Spisak svih poreskih duznika u FBiH

Ne najavljene izraelske vojne vježbe na Golanskojvisoravni


ćafirska vojska obavila je danas na nenajavljene vojne vježbe na Golanskoj visoravni u jeku tenzija sa Iranom.

Beni Ganc, načelnik oružanih snaga Izraela izdao je naredbu za održavanje ovih vojnih vježbi čiji je cilj provera raspoloživosti borbenih ćafirskih jedinica i rezervnog sastava za iznenadni početak borbenih dejstava.

Okolnosti ovih manevara maksimalno su slične borbenim, a o njihovo održavanje nije prethodno najavljeno, prenosi "Glas Rusije".

Za vežbe su mobilisani rezervisti, a vojne jedinice iz centralnih oblasti zemlje prebačene su na sjever Izraela helikopterima.

Na vježbama je učestvovala i artiljerija, avijacija i jedinice odbrane Izraela, koje se ne opravdano i bezobrazno stalno nalaze na Golanskoj visoravni.

Izraelski vojni predstavnici podmuklo su izjavili da je armija prinuđena da se sprema za mogući konflikt na sirijskoj i libanskoj granici povodom najnovijih događaja u regionu


by Esma

Drama: BH vojnici u AFGH spaseni u zadnji cas


Osamnaest pripadnika Hrvatske vojske u utorak se u izuzetno kompliciranim uslovima uspjelo izvući iz Kabula i napustiti Afganistan. Osim hrvatskih vojnika, u akciji su bili i njihovi kolege iz Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Albanije, prenosi Jutarnji hr.

U izvlačenju njih ukupno 38 glavnu ulogu imali su hrvatski piloti koji su, za razliku od američkih, pristali letjeti usprkos velikom sigurnosnom riziku.

Riječ je o vojnim policajcima koji su kao instruktori radili u školi Vojne policije u Kabulu u kojoj su Hrvati i inače najzastupljeniji u instruktorskom kadru a i Bosanci.

Sve je počelo u utorak u jutarnjim satima kada se 38 pripadnika Vojne policije iz sastava “balkanskih vojnih snaga” trebalo prebaciti iz vojne baze Julien u Kabulu u američku vojnu bazu Bagram izvan glavnog afganistanskog grada.

U Afganistanu je u ovom trenutku izuzetno napeta sigurnosna situacija zbog protesta lokalnog stanovništva protiv filma “Nevinost muslimana” i pripadnici međunarodnih snaga, kao i njihove baze, stalna su meta isprovociranih mještana.

Zbog toga je zapovjedništvo NATO-a u Kabulu sigurnosne mjere podiglo na najveću moguću razinu. Kako bi se zaštitili od eventualnih napada, ulicama Kabula patrolira iznimno mali broj međunarodnih vojnika. Hrvatski i Bosanski vojnici, primjerice, imaju potpunu zabranu izlaska na ulice.

Koliko je stanje opasno najbolje govori podatak da su američki helikopteri u bazi Bagram spušteni na zemlju i zabranjeno im je polijetanje.

Upravo zabrana letenja američkim helikopterima prouzrokovala je problem u transportu hrvatskih i ostalih vojnika iz Kabula. Nakon što su Amerikanci procijenili i odlučili da neće obavljati letove helikopterom, razmatrala se mogućnost prebacivanja oklopnim vozilima kroz Kabul.

No, ta je opcija brzo odbačena jer bi kolona oklopnjaka u više rotacija kroz Kabul bila prelaka meta teroristima. Analizirane su sve moguće varijante transporta, ali jedna za drugom proglašavane su sigurnosno neizvedivima.

Tada su se u hrvatskom zapovjedništvu misije sjetili da na aerodromu u Kabulu hrvatski instruktori letenja helikopterima uvježbavaju afganistanske vojnike.

Zatražena je pomoć i počelo se razmišljati mogu li oni izvući hrvatske vojnike iz Kabula.

Prema dostupnim informacijama, hrvatski zapovjednici na kabulskom aerodromu razletjeli su se na sve strane da bi pomogli kolegama.

U nekoliko sati uspjeli su od afganistanke vojske posuditi transportni helikopter Mi17 i od afganistanskih vlasti dobiti sve dozvole za polijetanje.

Da stvar bude bolja, američko zapovjedništvo dalo je dozvolu da njihovi vojnici polete s hrvatskim pilotima i pruže osiguranje. Tako su američki vojnici na vratima helikoptera sa strojnicima budno pazili što se događa na tlu.

Riječ je o izuzetno opasnoj misiji jer je helikopter letio nisko i bio je laka meta mogućeg napada iz ručnih raketnih bacača.

No, hrvatski su piloti čvrsto odlučili izvući kolege iz Kabula. Helikopter se spustio u bazu Julien i počelo je ukrcavanje uz osiguranje na zemlji koje su davali hrvatski vojnici.

Prebacivanje u bazu Bagram obavljeno je u dva leta i trajalo je ukupno pola sata. Nakon dolaska u Bagram vojnici su prebačeni u transportni avion te su poletjeli prema Kirgistanu i dalje prema svojim matičnim zemljama.

Plakat Nedžada Koldže na zgradi pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa.




Sav očaj pojedinaca da se domognu glasova u ovom javašluku zvanom predizborna kampanja vidljiviji je svakoga dana. Konkretnih planova o poboljšanju života u lokalnoj zajednici gotovo da i nema. Nepismeni domaćini i domaćice su kandidati, poruke na plakatima koje nisu jasne vjerovano ni onima koji su ih napisali, a stiče se dojam da na pojedinim plakatima nedostaje samo ringišpil, lav ili medo koji skakuće po užarenom kamenju kako bi se adekvatno skrenula pažnja na cijeli ovaj cirkus. Ali, kome?

Gdje god vidiš zgodno mjesto ti plakat posadi. Jedan od takvih primjera je i plakat aktuelnog načelnika sarajevske općine Novo Sarajevo. “Osvanuo” je na fasadi zgrade u ulici Bulevar Meše Selimovića, u neposrednoj blizini Doma zdravlja Novo Sarajevo, svega nekoliko stotina metara udaljenoj od objekta u kojem prebivaju općinski organi, među njima i načelnik.

Ova zgrada je pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. Iz Službe za urbanizam i prostorno uređenje Općine Novo Sarajevo potvrđena nam je ova informacija. Također, ljubazno nam je pojašnjeno da je u toku postupak rješavanja zahtjeva „An&Ad“ d.o.o. Sarajevo za izdavanje odobrenja za postavljanje reklamnog panoa na fasadi stambeno-poslovnog objekta u ulici Bulevar Meše Selimovića u Sarajevu.

“Obzirom da je predmetni objekat pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, zatražena je saglasnost pomenutog Zavoda koji je dao saglasnost za postavljanje predmetnog reklamnog panoa. U toku postupka rješavanja predmetnog zahtjeva, zatraženo je i stručno mišljenje Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo koji je dao pozitivno stručno mišljenje za postavljanje reklamnog panoa, rečeno nam je u ovoj Službi.

Kako tvrde, Služba je utvrdivši da postoje urbanističko-tehnički uslovi za postavljanje reklamnog panoa, u nastavku upravnog postupka, a u cilju izdavanja odobrenja za postavljanje istog, temeljem odredbi člana 33. Odluke o uvjetima i načinu postavljanja i održavanja naziva firmi, reklama i drugih sadržaja na građevinama i fasadama i uređenju fasada na području Općine Novo Sarajevo investitoru utvrdila godišnju naknadu za postavljanje reklamnog panoa u iznosu od 9.720,00 KM.

Po pravomoćnosti rješenja očekuje se uplata navedenog iznosa, na osnovu čega će se steći uslovi za izdavanje odobrenja za postavljanje reklamnog panoa. Zanimljivo je, međutim, kako je plakat ipak postavljen ranije, iako se nisu stekli uslovi za postavljanje plakata na zgradi pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Sarajevo!

Da se podsjetimo nase historijske proslosti

http://www.nezavisne.com/nauka-tehnologija/nauka/Brzinska-lekcija-iz-istorije-Pogledajte-1000-godina-ratovanja-u-5-minuta-159444.html

Asaf Bečirović: Krkani

Perem zube. Gledam dnevnik Nove TV. U Bosni i Hercegovini su, kaže voditelj smiješeći se, lokalni izbori, pa evo, dragi gledatelji, nekoliko sekvenci iz kojih se može zaključiti kako to rade susjedi! Idu jebene sekvence. Gledam. Stid me. U prvoj sekvenci socijaldemokrata Milorad Dodik pjeva u šatoru na predizbornom skupu. Suflira mu, valjda, Baja Mali Kninđa. U ostalim, zajebancije s predizbornim plakatama.
„Bože dragi, koliko je krkana stalo u 20 sekundi!", rekne supruga.
„E ti će nam krkani na lokalnom nivou krojiti kapu!", reknem ja.
Potom smo razgovarali koji od krkana je najmanje zlo. Nismo se baš mogli složiti. Ona je vukla desno, ja lijevo. Onda smo se složili da krkan, bio lijevi ili desni, ništa je drugo do krkan. Također smo se složili da ni u snu nećemo dati glas Državi za čovjeka! Jer prošli smo put glasali za pet politika, pa se izradili.
Naši odabranici bavili su se svim i svačim, samo ne onim što su nam obećali. Jedan je odmah zaposlio brata u javno preduzeće, brat si odmah službeno kupio taurega za 120.000 KM. Drugi je u svoj državni kabinet poveo vozača koji je prebio policajku. Treći je zaposlio suprugu kao učiteljicu u školu čiji je direktor fora u stranci. Četvrti, inače dogradonačelnik, suprugu je namjestio u BH poštu, a supruga petog postala je savjetnica u kabinetu direktora Elektroprivrede koji je također iz stranke pet politika. Plus su i supruge i braću podobnih novinara pozapošljavali kao savjetnike!
„To je tebi vatra što i tebe nisu montirali za glasnogovornika", rekne supruga.
„Nije, nego mi je vatra što tebe nisu montirali za savjetnicu!", reknem ja.
I tako. Odemo mi u krevet. Krevet je bio topao. I mi.
„Fino spavaj, krkane!", rekne supruga.
Da sam fino spavao, nisam. Sanjao sam kako povraćam u toaletu. Prvo sam povratio Haile Selassia, potom Ejupa Ganića, Sirimavo Bandaranaike, Lepu Brenu, akademika Muhameda Filipovića, pa Mitta Romneya, Boru Čorbu, Cristiana Ronalda, Fočansku četničku brigadu i Treći bataljon Omladinske radne akcije Šamac – Sarajevo.
„Hoćemo Zlaju, hoćemo Zlaju!", skandirale su keramičke pločice.
Šta ću, povratim i Dragog vođu. Odmah mi je bilo lakše tako da nije bilo potrebe vratiti se na bis. Ustah čio. Odmoran. I, k'o i vazda, prije supruge. Pristavim džezvu. Odem se brejati. Brejem se ja, brejem, kad spazim, supruga me gleda. Odmah si porežem mladež, tik ispod nosa.
„Mogao bi taj mladež operacijom ukloniti, da ne proljevaš krv svakog jutra!", rekne ona.
„Nema šanse! I drug Tito je imao mladež na istom mjestu!", reknem ja.
Onda smo srkali. Ja sam listao najtiražnije. U njima veličaju utemeljitelja i precjednika. Naglas pročitam:
„Veličanje Minhauzena direktan je atak na lik i djelo naših aktuelnih političara!", rekne supruga listajući neki reklamni materijal o namještaju, peglama i ostaloj keramici. Onda je rekla da ode malo razgledati prodavnice.
„Nek' to bude s distance!", naredim.
Kad je otišla, ja sam s distance promatrao ima l' đe one kone što kopka oko ruža ispred ulaza. Nije je bilo, pa sam se zavalio na otoman. Otoman je bio topao. Listao sam kanale na teveu. Na jednom se kanalu pričalo o Dejtonskom ustavu BiH, o tome kako se na njemu dugo radilo.
„Skoro cijele noći", reknem i prekobacim na drugi kanal.
Na tom su kanalu građani zbog skupe hrane i očekivanog novog vala poskupljenja vlast karali uzduž i poprijeko. j***m li ga, pomislim, narod nikako da se odrekne govora mržnje pa stalno kritikuje vlast. Opet prekobacim, kad imam šta vidjet. Moj drug iz osnovne škole govori kako je neophodno čitati knjige. Odmah ga nazovem da vidimo se. Pitam ga a kako onako pametno i suvislo govori. Rekao je da ima bogatu biblioteku.
„Kol'ko znam, tvoju biblioteku čine radna, štedna i partijska knjižica!", primijetim ja.
Još smo malo pleli. Govorio je o tome kako su strateški partneri digli ruke od naše zemlje jer su vidjeli da krkani kolo vode. Čim je spomenuo krkane, ja sam rekao da odoh uplatiti loto.
„Sreća je moj strateški partner!", rekao sam.

Nezavisnost preko nas mrtvih, nije vam ovo Jugoslavija" izjavili su španski generali


Španski list Confidencial piše kako je upravo Masova stranka Konvergencija i unija uputila Evropskoj komisiji nekoliko pitanja: može li Madrid spriječiti Katalonce u samoodređenju te može li suverena Katalonija postati dio jedinstvenog tržišta EU i eurozone


– Nezavisnost za Kataloniju? Samo preko mene mrtvog. Španija nije ni Jugoslavija ni Belgija. Čak i ako lav spava, ne izazivajte ga, jer će pokazati surovost dokazanu tokom stoljeća – rekao je pukovnik španske vojske Francisco Alaman nakon što je priča o katalonskom pohodu do neovisnosti nakon velikih protesta prije deset dana u Barceloni dobila nastavak u zahtjevu za financijsku neovisnost od Španije.


Devetomilionska Katalonija, tvrde lideri, u središnji proračun daje više nego što iz njega dobiva, a sad je, kao najzaduženija pokrajina, bila prisiljena od Madrida tražiti pomoć od 5 milijardi eura, prenosi "Večernji.hr".


Fiskalna neovisnost Katalonije, čiji bruto društveni proizvod iznosi 200 milijardi eura, zasad je daleko od ostvarenja jer je premijer Mariano Rajoy taj prijedlog odbio, ali Katalonci traže mogućnost da postanu članica Europske unije.


Pravo veta


Odgovor središnjih vlasti u Madridu stalno je isti, od neovisnosti ne može biti ništa, a španske nacionaliste podupire i vojska i kralj Juan Carlos. Ministar financija Jose-Manuel Garcia-Margallo katalonske zahtjeve za secesiju nazvao je nezakonitima i smrtonosnima te najavio da će Španija iskoristiti pravo veta na pokušaj Katalonije da postane članica EU.


Pukovnik Alaman, osim što je spomenuo Jugoslaviju, još je dodao ulje na vatru usporedivši krizu s onom 1936. godine uoči Građanskog rata i pohoda na vlast generala Francisca Franca. Usto, pozvao je vlast da se obruši na demonstrante – u Barceloni ih je bilo 1,5 miliona– koje je nazvao lešinarima.


Premijer koristi krizu


Bivši komandant vojske Pedro Pitarch kaže kako je to mišljenje duboko ukorijenjeno u velikom dijelu vojske te optužuje Madrid da s katalonskom dramom postupa katastrofalno.


– Gledamo li u propalu državu – pita se.


U međuvremenu je i katalonski lider Artur Mas, čija je stranka do sada zadržavala dvosmislen odnos prema odcjepljenju, zaoštrio retoriku, poletjevši na krilima protesta koje sad prisvaja i govori kako je riječ o narodnom pokretu.


Španski list Confidencial piše kako je upravo Masova stranka Konvergencija i unija uputila Europskoj komisiji nekoliko pitanja: može li Madrid spriječiti Katalonce u samoodređenju te može li suverena Katalonija postati dio jedinstvenog tržišta EU i eurozone.


Priča o Kataloniji počela je 1714. godine kad je Filip V. ukinuo katalonske institucije, što je vraćeno 1931. godine, ali Franco ih je opet ukinuo. U Španiji pokrajine uživaju različite stepene autonomije.


Krizu je izazvao premijer Rajoy

Diplomati tvrde da je sve izazvao premijer Mariano Rajoy jer je pokušao iskoristiti krizu kako bi slomio snagu pokrajina.


Tako je pobuna u Barceloni izbila kad su Katalonci morali tražiti pomoć od Madrida iako tamo daju više.


U međuvremenu je cijela Španija došla na rub zbog krize i nezaposlenosti koja je dosegla 25 posto te se čeka da premijer Mariano Rajoy postigne s Bruxellesom dogovor o štednji.

__________________________________________________________________

a u Bosni 50% nezaposlenih i opet svi hoce ili vec imaju iPhone5...

Bez SDP-a nema zajedničkog života u Tuzli, ali ni u Bosni i Hercegovini!

Da li je za grad Tuzlu učinio dovoljno da bi ponovo bio izabran za njenog načelnika i šta smatra svojim najvećim poduhvatima u toku prethodnih mandata? Da li su dešavanja u i oko SDP-a zadnjih mjeseci poljuljala autoritet partije kojoj pripada, te zašto tvrdi da je SDP politička opcija kojoj bh. građani mogu najviše vjerovati... Na ova i brojna druga pitanja u novom 'subotnjem intervjuu' za DEPO PORTAL odgovara Jasmin Imamović.

Od kada je postao prvi čovjek Tuzle, u njoj su se dogodile brojne promjene koje je danas svrstavaju među najprosperitenije gradove Bosne i Hercegovine, a njenog načelnika među najaktivnije, najagilnije i najbolje političke kadrove ove zemlje. Među brojnim kadrovskim promašajima koje je zadnjih godina favorizirao SDP i dovodio na raznorazne čelne funkcije u FBiH, Jasmin Imamović zasigurno predstavlja jedan od rijetkih primjera kvalitetnog političara koji prije svega razmišlja o dobrobiti svojih (su)građana, istih onih koji mu godinama bezrezervno ukazuju povjerenje.

Stoga spremno pristaje na razgovor o svim pitanjima koja preispituju njegove učinke tokom višegodišnjeg mandata na čelu Tuzle, ali i o raskolima unutar partije kojoj pripada i za koju tvrdi da je, uprkos svemu, jedina politička opcija koja može sačuvati zajednički život u Bosni i Hercegovini.

Gospodine Imamoviću, već dugo ste prvi čovjek Tuzle, a sada ste ponovo kandidat za načelnika. Šta smatrate svojim najvećim projektima i pozitivnim poduhvatima tokom svog dugogodišnjeg mandata?


Tuzla nikad nije bila ljepša, u Tuzlu nikada prije nije dolazilo toliko ljudi iz zemlje i inostranstva, i nikad prije u Tuzli nije bilo toliko gradilišta. Tuzla je i danas najveće gradilište u BiH, a nova gradilišta se otvaraju i novi zahtjevi za gradnju pristižu općinkoj administraciji. Tuzla je danas preporođen grad i nije lako navesti sve projekte i poduhvate na kojima smo moji saradnici i ja radili tokom proteklog perioda. Ipak, ako bih izdvajao najveće projekte, koji su ujedno bili i naši najveći izazovi, svakako bih izdvojio rješavanje problema vodosnabdijevanja, odnosno ukidanje redukcija vode, nakon 70 godina, toplifikacija skoro svih kolektivnih objekata na cijeloj teritoriji, što je ravno čudu, izgradnja najsavremenije sanitarne deponije sa najsavremenijim tretmanom čvrstog otpada u regiji, regulacija skoro svih vodotoka što je trajalo dugo i bilo skupo; ovih dana savladavamo najveći ostatak slijeganja i najgoru saobraćajnicu pretvaramo u najbolju, ukrašenu nadvožnjakom, s jedne strane drugim i trećim slanim jezerom, s druge strane ogromnim centralnim parkom posvećenim kontinuitetu BH državnosti, pa Trg slobode, najveći u BiH i mnogo toga...

Tuzla nikad nije bila ljepša, u Tuzlu nikada prije nije dolazilo toliko ljudi iz zemlje i inostranstva, i nikad prije u Tuzli nije bilo toliko gradilišta. Tuzla je i danas najveće gradilište u BiH, a nova gradilišta se otvaraju i novi zahtjevi za gradnju pristižu općinkoj administraciji. Tuzla je danas preporođen grad i nije lako navesti sve projekte i poduhvate na kojima smo moji saradnici i ja radili tokom proteklog perioda.

Da, ali šta su time, konkretno, dobili građani Tuzle?

Nizom komplementarnih projekata, od kojih je najznačajnija izgradnja kompleksa Panonika, sa tri slana jezera, slanim slapovima, arheološkim parkom, (za koji dan i geološkom muzejskom postavkom), uspjeli smo promijeniti imidž Tuzle, građanima Tuzlu učiniti udobnijom za život (danas ga ne mogu ni zamisliti bez slanih jezera), i okrenuti se ka turizmu, privrednoj grani koja je prije deset godina, bila nezamisliva u Tuzli. Zaustavljeni su uzroci tonjenja tla u Tuzli nakon što nas ta ekološka katastrofa maltretirala 120 godina. Ponosan sam i na rad naših javnih komunalnih preduzeća. Putem sudskih tužbi, vratili smo nezakonito privatiziranu javnu imovinu svih građana, izgradili nove javne komunalne objekte, osnovali nova javna komunalna preduzeća, svu imovinu proglasili javnom i razvili komunalnu privredu u kojoj radi oko 2000 ljudi.

Osim grada i ambijenta koji je ugodniji za život, postoje li još neki elementi koji Tuzlu danas čine jednim od najprespektivnijih i najpoželjnijih bh. gradova?

Konkretno, danas u Tuzli imamo najniže cijene centralnog grijanja u BiH, najnižu cijenu odvoza smeća, najnižu cijenu obdaništa i nastavićemo sa takvom politikom cijena gdje god je to moguće. Imamo najveći razvojno poduzetnički centar i inkubator malih i srednjih preduzeća u BiH, i najbolji tehnološki park na Balkanu, u kojima je otvoreno ili sačuvano oko 1.000 radnih mjesta. Radi se o radnim mjestima u direktnoj proizvodnji, ali i u informaciono-komunikacionim tehnologijama. Danonoćnim radom općinske administracije, permanentno je omogućavana gradnja komunalnih, poslovnih i stambenih objekata. U posljednjih deset godina izgrađeno je oko 1.250.000 m2 poslovnih i stambenih objekata, što je omogućilo neprekidnu uposlenost preko 2.000 građevinskih radnika i stvorilo novu vrijednost od skoro 2 milijarde KM. Intenzivna gradnja najbolja je mjera za razvoj i zapošljavanje jer, za gradnju samo jednog objekta vezan je rad do 50 malih i srednjih preduzeća.

Danas u Tuzli imamo najniže cijene centralnog grijanja u BiH, najnižu cijenu odvoza smeća, najnižu cijenu obdaništa i nastavićemo sa takvom politikom cijena gdje god je to moguće. Imamo najveći razvojno poduzetnički centar i inkubator malih i srednjih preduzeća u BiH, i najbolji tehnološki park na Balkanu, u kojima je otvoreno ili sačuvano oko 1.000 radnih mjesta

Šta je sa investitorima i novim investicijama?

Tuzla je danas najveće gradilište u BiH. Tako će biti i u budućnosti. Radi bržeg razvoja i većeg zapošljavanja, obezbijedili smo najniže takse i najkraće rokove za registraciju preduzeća, gradnju objekata i sl. I zato je Tuzla jedan od najvećih magneta za investitore i investicije. Uporedo sa svim ovim aktivnostima, vodili smo humanu socijalnu politiku, iako izvorno nismo nadležni. Vodimo brigu o svim socijalno ugroženim kategorijama, a posebno o djeci sa smetnjama u razvoju, djeci bez roditeljskog staranja i starim i iznemoglim osobama.

Kada se osvrenet iza sebe, iskreno, koliko ste Vi sami zadovoljni učinjenim?

Ja nikad nisam zadovoljan urađenim i vjerujem da je uvijek moguće uraditi više.

S obzirom na to, šta su Vaši glavni aduti u ovogodišnjoj izbornoj trci koji bi trebali ponovo da pridobiju glasove tuzlanskih građana?

Do sada urađeno i nastavak razvoja Tuzle. Na ovim izborima, moji saradnici i ja branimo kontinutet razvoja, javnu imovinu, kako bismo nastavili započeti tempo razvoja i u skoroj budućnosti ga još i ubrzali i kako bismo do kraja realizirali sve pravce zacrtane dugoročnom stragijom razvoja. Moji aduti su vidljivi golim okom. Svi treba da se sjete kako je Tuzla izgledala prije 10 godina, kako im je u njoj bilo živjeti. Zatim tu nekadašnju Tuzlu trebaju uporediti sa današnjom i da na osnovu toga zaključe da ćemo, na osnovu toga što smo do sada uradili i što radimo trenutno, u narednom periodu uraditi sve što smo našom Strategijom razvoja, usvojenom u maju mjesecu ove godine, zacrtali. Tuzla zaista nikad nije bila ljepša i život u njoj nikad nije bio udobniji. Danas u Tuzli gostima imamo šta ponosno pokazati. Osim toga, u proteklim godinama porastao je ugled Tuzle. Moj cilj je da Tuzla, za vrijeme koje je kraće od četiri godine, bude najljepši i za život najudobniji grad u BiH.

O tuzlanskim slanim jezerima se mnogo govori i piše, neki ih smatraju pravim gradskim čudom, dok drugi osporavaju njihove pozitivne učinke. Kako odgovarate na takve komentare?

Kompleks slanih jezera, obogaćen obnovljenom historijskom jezgrom, uljepšan najljepšim trgovima i prakovima u BiH, postao je naša najveća komparativna prednost, jer radi se o jedinim slanim jezerima u Evropi. Danas su slana jezera i obnovljena historijska jezgra sa trgovima i parkovima, naša najveća razvojna šansa. Ovaj kompleks privukao je do sada 2,5 miliona posjetilaca, ali i najveću investiciju u BiH (UniBristol), investiciju u desetak novih hotela i investiciju u širenje i adaptaciju postojećih hotelsko ugostiteljskih objekata. Općinske službe obasute su zahtjevima za gradnju novih hotela. Ove godine smo povećali kapacitet, da bismo mogli primiti što više ljudi. Slana jezera ostvarila su svrhu. Zadovoljen je i ekološki aspekt, jer umjesto močvare imamo najljepši, najzdraviji i najčistiji kompleks u BiH. Građanima Tuzle ljeti je život udobniji i bolji nego građanima bilo kojeg kontinentalnog grada u regiji. Za najmanju cijenu u regiji, mogu imati najbolju moguću uslugu. Drugi građani dugo putuju da bi na slanim jezerima mogli uživati jedan, dva ili nekoliko dana. Tuzlacima i stanovnicima okolnih gradova ovaj objekat dostupan je svakodnevno. Javno preduzeće koje upravlja ovim javnim objektom, posluje pozitivno i to svake godine bolje. U sezoni upošljava skoro 150 radnika. Nakon izgradnje trećeg jezera, širenjem kompleksa, biće više gostiju, ostvarivaće se veća dobit i biće više uposlenika.

Danas su slana jezera i obnovljena historijska jezgra sa trgovima i parkovima, naša najveća razvojna šansa. Ovaj kompleks privukao je do sada 2,5 miliona posjetilaca, ali i najveću investiciju u BiH (UniBristol), investiciju u desetak novih hotela i investiciju u širenje i adaptaciju postojećih hotelsko ugostiteljskih objekata. Općinske službe obasute su zahtjevima za gradnju novih hotela. Ove godine smo povećali kapacitet, da bismo mogli primiti što više ljudi. Slana jezera ostvarila su svrhu.

Znači li to da ćete i u budućnosti nastaviti graditi jezera po Tuzli, ako ostanete na njenom čelu?

Kada je projekat dobar, treba ga razvijati sve dok donosi korist. Ako interes gostiju iz zemlje i inostranstva i dalje bude rastao, treba nastaviti sa gradnjom novih jezera. Nakon dovršetka izgradnje trećeg jezera, nadvožnjaka, koij sa dvije kolovozne trake ali trotoarom širokim pet metara, veže trg Slobode sa kompleksom jezera, dovršetka obnove historijske jezgre grada i dovršetka još nekoliko malih hotela, kao i nakon dovršetka kompleksa Bristola, Tuzla će definitivno biti najatraktivnija turistička destinacija u BiH, a to je velika razvojna šansa za Tuzlu. Pozitivni učinci su očigledni i mi se na one koji osporavaju neosporivo, ne osvrćemo.

Dakle, Tuzla kao turistički grad je realna budućnost ili, ipak, malo pretjerana ambicija?

Na ovo pitanje sam djelimično odgovorio. Ove godine smo u kompleksu slanih jezera imali preko 400.000 posjetilaca. Broj turista iz inostranstva, u odnosu na prethodnu godinu, povećao za 30%. Kada se 2013. godine otvori najluksuzniji turistički i ugostiteljski objekat u BiH, u kojem je skoro sve zasnovano na slanoj vodi, kada se dovrši gradnja nekoliko malih hotela, a zahtjeve za gradnju smo primili, Tuzla će biti najatraktivnija turistička destinacija u BiH. Već sada, niti jedan grad u BiH ali i šire, nema plažu od 7 hektara, sa slanom vodom čija je čistoća uvijek na nivou pitke vode i sa drugim standardima koji su iznad standarda Plave zastave. Osim toga, dovršavamo pasarelu koja povezuje slana jezera sa Trgom slobode, završili smo uređenje parka visokih standarda i iz njega ćemo još jednom pasarelom vezati historijsku jezgru sa plažama slanih jezera, sve smo bolji u kngresnom turizmu i kulturnom turizmu. Naši snovi, nekada proglašavani utopijom, polako se, jedan po jedan, pretvaraju u stvarnost.

Ako se malo odmaknemo od turizma i prosperiteta koji obećavaju slana jezera, kakva je realna ekonomska situacija u gradu, kako danas žive građani Tuzle?

Kao što je poznato poluge za ekonomski razvoj su u rukama viših nivoa vlasti (kantoni i entiteti). Nažalost, efekti za neki napredak se nisu bitnije osjećali, pa smo odlučili da vlastitim snagama ne čekajući više nivoe vlasti, pokrenemo izgradnju i razvoj grada. Donijeli smo blagovremeno strateške odluke i usvojili strateške pravce razvoja u skladu sa usvojenom strategijom razvoja Tuzle. Strategiju razvoja Tuzle do 2015. godine realizovali smo već 2010. i u maju ove godine usvojili smo Strategiju razvoja Tuzle do 2026. godine. I nju ćemo realizovati prije vremena, onako kako smo prije roka ostvarili prethodnu. Stvarali smo uslove za neprekidnu gradnju i na osnovu toga u Tuzli, osim velikih komunalnih objekata (ceste, fabrika vode, sanitarna deponija, regulacija vodotoka, kompleks slanih jezera, parkovi, trgovi i sl.) izgradili smo ili stvorili uslove za gradnju 1.250.000 m² poslovnih ili stambenih prostora, što je novostvorena vrijednost od blizu dvije milijarde KM. Neprekidna gradnja omogućava stalnu uposlenost oko 2000 građevinskih radnika, tajna razvoja je u gradnji, jer je za gradnju jednog objekta vezano 50 malih i srednjih preduzeća. Sačuvali smo dosadašnje proizvodnje, ali smo putem razvoja turizma, trgovine, novih tehnologija i stvaranjem uslova za razvoj malih i srednjih preduzeća otvorili sasvim nove pravce razvoja.

Kada se 2013. godine otvori najluksuzniji turistički i ugostiteljski objekat u BiH, u kojem je skoro sve zasnovano na slanoj vodi, kada se dovrši gradnja nekoliko malih hotela, a zahtjeve za gradnju smo primili, Tuzla će biti najatraktivnija turistička destinacija u BiH. Već sada, niti jedan grad u BiH ali i šire, nema plažu od 7 hektara, sa slanom vodom čija je čistoća uvijek na nivou pitke vode i sa drugim standardima koji su iznad standarda Plave zastave.

Tvrdite da Tuzlaci žive bolje od ostatka BiH... Na osnovu čega?

Građani žive bolje od bh. federalnog i kantonalnog prosjeka. Ljeti im je udobniji život nego drugima, a zimi imaju najjeftinije grijanje u BiH. Ako država i Federacija krenu intenzivnije u gradnju cesta, ako poduzmu energičnije razvojne mjere, stopa zaposlenosti će porasti i život će biti bolji i ovdje i svuda. Kao što je poznato, stepen zaposlenosti je u korelaciji sa ekonomskim razvojem, pa otud imamo da je nivo privredne razvijenosti (GDP) Tuzle, brži i veći u odnosu na prosjek TK za 75%, a u odnosu na prosjek Federacije BiH za 37 %. Ili npr. Tuzla ima 8.422 registrovana subjekta koja privređuju, što je skoro duplo više u odnosu na npr. Zenicu (mjereno na 1000 stanovnika). Lokalna vlast nije nadležna za otvaranje radnih mjesta, ali jeste za stvaranje ambijenta za razvoj i zapošljavanje, u čemu smo postigli odlične rezultate, za što smo od strane međunarodne zajednice 2006 g. nagrađeni sa „BEACON STATUS“ i proglašeni kao najupješnija općina u BIH za lokalni ekonomski razvoj.

Ako ponovo pobijedite i ostanete na čelu Tuzle, kako planirate njen dalji razvoj? Možete li navesti neke konkretne projekte na kojima ćete raditi?

Razvoj je svakodnevan i permanentan. Treba sačuvati izgrađeno i fizički, jer ima problema sa devastacijom) i pravno. Sačuvati javnu imovinu od privatizacije, nastaviti dobro započete uspješne projekte i potvrđeno uspješne pravce razvoja. Dakle, sačuvati javnu imovinu, zadržati dosdašnje pravce razvoja i otvarati nove. Pošto imamo najbolji tehnološki park na Balkanu (BIT 1 i BIT 2), gradimo BIT Centar 3 i planiramo gradnju BIT Centra 4 posvećenog inteligentnim sistemima i našem krajnjem cilju: Tuzla pametan grad. Sa tim u vezi je i zadržavanje pozicije regionalnog lidera u energetskoj efikasnosti, primjena svih elemenata ove efikasnosti ali i nastojanje da se u Tuzli omogući ne samo instaliranje, nego i proizvodnja sunčevih kolektora, građevinske izolacije od ovčije vune i sl. Pošto smo izgradili najveći inkubator malih i srednjih preduzeće, imamo cilj da ih napravimo više. Pošto smo riješili redukcije vode nakon 70 godina, moramo dovršiti posao i dostići i one visinske zone koje dostigli nismo i smanjiti gubitke vode u mreži. Projekat za to postoji, a tu nam je cilj uštedjeti godišnje puno novca. Samo na gradskoj kući, kada smo je pretvorili u štedljivu, uštedimo na grijanju 23.000 km mjesečno. Hoćemo i druge zgrade pretvoriti u štedljive. Spomenuo sam malo prije dalji razvoj ozbiljnog turizma, dalji razvoj trgovine, petlja šićki brod je gotova, sada je spajamo sa gradskim ulicama a plan nam je i produženje južne saobraćajnice do Slavinovića, pošto smo toplificirali skoro sve kolektivne objekte i time za nekoliko godina uradili više nego u prethodnih 20, nastavljamo sa ciljem toplifikacije i individualnih objekata itd.

Zajednički život u Tuzli jeste realnost, tradicija i tajna naše sinergije u razvoju. Zajednički život treba njegovati i mi u Tuzli znamo tajnu harmonizacije među razlikama. To građani Tuzle u poslednjih stotinu godina znaju bolje od bilo koga u BiH.

Danas se u BiH svi pozivaju na multikulturalnost, a malo ko je zaista prakticira. Da li je zajednički život u Tuzli realnost ili samo izlilaza floskula?
Zajednički život u Tuzli jeste realnost, tradicija i tajna naše sinergije u razvoju. Zajednički život treba njegovati i mi u Tuzli znamo tajnu harmonizacije među razlikama. To građani Tuzle u poslednjih stotinu godina znaju bolje od bilo koga u BiH.

Zašto ste u centru Tuzle postavili spomenik kralju Tvrtku I, odnosno zašto baš njemu kao historijskoj ličnosti BiH?

I to je u funkciji zajedničkog života i njegovanja našeg zajedničkog naslijeđa. Osim toga, cijeli kompleks spomen parka u funkciji je povećanja udobnosti Tuzle i njene privlačnosti za turiste i investitore. Ovim zahvatom, uređena površina historijske jezgre i pješačke zone povećana je za oko 30.000 metara kvadratnih. I turisti i investitori ne dolaze u ružne, nego u lijepe gradove, ne dolaze u posvađane, nego u u harmonične sredine. Osim toga, razvijene evropske zemlje kontinuitet svoje državnosti i suverenosti dokazuju spomenicima vladara i to kraljeva, tj. suverena, iz vremena kada su još bile kraljevine. Na isti način na koji oni to pokazuju nama, sada mi pokazujemo njima, da smo jedna kulturna, evropska država sa višestoljetnim kontinuitetom državnosti. Osim toga, godinama smo svjedoci negiranja bh. održivosti, i upornih pokušaja ugrožavanja cjelovitosti naše jedine domovine. Zato je važno da tim destruktivnim političkim snagama, koje više misle o nekim drugim državama i kulturama, nego o našoj bosanskoj i bosanskohercegovačkoj, pokažemo da su slabi i maleni u odnosu na sva bh. stoljeća, da im kažemo da je ovo Tuzla, da je ovo Bosna, da je ovo Bosna i Hercegovina, da je ovo Evropa, da je to tako bilo, jeste i tako će ostati.
A spomenik prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću posvećen je našim zajedničkim korijenima i višestoljetnom kontinuitetu bh. državnosti. Želja nam je i to da ovaj spomenik, uz puno uvažavanje naših postojećih nacionalnih identiteta, utiče i na stvaranje kolektivne svijesti o našem zajedničkom bosanskom identitetu.

Roman Abdulaha Sidrana "Otkup sirove kože" nije dikvalifikovan, kako tvrdi Abdulah Sidran, nego, nije ušao u uži izbor za nagradu "Meša Selimović". Posao žirija nije da diskfalifikuje romane nego da odabere pet koji će ući u uži izbor za Nagradu. Također, žiri ni jednom riječju nije napisao da je Sidranov roman diskfalifikovan, što možete pročitati u Odluci i obrazloženju žirija... Bilo je dosta neugodnosti, ali nagrada Meša Selimović i dalje je najuglednija i najpoželjnija nagrada na prostoru ex Jugoslavije.

Ovogodišnji izbor najboljeg romana za Nagradu Meša Selimović pratile su negativne konotacije oko diskvalifikacije romana ‘Otkup sirove kože’ Abdulaha Sidrana, za koji mnogi eminentni kritičari kažu da predstavlja kapitalno djelo bh. književnosti. Smatrate li da je izbacivanje Sidrana donekle ipak bacilo sjenu na čitavu manifestaciju ˝Cum Grano Salis˝ i nagradu samu?

Prema Odluci žirija i njenom obrazloženju, kao i u skladu sa dosadašnjom praksom, roman Abdulaha Sidrana "Otkup sirove kože" nije dikvalifikovan, kako tvrdi Abdulah Sidran, nego, nije ušao u uži izbor za nagradu "Meša Selimović". Posao žirija nije da diskfalifikuje romane nego da odabere pet koji će ući u uži izbor za Nagradu. Također, žiri ni jednom riječju nije napisao da je Sidranov roman diskfalifikovan, što možete pročitati u Odluci i obrazloženju žirija koja se nalazi na web stranici Općine Tuzla www.tuzla.ba.

Osnivač nagrade insistira na potpunoj neovisnosti i slobodi u radu selektora i članova žirija. Članovi žirija: akademik Zdenko Lešić, predsjednik, akademik Predrag Matvejević, Andrej Nikolaidis, Irfan Horozović i Mirjana Đurđević izabrali su roman Faruka Šehića „Knjiga o Uni“ da kao najbolji roman objavljen u 2011. godini na govornom prostoru BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, dobije nagradu „Meša Selimović“. Principijelnost i neovisnost žirija usprkos velikim Sidranovim pritiscima i pritiscima pojedinih medija samo su povećali povjerenje u Nagradu.
A o njenom ugledu govore i imena dosadašnjih članova žirija i selektora: Mirko Kovač, Muhamed Dželilović, Tvrtko Kulenović, Filip David, Ivan Lovrenović, Svein Monnsland, Renate Lachmann, Enver Kazaz, Miljenko Jergović, Branko Čegec, Marko Vešović, Mile Stojić, Zvonko Kovač, Tatjana Rosić, Alma Denić Grabić, Vladimir Arsenić, Irfan Horozović, Julijana Matanović, Andrew Wachtel, Andrej Nikolaidis, Ognjen Spahić, Pavle Goranović, Semezdin Mehmedinović, Aleksandar Jerkov, Nedžad Ibrahimović, Edisa Gazetić, Mihajlo Pantić, Boguslaw Zielinski, Robert Hodel, Davor Beganović, Ferida Duraković, Stevan Tontić, Maciej Falski, Angela Richter, Krešimir Bagić, Zdenko Lešić, Jagna Pogačnik,Jasmina Vrbavac, Ivana Šojat Kuči, Emir Imamović, Mirjana Đurđević...
Naravno, ukusi su različiti, i sam sam čitao Sidranovu knjigu i veoma mi se sviđa ali do književnih susreta nisam čitao druge, to nije ni bila moja obaveza nego obaveza selektora i žirija. Ove godine u konkurenciji su, kažu, bile odlične knjige. Teško je od svih njih odabrati samo jednu. Samo jedan roman je pobijedio a pri tome drugi romani nisu diskvalifikovani ili omalovaženi, nego su nominirani, jedni su ušli u najuži izbor i, konačno, odabran je samo jedan. Bilo je dosta neugodnosti, ali nagrada Meša Selimović i dalje je najuglednija i najpoželjnija nagrada na prostoru ex Jugoslavije.

Član ste SDP-a BiH, partije koja je posljednjih mjeseci predmet brojnih kritika i preispitivanja. Da li su, po Vama, posljednja dešavanja u i oko SDP-a u javnosti poljuljala autoritet ove partije ili se iz nastalih događaja mogu izvući pozitivne posljedice?

Sve je iskustvo, i ljudi i grupe se uče dok su živi. Mislim da vlada preveliki pritisak na SDP i da bi te grubosti mogle više škoditi našim protivnicima, nego koristiti. Malo prije sam opisao biće SDP-a. Možete li zamisliti BiH bez jedne takve partije, ja duboko vjerujem, ubjedljivo najbosanskije u BiH? Ako protivnici budu previše grubi, građani će to opaziti i stati na stranu ugroženih vrijednosti socijaldemokratske ideje i multikulturalnog bića SDP-a, koje za mene predstavlja njegovu najveću vrijednost.

SDP po svom biću odgovara multikulturalnom biću BiH. Npr. nezamisliv je zajednički život u Tuzli bez vladavine SDP-a. Samo SDP u prva tri kandidata ima Iliju Jurišića, koji je poznati Hrvat, Nadu Mladinu, koja je poznata Srpkinja i mene, koji nisam nepoznat Bošnjak.

A unutrašnji sukobi i raskoli među dojučerašnjim partijskim perjanicama... Šta za SDP znači odlazak Željka Komšića?

SDP je pogođen Željkovim odlaskom. O Željku Komšiću mislim sve najbolje. On je sam donio odluku o odlasku, on i ja nismo razgovarali o tome i o svemu ne znam dovoljno. Samo je jasno da je svojim odlaskom oštetio i SDP, ali i sebe. Bolje je bilo da nije otišao, niko u SDP BiH nije sretan zbog toga, nego je, naprotiv, svima veoma žao. SDP, kao ideja i sve ono što ga krasi, sve ono što sam naprijed rekao o karakteru SDP-a i njegovih kandidatskih lista, mora ići naprijed i sigurno će trajati kao cjelina, sa svima nama ili bez bilo koga od nas posebno.

Zašto i dalje vjerujete da su ideje koje zastupa ova partija političke opcije u koje građani BiH trebaju imati najviše povjerenja?

Narasle su jednonacionalne partije i trenuto je jedina velika politička snaga, na čijim su listama ljudi svih nacionalnosti, SDP. SDP po svom biću odgovara multikulturalnom biću BiH. Npr. nezamisliv je zajednički život u Tuzli bez vladavine SDP-a. Samo SDP u prva tri kandidata ima Iliju Jurišića, koji je poznati Hrvat, Nadu Mladinu, koja je poznata Srpkinja i mene, koji nisam nepoznat Bošnjak.Neki dan sam analizirao istaknute branioce BiH i Tuzle, a koji se nalaze na listi SDP-a za lokalne izbore. Ramiz Ramadanović, Jozo Nišandžić, Zoran Blagojević, Ekrem Šehović, Nikola Slavuljica, Rafo Jozić, Toromanović Mirzet, Zdenko Benković, Ramo Husagić...pa nosilac liste, legendarni Ilija Jurišić. Čija lista boraca ima ovakvu nacionalnu strukturu, osim lista SDP-a? SDP kao i druge partije, ima svoje mane ali jedno je sigurno – od prvog do posljednjeg člana SDP-a BiH Bosna i Hercegovina nikada i nikako ne može doći u pitanje.

Možete li zamisliti BiH bez jedne takve partije, ja duboko vjerujem, ubjedljivo najbosanskije u BiH? Ako protivnici budu previše grubi, građani će to opaziti i stati na stranu ugroženih vrijednosti socijaldemokratske ideje i multikulturalnog bića SDP-a, koje za mene predstavlja njegovu najveću vrijednost.

Azra Radončić, najbogatija samohrana majka u BiH

Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da su se Fahrudin i Azra, dakle bračni par Radončić, ipak sporazumno razveli i da je mali tajkun velikog srca sve 'velikodušno' predao i 'ustupio' svojoj bivšoj supruzi; Azra Radončić, novopečena vlasnica Avaza d.o.o., Avaz-roto pressa d.o.o. i GIK OKA, sada je najpoželjnija samohrana majka, piše magazin Slobodna Bosna. DEPO PORTAL prenosi dijelove ove priče.

Azra Radončić (novopečena vlasnica Avaza d.o.o., Avaz-roto pressa d.o.o. i GIK OKA), u svega nekoliko mjeseci razvela se od svog supruga Fahrudina Radončića, i vjerovatno postala najbogatija samohrana majka u BiH, a samim tim i najpoželjnija «samohrana majka». Hronološki, to je izgledalo ovako: 22. maja Azra i Fahrudin Radončić sporazumno su se razveli, da bi već u junu Azra u Općinskom sudu u Sarajevu podnijela tužbu protiv Fahrudina Radončića radi podjele imovine. Po prijedlogu Fahrudina Radončića, njegova bivša žena je postala vlasnica Avaza, zatim dionica u GIK OKO i dvoetažnog stana od 160 kvadrata u zgradi Importanea.

GORE SLOVA, DOLJE LOVA

Već 5. jula Azra Radončić postala je vlasnica Avaza, a samo dan kasnije, prema ugovoru sačinjenom kod notara Samira Muslića, njen bivši suprug, kao jedini vlasnik Avaz-roto pressa, svoje vlasništvo je prenio na Avaz. Prema tom ugovoru Radončić je za 200 miliona KM Avaz-roto press, «ustupio» Avazu, odnosno novom vlasniku te kompanije Azri Radončić. Prvih pola miliona maraka Radončiću je plaćeno odmah po potpisivanju pomenutog ugovora, drugih pola miliona bit će mu plaćeno početkom narednog mjeseca, a ostatak od 199 miliona KM bit će mu isplaćeno u naredne tri godine, zaključno sa 31. decembrom 2015., u ratama od 97, i dva puta po 66 miliona KM.

Očigledno brakorazvodna, a zatim i pravno-imovinska vratolomija utemeljitelja, intelektualca, neimara i predsjednika Fahrudina Radončića nije ništa drugo do ismijavanje pravne države. I laiku je jasno ko je pravi i stvarni gospodar Avazovog poslovnog carstva, a kao što svi znamo papir trpi sve, pa tako i Radončićeve nebuloze koji će sa trona medijskog tajkuna, po vlastitom izboru, preko noći pasti na «skromnog» predsjednika stranke; izuzme li se 200 miliona maraka koje mu Avaz, odnosno njegova nova vlasnica, a bivša supruga Azra (ne)će isplatiti u naredne tri godine. Bez obzira koliko providne bile pravne smicalice Fahrudina Radončića, «fiktivni» razvod braka i (ras)podjela imovine koje se, sebe radi, morao makar privremeno osloboditi, kao i teškog bremena vlasništva svih «pojavnih oblika» Avaza, to za sobom ipak povlači brojna pitanja sa mogućim teškim, a pogotovo skupim posljedicama.

No, vratimo se sporazumnom razvodu braka, dodjeli Avaza i «ustupanju» Avaz-roto pressa za 200 miliona KM bivšoj supruzi Azri Radončić. U toj pravnoj operaciji glavnu ulogu odigrali su advokati Fahrudina Radončića, Nedim Dobojlić, i Azre Radončić, Asim Crnalić. U telefonskom razgovoru advokat Crnalić potvrdio nam je da je u toj pravnoj stvari zastupao Azru Radončić, ali nije bio spreman iznositi bilo kakve detalje. «Za razliku od vas novinara, ja stvari gledam iz drugačijeg, pravnog ugla i to je sve što vam mogu reći», bio je kratak odgovor advokata Crnalića.

FAHRUDIN, FIZIČKO LICE

Dakle, prvo se postavlja pitanje «sporazumnog» razvoda braka, odnosno kakvu vrstu sporazuma su postigli bivši supružnici prije nego što su i zakonski okončali svoju bračnu vezu? Prema mišljenju pravnih i finansijskih eksperata koje smo kontaktirali, vrlo je moguće da su buduće odnose, prava i obaveze, bivši supružnici Radončić regulisali posebnim ugovorom koji nije dostupan javnosti, ali jeste njihovim pravnim zastupnicima, odnosno advokatima. Drugim riječima, male su šanse da bi se Radončić tek tako odrekao Avazovog poslovnog carstva, a da se prije toga ničim nije osigurao.

Druga garancija jeste 200 miliona KM, što je nerealno visoka cijena koju Avaz, odnosno Azra Radončić treba isplatiti Fahrudinu za preuzimanje Avaz-roto pressa. I do te cijene vjerovatno se došlo «sporazumno».

Naime, upisana knjigovodstvena vrijednost Avaz-roto pressa je 818 hiljada KM, a prikazana godišnja dobit te kompanije kreće se između četiri i šest miliona KM. Dodaju li se ovome i vrijednosti nekretnina, u prvom redu Avazovog Twist Towera, realna vrijednost Avaz-roto pressa vjerovatno ne bi premašila ni polovinu cijene koju za tu kompaniju treba da plati Avaz, odnosno Azra Radončić.
Cijelu operaciju odbacivanja «balasta» Avazovog poslovnog imperija Radončić je prema mišljenju mnogih pokrenuo da bi izbjegao stupicu sukoba interesa prilikom preuzimanja obećanog mu Ministarstva sigurnosti. Ali, ima i onih koji vjeruju da je Radončić djelovao preventivno, odnosno kako se cjelokupne imovine barem formalno-pravno «kutarisao» prije usvajanja Zakona o porijeklu imovine.

Na kraju, ostalo je još nekoliko pitanja na koje niko ne može dati odgovor. Naime, pravno je još uvijek upitno ko je zapravo vlasnik Avaz-roto pressa. Činjenica jeste da ga je Radončić za 200 stotine miliona KM «ustupio» kompaniji Avaz, odnosno Azri, ali ona, prema važećim zakonima, postat će vlasnik te kompanije tek nakon što u potpunosti isplati gore spomenuti iznos. Ako se to kojim slučajem i desi, što je prema mišljenju naših eksperata gotovo nemoguće, Radončić će kao fizičko lice morati platiti porez na prihod od dvadesetak miliona KM.