dvaju HDZ-ova na pola puta. Iako u nekim stranačkim “džepovima”, zbog uskostranačkih ili pojedinačnih interesa, postoje stanoviti otpori stapanju donedavno na smrt zavađenih opcija, analitički se može ustvrditi i dokazati kako je daljnje egzistiranje Ljubićevoga HDZ-a 1990. gotovo besmisleno i kontraproduktivno. I do Karamarka su došle takve prosudbe i on je u vrlo tolerantnim kontaktima s Čovićem i Ljubićem bez arogancije i bahatosti blago sugerirao snaženje “hadezeove” politike u BiH. Prema informacijama iz Zagreba, novi predsjednik sada najjače oporbene stranke u Hrvatskoj se želi snažnije angažirati u projektu popravljanja narušene ustavne pozicije Hrvata u BiH. U toj nakani mu treba snažan, a ne rascjepkan i načet partner u BiH. Pri tome Tomislav Karamarko ne želi apsolutno poniziti i ignorirati druge hrvatske opcije u BiH. On će, kako doznaje Dnevni list, već ovih dana primiti i lidere nekih drugih hrvatskih stranaka iz BiH.

Uništiti pohode ljevice

Novi predsjednik HDZ-a Hrvatske ne želi izgubiti dosta stabilnu bazu u BiH i biračko tijelo koje je godinama znalo i presuditi kod formiranja saborske većine i formiranja Vlade RH. Bivši lider HDZ-a Ivo Sanader je u jednom trenutku uzburkao i poljuljao te sestrinske veze i čak uvrijedio i Dragana Čovića i Božu Ljubića bahatim uplitanjem u međustranačke stvari. Čović ga je hladno otpilio, a nešto kasnije i Božo Ljubić, čiju ljubav nije mogao bezuvjetno kupiti. To zahlađenje i svojevrsno kolebanje “stožernih” Hrvata i političko zahlađenje dijelom su iskoristile lijeve snage iz Hrvatske, osobito karizmatični i omiljeni predsjednik države Ivo Josipović, a svoj prostor u emocijama Hrvata iz BiH pronašao je i premijer Zoran Milanović. Očigledno je kako Tomislav Karamarko želi uništiti te pohode ljevice na biračko tijelo u BiH. Predsjednik HDZ-a Hrvatske je razumio poziciju oba HDZ-a pred jesenje lokalne izbore pa je postavio dosta rastezljiv rok za ujedinjenje dvaju HDZ-ova. Već nakon zatvaranja glasačkih mjesta otvorit će se i završiti ta priča.

VEZANI TEKST: DRAGAN ČOVIĆ, PREDSJEDNIK HDZ-A BIH: Dva HDZ-a će se ujediniti ako to zatraži članstvo u Evropskoj uniji

Dnevni list/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.

http://www.depo.ba/mediji/tomislav-karamarko-trazi-ujedninjenje-dvaju-hdz-ova-u-bih-do-nove-godine

U Izmiru prikupljeni potpisi podrške Srebrenici


Tokom akcije “Pošaljite i vi pismo za Srebrenicu” prikupljeni potpisi na pisma koja će 11. jula biti predata Udruženju "Majke Srebrenice”

U turskom gradu Izmiru organizovana je velika akcija pod sloganom “Pošaljite i vi pismo za Srebrenicu”, tokom koje je u posljednje dvije sedmice prikupljeno blizu pet hiljada potpisa građana. Akciju je podržalo i 37 poslanika turskog parlamenta.

U organizaciji Asocijacije Bošnjaka Izmira uz podršku sličnih asocijacija iz turskih gradova Istanbula, Burse, Adane, Ajdina i Kocaelija na nekoliko mjesta u Izmiru su postavljeni štandovi na kojima se prikupljani potpisi za zajedničko pismo, kojim građani Turske žele uputiti poruku podrške i suosjećanja sa porodicama 8.372 bošnjačke žrtve koje su ubijene 11. jula 1995. u Srebrenici.

Pisma sa potpisima učesnika u ovoj akciji stavljena su u posebnu kutiju koja će 11. jula biti uručena Udruženju "Majke Srebrenice”.

Predsjednik Asocijacije Bošnjaka Izmira Hamza Yavuz, u izjavi za agenciju Anadolija, istakao je kako u Turskoj vlada veliki interes za učešće u ovoj kampanji. Yavuz je napomenuo da su aktivisti Asocijacije posjetili i turski parlament te prikupili 37 potpisa poslanika koji su na ovaj način podržali akciju pod sloganom “Pošaljite i vi pismo za Srebrenicu”.

On je izjavio da će uz financijsu podršku Općine Konak krenuti autobus iz Izmira kojim će turska delegacija 11. jula stići u Srebrenicu kako bi uručila pisma Udruženju "Majke Srebrenice”.

Također, predsjednik Asocijacije Bošnjaka Izmira istakao je kako im je namjera da organizuju i novu akciju kojom bi se pomogla izgradnja zgrade za edukativne i zdravstvene potrebe građana u Srebrenici.

Yavuz je napomenuo da će prilikom posjete Srebrenici održati sastanke sa lokalnim zvaničnicima Srebrenice i tom prilikom naglasiti potrebu uspoatavljanja snažnijih i dugoročnijih prijateljskih odnosa građana Srebrenice i Bošnjaka koji žive u Turskoj.

“Naš glavni cilj je poslati poruku suosjećanja potpisima koje smo prikupili, ali i ojačati prijateljske odnose Bosne i Hercegovine i Turske zgradom koju želimo izgraditi. U svakom slučaju, nastavit ćemo i dalje pomagati i učestvovati u društvenim projektima kako bi na taj način pomogli Bosni i Hercegovini i Srebrenici”, poručio je predsjednik Asocijacije Bošnjaka Izmira

Godišnjica genocida

Ultramaratonci trče 227 km od Vukovara do Srebrenice



Povodom obilježavanja 17. godišnjice srebreničkog genocida, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba od 6. do 10. jula organizira ultramaraton od Vukovara do Srebrenice.

Ultramaraton se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, a namjera je organizatora ultramaratonom podsjetiti na sve nevino stradale tokom srpske agresije na Republiku Hrvatsku i BiH te posebno odati počast žrtvama Vukovara i Srebrenice.

U ultramaratonu će sudjelovati četiri hrvatska branitelja, Mladen Hodak iDuško Štrbac iz Zagreba, Elvir Rakipović iz Osijeka i Mirsad Veladžić iz Daruvara. Maratonci će u pet etapa prijeći 227 km između Vukovara (Ovčara) i Srebrenice (Potočari). Polazak je predviđen 6. jula u 9.00 sati iz Memorijalnog centra Ovčara.

Mirsad Veladžić iz Daruvara je umirovljeni dočasnik HV, branitelj domovinskog rata i ima 53 godine. Ranjen 1992. u selu Kusonje kod Pakraca te je HRVI 40 posto. Duško Štrbac iz Zagreba, umirovljeni dočasnik HV je dragovoljac domovinskog rata i ima 51 godinu. Ranjen u Pakracu 11. decembra 1991. i 50-postotni je invalid. Brat je poginulog branitelja. Godine 2007. istrčao je rutu od Škabrnje do Bleiburga te pet puta ultramaraton od Zagreba do Vukovara – Ovčare.

Mladen Hodak iz Zagreba, djelatnik T-coma, ima 45 godina. Istrčao je maraton od Škabrnje do Bleiburga 2007. te dva puta ultramaraton od Zagreba do Vukovara – Ovčare. Elvir Rakipović iz Osijeka je penzionisani časnik HV-a, dobrovoljac domovinskog rata i ima 41 godinu. Ranjen u Ernestinovu 21. novembra 1991. Invalid je HRVI (20 posto). Još drži aktualni rekord HV u trčanju na 100 km istrčan u Švicarskoj - Bielu 1999. Šest puta je istrčao ultramaraton od Zagreba do Vukovara – Ovčare te od toga pet puta bio na pobjedničkom postolju.

Prva etapa ultramaratona Vukovar – Srebrenica iz Ovčare doseže do Vinkovaca i duga je 34 km. Planirani dolazak u Vinkovce je oko 12.45 sati. Trasa ultramaratona je Ovčara – Vukovar (12 km) Vukovar – Borovo (4 km) Borovo – Vinkovci (16 km). Druga etapa koja je planirana za 7. juli s polaskom iz Vinkovaca u 8.00 sati duga je 52 km i završava u Brčkom oko 13.30 sati. Trasa obuhvata: Vinkovci – Županja (24 km), Županja – Orašje (4 km), Orašje – Lončari (10 km), Lončari – Brčko (14 km).

Savladavanje treće etape počinje u nedjelju, 8. jula u 8.00 sati s polaskom iz Brčkog. Dužina etape je 51 km i završava u Janji s planiranim dolaskom oko 13.15 sati. Trasa ultramaratona vodi preko Brčkog do Bijeljine (39 km) te iz Bijeljine do Janje (12 km). U ponedjeljak 9. jula maratonci će istrčati relaciju od 44 km koja počinje u Janji u 8.00 sati, a završava u Zvorniku s planiranim dolaskom u oko 12.30 sati. Trasa ovog dijela ultramaratona je Janja – Zvornik (44 km).

Peta, i posljednja etapa bit će istrčana 10. jula s polaskom iz Zvornika u 8.00 sati i planiranim dolaskom u Srebrenicu oko 12.45 sati. Dužina etape je 46 km, a trasa vodi od Zvornika do Kostijerova (14 km), od Kostijerova do Bratunca (23 km) te od Bratunca do Srebrenice (9 km).

"Crno zlato": Naftna ovisnost američke vojske ugrožava mir?



Na brojnim mjestima se ratuje za naftu. Snabdijevanje 'crnim zlatom' tako postaje sredstvo moći. U međuvremenu se u američkim vojnim snagama sve više razmišlja o ratu bez nafte. Šta se krije iz toga?
[24 sata info]

Bagdad, 20. marta 2003. godine. Američke snage sigurnosti započele su napad protiv Iraka. Rat za naftu - rekao je tada, a to ponavlja i danas američki istraživač mira i konflikata Michael Klare. On je čvrsto ubijeđen u sljedeće: To neće biti posljednji takav rat.

"Nafta u potpunosti postepeno nestaje. Ali mi smo istodobno i dalje ekstremno ovisni o preostalim zalihama nafte. I u ovoj fazi, od danas pa sve do potpunog nestanka nafte će preostale rezerve biti ekstremno skuplje. Zbog toga će borba oko kontrole tih preostalih zaliha biti sve oštrija."

Za zapadne industrijske zemlje, u kojima vlada hipermobilnost, pristup nafti je u međuvremenu postao pitanje preživljevanja. U brojnim državama je sastavni dio nacionalne sigurnosne doktrine korištenje vojnog nasilja kako bi se osiguralo snabdijevanje naftom. Pri tome je i sama vojska upućena na crno zlato. "Snage sigurnosti su u današnje vrijeme ovisne o nafti kao nikada prije. U Drugom svjetskom ratu je vojska primjerice trebala za jednog vojnika dnevno 15 litara nafte. Danas taj prosjek iznosi 60 litara po danu."

Primjerice: Borbeni tenk Leopard 2. Ovaj tenk na 100 kilometara troši do 530 litara disela. Moderni borbeni avion po satu treba između 2000 i 6000 litara kerozina. Nafta je za sigurnosne snage od životnog značaja, tako da vojska ne vodi rat samo za naftu, već joj je ona i potrebna, kaže Michael Klare: "Kada je Saddam Hussein 1990. godine izvršio napad na Kuvajt , bila je to prijetnja za američke borbene trupe stacionirane u regionu. Bio je to sigurno jedan od razloga zbog kojeg je Bushova vlada tada započela napade. Vojska je sama zavisila od izvorišta nafte u Saudijskoj arabiji i Kuvajtu."

Američka vojska je već odavno shvatila koliku opasnost za sposobnost angažmana borbenih trupa predstavlja smanjenje rezervi nafte. Već 2006. godine se američki naučnik Michael Hornitschek založio za to da vojska prestane koristiti naftu. U studiji pod nazivom "Rat bez nafte", koju je naručio Pentagon, ovaj naučnik je naveo da samo na taj način može biti osiguran "American Way of War". Ray Mabus, ministar mornarice SAD-a, nedavno je najavio da njegove trupe do 2020. godine žele polovinu energetskih potreba objezbijediti iz nefosilnih izvora. "Mi smo osjetljivi na krizu u snabdijevanju naftom, a čak i kada bismo dobili dovoljno nafte, osjetljivi smo na skok cijena. Primjerice Libija: Kada se tamo sve počelo dešavati i kada su skočile cijene nafte, to je samo američku mornaricu koštalo milijardu dolara. Dalje od nafte - to jača našu borbenu sposobnost."

Pentagon nije samo najveći svjetski pojedinačni potrošač nafte - on je u međuvremenu i predvodnik u pokušaju traženja alternativnih izvora energije. I zapravo već ima prve uspjehe: Primjerice benzin za avione proizveden iz algi. Ipak i kada bi uskoro bilo moguće koristiti takve zamjene za kerozin i dizel u dovoljnim količinama i kada bi to ekonomski bilo isplativo pitanje pogonskog materijala za vojsku time ne bi bilo riješeno, kaže Michael Klare: "Šta je sa svim tim naoružanjem - tenkovima, avionima, helikopterima - sa materijalom u visini od nekoliko stotina milijardi dolara? One u najmanju ruku ne podnose alternativna goriva, u svakom slučaju ne u sadašnjoj formi." Dakle vojna mašinerija u cijelom svijetu je još uvijek veoma daleko od provođenja ideje "rat bez nafte". Utoliko više paradoksalno zvuči sljedeće: Upravo zbog toga će u budućnosti biti utoliko više ratova zbog nafte.
Izvor. 24 sata

Dajdza... prati malo postove jbg...



Iran i Hezbolah će braniti Siriju od 'stranog napada'


Libanska šiitska grupa Hezbolah i Iran će zajedno sa snagama sirijskog režima braniti državu ako je napadnu strane trupe, rekao je provladin palestinski militantski lider u utorak.

"U slučaju da dođe do 'stranog napada', dogovorili smo se s našom braćom (pripadnicima sirijskog režima), s (predsjednikom Hezbolaha) Hasanom Nasralom i našom braćom u Iranu, da ćemo se borit ćemo na njihovoj strani", rekao je Ahmed Jibril iz palestinskog Generalnog zapovjedništva fronta za narodno oslobođenje (PFLP-GC), prenio je AFP.

U intervjuu za libansku televiziju Majadin, Jibril je rekao da ako NATO napadne Siriju... izaći ćemo na ulice i boriti se na strani časnih i naše sirijske braće".

Jibril je također citirao navode Nasrale kako kaže da će se boriti na strani sirijskog režima i opisao je savezništvo Irana, Sirije i Hezbolaha kao "jednu osovinu".

Dodao je da se nedavno sastao s Nasralom, iranskim predsjednikom Mahmudom Ahmedinejadom i sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom.

Također je kazao da mu je iranski režim saopćio da neće dozvoliti napad na Siriju.

"Nekoliko puta smo NATO upozorili da se ne igraju s vatrom", rekao je Jibril.

Jibril je opisao odbranu sirijskoj režima "odlučujućom bitkom". Naglasio je važnost pobjede kako bi se "zaustavili američki i cionistički projekti".

Na ovo svijet nece reagovati. To je svakodnevna praksa koju Zapad odobrava vise od 60 godina.

http://www.24sata.info/vijesti/svijet/103141-VIDEO-Hrabro-nema-sta-Izraelski-vojnik-snimljen-kako-nogom-udara--godisnjeg-palestinskog-djecaka.html

Posjeta Međugorju

Lionel Messi dolazi u Bosnu i Hercegovinu


Jedan od najboljih nogometaša današnjice Lionel Messi, član španske Barcelone, dolazi u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Međugorje.


Prema informacijama 24.sata.hr u Međugorju se priča kako će ovo svetište za 10-ak dana posjetiti planetarna argentinska zvijezda Messi.

Messi je inače poznat kao veliki vjernik, a pokazuje to i svaki put kada ulazi na teren, ili kad postigne gol, tako što se prekrsti i pogleda u nebo.


Nakon Roberta Mancinia, trenera Manchester Cityja i Gianluigi Buffona, golmana reprezentacije Italije i Juventusa, Messi bi bio još jedna u nizu nogometnih zvijezda koja dolazi u našu zemlju.

Podsjećamo, Buffon je u utorak kasno navečer posjetio Međugorju, a prije nekoliko mjeseci to je učinio i italijaski stručnjak Mancini.

Uhićena meksička 'Kraljica zločina' koja je vrtjela milijarde $



Kada je policija iz kombija u utorak pred postajom u Los Angelesu izvlačila dvadesetsedmogodišnju djevojku crne kose svezane u rep i ruku sputanih lisicama, prolaznici koji su slučajno vidjeli ovaj prizor vjerojatno nisu ni slutili da gledaju jednu od “kraljica narkokartela”, žena koje su na čelu nekih od najokrutnijih i najkrvavijih bandi Meksika.

Anel Violeta Noriega Rios, poznatija među svojim sunarodnjacima kao Kraljica zločina ili Lijepa, već je godinama na listi najtraženijih zločinki Sjeverne i Srednje Amerike, a u Los Angelesu je uhićena sasvim slučajno, u iznajmljenom stanu latinskoameričke četvrti El Monte.

Riosova je bila šef “ispostave” narkokartela “La Familia” u SAD-u, te je bila zadužena za organizaciju i nadzor prodaje metamfetamina, marihuane i kokaina na području cijelih Sjedinjenih Država.

Hladne i okrutne

Policiju je iznenadilo što je djevojka koja je “pod sobom” imala biznis vrijedan desetak milijardi dolara na godinu živjela u relativno siromašnoj četvrti, no njen je identitet potvrđen provjerom otisaka i DNK analizom. Riosova je samo jedna od “opasnih ljepotica”, Meksikanki koje sve češće preuzimaju vodstvo pojedinih kartela ili vanjskih sektora njihove organizacije. U “poslu” kojim su do prije nekog vremena vladali muškarci sve je više žena, no to ne znači da narkokarteli postaju nježniji ili obzirniji. Sve ove ljepotice “hladne su kao led” i spremne izdati nalog za ubojstvo, pa čak i vlastitim rukama ubiti bilo koga tko im stane na put.

– Bili smo na zabavi u planinskoj vili kada se na nebu pojavio helikopter. Sletio je na travnjak pokraj bazena, a iz njega je izašla Sandra Avila praćena čuvarima i noseći u rukama kalašnjikov. Svi su zašutjeli, a ona je prišla jednom od gostiju i ispalila u njega nekoliko metaka – opisivao je svjedok na suđenju Sandri Avili Beltran, koja je nekoliko godina vodila kartel Sinaloa.

Prije nego što je uhićena prije nekoliko godina, Beltranova je postala toliko poznata po svom hladnom stilu vođenja kartela, okrutnosti, ali i ljepoti, da je prema njenu životu snimljen čak i film u kojemu je glumio Ben Kingsley. Ništa manje nije poznata ni Laura Zuniga, meksička misica za koju se ispostavilo da je visoka članica narkokartela Juarez, koja organizira promet droge između Bolivije, Kolumbije i Meksika. Uz nju su, u trenutku uhićenja, bila i sedmorica čuvara koji su uz sebe imali AR-15 jurišne puške, ručne bombe, 53 tisuće dolara u gotovini i 16 mobitela.

Naslijede supruga

Prema procjenama policije i sigurnosnih službi, broj žena u narkokartelima narastao je u posljednje tri godine za oko 400 posto, a dobar dio njih naslijedio je svoje ubijene muževe na njihovim mjestima u kriminalnim organizacijama.

Žene nisu samo na visokim položajima već često obavljaju i prljave poslove, pa je tako prije nekoliko mjeseci uhićena Maria Jimenez, plaćena ubojica koja je smakla 20 žrtava uime kartela Zeta.

Najopasnije

Kartel Sinaloa - Sandra Avila Bertan

Vlastitim rukama je posmicala sve koji su bili prijetnja njenoj vlasti, a novac za kartel prala je kroz luksuzne butike i kockarnice

Kartel Zetas - Irasema Lopez Garza

Prelijepa djevojka bila je do uhićenja jedna od liderica kartela Zeta, poznatog po okrutnosti i bezobzirnosti prema neprijateljima

Kartel Juarez - Laura Zuniga

Nekadašnja meksička misica vodila je trgovinu drogom između Bolivije, Kolumbije i Meksika, a čuvalo ju je sedam tjelesnih čuvara

Kartel La Familia - Anel Norieta Rios

Uhićena je u utorak u Los Angelesu, a bila je “direktorica operacija” kartela za područje cijelog SAD-a
Izvor. Vecernji list