Konačno glas razuma iz Srbije: Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu
Već 12 godina ne priznajemo da smo zločinci, da smo ubijali…



‘Ratovali smo dosta. Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I šta smo uradili? Poraženi svuda, isterani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno i sa Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političkim i vojnim komandantima', napisla je Danica Drašković.
Čak i prije no što je donijeta presuda generalima Gotovini i Markaču u Haagu, supruga Vuka Draškovića Danica, je iznijela svoja mišljenja o položaju Srbije na pragu kandidature za članstvo u Europskoj uniji. Donosimo vam njen članak u cjelosti:

‘Ne može sa nama ništa milom već samo silom, ponovo je videla Evropa i poslala nam ultimatum. Ili ovako, ili nikako, kažu Angela Merkel i njena partija, što znači cela Evropa a i Amerika, uzalud se tešimo da to nije tako. Jeste i biće, moramo ispuniti svih sedam tačaka iz zahteva za nastavak pregovora o članstvu u EU, a naročito sedmi, koji je nov, svež, dodat „već poznatima“ šest zahteva, kako kaže naša vlada. On je dodat sutradan nakon posete Aleksanda Vučića Nemačkoj i on je to pokušao da spreči, ali nije uspeo.

Pa naravno da nije, dosta je već i Nemcima i Englezima i Amerikancima i nama građanima ove jadne zemlje, tog vrćenja praznih priča srpskih vlasti već dvanaest godina posle Miloševića, kojeg su morali bombardovati da bi prestao teror nad Albancima na Kosovu, i tako, silom, zaustavili zločine i progon, i on je potpisao kapitulaciju.
Posle njega Đinđića, Koštunicu, Tadića, nisu bombardovali da reše kosovski čvor, iako su oni svi vodili Miloševićevu politiku i donosili odluke kakve bi i on donosio da je ostao na vlasti.

Strpljivo su čekali da se nešto promeni i da Srbija prizna realnost na Kosovu, koju je sama stvorila, ali ništa se nije menjalo. Nova, jedva dočekana naprednjačka vlast, koja je pre izbora obećala promene i te politike i zato dobila punu podršku Evrope, pala je odmah na istom pitanju vrdajući obećanjima da će ispuniti sve što je prethodna vlada potpisala i ništa više. A to više je tema i u Berlinu i u Briselu i sada nema pogađanja. Ako hoćete kod nas i sa nama u Evropu, budite prvo Evropljani kod vas.
Dosta je bilo mržnje, potpišite i vi sada ugovor sa Albancima da ste susedi, ljudi, da ćete sarađivati i ekonomski i politički civilizovano, u miru. Ne vidim u tom zahtevu nikakav problem za Srbiju.

Pa valjda to hoćemo, valjda je dosta sukoba, stradanja, paljenja carina, postavljanja balvana i barikada, ubijanja vojnika stranih država, valjda nećemo još. Ratovali smo dosta. Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I šta smo uradili? Poraženi svuda, isterani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno i sa Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političkim i vojnim komandantima.
I šta sad? Već dvanaest godina razvlačimo poraze, ne priznajemo da smo krivi, da smo zločinci, agresori, da smo u tuđe zemlje slali vojsku i kriminalce, ubijali, pljačkali, palili, rušili, silovali.
Hoćemo da to prodamo svetu kao patriotizam, odbranu naroda i teritorija, ali ne ide.

Surova istina groblja na tom putu od Knina, Vukovara, Srebrenice, Sarajeva do Kosova, hladnjače pune albanskih civila po jezerima Srbije, policijski poligoni puni sakrivenih, prenetih sa Kosova, leševa Albanaca, opljačkane banke, porušene kuće, rasturene porodice, to su tragovi naše sramote koji govore na svim jezicima sveta i jasno opisuju udruženi zločinački poduhvat, baš kako su rekli haški tužioci.
Evropa je u svemu u pravu, mi smo u svemu krivi i moramo prihvatiti ne sedam nego i sedamdeset sedam zahteva da nas prime u članstvo i da budemo bar malo amnestirani za sve što smo radili i uradili u zadnje dve decenije. Sedam tačaka je sedam slamki spasa za Srbiju, izbavljenja i ozdravljenja, povratka u civilizovani svet.

Svih sedam je u našem interesu, nijedan nije na štetu ni naroda ni države. Da sprovedemo reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije, pa to valjda svi želimo, ne treba niko da nas tera.
Da kaznimo one koji su napali nemačku ambasadu 2008. godine, naravno da treba, to su nereformisane službe bezbednosti koje su napadale i ubijale i građane Srbije i moraju se privesti pravdi.
Kako možemo negirati genocid u Srebrenici kada je Vlada Republike Srpske na svojoj sednici usvojila i overila spisak od 7.800 pobijenih muslimana u Srebrenici po imenu i prezimenu, i time prihvatila počinjeni zločin kao nesporno delo njene vojske i politike.
Da se povuku paralelne strukture vlasti sa severa Kosova.

Pa naravno da moraju i treba odmah da se povuku, na to ih obavezuje Rezolucija 1244 Ujedinjenih nacija, u koju se kunemo svakodnevno, tražimo da je svi poštuju osim nas. Po Rezoluciji smo se obavezali još 1999. godine da u roku od samo nekoliko dana povučemo sa celog Kosova svaku vlast Srbije, i vojsku i policiju i sudove i lokalnu samoupravu, i nismo to uradili. Na severu Kosova bira se paralelna lokana vlast i boravi preko hiljadu pripadnika službi bezbednosti Srbije, koje imaju specijalne zadatke. Da pale Jarinje, prave barikade, zajedno sa kriminalcima švercuju robu, naftu, hranu i šta sve ne.

Da organizuju terorističke akcije kojima zastrašuju, ranjavaju i čak ubijaju Srbe po Kosovu, sa ciljem da provociraju sukobe sa Albancima, da onemoguće mir.

Zahtev da vlada u Beogradu utiče na Srbe sa severa Kosova da sarađuju sa Euleksom i Kforom, takođe je prihvatljiv i lako sprovodljiv jer znamo svi da njima Beograd diriguje i politički i finansijski, pa je lako promeniti naloge, oni moraju slušati ili će ih promeniti.
Da li će ove zahteve prihvatiti nova vlast Srbije zavisi od toga da li imamo srpskog De Gola danas. Sumnjam da imamo jer za to su potrebni velika hrabrost, istinski patriotizam i politička dalekovidnost, što je sve imao De Gol, a ne verujem da ima neki aktuelni srpski političar. Kada su me prijatelji pitali u sličnim situacijama svih ovih godina šta će biti, uvek sam im govorila da zamisle šta je najgore rešenje i odluka za narod i državu i to će biti.

I bilo je uvek. Sada je najgora odluka da se ne prihvate i ne ispune zahtevi Evrope, jer je to potpuno stradanje i hazarski put Srbije. Tako će i biti’.

Bosanka Edina Gabela: Prva šefica lokalnog parlamenta u Evropi koja nosi hidžab

Predsjedavajuća Općinskog vijeća Novi Grad Edina Gabela tvrdi da je došlo vrijeme da mladi preuzmu upravljanje državom

Nakon nedavno održanih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini Sarajka Edina Gabela izabrana je na funkciju predsjedavajuće Općinskog vijeća Novi Grad

Time je postala i prva šefica općinskog parlamenta u Evropi koja nosi hidžab.

Ova 33-godišnja uspješna žena izjavilaje za agenciju Anadolija (AA)da se na politički angažman odlučila nakon što više nije mogla da "trpi nepravde i haotično stanje u društvu".

“Počela sam se baviti politikom jer po prirodi nisam pasivna osoba i ne volim da gledam nepravdu, a da samo stojim po strani. Nepravdu možemo ispraviti ako damo svoj doprinos promociji pozitivnih vrijednosti”, kaže za AA ova mlada političarka.

Napominje da je sebi postavilajasne zadatke koje želi ostvariti na funkciji na koju je izabrana.

“Želim svojim odgovornim radom da uspijem ostvariti ono što smo zacrtali. Ne bojim se izazova koji me čekaju jer kada jedna osoba radi nešto iz srca, odnosno kada ima iskrene planove,onda se ne treba bojati zadataka”, istakla je Gabela.

Politikom se počela baviti prije pet godina kada je 2008. godine izabrana za vijećnicu. Obnašala je tu funkciju sve do ove godine,kada je izabrana na mjesto predsjedavajuće Općinskog vijeća Novi Grad.

Istakla je kako joj je činjenica da nosi hidžab u mnogome osigurala podršku i poštivanje saradnika i kolega.

“U toku svoga političkog života nikada nisam doživjela neugodnosti zbog toga što nosim maramu. Štaviše, u politici me izuzetno poštuju i pokazuju uvažavanje zbog moga vjerskog opredjeljenja”, navela je.

Prema njenim riječima, žene se trebaju mnogo više uključiti u rješavanje društvenih problema.

“Svim mladim ženama, nosile one hidžab ili ne, poručujem da se aktivno uključe u politički i društveni život jer samo tako možemo proizvesti konkretne rezultate. Također, ženama pod hidžabom poručujem da ćemo dinamičnim pristupom društvu uspjeti srušiti predrasude prema ženama koje nose hidžab i pokazati svima da smo mi jednake kao i sve ostale žene”, odlučna je Gabela.

Također, ističe kako bi snažniji angažman žena u političkom životu u Bosni i Hercegovini sigurno pozitivno utjecao na stvaranje povoljnije atmosfere za rješavanje političkih problema.

“Žene su po svojoj prirodi mnogo odgovornije. Puno pažljivije pristupaju svim poslovima. Stoga smatram da se žene mnogo više trebaju uključiti u politički život. Iako su žene uz svoj profesionalni rad i domaćice, sve to se može uskladiti, a da ne trpe ni porodica, niti posao”,uvjerava nas Gabela.

Ističe kako se način oblačenja ili nošenje hidžaba ne smije shvatiti kao nedostatak. Pokrivene žene, kako ističe,svojim odgovornim pristupom rješavanju problema u društvu mogu doprinijeti kao i bilo koji drugi građanin.

“Aktivna uloga pokrivenih žena u politici može doprinijeti smanjenju nepovjerenja prema muslimanima jer ljudi iz neznanja imaju predrasude. Ali, kada se ljudima približite i svojim djelima im pokažete da ste moralni i stručni, onda to može doprinijeti jačanju povjerenja i saradnje”, apostrofirala je prva pokrivena šefica općinskog vijeća u BiH, ali i u Evropi.

Objašnjava da je njena glavna vodilja u profesionalnom radu tolerancija i dijalog s drugim i drugačijima.

“Kao majka, supruga, i kao predstavnica Općinskog vijeća Novi Grad rukovodim se principom da moja sloboda prestaje tamo gdje počinje ugrožavanje prava drugih i drugačijih. Kada bi se svi tako ponašali, živjeli bi u miru i blagostanju”, stava je Gabela.

Mladi ne smiju ostati po strani

Napomenula je da je od ogromne važnosti za čitavo društvo i državu da se mladi ljudi mnogo više uključe u politički i društveni život.

“Bolje se uključiti u politiku nego posmatrati sa strane, jer pasivnost i nedobronamjerna kritika neće nikome donijeti pozitivne rezultate. Ovo državi je posebno potreban angažman mladih ljudi. Došlo je vrijeme da mladi preuzmu upravljanje državom”, izjavila je Gabela.

Ističe kako je ubijeđena da mlade generacije političara sigurno mogu odgovoriti zadacima u današnjem savremenom svijetu.

“Vjerujem da mlađi ljudi bolje mogu odgovoriti zadacima nego stariji političari, jer se žele dokazivati i puni su energije i znanja. Mladima treba pružiti priliku. Da im se pruži više prilika sigurno bi ih iskoristili i postigli zavidne rezultate”, poručila je Gabela.

Saradnja s Turskom

Napomenula je da uskoro planira da inicira i saradnju sa predstavnicima iz inostranstva, a posebno iz Turske.

“Meni bi bila velika čast da realiziramo važne projekte i uspostavimo snažnu saradnju sa predstavnicima Turske jer Općina Novi Grad ima potrebni potencijal. Također, mi smo jako vezani za Tursku i nadam se da će turski investitori uskoro početi ulagati u Novi Grad”, rekla je za AA, na kraju, predsjedavajuća općinskog vijeća Novi Grad i prva pokrivena šefica općinskog vijeća u Evropi Edina Gabela.

(AA/Bportal.ba)

Ovo bi trebao da procita svaki Tuzlak, svaki gradjanin BiH, i da dobro zna, sta je prlanirano, sta je radjeno i sa kojim cilejm. Poslije citanja teksta, svakom ce biti sve jano, zasto se ratovalko, ubijalo, zasto su pocinjeni toliki zlocini pa i genocid.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=50246

[Edited by Dajdza on 10-12-2012 at 00:21 GMT]

Ankara: Prijem za načelnicu općine Visoko Amru Babić

Načelnica Babić predvodi delegaciju Općine Visoko koja se nalazi u posjeti Turskoj

Načelnica Općine Visoko Amra Babić sa općinskom delegacijom boravi u posjeti Turskoj u okviru koje se u zgradi turske vlade sastala sa zamjenikom turskog premijera Bekirom Bozdagom, javio je dopisnik agencije Anadolija.

Polusatni sastanak održan je iza zatvorenih vrata.

Tokom susreta Bozdag je načelnici Babić čestitao na pobjedi na proteklim lokalnim izborima u BiH i kao i na tome da je postala prva pokrivena načelnica općine u Evropi.

Babić je iskoristila ovu priliku da se zahvali na prijemu u Vladi Turske kao i za podršku turskog naroda BiH.

Na sastanku je razgovarano o aktuelnoj političkoj zbilji u BiH sa osvrtom na lokalnu samoupravu i mogućnosti intenziviranja saradnje lokalnih zajednica u BiH sa odgovarajućim instancama vlasti u Turskoj.

(Bportal.ba)

Intervju/Željko Komšić: Lagumdžija je kupio savezništvo sa Dodikom

Komšić za AA je komentirao spekulacije o njegovom zdravstvenom stanju, govorio o skorom aktiviranju njegove stranke, o kontroverznom sporazumu Socijaldemokratske partije (SDP) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)

U provom intervjuu nakon nekoliko mjeseci, bivši potpredsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Komšić za AA je komentirao spekulacije o njegovom zdravstvenom stanju, govorio o skorom aktiviranju njegove stranke, o kontroverznom sporazumu Socijaldemokratske partije (SDP) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), te motivima za isti, međunarodnoj zajednici i drugim aktuelnim temama.

„Za Bosnu i Hercegovinu se, kako u prošlosti, tako i sada, stalno govori kako 'polako umire', kako 'nestaje' i slično. A, Bosna i Hercegovina stoji li stoji, postoji i postojat će, nikako ni da padne, niti da umre. Očigledno je da ova naša zemlja ima svoje 'historijsko opravdanje', kulturološko, političko također. Da je drugačije, davno bi već nestala. Pogledate historiju ove zemlje i vidite šta je sve i ko je sve udarao na nas, ko je sve prolazio kroz ovu malu zemlju, kakva su to carstva i sile bile. Izgledali su vječni, i svi nestadoše, a mala zemlja Bosna i Hercegovina ostade. Stoji li stoji“, kaže Komšić komentirajući zlokobne najave o skorom kraju BiH, a koje se u zadnje vrijeme često pojavljuju u javnosti.

Pojašnjava da „svi današnji protivnici ove zemlje sigurno nisu ni blizu jaki i moćni kao što su neki drugi bili“, te da „neće moći ništa učiniti ovoj zemlji“.

„Istina, oduzimaju nam energiju i vrijeme, ne dopuštaju nam da se pokrenemo. Ima tu i konkretnih, krajnje pragmatičnih planova, ima i fašizma, kao i 'historijske i kulturološke zlobe' usmjerene prema Bosni i Hercegovini. S aspekta naših života, vremena za život koje nam je dato, sve to izgleda predugo, obeshrabrujuće, oduzima energiju, ali je sigurno prolazno. Ova trenutna kriza (oko ovog termina 'trenutna' dalo bi se raspravljati) manjim dijelom je uvjetovana političkim razlozima“, objašnjava Komšić.

Komšić se slaže da „svakako postoje i ti politički razlozi ili bar izgledaju kao politički“. No, vjeruje da se iza pozadine krije još nešto posebno opasno po BiH.

„Mislim da je trenutno na sceni, ipak, jedna vrsta 'rata političkih korporacija' zvanih političke stranke za kontrolom i upravljanjem onim što je ostalo od materijalnih resursa ove zemlje – energetski sektor, telekomunikacije, odobreni a nepotrošeni krediti za izgradnju infrastrukture u BiH, dobrostojeće firme u kojima još ima državnog kapitala, javne nabavke koje se vrše državnim novcem. Politički razlog krize u BiH jeste nezavršeno, neuređeno, pitanje jednakosti, kako naroda tako i pojedinaca. Ovo vrlo često izgleda kao najvažniji uzrok krize. Ali, samo izgleda. Razgrnite razne 'petorke', 'šestorke', 'sedmorke', 'dvadesetorke', 'dvojke', 'trojke' itd. Šta ćete vidjeti? Vide se samo elektroprivrede, struja, telekomunikacije, telekom operateri, tenderi za izgradnju dionica koridora 5C, fabrike duhana, bosnalijekovi – vidi se, za naše prilike, zapravo ogroman novac“, ističe on.

Prema Komšićevim riječima, sve je zamotano u ne samo političko nego i kulturološko, sociološko, društveno te, generalno, pitanje ravnopravnosti naroda i pojedinaca.

„Umjesto da politika bude politika, da se bavi rješavanjem, prije svega, ovog, ali i nekih drugih političkih pitanja i tema, ova 'politika bez politike' se bavi 'ratovima za resurse'. A, istinska politička pitanja koristi samo za ostanak i produžetak ostanka na pozicijama koji tim političkim korporacijama, da budem precizan – pojedincima u političkim strankama, omogućavaju pribavljanje i održavanje moći neophodne za raspolaganje resursima. Treba samo pogledati pod sporazum Čović – Lagumdžija. To vam je ta današnja, trenutna kriza“, iznosi ocjenu o prilikama u BiH Željko Komšić.

Ne treba, veli Komšić, sumnjati da bi predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik volio realizovati plan o preustroju BiH kako države tri nacionalna entiteta.

„Siguran sam da čak misli kako je to jedino ispravno u zemlji kakva je BiH. Da bi to proveo na ustavan način, trebaju mu politički partneri i u Sarajevu i u Mostaru. Bez obzira na aktuelnu 'šestorku', nadam se da nije još našao dovoljan broj partnera, čak i u toj 'šestorci'. Naprotiv, mislim da za sada ima sigurnu 'četvorku' za to. 'Dvojka' mu još nedostaje. I nadam se, bez obzira na sve, da je nikada neće ni naći. Dakle, ništa od toga! Kao što smo skloni da se besmisleno trošimo oko ukidanja entiteta kroz ustavne promjene, misleći prije svega tu na RS, tako se i Dodik besmisleno troši na trojnoj podjeli. Ništa od toga. Dodik mora prihvatiti BiH kao što i mi moramo prihvatiti RS kao dio ove zemlje i na tim osnovama probati izaći iz ovog stanja u kojem se nalazimo“, ocijenio je Komšić u intervjuu za agenciju Anadolija.

Član Predsjedništva BiH bio je kritički raspoložen i prema međunarodnoj zajednici. Na pitanje da li međunarodna zajednica ima uopće volje da se bavi BiH, Komšić odgovara:

„Kada pominjete 'volju međunarodne zajednice', možda je izjava Stefana Fulea (povjerenik Europske unije za proširenje) nakon posljednje posjete BiH najbolje objasnila tu 'volju'. Parafraziram – konstatuje da ništa od onoga što je dogovoreno u Mapi puta nije ispunjeno i da postoji potpuni zastoj na našem putu ka Evropskoj uniji (EU), a on iz BiH odlazi ohrabren. To vam je postojeća volja međunarodne zajednice da se bavi nama“, smatra Komšić.

-Sporazum SNSD-SDP-

Analizirajući kontroverzni Sporazum SNSD-SDP, Komšić naglašava da su “politički dogovori sasvim legitimna stvar“, ali upozorava i na neke problematične činjenice u vezi s tim paktom.

„Druga je stvar da li nam se sviđaju ili ne. Čitajući dogovor Dodik – Lagumdžija, ako je ono što je javno objavljeno zapravo sve i što je dogovoreno, čini mi se da tu ima i dobrih stvari. Kao dobre stvari bih spomenuo dogovor da se završi ono što je planirano u tzv. Mapi puta, dakle put BiH ka EU-u. Dobra stvar je i dio dogovora koji se tiče stvaranja povoljnijih uvjeta za poslovanje. Ono što me zbunjuje kod tih dobrih stvari jeste da to nije razrađeno, nego samo spomenuto. Da su to razradili i još dodali NATO, bilo bi to za pozdraviti. Ovako, čini se da je to samo onako usput pomenuto“, tvrdi Komšić.

Oni su se, kazao je Komšić za AA, ipak fokusirali na druge stvari.

„Konkretno tri stvari. Prva je podjela viška zdravog novca na državnom nivou koji se nalazi u Elektoprenosu i Centralnoj banci BiH u korist entiteta. Istina, gledajući sa aspekta važećih ustava i zakona, o ovome bi mogli da se dogovaraju entitetski premijeri, jer oni bar formalno predstavljaju prave i pravne vlasnike Elektroprenosa, kao i zainteresovane strane (entiteti) u pitanju Centralne banke, gdje bi razgovore trebali voditi sa guvernerom i zamjenicima guvernera Centralne banke. Ali, eto, Dodik i Lagumdžija predstavljaju stranke iz kojih su i entitetski premijeri (guvernera i zamjenike guvernera Centralne banke u ovom slučaju svakako ništa niko i ne pita) pa im ta stranačka subordinacija možda daje za pravo da oni o tome govore i u njihovo ime“, upozorava član Predsjedništva BiH.

Nadalje, Komšić ukazuje da će, ako SDP i SNSD uspiju promijeniti zakone u Parlamentu BiH koji će im omogućiti realizaciju ovog dogovora, u tom slučaju ovaj dio dogovora biti i legitiman i legalan.

„Mislim da je na ovaj dio dogovora mislio gospodin Milorad Živković kada je rekao da SNSD ide sa onim ko ponudi više. Tihić očigledno nije želio ili nije imao hrabrosti ili se nije toga sjetio da tako nešto ponudi Dodiku. Otuda i iznenađenje u SDA što je Dodik odabrao Lagumdžiju mada je već imao potpisan dogovor sa Tihićem. Lagumdžija je ovim, trenutno, 'nadigrao' Tihića i 'kupio' savezništvo sa Dodikom. Jer sa Dodikom se ne razgovara na principima i idealima, sa njim se razgovara i dogovara oko prostih pragmatičnih stvari. Dakle – šta nudiš, daješ i u kojem roku? To je Dodikov pragmatični pristup politici i političkim dogovorima. Sve to izgleda kao čisti makijavelizam“, apostrofirao je Komšić.

U Sporazumu Dodik-Lagumdžija Komšić posebno štetnim smatra dogovor oko kontrole izbornog procesa.

„Ukida se centralno mjesto za brojanje glasova i potpuno prepušta taj posao lokalnim izbornim tijelima. Svi koji su imali bilo kakvog dodira sa izborima znaju da se sve izborne prevare i krađe, ako ih ima, dešavaju upravo na lokalnim izbornim tijelima. Tu se ubacuju dodatni listići, tu se važeći listići prave nevažećim itd. Nema prevara na centralnom mjestu za brojanje glasova. Pa i izbori, kada se poništavaju, poništavaju se na pojedinim glasačkim mjestima ili u pojedinim općinama i to zbog prevara koje se dešavaju na lokalnom nivou, a ne na centralnom mjestu za brojanje glasova“, upozorava član Predsjedništva BiH.

Kako podsjeća Komšić, treća stvar oko koje su se stvarno dogovorili Dodik i Lagumdžija jeste izbor nosilaca pravosudnih funkcija. I tu, po njemu, postoje ozbiljne posljedice po državu BiH.

„U svakoj modernoj državi postoje tri elementa tzv. državne prinude neophodna da bi država bila sigurna i upravljiva. To su: vojska, policija i pravosuđe. U njima je u najvećoj mogućoj mjeri sadržan državni aparat prinude neophodan da bi se poštovali, štitili i provodili ustav i zakoni zemlje. Nezavisnost od politike i posvećenost provedbi zakona, ali i demokratska kontrola ovih moćnih poluga sistema jeste danas mjera koliko je pojedina država demokratična. Nemam ništa protiv da se nadzor i kontrola nad ovim 'aparatom prinude' da parlamentima na svakom nivou, pa čak i da se utvrdi odgovornost tog aparata prema parlamentu, ali da se ta kontrola i nadzor da, prije svega, u ruke parlamentarnih tijela na čijem su čelu predstavnici opozicije, a ne vlasti“, kazao je Komšić dodavši da ta praksa već postoji u demokratskim zemljama kao neupitan standard.

On je ukazao i da bi se „time omogućila javnost i kontrola rada, a spriječilo da aktuelana vlast zloupotrebljava aparat prinude kako bi štitila sebe i progonila svoje protivnike“.

„Istovremeno bi taj aparat morao zadržati finansijsku i funkcionalnu samostalnost. Da su se na ovakav način dogovorili Dodik i Lagumdžija, ja bih bio spreman reći da je taj dio dogovora dobar. Ali, ovako kako su oni dogovorili, stavljati pravosuđe pod kontrolu ne parlamenta nego isključivo stranka koje čine vlast, predstavlja nešto za što smo mislili da se više ne može dogoditi u ovoj zemlji. I sigurno nije za podržati“, naveo je Komšić.

-Nije osiguran novac za moju stranku-

Komšić je demantirao navode da će se njegova stranka zvati Građanska demokratska socijalistička partija, kako su objavili neki bh. mediji, ali nije želio u javnost iznositi stvarno ime stranke.

„Vidim da su se pojavile već neke 'informacije' oko toga. Počev od toga da je već obezbijeđeno 3,5 miliona eura, maraka, ko će mu ga već znati koje valute, do samog imena stranke. Samo mogu reći da niti jedna od objavljenih informacija nije tačna. Niti ona o obezbijeđenom novcu niti o imenu niti o aktivnostima. A, da se radi, radi se. Stranka bi trebala biti aktivna već iduće godine. A, gdje sebe vidim u budućnosti? Ne ovisi više sve samo o meni. Nekada čovjeka 'nose okolnosti', a ne samo ono što on želi. To kako bih ja želio provesti ostatak života sada prestaje biti najvažnije“, rekao je Komšić za AA.

Upitan koliko je moguć širi front stranaka koje bi ponudile alternativu građanima, jer Naša stranka je već najavila spremnost da sarađuje sa njegovim timom, Komšić je iskazao spremnost da bude na čelu takvog jednog političkog projekta.

„Ako hoćemo nekoga iz RS-a u tom, nazovimo ga, BiH frontu, onda budimo spremni da prihvatimo i poštujemo činjenicu da postoji RS kao dio BiH i kao ustavna kategorija. Rado bih pristao da učestvujem u pravljenju takvog 'državnog fronta' prije svega poštujući ustave ove zemlje i njen pravni poredak, kao i pravo svakog pojedinca da bude ravnopravan u cijeloj zemlji. Ko god hoće tako nešto, želi tako nešto da pravi, može računati na mene“, konstatirao je Komšić.

-O promjenama u SDP-u-

Nije želio komentirati sve češće ocjene da se njegova bivša stranka, dakle SDP, profilira u isključivo bošnjački politički projekt. Upitan da li smatra da je vrijeme za promjene u toj stranci, odgovorio je:

„Sve što bih rekao o ovome imalo bi karakter subjektivnog stava. A jako se trudim biti objektivan, bez obzira na to koliko mi to polazi za rukom. Na kraju krajeva, vrijeme će pokazati pravo stanje stvari.“

-Ozbiljna povreda kuka-

Komšić je novinaru agencije Anadolija potvrdio da ima ozbiljnu povredu kuka, ali je isključio mogućnost odlaska na liječenje u inozemstvo o čemu se također spekuliralo.

„Jedino je tačno da je povreda kuka ozbiljna. Ozbiljnija nego što se odmah mislilo. Ni o kakvoj operaciji van zemlje niko nije ni razmišljao, a samim tim nije bila ni planirana. Ne znam ko je i iz kojih razloga 'pustio' tu informaciju. Mogu nagađati. Naprotiv, doktori sada rade na tome da se operacija potpuno izbjegne ili bar odgodi za nekih dvadesetak godina. Ja vjerujem da će tako i biti. Imam povjerenje u doktore koji rade u BiH. Osim toga, vrhunske stručnjake u ovoj oblasti imate širom BiH, kako u Sarajevu, tako i u Banjoj Luci, Mostaru“, zaključio je Komšić.

(Bportal.ba)

Interesanto, kakve ce biti reakcije Engleza?

citat:

---

Britanci bijele boje kože prvi put u istoriji manjina su u Londonu i po broju prednjači imigrantska populacija tamnije puti poput Indijaca, rezultati su popisa. Prema najnovijim podacima, samo 3,7 miliona stanovnika Londona čine bijeli Britanci ili 44,9 posto što je . pad u odnosu na 4,3 miliona 2011. godine.
Vjeruje se da je ovo prvi put da su Britanci bijele kože postali manjina u bilo kojem regionu Velike Britanije.
U Londonu je i najveći broj imigranata pošto je 37 posto stanovnika rođeno u inostranstvu, a 24 posto nisu britanski državljani.
Osim Poljske, britanski imigranti su porijeklom iz Indije, Pakistana, Irske i Njemačke.

---

Zbog bolesti: Odgođeno suđenje Iliji Jurišiću

On je na vrijeme obavjestio sud da iz zdravstvenih razloga ne može da dođe na suđenje, a naredno suđenje biće naknadno zakazano.

Ponovljeno suđenje ratnom starješini policije BiH Iliji Jurišiću, zbog optužbi za ratni zločin i napad na vojnike JNA u Tuzli 1992. godine, koje je trebalo da bude nastavljeno u srijedu pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, odgođeno je na neodređeno vrijeme zbog bolesti Jurišića, javlja Tanjug.

On je na vrijeme obavjestio sud da iz zdravstvenih razloga ne može da dođe na suđenje, a naredno suđenje biće naknadno zakazano.

Jurišić na suđenje dolazi iz Tuzle pošto je, posle dvije i po godine pritvora, u oktobru 2010. godine pušten da se brani sa slobode, odlukom Apelacionog suda u Beogradu.

Apelacioni sud je 11. oktobra prošle godine ukinuo i presudu kojom je Jurišić bio osuđen na 12 godina zatvora zbog krivičnog djela nedozvoljena sredstva borbe, odnosno napada na kolonu JNA 1992. godine, i naložio novo suđenje pred prvostepenim sudom i potpuno novim sudskim većem.

Njemu se ponovo sudi zbog optužbe tužilaštva za ratne zločine da je kao dežurni operativnog štaba stanice bezbjednosti Tuzla naredio napad na kolonu vojnika JNA koja se povlačila iz kasarne Husinska buna, 15. maja 1992. godine.

U napadu na kolonu JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine poginuo je najmanje 51 vojnik, oko 50 njih je ranjeno, a uništen je i veći broj sanitetskih vozila.

Apelacioni sud je u nalogu za ponavljanje prvostepenog postupka naložio sudu da utvrdi zašto se tuzlanski garnizon povlačio i po čijoj naredbi.

Jurišić je bio uhapšen 14. maja 2007. godine na beogradskom Aerodromu "Nikola Tesla", po međunarodnoj potjernici. Tužilaštvo za ratne zločine preuzelo je predmet od Vojnog tužilaštva u Beogradu, 2004. godine.

Finansijska kriza: Bosna i Hercegovina odustala od učešća na Eurosongu 2013.

BHRT danas odustao, jer je ističe krajnji rok do kada zemlje mogu odustati bez finansijskih posljedica

Bosna i Hercegovina neće učestvovati na Eurosongu 2013 u Švedskoj.

Razlog je, kako kaže ´Avazov´ izvor, teška finansijska situacija u kojoj se nalazi BHRT, te uopće recesija koja vlada u društvu.

BiH je proteklog mjeseca preliminarno Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU) potvrdila učešće na Evroviziji 2013. godine, a danas je krajnji rok do kada zemlje mogu odustati bez finansijskih posljedica, što je BHRT i učinio.

Inače, do sada su zbog ekonomske krize od ovog takmičenja odustale slijedeće zemlje: Portugal, Poljske, Grčka i Slovačka. Očekuje se da bi isto mogle uraditi Slovenija i Crna Gora.

http://www.6yka.com/novost/26400/emir-imamovic-eto-treceg-entiteta

Diktator i narodne povlastice

citat:

---

Bivši libijski vođa Moamer Gadafi ubijen je 20. oktobra nakon što je uhvaćen u svom rodnom gradu Sirtu, te je time okončana njegova 42 godine duga vladavina. Nakon Gadafija zapadni svijet očekuje uvođenje demokratije u Libiju od strane Nacionalnog prelaznog vijeća (NPV).

A dok u Libiji NPV "ne uspostavi demokratiju", u nastavku pročitajte šta je narod Libije imao pod Gadafijevom vlašću, a što će najvjerovatnije izgubiti u vrlo skoro vrijeme, ako već i nije:

- među osnovnim ljudskim pravima u Libiji bilo je i to da svako ima kuću,
- obrazovanje i liječenje bili su besplatni,
- računi za struju nisu postojali jer je bila besplatna za sve građane,
- krediti u bankama bili su beskamatni,
- svi tek vjenčani parovi od vlade su dobijali 50.000 dolara (cca. 70.000 KM) da kupe prvi stan,
- svaka porodilja je nakon rođenja djeteta dobijala 5.000 dolara (cca. 7.000 KM) od strane države,
- vlada je u kupovini automobila učestvovala sa pola novca,
- cijena goriva bila je 0,14 dolara za litar (cca. 0,20 KM),
- cijena jednog hljeba u Libiji bila je 0,004 dolara (cca. 0,005 KM - pola feninga!),
- dio zarade od prodaje državne nafte prebacivao se direktno na bankovne račune svih građana,
- ukoliko je Libijac htio da postane farmer, dobijao je zemlju, kuću, opremu, sjeme i stoku kako bi otpočeo posao,
- onome ko nije mogao da nađe posao nakon završetka školovanja država je isplaćivala novac u vrijednosti prosječne plaće u njegovoj profesiji sve dok ne pronađe posao,
- Libija je imala najveći sistem za navodnjavanje na svijetu, poznat kao "Velika vještačka rijeka", kako bi vodu dobili svi u pustinji,
- ako neko nije mogao da nađe obrazovnu ili medicinsku ustanovu koja mu je bila potrebna, vlada mu je plaćala odlazak u inostranstvo, a pored novca za liječenje i obrazovanje, svaki Libijac dobijao je i 2.300 dolara (cca. 3.200 KM) mjesečno za smeštaj i iznajmljivanje automobila...
Mnogi će reći da je Gadafi mnogo toga uzimao za sebe, a da je vrlo malo davao narodu. Vrijeme će pokazati pravo stanje stvari...[/QUOTE

Uzvor 24 sata 17.12.2012]