Helmut Schmidt: Merkel je sama kriva što je porede sa Hitlerom




Bivši njemački kancelar Helmut Schmidt sinoć je na televiziji ZDF imao gostovanje za pamćenje. Vitalni 93-godišnjak tijekom emisije je zapalio četiri cigarete, a onda je "opalio" po Angeli Merkel. Kazao je kako je Merkel sama kriva što je često uspoređuju s Hitlerom. "Ona je preveliki nacional-egoist i na jedna centralistički način pokušava riješiti krizu u Europi.
Na određeni način je sama kriva što joj europske novine na ruku često montiraju kukasti križ. Dva puta se u povijesti pokušavalo Europom upravljati iz jednog centra. Prvi put je pokušao Napoleon, drugi put Hitler. Trećeg neće biti. Njemačka mora odustati od želje da bude centar Europe", poručio je Schmidt.
Schmidt, poznati protivnik neoliberalnog kapitalizma, osvrnuo se na današnju situaciju u globalnom financijskom sustavu. "Danas je na sceni zvjerski kapitalizam. Osim njega tu su još i zvjerski islamizam, zvjerski socijalizam i zvjerski feudalizam. Moramo vratiti etiku u banke i kontrolu nad financijskim sektorom", kazao je Schmidt, prenosi Index.

Ustavni sud Srbije poništio uredbu iz 2005.

Četnici nisu učesnici Narodnooslobodilačkog rata


Ustavni sud Srbije ocijenio je kao neustavnu uredbu Vlade Srbije od 17. juna 2005. prema kojoj se članovi Ravnogorskog (četničkog) pokreta smatraju učesnicima Narodnooslobodilačkog rata u Drugom svjetskom ratu, piše beogradski dnevnik "Danas" u vikend izdanju.


Prema toj odluci Suda, članovima Ravnogorskog pokreta oduzeto je pravo na neosnovani borački dodatak, invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na banjsko i klimatsko liječenje o trošku države i pravo na ortopedska i druga pomagala.

Međutim, kako je prenio ovaj list, ravnogorci i dalje imaju pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju.

Prema odluci Suda, članovi Ravnogorskog pokreta imaju pravo i na dobijanje "Ravnogorske spomenice 1941." i to pod uslovom da su u Jugoslovensku vojsku u otadžbini, odnosno u Ravnogorski pokret, stupili u periodu od 17. aprila 1941. do 31. decembra te godine.

Da bi bili nosioci te spomenice potreban je i dokaz da službu nisu prekidali do 15. maja 1945. godine, to jest do oslobođenja.

Prema nezvaničnim podacima, do 31. jula 2007., kada je bio krajnji rok za dobijanje spomenice, podnijeto je oko 3.000 zahtjeva, prenio je "Danas".

...hebi ga...

Ništa od smaka svijeta 21. 12. 2012!

Maje jesu proricale, ali njihova proročanstva nisu fatalistička, tvrde stručnjaci. Stručnjaci tvrde da Maje nisu prorekle da će krajem ove godine nastupiti apokalipsa, kako se do sada vjerovalo.

Arheolozi i antropolozi tvrde da majansko proročanstvo postoji, ali da se ne odnosi na kraj svijeta. Apokaliptičke vizije koje su prisutne više od 1.000 godina u zapadnoj, hrišćanskoj civilizaciji, nisu svojstvene majanskom poimanju svijeta.

Tema juče održanog skupa u Meridi, na jugu Meksika bio je majanski kalendar koji se sastoji iz baktuna - perioda od 394 godine. Poseban značaj za Maje imao je broj 13, tako da će, ako se vrijeme računa od 3114. godine p.n.e, kako je utvrđeno majanskim kalendarom, 13 baktuna (5.125 godina) isteći 21. decembra 2012. godine.

Alfredo Barera (Barrera) iz Meksičkog insituta za antropologiju i istoriju rekao je da Maje jesu predviđale budućnost, ali da se ovakvi značajni datumi odnose na svakodnevne događaje poput suša ili izbijanja epidemije.

"Maje jesu proricale, ali njihova proročanstva nisu fatalistička. Imajući u vidu njihovo ciklično shvatanje istorije, ona su se odnosila na ponavaljanje događaja", smatra Barera.

Stručnjaci tvrde da su se drevne Maje, čija je "klasična" kultura procvat doživjela između 900. i 300. p.n.e, izuzetno zanimali za budućnost, uključujući i događaje koji će nastupiti daleko poslije 21. decembra ove godine. "Postoje mnogi spomenici Maja koji svijedoče o njihovom bavljenju događajima daleko poslije 2012. godine", navodi antropolog Geoffrey Braswell sa univerziteta u San Dijegu, u Kaliforniji.

Pojavio se pasoš Republike Sandžak!



Na zvaničnoj Fejsbuk stranici Mešihata Sandžaka objavljena je fotografija dokumenta nepostojeće države na teritoriji Srbije - Sandžaka. Srbijanski mediji taj su in nazvali 'secesionističkom provokacijom'.
Na zvaničnoj stranici Mešihata u Sandžaku (Islamska zajednica Srbije) na društvenoj mreži Facebook osvanula je fotografija crnog pasoša sa ljiljanima i oznakom Republika Sandžak na arapskom i turskom jeziku. Slika je brzo povučena.

Srbijanski mediji javljaju da u 'Mešihatu sumnjaju da je fotografija podmetnuta na njihovoj Facebook stranici i da iza takve provokacije stoji glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić'.

- To je neprimereno. Neodmerena šala. U poslednje vreme ta grupacija povlači besmislene poteze koji vode u sunovrat. Ali ništa od toga nema težinu, nema kapacitet. Njihove verske ili političke poruke nemaju nikakvu težinu kod Bošnjaka. Ta grupacija odumire, pa je fotografija s pasošem provokacija s nacionalnim prizvukom samo pokušaj da se spase što se spasti da. Ne zavređuje nikakvu pažnju - rekao je za Kurir reisu-l-ulema Islamske zajednice Srbije Adem Zilkić.

Lider SDPS Rasim Ljajić kaže da je pojava pasoša Republike Sandžak obična budalaština.

- Ništa neće biti od toga. Loše je što se takvim postupcima samo pravi šteta bez obzira na to da li se neko igra ili šalje političku poruku - ocjenjuje Ljajić.

Vijesti iz BiH

Ustavni sud BiH poništio odredbe Zakona o odricanju od državljanstva

Ustavni sud BiH poništio je danas na plenarnoj sjednici odredbe Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine prema kojim su se bosanskohercegovački građani koji žive u drugim državama a s kojima BiH nema potpisane bilateralne ugovore morali odreći jednoga od državljanstava.
Nakon što Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije u zadanom roku ispoštovala odluku suda iz novembra prošle godine kojom su proglašene neustavnim odredbe zakona, Ustavni sud BiH je tačke 17 i 39 proglasio ništavnim, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.

Zahtjev za preispitivanjem tih odredbi zakona uputio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Po tim odredbama državljanstvo BiH se gubilo dobrovoljnim stjecanjem drugog državljanstva ako BiH s tom zemljom nema sklopljen bilateralni ugovor te ako se građani BiH o tome ne izjasne u roku od petnaest godina od donošenja Zakona o državljanstvu BiH. Te odredbe su stavljene izvan snage, a ta odluka će stupiti na snagu objavom u Službenom listu BiH.  

Filipović: Neka nas niko ne pokušava učiti ko nam je donio dobro, a ko zlo



Već smo više puta naglasili da bi bilo veoma dobro da dođe do jasnijeg i preciznijeg definiranja turske politike prema cijelom Balkanu i posebno prema Bosni i Hercegovini. Svi se razumni ljudi slažu da Turska, kao velika država i ekonomski jaka zemlja te kao zemlja i država koja se ne odriče vlastite historije i ne nijeće ulogu koju je njena prethodna državna tvorevina, tj. Osmanska carevina, na Balkanu odigrala kroz posljednjih šest stoljeća, kroz koje je ostvarila velike civlizacijske, kulturne i političke pomake cijelog ovog prostora na jugoistoku Evrope, treba aktivnije nastupiti i jasnije odrediti svoju politiku te definirati njene prioritete.

Milost i nemilost

Za to smo posebno zainteresirani mi u Bosni i Hercegovini, ne samo zbog značajnih historijskih veza i utjecaja nego i zbog činjenice da je Turska svojom politikom i savjetima našoj vladi i posebno savjetima Aliji Izetbegoviću da prihvati tzv. dejtonsko rješenje problema rata, znatno utjecala na ponašanje naše države u traženju rješenja problema agresije na našu zemlju tokom devedestih godina.

Ona, dakle, ima određene obaveze prema Bosni i Hercegovini. Mi ne možemo zaboraviti da sve naše velike teškoće počinju onda kada nas je ta država, pristajući na diktat Berlinskog kongresa, ostavila na milost i nemilost, ne samo tadašnjoj antimuslimanski raspoloženoj Evropi i Austro-Ugarskoj carevini, koja je okupirala Bosnu i Hercegovinu, nego nam je ranije uskratila ono što je prethodno odobrila mnogim svojim balkanskim teritorijima, zemljama koje su bile u sastavu Osmanske carevine, a čiju je autonomiju osmanska država priznala, čiju su državnu neovisnost proglasili Berlinski kongres uz okupaciju koju su nama dodijelili.

Poznato je da je osmanska država nama, Bošnjacima, odbila priznati pravo na autonomiju 1832. godine i da nas je zbog tog zahtjeva teško kažnjavala, dok je to drugima priznala, a u slučaju Srbije i direktno na štetu Bosne. Te državne tvorevine nastale uz pristanak osmanske države, a u našem slučaju osobito Srbija i Crna Gora, nanijele su nam svojim pretenzijama prema Bosni i osobito neprijateljstvom prema Bošnjacima mnoge teškoće i zla koja nisu, kako se zna, prestala sve do najnovijeg vremena, kada su se vojske obiju ovih zemalja pojavile opet kao agresori na našem tlu i nanijele nam strahovite štete i gubitke u ljudskim životima i imovini.

Dobri savjeti

Sve su to za nas nužne premise za jedno kritičko promatranje uloge savremene Turske, koje podrazumijeva i potrebu da se svi ti aspekti uzmu u obzir kada se govori o problemima Bosne i Hercegovine i današnjem položaju nas, Bošnjaka. Ako neko želi da nam bude stvarni prijatelj, a ne samo prijatelj na riječima i s dobrim savjetima, onda ovu tužnu našu historiju, također, treba da zna i uzima u obzir. Naše osnovno iskustvo sastoji se i u tome da su nas upravo dobri savjeti doveli u gotovo beznadežan položaj.

Dakle, mi na Tursku i njenu politiku mislimo i računamo kao na faktor stvarne pomoći našoj zemlji i nama, njenim stanovnicima, da, konačno, izađemo na put trajnog i sigurnog mira i napretka u svakom pogledu, za što smo sposobni i na što imamo pravo. Posebno treba znati da mi, Bošnjaci, kao narod nismo učinili ništa što bi u bilo kojem smislu i bilo kojoj mjeri opravdalo ono što su nam naši susjedi priredili.

Kada Turci uopće i turski državnici izjavljuju kako su nam prijatelji i braća i kako možemo na njih računati, mi im vjerujemo, ali bismo željeli da se s riječi koje prijaju našim ušima i našem sentimentu prijeđe na djela i na jednu politiku koja neće biti selektivna prema svim bošnjačkim političkim opcijama osim jedne, koja se, kako izgleda, posebnim odnosima želi izdvojiti i posebno podržavati. Taj odnos može ostati privatan kakav je i bio, ali u javnim stvarima, a politika je takva stvar, moraju se odnosi ravnomjerno rasporediti na sve autentične izraze i aktere naše bošnjačke politike.

Neka niko ne pokušava nas učiti ko nam je donio dobro, a ko zlo u našoj ranijoj i najnovijoj historiji, ko je imao i kakve je zasluge imao u onome što smo proživljavali. Mi smo i kao narod i kao politički svijet čije je iskustvo sasvim slično onome koje su Turci proživjeli u toku pada carstva i nastajanja republike dovoljno zreli da sami odaberemo ono što je za nas najbolje.

Srce i razum

Dakle, mi vidimo Tursku kao prijateljsku zemlju, a koliko je to, ona će sama djelima dokazivati. Mi ne smatramo da se naši odnosi trebaju temeljiti na posebnim i pogotovo ideološkim i filozofskim filijacijama, nego na činjenici da postoje dvije evropske države u kojima muslimani imaju, pored Albanije, odlučujuću ulogu i da te dvije države trebaju mnogo toga koordinirati u svom nastojanju da osiguraju opstanak i napredak, naravno u dimenzijama koje odgovaraju svakoj od njih.

Niko nema namjeru da se mjeri s Turskom, ali ima uvjerenje da su dobri odnosi dviju država uvijek veoma važan faktor napretka obiju zemalja o kojima se radi. Mi smo imali iskustvo s relacijama koje počivaju na odnosima srca, a naša pozicija je takva da nam nužno trebaju relacije razuma i kritičkog mišljenja.

Od prijatelja očekujemo da pomognu našu državu

Od naših prijatelja tražimo da pomognu našu državu, da joj pomognu da prijeđe prag fatalnog zaostajanja za svim zemljama u Evropi i u regiji, neka nam pomogne da svojim radom i kapitalom koji će našoj državi biti stavljen na raspolaganje ostvarimo korak koji će nas izvući s posljednjeg mjesta u pogledu ekonomske razvijenosti, nezaposlenosti i siromaštva, na kojem se sada nalazimo.

...ovi ameri stvarno pukli...

Odluka suda u New Yorku
Iranu i Al-Qaidi naređeno da plate šest milijardi dolara odštete za žrtve napada 11. septembra

Sud u New Yorku u srijedu je zvanično naredio Iranu, Al-Qaidi i drugim optuženim stranama da isplate šest milijardi dolara odštete za žrtve napada od 11. septembra 2001. godine, u presudi koja uglavnom ima simboličan značaj.

Iako Iran negira bilo kakvu povezanost s napadima od 11. septembra 2001., oblasni sud u New Yorku stavio ga je na listu počinioca, skupa s libanskom militantnom grupom Hezbollah, afganistanskim talibanskim gerilcima i El-Kaidom, koja je preuzela odgovornost za taj teški teroristički napad, prenosi AFP.

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei također je naveden u presudi.

Novac, koji je namijenjen za ekonomske, lične i druge odštete, ipak, teško da će biti isplaćen.

Iran ima "zategnute" odnose s Sjedinjenim Državama zbog brojnih pitanja, posebno zbog svog nuklearnog programa i navodnog plana da proizvodi nuklearno oružje. Libanski Hezbollah, koji uživa iransku podršku, nema nikakve odnose sa Sjedinjenim Državama.

Osnivača El-Kaide Osamu bin Ladena, čije je ime također navedeno u presudi, ubili su američki specijalci tokom akcije u Pakistanu 2011. godine. Talibani su aktivni u ratu s vojnicima pod američkim vodstvom širom Afganistana.

Dvadeset javnih pitanja na koja je izbjegao odgovoriti Zlatko Berbić

Ovogodišnja izborna kampanja u Tuzli, koja je nakon etničkih prijestolnica Sarajeva, Banja Luke i Mostara najpoželjniji izborni plijen, ostaće upamćena po nedostatku ideja, konkretnih programa, političke pismenosti, kompetentnosti i opšte kulture. Takođe, ostaće i upamćena po tome da je jedan samostalni kandidat imao jaču medijsku ofanzivu i podršku, te skuplju i obimniju promociju nego bilo koji od stranačkih kandidata za opčinskog načelnika (zahvaljujući njegovim privatnim i “zakupljenim” medijima, te monopolu na Jumbo oglasne oprostore).

Pošto je u konkretnom slučaju bilo i podvala nezavisnim medijima u vidu dostavljanja lažnih nezavisnih anketnih rezultata i sl., a istovremeno je izbjegnuto odgovaranje na pitanja koja su u interesu objektivnog informisanja birača postavljena javno, neophodno je biračku javnost neposredno uoči konačnog izražavanja izborne volje podsjetiti, na najvažnija pitanja koja izbjegao odgovoriti izvijesni lokalni privatnik Zaltko Berbić zvani Berba, a kako sam tvrdi – najozbiljniji kandidat za načelnika Opštine Tuzla.


1. Da li je istina ili laž, da ste nakon otvaranja piljare (registrovane na Vaše cijenjene roditelje) prvi ozbiljan biznis započeli 1993. godine, mešetarenjem u stilu Velike Lože Slobodnih zidara: kada ste zloupotrebom zetovskog odnosa sa bivšim gradonačelnikom Selimom Bešlagićem, od humanitarne pomoći koju ste na ime Tuzlaka dobili preko uticaja Selima Bešlagića, na svoje ime pokrenuli Radio Kameleon?

2. Da li je istina gosp. Berbiću, da ste radnike navedenog radija plaćali po 4 KM mjesečno, u vrijeme 1993. godine, kada se većina borila protiv agresije a Vi uživali radnu obavezu?

Podsjećam Vas, ako ste zaboravili, da sam ja kao „dobar“ voditelj“ (a vodio sam 1993. godine, uz uporedni ratni angažman, emisiju BH književnost na „Vašem“ Radio Kameleonu, što je tuzlanskoj javnosti opšte poznato) imao 50 % stimulacije, pa sam primao čak šest KM koje sam mogao naplatiti svakih 4-6 mjeseci, dok je kutija cigareta (poređenja radi) koštala 20-25 KM!

3. Da li je istina ili laž, da ste Vi gosp. Berbić, MASKERAMBAMBAL, tj. Ratni zabavni program za djecu, finansirali takođe od humanitarne pomoći koju su Vam strane humanitarne organizacije dale sa namjenom da bez naknade podijelite svojim radnicima i drugim građanima Tuzle?

4. Da li je istina ili laž, da ste Vi gosp. Berbić, u kontekstu navedenog Maskerambambala, vršili pritisak na svoje radnike (u vrijeme kada sam i ja radio na „Vašem“ Radiju) da sklapaju kulise i sastavljaju binu u SKPC Mejdan, te da ste iste plaćali (pored navedene četiri KM) paketima humanitarne pomoći koju ste dobili da bez naknade podijelite napaćenim građanima Tuzle?

5. Da li je istina ili laž gosp. Berbić, da ste skoro cijelo vrijeme rata uživali sve pogodnosti pripadnika Armije RBiH (plata, paket, cigarete, ratni staž i sl.), iako niste vidjeli ni Armije ni ratišta jer ste direktorovali Radio Kameleonom i humanitarnom pomoći?

Koliko je meni poznato, u vrijeme kada je moja malenkost obavljala dužnost ličnog pratioca rahmetli Faruka Prcića, komandanta I inžinjerijske brigade 2. Korpusa Armije RBiH, Vi ste se vodili kao pripadnik te brigade, iako niste obavljali nikakvu dužnost, osim što ste „svečano“ oblačili uniformu Armije isključivo u slučaju kada treba doći po vojnički paket, cigarete – vojničku platu. Ako to nije istina, molim Vas da me demantujete dokumentom – koju ste Vi funkciju tokom Agresije na BiH obavljali u navedenoj brigadi?!

6. Da li je istina ili laž gosp. Berbić, da ste u zimu 1994. godine, kada smo se Vi i ja susreli pred privremenom komandom 252. Brigade (pred školom Novi Grad), izbjegli vojni raspored na ratište, tako što sam npr. ja završio u 252. Brigadi (zato što sam tražio istragu o veleizdaji na Radio Sajgonu, gdje su bila uposlena lica koja su, opravdano je sumnjati, četnicima izdala našu ratnu operaciju na Doboj kada je za samo sat vremena posljedicom izdaje poginulo 16 pripadnika Armije BiH), dok ste vi netragom odatle nestali – kako sam poslije saznao, na „radnu obavezu“?

U istom kontekstu, da li se to Vi smatrate boljim od nas ostalih koji smo se borili protiv agresije (a nismo mogli na „radnu obavezu“) pa ste zato eskivirali borbu, ili se niste mogli oduprijeti zaštiti Vašeg tadašnjeg punca, gradonačelnika Tuzle Selima Bešlagića?!

7. Da li su izvijesni M.K. i drugi koji Vas „ničim izazvani“ i „spontano“ podržavaju u kandidaturi putem Facebooka i „nezavisnog“ portala boljatuzla.ba, isti oni ljudi koji su u vrijeme navedeno u pitanju pod brojem 6., zajedno sa mojom malenkosti obavljali dužnosti na Radio Sajgonu? Ako jesu, objasnite građanima da li je slučajnost ili „neprijateljsko djelovanje“ to što su imenovani (a ima ih još) isto kao i Vi vrijeme rata proveli na „rezervnoj“ klupi (oni na „Sajgonu“ a Vi na „Kameleonu” – bez dana ratišta!!!). (Da ne bude zabune, nisu svi sa Radio Sajgona u navedenom kontekstu, već je bilo pravih patriota – op.a)

8. Da li ste Vi direktor i vlasnik tuzlanskog Radija koji je u jeku ofanzive na Podrinje, tačnije na Goražde u konkretnom slučaju, isključivo zbog materijalnog interesa u po¨ rata, dok su padale granate po civilima okupljenim u centru Goražda, emitovali „smijalice“ – kvizove i zabavne emisije?

Da Vas podsjetim, ako ste zaboravili, tek nakon što je moja malenkost nazvala svog bivšeg kolegu (ne želim ga imenovati jer nema veze sa kontekstom) „u program“ i pitala, citiram: „kako imate srca i obraza cerekati se dok 2-3 hiljade civila bezglavo bježi pred agresorskim granatama“ – emisija je uz izvinjenje prekinuta!

9. Odakle Vam „obraz i moral“ da se na plakatu slikate u majci navijača tuzlanske „Slobode“, i da Fukare i tuzlanski fudbal, pa čak i Husinskog rudara, prisvajate i utrpavate u svoju predizbornu kampanju – kada Vi za tuzlanski sport, „Slobodu“, Fukare i tuzlanske rudare niste učinili ama baš ništa (slobodno me ispravite ako griješim)

10. Šta ste to Vi lično gosp. Berbiću uradili za Tuzlu i njene građane, pa da bi smo odgovorili na Vaš poziv, glasali za Vas – i „promijenili kanal“

11. Da li je istina gosp. Berbić da je Vaša cijela poslovna karijera obilježena izbjegavanjem plaćanja obaveza i dugovima?

U tom kontekstu, da li je istina, da ste već nakon otvaranja svoje prve radnje u Tuzli 1990., (zvala se „Pasta“ ili tako nekako, a bila je u objektu odmah iza Hukine pekare), već tada pravili probleme povjeriocima, izbjegavajući npr. da vratite dug gosp. T.P. koji je u to vrijeme bio jedan od menadžera omladinskog Disko kluba Palma?

12. Da li je istina da obmanjujete javnost i birače lažnim podacima o Vašem obrazovanju I stručnim sposobnostima. Naime na svojim Jambo plakatima navodite da ste završili arhitekturu, na Vašem Facebook profilu se navodi da Vam je obrazovanje srednja škola, a do sada je u javnosti više puta izraženja sumnja (koju ničim niste demantovali, diplomom npr.) da li ste Vi uopšte završili fakultet (nije mana ne završiti fakultet, ali jeste ružno i licemjerno lagati o tome iz koristoljublja – op.a)?

U vezi s istim, a kako bi ste otklonili kontradiktornosti, da li bi ste bili ljubazni biračkom tijelu saopštiti: na koju temu ste diplomirali, na kojem odsjeku kojeg univerziteta, I šta ste to Vi makar na papiru kao arhitekta projektovali?

13. U intervjuu datom tip.ba 31. Maja 2012. izjavili ste: “Mi sa firmom koja je stara 20 godina kasnimo par mjeseci sa isplatom socijalnog i penzionog”.

U istom intervjuu ste izjavili u vezi plata svojim radnicima: „Posljednjih pet godina po jedan mjesec sam preskočio“. U vezi ovih dugovanja ste takođe izjavili I obećali: “Prije samog izbornog procesa mi ćemo imati čiste te odnose, da se razumijemo”.

Koliko mi ostali razumijemo izborni proces je već poodmakao, a koliko je poznato tuzlanskoj javnosti (uostalom i od Vaših radnika) obaveze prema državi i radnicima i dalje stoje neizmirene

Do sada su bh. političari svoja obećanja kršili poslije samih izbora, pa jeste li vi to novi tip političara koji predizborna obećanja krši i prije izbora?!

14. Obzirom da su po Vašim javnim istupuma za “stanje tuzlanskog sporta” krivi svi osim Vas, te obzirom da birače ubjeđujete kako ste baš Vi u stanju preporoditi tuzlanski sport, molim Vas da demokratski i transparentno javnosti na uvid date odgovor i na sljedeće pitanje:

Javno ste izjavili 31. maja 2012. godine: “Ja sam dva puta bio u upravi FK Sloboda i jednom u Skupštini kluba!”. S tim u vezi, šta ste to Vi lično kao član uprave I Skupštine Slobode uradili za spas ovog kluba.Takođe, pošto javnost nikada nije obaviještena, da li bi ste bili ljubazni da kao naglašeni demokrata i jedan od najpošetnijih Tuzlaka iznesete podatke – koliko novca i u koje svrhe su trošeni novci FK Sloboda dok ste Vi bili dio menadžmenta i sistema odlučivanja, a dok su fudbalerima umjesto plaća davani smrznuti pilići (možda ste Vi pomogli da ne budu smrznuti nego svježi? Recite, birači treba da znaju i za druga Vaša dobročinstva, a ne samo za hljeb koji donirate isključivo pred izbore)?

15. Opšte je poznato, a i sami ste izjavili :”Sada sam predsjednik Biciklističkog saveza BH”.

Takođe opšte je poznato da je Tuzla nekada imala Memorijalnu biciklističku trku 25. maj, gdje je naglasak bio na prefiksu memorijalna obzirom da je posvećena sjećanju na nevino stradale žrtve pred Kapijom od fašističke granate (da Vas podsjetim ako ste zaboravili, to je onaj zločin koji je, osnovano je sumnjati, omogućio Vaš bivši punac Selim Bešlagić, isti onaj koji Vama navodno rekao da se čuvate Jasmina, a nije htio sačuvati tuzlansku omladinu- jer nije zabranio javno okupljanje tokom ratnog stanja, pa je izravno omogućio (nije zabranio) da se tuzlanska mladost okuplja u velikom broju na brisanom prostoru I tako prečesto nađe na udaru agresorkih granata– op.a.)

Da li je istina ili laž da ste upravo kao predsjednik Biciklističkog saveza BiH, a kako bi ste ugodili mentorima i velikoj “loži” iz Banja Luke, ukinuli prefix Memorijalna – tako da se agresor može osjećati sretnije (bez “prokazivačkog” prefiksa Memorijalna), a Tuzla da ostane uskraćena za jedno pravo na Trajan spomen svojim žrtvama? Da li Vam je I koliko plaćeno za to?

16. Da li je istina ili laž gosp. Berbić, da dok tuzlanskoj omladini obećavate zaposljenje (iako to nije nikada bila nadležnost načelnika i opštinske vlasti) i nas ubjeđujete kako Vam je Tuzla glavni grad – Vaše dijete za to vrijeme studira i živi u Americi?

Potpitanje: da li skupi studij Vašem djetetu u Americi plaćate od radnih mjesta naše djece, koja ostaju bez radnih mjesta i ne mogu da se zaposle jer takvi kao Vi ne isplaćuju radnicima plate i oštećuju proračune od općinskog do državnog neplaćanjem komunalija, poreza i doprinosa?

17. Da li je istina gosp. Berbić, da dok su Tuzlaci za Vas plesali i gurali jedni drugim javno jezik u usta – Vi ste prisvojili isključivo za sebe sve benificije od marketinga koji se procjenjuje na više stotina hiljada dolara, a Tuzli i Tuzlacima od tog novca niste dali ništa (osim vekni hljeba Narodnoj kuhinji u izbornoj kampanji i sličnih tantavica)?

18. Da li su udar i neukusna prizemna propaganda sa Vaših medija o navodno nemoralnoj privatnosti aktuelnog tuzlanskog načelnika, o navodnim sumnjama u njegovo duševno zdravlje – u stvari taktika da se od javnosti u izbornoj kampanji prikriju vlastite mutne radnje i sumnjivi lični i politički moral?

19. Da li ste se kandidovali za načelnika kako bi ste do “bolje prilike” izbjegli plaćanje neizvršenih obaveza prema radnicima i državi, odnosno kako bi ste zloupotrebali politički uticaj (gore nego u doba Selima B.) isključivo u svrhu ličnog bogaćenja?

20. Da li ćete nastaviti sa dugovanjima radnicima i državi sve dok i to ne postane Ginisov rekord?

Autor: Jasminko Hodžić / bosniapress.info

Sve laži i obmane web stranice boljatuzla.ba

Kada je web stranica boljatuzla.ba počinjala s radom, mi smo bili među prvima koji su objavili informaciju da je u Tuzli startala nova internet stranica.

Uredništvo GEC Portala tada je pokazalo kolegijalnost i spremnost da promovišemo gore pomenutu stranicu, a u znak zahvalnosti boljatuzla.ba prije nekoliko dana objavila je degutantan članak s ciljem diskreditacije GEC Portala.

Iako nemamo praksu demantirati pisanja drugih “medija” zbog krajnje brutalnog napada na GEC Portal, uredništvo je donijelo odluku da odlučno odgovori onima koji obmanju i lažu tuzlansku javnost, a danas Vam donosimo prvi dio priče o internet stranici boljatuzla.ba.

Naime, izvjesni Haris Dedić koji je predstavljen kao „vlasnik“ i „urednik“ ovog internet blogića, a kojeg ćemo u nastavku dodatno raskrinkati i pojasniti njegovu ulogu u cijeloj priči, dana 21. septembra 2012. godine na svom blogiću objavljuje članak pod nazivom „Koliko košta jedno udruženje – slučaj GEC“ s ciljem diskreditacije GEC Portala, bosanskohercegovačke nevladine organizacije „Građanski edukativni centar“ i njenog izvršnog direktora gospodina Emira Vildića.

Pa tako Haris Dedić u prvom paragrafu degutantnog članka onako totalno neinformisan, objavljuje sljedeće: -„Građani Tuzle su prije nekoliko mjeseci bili prijatno iznenađeni pojavom još jednog udruženja građana u njihovom gradu. Radilo se o Građanskom edukativnom centru ili skraćeno “GEC”, koji je istovremeno osnovao i online portal….“

U prvom paragrafu Dedić objavljuje čak dvije laži, a koje u nastavku argumentovano demantujemo. Dediću obzirom da ste totalno neinformisani, ovim putem Vas obavještavamo da je bosnaskohercegovačka nevladina organizacija „Građanski edukativni centar“ s sjedištem u Tuzli, osnovana još 2009. godine, te se nije pojavila prije nekoliko mjeseci kao što navodite. Pozivamo se na Osnivački akt broj: 1/09. od 11.11.2009. Također Vas informiramo da „Građanski edukativni centar“ nije istovremeno osnovao online portal, obzirom da je prema zvaničnim podacima nezavisni informativni GEC Portal osnovan 1. oktobra 2011. godine, a na osnovu odluke broj 01 – 1/2011.

No, nakon prvih slijede i druge laži. Haris Dedić u drugom paragrafu članka objavljuje još tri gnusne neistine koje su čak i kontradiktorne u odnosu na prvi paragraf, a u kojem stoji sljedeće: „Iako je isprva promoviralo objektivnost kao svoj cilj, GEC je ubrzo postao još jedan od udruženja-pipaka partije SDP. Da li je vlasnik GEC-a, Emir Vildić… Bitno je da smo u Tuzli izgubili još jedan portal koji je mogao kritikovati vlast. Danas je to samo partijski bilten koji nude informacije sa SDP-ove stranice.“

Dediću, za razliku od web blogića boljatuzla.ba, „Građanski edukativni centar“ je pravno registrovani subjekt, odnosno nezavisna, nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija koja nikada nije, niti će ikada promovirati bilo koju političku partiju, obzirom da su takve djelatnosti zabranjene zakonom po kojem je GEC osnovan.

Također Vas želimo informirati da gospodin Emir Vildić nije vlasnik GEC Portala, nego nevladina organizacija „Građanski edukativni centar“ kao što ste i sami naveli u prvom paragrafu Vašeg klevetničkog članka. Odlučno demantujemo sve vaše laži iz prethodna dva paragrafa i zaključujemo da GEC Portal nije partijski bilten. GEC Portal je društveno angažirani mediji.

Nakon pet laži, odnosno kleveta, a koje će Dedić i njegov financijer morati pravdati na sudu, internet blogić boljatuzla.ba, u trećem paragrafu nastavlja obmanjivati javnost na sljedeći način: - Kako je Vildić postao SDP-ovac ? Pa prije svega preko “Javni poziv za sufinansiranje usluga medija na području općine Tuzla u 2012. godini” Opštine Tuzla. Tu ga je Jasmin Imamović upecao i iskeširao. Ovaj “javni poziv” je inače i mamac za poslušne medije.”

Dediću, ovom prilikom Vas informišemo da GEC Portal od 1. oktobra 2011. godine djeluje da neprofitnoj osnovi te da nikada nije aplicirao na “Javni poziv za sufinansiranje usluga medija na području općine Tuzla u 2012. godini” Opštine Tuzla. Obzirom da su ti podaci javni, ostavljamo Vama da se bavite istraživačkim radom i da na svome blogiću objavite zvanični akt Općine Tuzla u kojem stoji da je GEC Portal prijavljen na javni poziv, te da je po istom dobio finacijska sredstva od strane Općine Tuzla, kao što to i navodite u svom trećem paragrafu, umjesto što besramno lažete i obmanjujete javnost.

Obzirom da je kod Dedića, đon obraz, on nastavlja u “istom tonu” pa tako objavljuje jednu od najinteresantnijih laži ikada, aludirajući na intervju s izvršnim direktorom „Građanskog edukativnog centra“ od 8.septembra, a koji je objavio naš portal. Haris Dedić između ostalog objavljuje sljedeće: - „…Ovim želi pokazati kako je privržen SDP-u i da su pare kojim su ga kupili opravdane. Zatim je intervjuisao sam sebe samo kako bi dodao da je Jasmin Imamović najbolji načelnik ikada.“

Harise Dediću ponovno obmanjujete javnost i širite laži, zar Vam nije bilo dovoljno blamiranja u prva tri paragrafa? Na kraju intervjua na koji se pozivate možete jasno pročitati tko je vodio razgovor s direktorom, valjda ste toliko pismeni?!

Ali, Dedić se ne zaustavlja, naprotiv nastavlja da obmanjuje javnost u svom prepoznatljivom stilu, te plasira još nekoliko gnusnih laži. Pa tako u sedmom paragrafu spornog članka objavljuje sljedeće:- „Sporadično, GEC briše sve komentare protiv SDP-a, ne želi objaviti opoziciona saopštenja, selektira vijesti tako da je na portalu uvijek jedna o SDP-u i na kraju ide čak i u juriš protiv opozicije.“

Harise Dediću, nije tačno da GEC Portal briše komentare na svojoj web stranici, također nije tačno da GEC Portal ne objavljuje saopćenja za javnost i nije tačno da se vrši bilo kakva selekcija vijesti na koju Vi u sedmom paragrafu aludirate, jer su to najobičnije laži i obmane.

I na samom kraju, a kojim se zapravo indirektno otkriva autorica ovog teksta, Dedić objavljuje paragraf u kojem ponovno ciljano narušava ugled izvršnog direktora “Građanskog edukativnog centra” gospodina Vildića te istog povezuje s tzv. “montiranjem slika”. Harise Dediću iako smo umorni od demantovanja i raskrinkavanja Vaših laži, informiramo Vas da gospodin Vildić nije nikada postavljao slike, naraočito ne onu na koju Vi aludirate, a krajnje je vrijeme i da naučite razliku između slike i fotografije.

Poštovani čitatelji GEC Portala, narednih dana objavit ćemo i dokazati tko je zapravo osnovao internet blogić boljatuzla.ba, tko je njegov financijer, tko administrira vijesti, tko je potrčko, a koji to kandidati, odnosno kandidatkinje za OV Tuzla pišu za ovaj blogić, pod kojim nickom i s kojim ciljem.

(S. Suljić, glavna i odgovorna urednica - gec.ba)

Da li sam ja Berbin čovjek? (prepali se razni ublehaši)

05. okt 2012.

Ima vec par dana, kako me sto u slucajnom, sto u namjernom razgovoru, dobronamjerni i ne bas tako dobronamjerni poznanici svrstavaju u razne politicke ili neke druge koseve, te se kao dive mojoj hrabrosti da kazem nesto, i upozoravaju da ce mi se moj dug jezik jednom vratit ko bumerang u glavu. Tako da sam, ovih dana Berbin covjek, ma sta to znacilo, kao sto sam bio i sto-sta prije ovoga, tako su me sada oznacili kao Berbinog covjeka. Urijetko ja objasnjavam zbog cega nesto radim, odnosno neradim, obicno ostavim dobronamjernoj publici na volju, ali ovaj put sam odlucio da pojasnim, jer ocito u ovom gradu neki ljudi nemaju nikakvih vecih problema ili boljih tema od mog naprdjivanja na FB-u. Ne mogu da vjerujem da je doslo do toga da se o meni prica po raznim sijelima i minderlucima, zar nam nedostaje raznih instant zvijezda, da napravimo odma neki talent show.

Dakle idemo redom, za Zlaju Berbica covjeka ciji privatni i ne tako privatni zivot razvlace svi oni koji da nije bilo izbora i njegove kandidature za nacelnika ne bi znali ni kako doticni izgleda, cuo sam pocetkom rata, kada je u Tuzli osnovan radio „Kameleon“, stanica koja je u tadasnjem ratnom vremenu, mladima pruzala osjecaj da nismo totalno iskljuceni iz normalnog svijeta. Malo mi sad smijesno kad se pomene multi-kulti-ovo-ono i kako se neki pojedinci i cijele partije prave kao da su to oni licno izmislili. Ta multi kultularna Tuzla, nije nista drugo nego nacin na koji smo odgajani svi mi do rata. To je taj tuzlanski duh koji se u tom ratnom vremenu najbolje ogledao u programu radio „Kameleona“. Mislim da je tada Kameleon imao mnogo bolji program nego bilo koja radio stanica danas. Svi ti ljudi koji su tamo radili pokojni Buco te Krema, Boka, Frenki, Avdo, Selma, Iskra, Menka, Dusica, Damir, Hari, Kristina, Mirce, Midza, i jos mnogi kojim se ni imena ne mogu sjetiti, su bili nosioci tog tuzlanskog duha koji se danas zove multikulturalnoscu.

Mada smo se poznavali i prije Berbu sam stvarno upoznao negdje 98 godine, kada i ja pocinjem radit za „Kameleon“. Kazem stvarno, jer je taj nas poslovni odnos razlog zbog cega mislim da ova Opcina s tim covjekom moze puno bolje. Za tih otprilike godinu dana koliko sam bio tamo, upoznao sam covjeka koji je vrijedan, odgovoran, jednom rijecju zajeban lik koji voli da radi i zeli da bude najbolji u tome sto radi. Kada sam zbog nekih neslaganja prestao raditi tamo (tako se danas pise dobio otkaz), i kad se nismo slagali poslije toga, i kad smo ulazili u polemike, tog covjeka sam uvijek postovao kao velikog radnika, koji je spreman sam raditi po 20ak sati da bi sve bilo kako treba. E pa ako sam vec govorio kad nesto ne valja, valjda je posteno reci i kad covjek radi nesto kako treba. Moje misljenje je da Tuzla s Berbom moze bolje, ovi dosadasnji su se vec istrosili, i dobro ucahurili te misle da im niko ne moze nista. Dosadasnje opravdanje svih je bilo da trenutna opcija nema alternativu, e pa dragi moji alternativa je, bar po meni, Berba. Zasto? Pa iz vise razloga. Covjek iza sebe ima zavidnu karijeru u poduzetnistvu, politicki je nepotrosen i neopterecen i na kraju meni najvaznija stvar. On iza sebe nema politicku partiju niti vecinu u Opcinskom Vijecu kojoj moze narediti da usvoje njegove zasanjane ideje. To znaci da ce se za svaku odluku, za svaki projekat dobro potruditi da bude izglasan. Posto nece dolaziti fermani i katil fermani od raznih visokih partijskih drugova ili gospode da se mora glasati za snove nacelnika.

To je moj razlog zbog kojeg glasno i jasno kazem da je Berba moj izbor za nacelnika. Ukoliko Berba zastrani i ne bude radio kako treba, vjerujte da cu ja biti prvi koji ce to reci, kao sto sam mu govorio i dosad i javno i tajno. Ali zasto diskreditirati covjeka, a ne pruziti mu sansu da uradi nesto kako valja. Medjutim u ovom gradu postalo je opasno misliti svojom glavom (da sam znao da treba izvadit neku potvrdu, dozvolu ja bi to trazio) pa odma krenu etiketiranja. Odma postanes covjek ovog ili onog, gledaju te mrko, jer naravno onaj ciji su oni ljudi zasluzuje i 4 sansu zaboga ipak je on zavrijedio tako nesto. Znaci poslije svega sto sam ovdje napisao, ako to znaci da sam Berbin covjek onda jesam… Mada ja ipak mislim da on moj covjek, kao sto bi svaki nacelnik opstine trebao biti covjek stanovnika te opstine.

Eto nadam se da sam, onim koje je to zanimalo, makar malo objasnio cijelu tu bespotrebnu frku oko mog opredjeljenja. Mada ja mislim da oni kojima smeta to sto pisem, imaju sasvim dovoljno opcija da u to ne gledaju, od sakrivanja odredjenih postova do brisanja sa liste prijatelja (kako to danas uradi jedan poznanik i clan opcinske administracije)

Srdacno Vas (ko Ivan Hetrich)

Erwin Popara