Naser Orić za Bportal.ba: Ako me sud natjera da svjedočim, Karadžića ću dotući istinom

U ekskluzivnoj izjavi za Bportal.ba kaže kako nikada ne bi dobrovoljno otišao u Hag i bio svjedok odbrane Karadžiću.

Ratni komandant Armije BiH Naser Orić odbio je da se dobrovljno pojavi pred Haškim tribunalom kao svjedok odbrane ratnog zločinca Radovana Karadžića, optuženog za genocid u Srebrenici.

Suočen s ovim odbijanjem, Karadžiće je od Tribunala zatražio da Orića obaveže na svjedočenje, odnosno da ga primora da se pojavi u sudnici.

Komentirajući ovaj zahtjev, Naser Orić u ekskluzivnoj izjavi za Bportal.ba kaže kako nikada ne bi dobrovoljno otišao u Hag i bio svjedok odbrane Karadžiću.

-To mi ne pada napamet. Ako me kojim slučajem Tribunal obaveže da moram svjedočiti, normalno je da ću ispoštovati odluku Suda. U tom slučaju ću se pojaviti u sudinici i dotući Karadžića istinom-kazao je Orić u izjavi za Bportal.ba.

A isina je, dodaje, da se srebrenički narod branio od Karadžičevih zločinaca i pružio im otpor.

-Jasno mi je šta on pokušava: svjestan je da će dobiti doživotnu robiju i sada pokušava da postane ikona u srpskom narodu. Pokušava zločine koje je naredio opravdati navodnim zločinima Bošnjaka. Istina je drugačija i tom istinom bih ga dotukao u sudnici-navodi Orić.

(Bportal.ba)

citat:

---

camac wrote:
Naser Orić za Bportal.ba: Ako me sud natjera da svjedočim, Karadžića ću dotući istinom

U ekskluzivnoj izjavi za Bportal.ba kaže kako nikada ne bi dobrovoljno otišao u Hag i bio svjedok odbrane Karadžiću.

Ratni komandant Armije BiH Naser Orić odbio je da se dobrovljno pojavi pred Haškim tribunalom kao svjedok odbrane ratnog zločinca Radovana Karadžića, optuženog za genocid u Srebrenici.

Suočen s ovim odbijanjem, Karadžiće je od Tribunala zatražio da Orića obaveže na svjedočenje, odnosno da ga primora da se pojavi u sudnici.

Komentirajući ovaj zahtjev, Naser Orić u ekskluzivnoj izjavi za Bportal.ba kaže kako nikada ne bi dobrovoljno otišao u Hag i bio svjedok odbrane Karadžiću.

-To mi ne pada napamet. Ako me kojim slučajem Tribunal obaveže da moram svjedočiti, normalno je da ću ispoštovati odluku Suda. U tom slučaju ću se pojaviti u sudinici i dotući Karadžića istinom-kazao je Orić u izjavi za Bportal.ba.

A isina je, dodaje, da se srebrenički narod branio od Karadžičevih zločinaca i pružio im otpor.

-Jasno mi je šta on pokušava: svjestan je da će dobiti doživotnu robiju i sada pokušava da postane ikona u srpskom narodu. Pokušava zločine koje je naredio opravdati navodnim zločinima Bošnjaka. Istina je drugačija i tom istinom bih ga dotukao u sudnici-navodi Orić.

(Bportal.ba)

---

´Bosanski Ataturk´: U Izmiru otvorena izložba fotografija Alije Izetbegovića

“U BiH nije bio građanski rat, nego genocid. U srcu Evrope, kada zapadni svijet govori o demokratiji i ljudskim pravima, čitav svijet nijemo šuti i posmatra ubijanje i genocid. Četiri godine su samo posmatrali šta se dešava u Bosni”, kazao je počasni konzul Bosne i Hercegovine u Izmiru.

Nakon Istanbula, u zgradi Umjetnosti u Izmiru otvorena je izložba fotografija prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, kao i izložba njegovih ličnih stvari.

Počasni konzul Bosne i Hercegovine u Izmiru Kemal Baysak za agenciju Anadolija je kazao da je izložba dobro posjećana, jer turski narod je vrlo zainteresovan za lik i djelo rahmetli Izetbegovića. Baysak je podsjetio da je Alija Izetbegović čitav život posvetio borbi za ljudska prava te da je pomogao da BiH postane članica Ujedinjenih naroda (UN).

“Ono što je za Tursku Mustafa Kemal Ataturk, to isto je i Izetbegović za Bosnu i Hercegovinu. Izetbegović je bosanski Ataturk”, kazao je Baysak.

Napomenuo je da Turska i BiH od davnina imaju bliske historijske i kulturne veze koje svakim danom postaju sve značajnije i važnije.

“Postoje snažne historijske i rodbinske veze između ove dvije zemlje. U Bosni mnoge porodice imaju rodbinu u Turskoj. U najtežim vremenima, Turska je bila najbliži prijatelj Bosne. Također, širom Turske možete vidjeti bulevare, ulice i parkove koji nose ime Alije Izetbegovića, što najbolje pokazuje ljubav turskog naroda prema ovom velikom lideru”, istakao je Baysak.

Konzul je kazao da je Izetbegović dva puta bio u zatvoru u bivšoj Jugoslaviji, nakon što je proglašen “državnim neprijateljem”, ali je i pored svih izazova nastavio hrabro da štiti svoj narod i svoju državu. Baysak je naglasio da je Izetbegović nakon silnih pritisaka sa Zapada morao postpisati Dejtonski sporazum za koji je svojevremeno rekao da mu je to bila “najteža odluka u životu.”

Baysak je podsjetio da se u BiH desio strašan genocid koji su zapadne zemlje mirno posmatrale.

“U BiH nije bio građanski rat, nego genocid. U srcu Evrope, kada zapadni svijet govori o demokratiji i ljudskim pravima, čitav svijet nijemo šuti i posmatra ubijanje i genocid. Četiri godine su samo posmatrali šta se dešava u Bosni”, kazao je počasni konzul Bosne i Hercegovine u Izmiru.

Baysak je napomenuo kako je Alija Izetbegović radio za napredak i integritet čitave BiH, a ne samo za bošnjački narod.

“Izetbegoivć je zastava ove velike borbe. On je kralj mudrosti. Radio je, ne samo za bošnjački narod, nego za čitavu Bosnu. Ova izložba je otvorena kako se ne bi zaboravio jedan veliki lider i ono što se desilo u srcu Evrope”, podvukao je Baysak.

Izložba u Izmiru će biti otvorena do 7. decembra, a nakon toga će biti postavljena i u drugim turskim gradovima, Bursi, Ankari i Adapazaru.

(Bportal.ba)

Policajac na balkanski način








Pročitah negdje ovih dana da Ivica Dačić, ministar MUP-a Srbije, već dva mjeseca ne priča sa Miloradom Veljovićem, direktorom MUP-a Srbije. Kad sam ih zadnjih put vidjela, prije možda godinu-dvije, sjedili smo u nekoj beogradskoj kafani. Dačić je, kao i obično u takvim prilikama, uglavnom bio s mikrofonom u ruci pjevajući za svoju i duše nazočnih, dok je Veljović veselo nazdravljao svom ministru. U međuvremenu, u Srbiji su bili izbori i nova vlast (oličena u naprednjaku Aleksandru Vučiću) odlučila je da krene u obračun s kriminalom i korupcijom. Dačić je i dalje ministar MUP-a, ali je Vučić taj koji je s Veljovićem odabrao 40-tak poštenih i profesionalnih policajaca, napravio specijalne timove i rekao im (iako možda tako i ne misli), ono što ponavlja i u javnosti: nema nedodirljivih! Policajci k’o policajci, shvatili instrukcije bukvalno, sjeli, pootvarali dosjee i krenuli redom štancati prijavu za prijavom, svaku “tešku” par miliona eura i bar 15-tak godina robije.



A kako im niko nije rekao da trebaju ponešto i “preskočiti”, prečešljali su u rekordnom vremenu više od 20 privatizacija koje su im već duže vrijeme sumnjive, poslovanje nekoliko banaka, izgradnju puteva, višemilionski vrijednih objekata, milionske transakcije firmi iz Srbije s off shore kompanijama s Kipra, otkrivajući u tome zloupotrebe nekih bivših ministara, “tradicionalno dobre odnose” Republike Srpske sa Srbijom oličene u milionskim kreditima za koje je Milorad Dodik oštetio Agrobanku u Beogradu... i “poslovne” veze Miroslava Miškovića, najmoćnijeg biznismena u Srbiji, s Darkom Šarićem, najmoćnijim narko bossom Srbije.



Raskrinkavanje samo navedenog ozbiljno je zaprijetilo političko-poslovno-kriminalnoj hobotnici koja je svoje pipke posljednjih godina uspjela uvući, ne samo u sve institucije Srbije, već i BiH, Crne Gore i Kosova. Jer, u slučaju nastavka započetih istraga i udruživanja rada policije u regionu, do čega bi moralo doći po “službenoj dužnosti”, zadokumentovale bi se, i “poslovne veze” Darka Šarića sa političkim i policijskim vrhom u Crnoj Gori, Miroslava Miškovića i Vojina Lazarevića sa Fahrudinom Radončićem i Miloradom Dodikom, kao i Radončićeve sa Naserom Keljmendijem (prvim evropskim narko bossom koji se našao na američkoj crnoj listi) i Milom Đukanovićem... I pri tome uopće ne treba uopće sumnjati da policajci o ovome svemu znaju puno više od onoga što su regionalni mediji objavljivali zadnjih godina.
Kraci izvod. Dani

Anonymous
Vlado Izraela, počinje internetski rat




Internetska aktivistička grupa Anonymous objavila je internetski rat Izraelu. Na internetu su objavili lične podatke 5000 izraelskih dužnosnika, piše RT.

Grupa je preko svoje stranice Anonpaste.me poslala poruku izraelskoj vladi prije nego su stavili poveznicu na stranicu sa imenima, brojevima ličnih iskaznica i privatnim e-mailovima 5.000 dužnosnika.

Ovo je internetski rat


'Primijetili smo da izraelska vlada ignoriše stalna upozorenja o kršenju ljudskih prava, rušenju interneta u Izraelu i lošem odnosu prema vlastitim i stanovnicima drugih država', napisali su u poruci Anonymousi.

'Vlado Izraela, ovo jest ili će se pretvoriti u internetski rat', zaključili su iz aktivističke grupe.

Ranije su hakirali više od 700 izraelskih internetskih stranica, uključujući i Jeruzalemsku banku, Ministarstvo obrane, Ured predsjednika i mnoge druge.

Izraelski ministar financija kazao je da su svjesni napada te da sada razmišljaju o ratu 'na drugom frontu'.

Prvi ambasador SAD u Zagrebu, " Oliju smo im dali zbog Srebrenice

Prvi ambasador SAD-a u Zagrebu Peter Galbraith kaže da Amerika ne bi dozvolila Hrvatima da izvedu "Oluju" da Ratko Mladić nije prethodno naredio Srebrenicu. Galbraith kaže da nije iznenađen oslobađajućom presudom hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

"Da Ratko Mladić, taj brutalni koljač, taj bezobzirni, ludi ubica, da on nije naredio Srebrenicu, mi ne bismo dozvolili pad Krajine. Ne bismo dali zeleno svjetlo Hrvatima za operaciju 'Oluja'", rekao je Galbraith u intervjuu za novi broj "Nedeljnika", prenio je Tanjug.

Na pitanje zašto je SAD podržao Hrvate u čišćenju Krajine od Srba, Galbraith je kazao da stvari moraju da se "stave u historijski kontekst".

"Nepunih mjesec dana prije Krajine dogodila se Srebrenica. Razmjere tog pokolja postale su nam jasne negdje oko 25. jula, a u isto vrijeme naši ljudi na terenu, kao i hrvatski zvaničnici, ubjeđivali su me da su Mladić i Martić krenuli na Bihać. Bihać bi, da je pao, bio mnogo gori od Srebrenice. Tako da je pred nama, preda mnom, bio težak izbor: da li ćemo dozvoliti da se dogodi još jedna Srebrenica ili dozvoliti Hrvatima da napadnu Krajinu", kazao je on.

Gajbraith je također rekao da bi tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman (koji je u međuvremenu preminuo) sigurno bio osuđen u Haagu zbog svega što se dogodilo tokom i nakon "Oluje" i da bi on rado svjedočio na tom suđenju.

"Pravda bi stigla i Tuđmana, da je bio živ. Ubijeđen sam da bi ga Tribunal osudio", istakao je on, naglašavajući da ne poriče da je tadašnji predsjednik Hrvatske znao za zločine protiv čovječnosti.

"Tuđman je, kada su Srbi otišli, učinio sve da se oni ne vrate. Mnoge kuće su spaljene, mnogi ljudi ubijeni, posebno stari i nemoćni", istakao je bivši ambasador SAD-a.

"Da se Hrvati nisu ponašali u Krajini onako kako su se ponašali, da nisu činili zločine, ubijali civile i palili njihove kuće, možda bi pala i Banja Luka. Vjerovatno bi imali našu prešutnu dozvolu da nastave s vojnom akcijom", kazao je on.

Galbraith je, u intervjuu koji je objavljen na web stranici "Nedeljnika", istakao da se dobro sjeća svega što se događalo tokom i nakon "Oluje", a posebno dana kada se popeo na srpski traktor u izbjegličkoj koloni nakon ove akcije.

"Dan ranije bio sam u Sisku, kroz koji je prolazila izbjeglička kolona. Napala ju je masa građana. Bacali su kamenice, psovali. Bio je tu i jedan novinar, koji je radio za Associated Press. Napisao je sve što se dogodilo.

Čitao sam taj tekst i bilo mi je jako teško. U njemu je, između ostalog, opisano kako je kamenovan automobil jedne srpske porodice. U njemu je ubijeno dijete, majka ga je privijala na grudi, mrtvog", rekao je Galbraith.

"Odmah sam otrčao do Tuđmana, rekao sam mu da bi u svakoj demokratskoj državi ministar morao da bude smijenjen. Rekao sam mu da to mora odmah da prestane. Bio je ljut, i kao da me ništa nije slušao. Onda sam mu kazao da ću okupiti novinare i krenuti u Petrinju, a da on razmišlja šta će se desiti ako, među izbjeglicama, bude napadnut i američki ambasador", kazao je Galbraith.
Izvor Fena, preuzeto 24 sata

Generalna skupština UN: Historijski trenutak, Palestini priznat status države

Palestina je stekla novi međunarodni položaj te je dosadašnji status stalne posmatračke misije Palestine promijenila iz "entiteta" u "posmatračku državu nečlanicu", poput Vatikana

Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) izglasala je u četvrtak navečer prijedlog rezolucije kojom se Palestini priznaje status posmatračke države nečlanice UN-a što predstavlja historijski trenutak za Palestince. Od 193 članice UN-a "za" je glasovalo njih 138, protiv je bilo devet, a suzdržana je bila 41. članica.

Palestina je stekla novi međunarodni položaj te je dosadašnji status stalne posmatračke misije Palestine promijenila iz "entiteta" u "posmatračku državu nečlanicu", poput Vatikana.

Hrvatska je ranije najavila da će na glasanju u Generalnoj skupštini UN-a biti suzdržana jer "države članice Evropske unije nisu postigle zajednički stav vezan uz glasanje o rezoluciji u Ujedinjenim nacijama". Tom je prilikom hrvatska diplomacija također poručila da "Republika Hrvatska u potpunosti podupire načelo dviju država kao rješenje koje će biti postignuto kroz pregovore, a koje će u svojim temeljima imati pravo Izraela na život u miru i sigurnosti te pravo Palestinaca na vlastitu državu", javlja Hina.

Iz Bruxellesa su uoči glasanja poručili da "nije stvar EU-a kako će pojedine države glasati".

Jedan od glasnogovornika Evropske komisije Michael Mann tom je prilikom objavio da je evropska dvadesetsedmorka usuglasila zajedničko stajalište koji potpisuje visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton.

- Sveobuhvatan ispregovarani mir, koji je od presudnog interesa za Evropsku uniju, kao i za sve strane u regiji, može i mora biti postignut na bazi dviju država, Izraela i Palestine, u dogovorenim granicama i mirnom i sigurnom suživotu. Gledajući unaprijed nakon današnjeg glasanja važno je za sve strane i aktere da rade na rješavanju konflikta s novim ciljem i bez odgode, pročitao je Mann zajedničko stajalište EU-a.

Na komentar novinara da je to općeniti stav, a ne odgovor na pitanje o večerašnjem glasanju, slegnuo je ramenima i odgovorio da na Generalnoj skupštini ne glasa Evropska unija već zemlje članice".

Prije ovog izglasavanja, palestinski teritorij kao suverenu državu bile su priznale 132 zemlje.

Nakon što je Palestini u UN-u dodijeljen status "posmatračke države nečlanice" moći će se obratiti Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) u vezi s izraelsko-palestinskim sukobom. Naime, Međunarodni kazneni sud (ICC) sa sjedištem u Den Haagu nadležan je goniti osobe optužene za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine od 1. jula 2002., kada je na snagu stupio osnivački dokument suda, Rimski statut.

Do danas je 121 država ratificirala Rimski statut, a Izrael nije među njima, a nisu ni tri stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a: Sjedinjene Države, Kina i Rusija.

ICC ne može goniti države već samo pojedince i to u slučaju da su zločini počinjeni na teritoriju države potpisnice Rimskog statuta ili države koja priznaje nadležnost ICC-a, odnosno ako je počinitelj državljanin takvih država. Postoje i iznimke, ali mali su izgledi da budu primijenjene na palestinski slučaj. Naime, ICC-u je moguće obratiti se na tri načina. Istragu može otvoriti tužiteljstvo na zahtjev države potpisnice Rimskog statuta. Također, tužiteljstvo može otvoriti istragu na vlastiti poticaj uz odobrenje sudaca, a treći je način otvaranje istrage na zahtjev Vijeća sigurnosti UN-a. Upravo je ova treća mogućnost jedina moguća za istrage o državi koja nije potpisnica Rimskog statuta i bila je korištena u slučaju Libije. Međutim, s obzirom da su Sjedinjene Države tradicionalni saveznik Izraela i imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a, mali su izgledi za primjenu takve opcije u palestinskom slučaju.

(Fena)

UŽAS U KAMBODŽI: Očevi siluju kćerke, braća sestre

QUOTE]Srejpič Loč se sjeća doma koji je izgledao raskošno spolja, ali zloslutno iznutra, mračan lavirint izolovanih odaja. Sjeća se defilea muškaraca koji su je, jedan za drugim, dan za danom, primoravali na seks. Sjeća se da je razmišljala o smrti. A nije imala ni 10 godina.
Srejpič Loč je bila robinja u jednom kambodžanskom bordelu. Ukoliko ne bi pristala na seks, ili bi je batinali, mučili elektrošokovima, uskraćivali joj hranu i vodu. „Što sam drugo mogla“, pita Ločova.
Ločova, koja danas ima oko 20 godina, uspjela je da pobjegne iz tog svijeta a danas radi na spasavanju drugih djevojaka. Pomaže u njihovom izbavljivanju iz bordela i autor je radio-emisije u Pnom Penu, na kojoj bivše robinje pričaju svoje životne priče. To su početnički napori mlade žene i bivše robinje u društvu kojim dominiraju muškarci.
Nada se da će svojom pričom pomoći ljudima da shvate da ropstvo i dalje postoji. Kada l judi „čuju glas osobe koja je preživjela“, rekla je Ločova za „Dejli bist“ prilikom nedavne posjete Njujorku, „možda povrate nadu“. Otputovala je u Sjedinjene Države sa grupom koja ju je spasla, članovima Fondacije Somali Mam, koja je dobila ime po još jednoj ženi koja se spasla seksualnog ropstva u Kambodži.
Priča Ločove možda zvuči ekstremno, ali njen slučaj nije usamljen. Prema procjenama Stejt departmenta, 27 miliona ljudi su žrtve ropstva širom svijeta. Proces trgovine ljudima je međunarodni biznis vrijedan više milijardi dolara, u čiju zamku upadaju ranjivi ljudi koji su često otimani ili prevareni.
Očuh ju je silovao kad je imala nekih sedam godina. Zaprijetio je da će je ubiti ako ispriča nekome. Te godine je još jednom silovana, kada ju je stranac odvukao sa ulice. Ponovio je istu prijetnju: Ubiću te ako kažeš nekome.I ćutala je.
„Bila sam mala. Bila sam uplašena“, rekla je nježnim glasom.
„U Kambodži, mnogi očevi siluju svoje kćerke, braća siluju svoje sestre“.
Rangirana kao jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih zemalja u svijetu, Kambodža se i dalje oporavlja od brutalnog režima Crvenih kmera, koji je 1970-ih pobio i do dva miliona ljudi. Njihova meta su bili intelektualci i gradsko stanovništvo, koji su mučeni u pokušaju da se stvori u potpunosti agrarno društvo.
Ločova je jednog dana smogla snage da kaže svojoj majci za silovanja. „Udarila me. Nije mi vjerovala. Mislim da me ne voli“, rekla je.
Ločova je pobjegla od kuće, jer je, kako kaže, izgubila povjerenje u svoju porodicu. Prisjetila se jakih pljuskova i osjećaja da ne zna gdje se nalazi. „Plakala sam i plakala“, rekla je. A onda ju je našla banda. „Pet muškaraca me silovalo na ulici“, ispričala je. „Željela sam da umrem“.To bi možda i bila njena sudbina da nije naišla jedna žena i ponudila pomoć. Primila je Ločovu u svoj dom – ili je Ločova bar tako mislila. To je u stvari bio bordel. Zaključali su je u jednu sobu u podrumu i primorali da „svakog dana spavam sa velikim brojem muškaraca“, rekla je. „Nisam mogla da vidim svjetlost, samo mrak“.
Oči su joj se napunile suza. Zatim je napravila pauzu, na trenutak zatvorila oči i nastavila priču. „Ukoliko bih rekla 'ne', makro bi me udario. Rekla sam mu: 'Molim te, ubij me'“. Zatim je dodala. „Ja sam ljudsko biće. Nisam životinja. Kako su mogli to da mi urade?“
Godina su prošle dok jedan klijent nije došao u bordel i odveo je u svoj dom. Ločova je našla otvoren prozor i pobjegla, krijući se dok je nije našao jedan policajac.
„Moje tijelo je bilo u lošem stanju, užasnog mirisa“, prisjetila se. Pošto je ispričala svoju priču, policajac je stupio u kontakt sa kolegama koji se bave trafikingom. Oni su je uputili na centar koji vodi bivša robinja Somali Mam, ističe portparolka istoimene fondacije, koja ima utočišta širom Kambodže. Protiv Ločinih otmičara nije preuzeta nikakva akcija.
To je bilo prije četiri godine, kada je Ločova bila u pubertetu. U centru su je naučili da šije odjeću a krenla je i u školu. Zatim se 2010. priključila Glasovima za promjenu, ogranku fondacije koju čine bivše robinje a koje se bave izbavljivanjem drugih djevojaka iz bordela. Aktivistkinje su prodavale sapune i kondome bordelima, a kada bi ušli unutra govorili bi robinjama da uz pomoć fondacije i policije mogu da pobjegnu. Žrtve trafikiga je često trebalo ubjeđivati. Mnoge su bile više godina u tom biznisu i nisu znale kako će funkcionisati u spoljnom svijetu i kako će da se izdržavaju.Iste godine dobila je poziv da ispriča svoju priču na jednoj komercijalnoj radio-stanici u Pnom Penu. Emisija je privukla veliku pažnju, a slušaoci su zvali i prijavljivali sumnjive situacije i interesovali se za moguće kazne makroima i trafikantima. Ločova je uvidjela priliku da pomogne javnosti da razumije mutni svijet ropstva. Ove godine je pokrenula svoju emisiju, u kojoj pet dana u nedjelji razgovara sa bivšim robinjama, ali i advokatima i poslanicima.
Ističe da je posao čini „veoma srećnom“. U isto vrijeme, kaže da joj je teško da se svaki dan prisjeća života u zatočeništvu.
Snagu, međutim, crpi od drugih robinja koje su preživjele. Veza između tih žena je očigledna. Prilikom posjete Njujorku sa druge dvije bivše robinje, Sinom Van i Sopeap Taj, Lučova ih je držala za ruke i često grlila. Ove mlade žene, u farmerkama,patikama, majicama i kosom sakupljenomu rep, šale se na račune jedna drugih. Van se šali da Ločova ima toliko snage jer „jede puno“. A Ločova ismijava Tajovi jer prije fotografiše cvijeće nego solitere na Menhetnu.

Traže restorane koji služe njihovu hranu – ribu i rižu – i dive se ogromnim porcijama koje pristižu. Jedva čekaju da se vrate u Kambodžu i podijele svoja iskustva sa drugim bivšim robinjama. Jedna drugu oslovljavaju sa „sestro“.
Priča Ločove je slična pričama mnogih izbavljenih Kambodžanki, koje su bile drogirane, zatvarane u kovčege, šibane ili čak prekrivene insektima samo da bi pristale na seks.
Premda je teško iz nezavisnih izvora potvrditi njihove priče, Stejt department potvrđuje da je ropstvo u Kambodži sveprisutno.„Prodaja nevinih djevojaka nastavlja da bude ozbiljan problem u Kambodži“, navodi se u godišnjem izvještaju o trafikingu, u kome se ističe da značajan broj muškaraca iz SAD i Evrope, ali i azijskih država, putuje u Kambodžu kako bi imalo seks sa djecom.
Među lokalnim stanovništvom, seksualna želja je često podgrijana mitovima da odnos sa dje
vicom donosi sreću ili dobro zdravlje.

Hakeri, hakeri?

citat:

---

N estalo je više od 36 milijuna eura s računa klijenata 30 europskih banaka! Riječ je o vrtoglavoj sumi, koju je s računa bankovnih klijenata odnijela grupa hakera.
Vijest o krađi prvi je objavio Financial Times na svojoj internet stranici, naglašavajući da je riječ o prvom slučaju krađe koji je posebno ciljao na sigurnosne sustave koji štite klijenta tijekom korištenja internet bankarstva uz pomoć mobilnog telefona.
Kako piše taj list, hakeri su krali koristeći trojan - virus koji je u početku bio prikriven u računalima korisnika, a zatim se preselio na njihove smratphone uređaje.
Na meti hakera su prije svega bili korisnici Androida i Blackberryja. Kada je trojan zarazio oba terminala, memorizirao je sve sigurnosne šifre koje su odaslane s mobitela i iskoristio ih kako bi se uključio u online bankarstvo. Tako su hakeri pratili transakcije na računima bankovnih klijenata.
Primjerice, kada klijent želi izvesti transakciju putem interneta, prima sigurnosni broj (Tan) za određenu transakciju putem SMS poruke na mobitel. Taj se broj Tan ukucava na bankovnu internet stranicu kako bi se potvrdila operacija.
Kada se međutim na internetskoj stranici banke zahtijeva od klijenta da ukuca broj mobitela, na mobitel stiže zahtjev za osvježavanje sigurnosnih sistema, a kada klijent aktivira tu proceduru u mobitel mu se »uvuče« trojan zvan »Zeus in the mobile«... I novac mu netragom nestaje s računa.
Prema mišljenju stručnjaka iz tvrtke Guardian Analitics, specijalizirane za sigurnost internet bankarstva, riječ je o drugoj velikoj krađi izvedenoj tom metodom od početka godine.
Prevara se odnosi na 30.000 korisnika internet bankarstva u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Nizozemskoj, piše Financial Times.
Hakeri su »najsretnijim« žrtvama ukrali po 500 eura, dok je najveći pokradeni iznos bio 250.000 eura. (novilist.hr)

---

Farska Ostrva: Prvo ubistvo nakon 23 godine počinio Hrvat

Posljednje ubistvo na Farskim Ostrvima, naime, dogodilo se daleke 1988. godine.

Emigrant iz Hrvatske Milan Konovrat (32) osuđen je na Farskim Ostrvima na 14 godina zatvora zbog ubistva.

Presuda Konovratu bila je prva u ovoj državici izrečena za ubistvo nakon pune 24 godine.

Posljednje ubistvo na Farskim Ostrvima, naime, dogodilo se daleke 1988. godine.

Ubistvo se dogodilo prošle godine, a Konovrat, koji je 2009. godine emigrirao iz Hrvatske ubio je Danjala Petura Hansena (42), bivšeg muža žene s kojom je imao aferu.

Ubica je tijelo bacio s litice i nikada nije pronađeno, ali je protiv njega pronađeno dovoljno dokaza, uz ostalo i predmeti na kojima je bila krv žrtve.

Na miroljubivim Farskim Ostrvima, gdje su najčešća kršenja zakona vožnja u pijanom stanju ili tuča, imaju problem gdje smjestiti ubicu.

Naime, zatvor u ovoj državi ima svega 14 ćelija, a svakodnevno zbog tuča, vožnje u alkoholiziranom stanju i drugih manjih prekršaja budu gotovo sve zauzete.

Na Farskim Ostvrvima živi svega oko 50.000 ljudi, koji uglavnom rade u ribarskoj industriji.

(Bportal.ba)