"Pješke do Trebinja

Hadži Senad Hadžić čovjek koji je pješke išao u Mekku i prešao oko 6000 km, čovjek koji je pješke prešao od Tuzle do Ovčare ( Vukovar RH ) i odao počast za 200 nedužno ubijenih ranjenika.
Danas 29. januara 2013 u 15:00 h sa „Trga Djece u Sarajevu“ hadži Senad Hadžić krenuo je prema Trebinju na grob Srđana Aleksića da oda počast.Srđan Aleksić rođen je 1966 godine u Trebinju, a umro 27. januara 1993 godine.
Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih udaraca Srđan je pao u komu, i umro je 27. januara 1993. godine.

“Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”.

Jedan od napadača na Srđana, poginuo je tokom rata, dok su ostali osuđeni na dvadeset i osam mjeseci zatvora."

Fuad Backović Deen stao u "odbranu" oca na Facebooku"Nabije sve vas isfrustrirane i sitne duše"- Vaš pederFuad Backović Deen



Fuad Backović Deen, sin zastupnika BPS-a Zaima Backovića, koji je na današnjoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo brutalno izvrijeđao Nedžada Fazliju, zastupnika SDP-a uz psovke, stao je u "odbranu" svog oca.

Naime, isprovociran Fazlijinim izjavama da je Backović zaposlio suprugu i mlađeg sina u kompaniju "BH Telecom", a da je njegov stariji sin kvaziumjetnik, Deen je žestoko uzvratio i to putem društvene mreže Facebook.

VEZANI TEKST: Zastupnik Zaim Backović psovao Fazliji: J.... ti sve



- Ok.... Gdine Fazlija, ja vas neću vrijeđati, mada da sam bio prisutan tamo, bio bih gori od oca pa sigurno jedno 1.000 puta više... Čestitam, jer ste konačno izmigoljili i uspjeli iznervirati čovjeka kojeg je jakoooo teško dovesti do psovke, eto makar nešto od vas... Neka se srami stranka i ljudi koje vi predstavljate. Što se tiče vas vs Zaim Backović, ne da nikada nećete biti ravni jednom Zaimu po obrazovanju i heritage već ni sportske rezultate koje ima taj čovjek zajedno sa bratom Enverom su za vas nedostižni i naučna fantastika! )) - napisao je Deeen.

Nadalje je nastavio u još "otvorenijem" stilu.

- Što se tiče pominjanja mene, to vam je oprošteno, jer razlika između mene i vas je u tome što ja o vama uopšte ne razmišljam i da nije extremno loših sportskih rezultata u vašoj "sportskoj karijeri" ne bih nikada ni znao da postojite... ( Iskoristit ću ovu priliku da i ja sa zadovoljstvom opsujem te poručim sljedeće : Nabije sve vas neostvarene, isfrustrirane i maliciozne sitne duše VAŠ dežurni peder Deen po sred vaše "nevine" guze, sve redom koliko god vas ima!!! A finim ljudima se od srca izvinjavam na rječniku...- ispalio je Deen.

Zašto tone Najveći?


Jedan dan u životu Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika. Proglašen tako sam od sebe, NBP sebe zove još i Poeta. Ni Rijeka Neretva s kojom ga porede u besmislenom autofeljtonu u biltenu SDA, ne može ga oprati
Piše: Ahmed Burić
6.45 Iz kreveta ustaje Najveći Bošnjački Pjesnik (u daljem tekstu: NBP). Iz daljine bi moglo izgledati da krupan čovjek sjedi, ali ne NBP, on stoji postojano. Još uvijek ne zna u kojoj se od svojih kuća probudio – sarajevskoj, goraždanskoj, tešanjskoj… On iz postelje ne ustaje nego skače i jutarnju toaletu obavlja temeljito i energično, poput kakvog pješadijskog vodnika prve klase. Što, objektivno, i jeste njegov estetski i etički nivo.
Kao da je to, ta njegova jutarnja toaleta, najvažnija od svih mogućih važnih stvari u ovom nesređenom dijelu Sunčeva sistema, i kao da će odmah nakon nje, te njegove valjano obav ljene jutarnje toalete, krenuti sveopće preustrojstvo planetarnih gibanja, odnosa i sila. Zašto, ni zbog čega drugog, u saobraćanju s ljudima, svoja osjećanja, misli i rečenice više ne umotava u svilene maramice društvenih obzira i običaja nego ih izručuje gole, onakve kakve su se u mozgu zgodile drito u brk, pred sugovornikovo lice. Poslije njega, ustaju njegovi ukućani: ne zovu ga imenom, “mužu” “oče”, “babo”, nego “Najveći Bošnjački Pjesniče”. Supruzi, književnoj savjetnici i impresariju dozvoljeno je da ga u određenim slučajevima zove Poeta. NBP nakratko je zadovoljan. Svi u njegovoj okolini shvaćaju njegovu veličinu.
7.15 Ovo je dan krupnih odluka. NBP misli. I konačno zna: danas će NBP svima reći sve u brk. Dosta je prešućivao i trpio udarce: zar nije sramota da je on, takva veličina, kad bi ostao bez novaca, morao ići direktno kod Alije Izetbegovića da mu da pare “na ruke?” Zar se mu nije posvetio neke od svojih najsjajnijih stihova (“ima l’ iko da mu nije valj’o naš predsjednik Aljo, da ga nije pogledao krivo, da mu nije dao srce živo?” ).
8.30 NBP baca se na posao. Objavit će privatnu prepisku s urednikom najutjecajnijih sedmičnih novina. Kako je tome “novinarskom i ljudskom smeću” palo na pamet da objavi intervju s drugim pjesnikom, koji trenutno živi u Kanadi, jednim književnim minorusom i jebivjetrom, kojeg je NBP nazvao “četničkim bratom” i javno rekao da bi kad bi Karadžićevci stigli u grad, ono malo đubre Simić bio jedini kojeg će poštedjeti. NBP ne vidi problem u tome što pjesnik, čiju glavu dovodi u pitanje, nije bio veliki prijatelj s Radovanom K., dok je Poeta to bio. Uostalom, NBP nema veze s tim što po svijetu rade članovi njegove obitelji, ali Goran Simić mora imati veze sa svojim bratom, četničkim generalom Novicom. NBP se pita kako to da Simiću za sve četiri godine rata dlaka s glave nije falila? I mudro, kako samo NBP sam sebi odgovara, kaže: ”Da mu je zaista bilo teško ubili bi ga.” Kao što su ubili njega, NBP-a. Nakratko je zadovoljan činjenicom da je njegova patnja najveća. Patos Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika.
10.15. NBP sjedi na klozetskoj šolji dok mu nogice vise. Ustaje, kida dlačice iz nosa. Gleda se u ogledalo, ostalo mu je toliko objektivnosti da zna da je to što vidi – jezivo. Ali, baš svima treba odgovoriti. Svoj toj novinarsko književnoj sitneži od senada avdića i radević maja, slavka šantića i seja fetahatahagića (koji je mrtav, i takav ne da živjeti NBP-u), durakovićki i šagolja, burića, jasmina imamovića, bašićki, horozovića, hajdarevića, stojića, ivankovića, šehića i inih, vinih i nevinih, javnih djelatnika , koji su gomila pajaca, lutaka i figurica, spletene i zgužvane, bačene na tle uz dvostruki gradski kontejner. NBP ne sjeća se divnih dana i druženja sa pravim, velikim ljudima kakvi su: Radovan K., da, baš taj, ili Slobodan Praljak, njegov Bobiša, duša koja ga je najbolje razumjela. “Njih su dva sada u Haagu”, pomisli. “Bože druže li se i sjećaju li se zajedničkog prijatelja?. A Emir, taj nemirni neimar Nemanja, koliko ga je i kako samo on razumio? I kako onda da on, NBP, razumije i čita tu sitnež, tu umjetničku i novinarsku nedonoščad? Najveći Bošnjački Pjesnik će zaboraviti kako je novinar, kojeg danas naziva “đubretom”, sve sudove u umjetničkom svijetu preuzimao direktno od njega, NBP-a, i izvrijeđao veliki broj ljudi samo za njegov račun. Račun Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika. Koji zaboravlja i kako je i jednog drugog Slobodana, Miloševića, kad se pojavio, nazivao “velikim golgeterom”. On je Najveći Bošnjački Pjesnik i zato što posjeduje fantastičnu moć (samo)zaborava.
12. 05 NBP konačno zna da je u pravu kad je htio tužiti žiri književne nagrade “Meša Selimović”. Ko su oni da njegovu, treći put prepričanu autobiografiju, ne nagrade? Pa već je sračunao da tih 7000 maraka pripada njemu. Otkud onda da to pripadne nekom tamo šehiću koji piše o vlastitom, besmislenom ratnom iskustvu? Najvećem Bošnjačkom Pjesniku pada na pamet još jedna genijalna ideja: tužit će i Nobelov Komitet! Ko su te švedske budale koje ne prepoznaju da su jedine prave ruke u koje njihova nagrada treba doći, upravo njegove. Rukice Poete koje se u čuđenju šire i dižu ka nebu.
14.00 Vrijeme je ručku. Supruga poziva najvećeg NBP-a da opere rukice i dođe za stol. Ali, on ne može prekinuti magični trenutak stvaranja. Upravo mu je na pamet došla genijalna misao da napiše pismo antologičaru iz Zagreba, koji je svoju antologiju nazvao prema njegovoj pjesmi. To je sve u redu, ali šta će u antologiji pjesme drugih pjesnika, tih nikogovića, nepismenjakovića, netalenata? Ta antologija je trebala biti pregled njegovog rada, a ne kupusara sastavljena od švrljanja raznoraznih budala.
17.00 Najveći Bošnjački Pjesnik shvaća da pored njega postoji Drugi Najveći Pjesnik, Pessoa našeg vremena, i da samo u njemu može naći sugovornika, nekoga ko potpuno razumije Njegovu Veličinu. Ali, samo dok taj mali Pessoa ne pokuša dohvatiti njegovo mjesto. Jer, vrh postoji samo zbog njega. Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika. Uvečer će ga pozvati i njih dvojica će zajedno uživati u vlastitoj veličini. Najveći Bošnjački Pjesnik će zaboraviti kako je govorio da su durakovićke i vešovići geniji, i da šehić uspostavlja novi model u pisanju poezije. Postoje samo njih dva, Prvi i Drugi Najveći Bošnjački Pjesnik.
19. i 30. NBP gleda dnevnik televizije, čiji jezik naziva ustaškim. Vrpolji se i ljuti, jer protiv njega je, na djelu ustaško-četnička zavjera. U kojoj učestvuju baš svi. Ali, taj um ne bi bio um Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika kad mu na pamet ne bi pala velika stvar. Na svom sljedećem nastupu u Kamernom teatru govoriće o – sebi. “A o čččeeemmmu bih ja Naaaajveći Bošnjački Pjesnik bbbbooo…lje mooogggao govoriti nego o sebi?” – pita se on. On neće čitati ono što pišu drugi, do njega neće doći ingeniozna pjesma “Uspavanka za o.” mlade kolegice Dijale Hasanbegović o tome kako žene ne rađaju djecu jer ih ne žele više davati u rat. On je vlasnik patnje, on je mjera, sud i svjedok. Jer, on je Najveći Bošnjački Pjesnik.
22.40. Vrijeme je za spavanje. Najveći Bošnjački Pjesnik će prije počinka provjeriti jesu li svi ispunili svoje obaveze prema njemu: je li Bekto iz Goražda uplatio plaću, je li Akademija poslala svoje novce, jesu li iz biltena SDA sve uredno platili, jesu li tešanjski izvori još uvijek stabilni, da li je beogradsko (četničko?) pozorište uplatilo svoje, da li je (ustaški?) zagrebački izdavač izmirio svoje obaveze. Još malo i brzo će san, valja još provjeriti je li knjiga Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika najprodavanija, ili opet novinarska đubrad i njihovi pomagači rade o glavi njemu i tiražu njegovih djela.
23.10. Na postelji uzdiše Najveći Bošnjački Pjesnik. Mi ne znamo kako je njemu teško, i nikada to i ne možemo znati. Prema vlastitom priznanju po mračnim hodnicima vlastite otupjele duše nailazi mučnina, a poslije toga dolazi okus čistog, apstraktnog sažaljenja. Koje mu stiže tačno pred san, na jednu od nekoliko adresa koje ima. Stečenih u progonu, ignoriranju i zaboravu njegovog djela. Ipak, sretan može sklopiti oči. Svima je rekao sve što je imao, i svi su protiv njega, a on je Najveći Bošnjački Pjesnik.
O kojoj možda najbolje govori njegova veličina. Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika. Sad konačno može s mirom započeti pisati šestiu verziju svojim memoara i već zadovoljno trlja ruke zbog genijalnog naslova:”Zašto tone Najveći?”
Pjesniku na pamet pada i naravoučenije. Jedan je indijski pjesnik davno zapisao: “što se majmun više penje, to više pokazuje stražnjicu”.
Radiosarajevo.ba

Autonomija je potrošena kategorija: Vojvodina mora biti republika!

Vojvodina je ostala jednino neriješeno pitanje od svih dijelova bivše Jugoslavije, rekao je Odžić

Aleksadar Odžić, lider Vojvođanske partije koja stoji iz postavljanja plakata '' Vojvodina Republika – Sloboda za Vojvodinu'', što su proteklog vikenda osvanuli na više mjesta u Novom Sadu, najavio je odlučnu borbu te stranke kako biVojvodina dobila status republike unutar Srbije.

Ovaj nekadašnji funkcioner Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) svjestan je da Vojvođani za svoje stavove ''nemaju sugovornika u Beogradu'', ali od svog cilja, ipak, neće odustati. Najavljuje i nove akcije.

Kaže da rješenje vidi samo u stvaranju republike Vojvodine koja će biti u sastavu složene države Srbije.

''To vidimo kao rješenje gdje bi u jednom ravnopravnom statusu i dogovoru ova zemlja konačno došla do nekih normalnih zaključaka i prosperiteta u budućnosti. Vojvodina je ostala jednino neriješeno pitanje od svih dijelova bivše Jugoslavije. To pitanje se mora riješiti. Svi su izvukli dovoljno pouka iz onog što se dešavalo na Balkanu'', istakao je on.

Ovakve stavove podržava i Vojvođanski klub na čelu sa Đorđem Subotićem, vojvođanska intelektualna zajednica u kojoj, uz ostale, dominira dr. Janja Beč Neumann, kao i značajan dio tamošnje javnosti.

''Plakati ''Vojvodina Republika – Sloboda za Vojvodinu'' su samo reakcija našeg članstva, simpatizera i dobrog dijela vojvođanske javnosti na događaji unazad nekoliko nedjelja i mjeseci. Moram da kažem da je situacija prilično zabrinjavajuća iz razloga što vidimo sve učestalije napade na administraciju u Vojvodini, na vojvođanski politički i ekonomski subjektivitet. S druge strane, imamo našu pokrajinsku vladu, administraciju koja je u nekoj defanzivi iz samo njima znanih razloga. Stiče se utisak kao da nisu bili spremni da se odupru svemu onome što rade centralne vlasti iz Beograda'', rekao je Odžić za Agenciju Anadolija.

Najavljuje da će insistirati na tome da Vojvodina bude republika.

''Moramo razdvojiti političku borbu od suštine. Suština je u tome da mi, kao i većina stranaka s ovih prostora, ali i stranaka nacionalnih zajednica, težimo ka vrlo jasnim elementima. To su sudska, zakonodavna i izvršna vlast u Vojvodini, te vojvođanska imovina i vojvođanski prihodi. Mi kao partija smatramo da je to jedino moguće ostvariti kroz republiku. Nešto nalik staroj Jugoslaviji. Tada ne bi mogao niko, ma odakle bio, pa i iz Beograda, da prodaje vojvođansku zemlju, naftnu industriju, da gasi Razvojnu banku Vojvodine, da prodaje poljoprivredne kombinate, a da ne pita vlasti ili vojvođansku administraciju... Mi to vidimo kroz republiku, federalizaciju Srbije'', smatra Odžić, nadajući se da su političari u Beogradu ''naučili nešto u posljednjih 20 godina''.

Podsjetio je na Slobodana Miloševića i njegovu jogurt-revoluciju kojom je, kao i u slučaju Kosova, i Vojvodini oduzeta stvarna autonomija. Otimačina od Vojvodine, kako ističe, nastavljena je i u vrijeme bivšeg predsjednika Vojislava Koštunice.

Da li Vojvodina može imati sudbinu Kosova?
Odžić priznaje da su srbijanski ekstremisti koji traže potpuno ukidanje Vojvodine osokoljeni novim vlastima koje im ''na jedno oko zažmure na neke njihove akcije''. No, vjeruje da je to ''kratkog daha''.

''Mi smo svjesni da nemamo sagovornike u Beogradu. Ja to stalno govorim. Ne možete od onih koji su vam oduzeli sve da očekujete da će vam vratiti nešto. Prema tome, i dalje smatramo da je jedino moguće rješenje da se kroz demokratski dijalog, dakle, mirnim putem, dođe do rješenja. Smatramo da su vojvođanski parlament i naša Banovina prava adresa. Moramo doći u situaciju da autohtone vojvođanske stranke i stranke nacionalnih zajednica imaju većinu u tom Parlamentu Vojvodine.

Pokazalo se da je autonomija, ovakva kakva jeste, potrošena kategorija i da se može tumačiti na ovaj ili onaj način. Nemamo zaštitu vojvođanske administracije'', konstatirao je Odžić.

Najavio je da će u martu biti održana Izborna skupština Vojvođanske partije na kojoj će biti ozvaničen program koji će ''definirati naša zalaganja za republiku Vojvodinu u sastavu složene države Srbije''.

''Vojvodina će po prvi put u svojoj historiji dobiti vojvođanske republikance koji se beskompromisno boriti za sva prava koja su oduzeta Vojvodini. Nećemo dozvoliti 1988. godinu i jogurt-revoluciju. Okolnosti u okruženju su drugačije u odnosu na ono što je bilo tada'', poručuje Odžić.

Srbizacija Vojvodine
Nadalje, Odžić ukazuje na još neke zabrinjavajuće, ali i znakovite tendencije u Vojvodini.

''Moram kazati da smo mi sada izloženi jednoj ćirilizaciji i srbizaciji Vojvodine. To se sada na svakom mjestu vidi. U Novom Sadu se, primjerice, sada mijenjaju i display koji pokazuju relacije. Mi do sada nismo obraćali pažnju na to da li je taj display na ćirilici ili latinici. Ali, kada neko to promijeni na ćirilicu, vidite koliko to stvara problema. Mi moramo biti razumni. Mi moramo da mirnim putem dođemo do onog što Vojvodini i pripada'', zaključuje Odžić.

(Bportal.ba)

OBRAČUN SA vladom trišičem
Ekskluzivni snimak Dodikovih prijetnji direktoru BNTV: J***** ti mater, imam dvije godine!
B. A. 31/01/2013 20:21:00
VIDEO / Milorad Dodik / RSE

audio zapis

http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/128411-Ekskluzivni-snimak-Dodikovih-prijetnji-direktoru-BNTV-mater-imam-dvije-godine.html

BANJA LUKA - Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prije nekoliko mjeseci, na najvulgarniji način, izvrijeđao je direktora BN televizije Vladu Trišića, zbog vijesti koju je ta televizija prenijela.

Dodik: Ma j***m ti mater!

Trišić: Pa dobro, takav način komunikacije nema smisla, zaista.

Dodik: Šta nema smisla?! Snim'me, p**** ti materina, pa me pusti u Dnevnik. Jebaću ti majku, je l' ti jasno! Do sad' sam te poštovao, mislio sam da treba bit' korektan. Jebaću ti mater, imam dvije godine, jebaću ti majku! Zdravo!

Ovo je, prema tvrdnjama Trišića samo jedan u nizu uvredljivih razgovora koje je prvi čovjek Srpske uputio novinarima i urednicima ove televizije.

Prema riječima direktora Vlade Trišića, povod za napade na njih je prenošenje vijesti koje se ne dopadaju Miloradu Dodiku.

- BN televizija je samo prenijela vijest koju su objavili i drugi mediji (Tanjug, Kurir, B92...) o imovini Milorada Dodika. Pozvali smo ga za izjavu i sve to emitovali u Dnevniku. Sutradan je uslijedio poziv sa salvom uvreda i prijetnji - ispričao je za Kurir Trišić.

Milorad Dodik kaže za Kurir da je odnos koji ima prema ljudima po onoj narodnoj: "svakom po zasluzi", pa tako i sa novinarima te televizije.

- Nismo u ljubavi, ako na to mislite. To jeste mala šala, ali nisam nikada nikoga vrijeđao. To što neko zloupotrebljava svoju profesiju govori samo o njima. A laži su da sam bilo kome slao poresku. Kako ja to mogu?! Ja sam predsjednik, a ne direktor poreske uprave. Zakoni se u RS poštuju, pa ako su radili po zakonu ne znam zašto bi bilo ko strahovao - rekao je Dodik.

Dodik poslao inspektore na TV BN

Juče je, kako navode u BN televiziji, Dodik u njihovu medijsku kuću poslao i inspektore.
- Poreska uprava Republike Srpske koju direktno preko svog pulena, direktorice Zore Vidović, kontroliše lično Milorad Dodik, po ekspresnom nalogu upućena je u BN Televiziju. Datum naloga datira od 30.01.2013, a poreska kontrola već danas, oko 11 sati, ušla je u prostorije BN Televizije - kažu u ovoj televiziji.

Dodik verbalno napao novinarku

Milorad Dodik na konferenciji za novinare u Banjaluci, u junu ove godine, verbalno je napao novinarku agencije Beta i poručio joj da više ne ulazi u palatu Predsjednika RS 

Zelembaći kao problematični a vidi ove komunjare




TURSKA

Napad izveo militantni komunista Ecevit Sanli

B. A. 01/02/2013 18:52:00
đ

ANKARA - Bombaš samoubojica koji je izveo današnji teroristički napad na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Ankari je Ecevit Sanli, član zabranjene militantne komunističke partije Pokret narodnog oslobođenja (DHKP-C), saznaje agencija Anadolija (AA). Sanli je izveo napad plastičnim eksplozivom C-4.

Inače, Sanli je uhapšen 1997. godine zbog napada na zgradu Policijske uprave Istanbul i vojnog kompleksa Harbiye. Učesnik je i niza štrajkova glađu u zatvorima koji su se nerijetko završavali i smrću zatvorenika tokom 2000. godine.

Tada je odsluživao kaznu u zatvoru Umraniye. Zbog narušenog zdravlja pušten je 2002. godine na uvjetnu slobodu. Bolovao je od bolesti Wernicke Korsakoff.

Turski ministar unutrašnjih poslova Muammer Guler izjavio je na poprištu današnjeg terorističkog napada bombaša samoubojice, ispred Ambasade SAD u Ankari da je u 13:14 sati po lokalnom vremenu u stražarnicu na ulazu za personal došla osoba za koju se sumnja da je bombaš samoubojica.

„Za vrijeme spomenutog događaja na licu mjesta su se nalazila tri zaštitara. Dva u stražarnici, a jedan ispred nje. Zaštitar Mustafa Akarsu (47) smrtno je stradao zajedno sa bombašem samoubojicom“, rekao je Guler i dodao da su druga dva zaštitara lakše ranjena i medicinski zbrinuta.

Ističući da je otkriveno da je napadač bio muškarac, Guler je dodao da je urađena i analiza otisaka prstiju, te utvrđeno da se radi o pripadniku zabranjene ljevičarske organizacije. 

Dobio poklon iz Australije: Đak-pješak iz Goražda sada je đak-biciklista

Sretan je što postoje ljudi koji su pokazali humanost i želju da mu pomognu.

Petnaestogodišnji Sanid Ramović iz sela Pacjani kod Goražda, koji već osam godina svaki dan pješke pređe deset kilometara kako bi došao do škole i vratio se kući, postao je pravi mali heroj nakon što je agencija Anadolija (AA) objavila priču o jednom od rijetkih đaka-pješaka u srcu Evrope.

Ovaj hrabri dječak, kojeg ni zima ni opasnosti na putu ne sprječavaju u nakani da se obrazuje i pomogne svojim roditeljima, obradovan je ovih dana poklonima koje je dobio iz Bosne i Hercegovine, ali i drugih krajeva svijeta.

Svi koji su se javili kazali su kako, bar djelimično, Sanidu žele olakšati đačke dane i podržati ga u želji da, uprkos neimaštini i udaljenosti škole, nastavi sa školovanjem.

Iz Centra savremenih inicijativa u Sydneyu (Australija) Sanid je na poklon dobio bicikl "mountain-bike“ sa kacigom. Sandra Paurević iz Teslića poslala je đaku-pješaku, koji će od sada biti đak-biciklista, kompletnu zimsku odjeću. I novinari agencije Anadolija učestvovali su u ovoj maloj akciji pomoći tako što su Sanidu i njegovoj porodici uručili novčani dar.

"Nikada prije nisam imao bicikl, nakon vaše priče sam ga dobio i veoma mi je drago zbog toga“, rekao je Sanid nakon što mu je ekipa Anadolije uručila poklone koje je dobio iz BiH i Australije. Sretan je što postoje ljudi koji su pokazali humanost i želju da mu pomognu.

"Zahvaljujem se svim ljudima koji su mi pružili pomoć, od čovjeka koji je poslao sredstva za bicikl iz Australije, kao i ženi koja je poslala odjeću iz Teslića. Od sada pa nadalje vozit ću bicikl“, oduševljeno je rekao Sanid.

Ovaj uporni i vrijedni dječak nema mnogo želja. Jedna mu je da kad završi školu dobije dobar posao, a druga da njegov otac, demobilisani borac Hajro, dobije traktor kako bi mu radovi na njivi bili olakšani.

"Prije svega želio bih da me neko, ko može, stipendira i da mom ocu kupi neku mašinu“, poručio je Sanid.

Njegov otac Hajro prije rata je radio u jednoj firmi u Sarajevu, a nakon rata bavi se poljoprivredom i stočarstvom. Kaže, teško se živi, ali nema predaje.

"Ja se prije svega zahvaljujem agenciji Anadolija koja je napravila priču o mom sinu nakon čega su uslijedili pokloni, ali i ostalim ljudima koji su pomogli mom djetetu“, rekao je Hajro Ramović.

Podsjetimo, Sanid je osnovnu školu završio pješačeći kroz šume i kroz potpuno nenaseljene krajeve. Snijeg, kiša i hladnoća nisu ga omele u namjeri da se školuje i da se jednog dana zaposli.

Sada je učenik Srednje mašinske škole u Goraždu i ne žali se što svakodnevno mora prepješačiti kilometre, ali mu nedostaju drugovi sa kojima bi išao u školu.

Najveći problem mu je vraćanje iz škole kada je druga smjena jer prolazi nenaseljenim i šumovitim područjem.

Sanidova skromna želja je da završi srednju školu, a o fakultetu i ne razmišlja. Kaže, rado bi se i dalje školovao, ali se brine da ocu neće imati ko pomoći.

(Bportal.ba/AA)

Hadžija Senad Hadžić uspješno prepješačio 300 kilometara i stigao u Trebinje


Danas, 3. februara 2013. godine oko 11 sati hadžija Senad Hadžić je ušao u Trebinje.
Hadžija Senad Hadžić prepješačio je oko 300 kilometara da bi posjetio grob Srđana Aleksića u Trebinju.

„Želio sam posjetiti grob Srđana Aleksića koji je izgubio život braneći svog sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića ratne 1993. Ovdje u našoj državi suživot je neminovan i to trebamo izgrađivati. Takođe, želio sam vidjeti i Aleksićevog oca Radeta,“ kazao je Hadžić.

Rade Aleksić, Srđanov otac izjavio je da je lijepo vidjeti da mladost u BiH nije izgubila osjećaj za prave ljudske vrijednosti.

„Sa jedne strane ja sam tužan ,jer me svi ovi događaji podsjećaju na Srđana, a sa druge strane, jako sam sretan, jer vidjeti da jedan mladić, Srđanov vršnjak, čini ovako nešto sigurno uliva nadu da današnja mladost nije izgubila osjećaj za prave ljudske vrijednosti“, kazao je Rade Aleksić.

Nikolić: Balkan ne može bez Srbije, ali ni Srbija ne može bez Turske

Nas mnogo toga povezuje: narod, običaji, tradicija, jezik...

Zaista nema Balkana bez Srbije, ali i Srbija ne može sve da uradi na Balkanu bez Turske, rekao je danas predsjednik Srbije Tomislav Nikolić na sastanku tursko-srbijanskog poslovnog vijeća u Istanbulu, izvještava reporter agencije Anadolija.

Predsjednik Srbije je istakao da su ''vijekovi iza nas''.

''Istina je da su, uglavnom, bili u sukobima, ali hajde da saberemo od 1389. pa do prestanka sukoba koliko je bilo, pa da sada toliko provedemo u razvoju dobrih odnosa, jer nas mnogo toga povezuje. Narod, običaji, tradicija, jezik, mnogo našeg naroda koji danas živi u Turskoj, mnogo našeg naroda koji se za vrijeme ljetnjih odmora preseli u Tursku, pa se vrati, izvanredni odnosi između rukovodstava Srbije i Turske. Uzalud bi bilo da privrednici sarađuju ako se ne razumiju vlasti. A mi se sad izvanredno razumijemo'', kazao je Nikolić, prenio je reporter AA.

Dodao je kako je predsjednik Turske Abdulah Gul na sinoćnjoj večeri poručio da će lično da primi svakog privrednika koji želi ulagati u Tursku, te da ga ohrabri da ulaže u Srbiju.

''Turska ima skoro sve. Nešto je dao Bog, nešto ste izgradili sami. Mi imamo mnogo toga, ali nam treba pomoć da to izgradimo. Nama ne treba pomoć koju nećemo da vratimo. Vi uložite, mi ćemo da zapošljavamo svoje ljude, a vi ostvarite profit i zaradu. Srbija je usvojila evropsko zakonodavstvo, Srbija treba da otkloni nekoliko smetnji za investitore iz inostranstva. Uglavnom su birokratske, te kriminal, i onda će sve biti potpuno jasno između nas. Mi smo zemlje između Istoka i Zapada. O nas se otimaju i Istok i Zapad. Naš put je put u Evropsku uniju (EU), ali mi moram živjeti i dok ne dođe do toga'', objasnio je Nikolić.

(Bportal.ba/AA)

Odlican clanak, Tuzlarije svaka cast.

Bezobrazluk i primitivizam ničim nisu ograničeni
Pas rata kao ključni svjedok
Piše: Sinan Alić



Nakon što je propala teorija nekog vještaka iz Beograda kako je projektil na Kapiju doletio iz pravca Majevice, a ne Ozrena, sada se pojavio novi „ekspert“ koji tvrdi da nije bilo nikakve granate, nego je riječ o eksplozivu postvljenom na lokalitet Kapije.

Baš kada sam pomislio da će svi Srbi od Gacka do Bijeljine, od Foče, preko Višegrada do Zvornika, od Pala i Han Pijeska, preko Milića i Vlasenice pa sve do Banjaluke i Prijedora krenuti masovno na adresu Televizije Republike Srpske kako bi se na licu mjesto uvjerili na kakve su podvale spremni Bošnjaci, ništa od toga. Zatajila srpska sloga u najtežim trenucima po generala Novaka Đukića koji u Foči robija pravosnažnih 25 godina zbog granatiranja tuzlanske Kapije kada je ubijen 71 mladi čovjek, a više od stotinu teško i lakše ranjeno.

Žali se pozivar vaskolikog srpstva, Siniša Mihailović, kako niko nije došao da pregleda 5 kilograma i 250 grama dokumentacije koju je sakupio izvjesni Jugoslav Petrušić. Eno je negdje u ladicama Televizije Republike Srpske. Šta će tamo, za boga miloga? Kako to da Davidović svoje početnike nije naučio da je prava adresa za ispravljanje eventualnih sudskih greški isti onaj sud koji je, kako to tvrdi loša kopija Riste Đoge, osudio ni krivog ni dužnog generala Đukića.

Dokumentacija koja to potkrepljuje trebala je biti ponuđena Đukićevom timu odbrane ili Tužilaštvu BiH. Samo te dvije adrese, po jasno preciziranoj zakonskoj proceduri, mogu tražiti obnavljanje postupka.
Ne vjerujem da to u RTRS-u nisu znali. Zbog hajcanja javnosti, procijenili su, bolje je te papire nosati od Foče do Banjaluke i onako na kamari pokazati gledaocima. Zbog toga je Siniša Mihailović zapucao u Foču kako bi gledaocima Republike Srpske ponudio ekkluzivnu priču o još jednoj podvali Bošnjaka.

Kleknuo Mihailović kraj 5 kilograma i 250 grama papira i pozvao vaskoliko srpstvo da navrate u Televiziju Republike Srpske i uvjere se u nevinost generala Đukića. I, ako su u mogućnosti, da uplate koju marku. Kada je procijenjeno da srpstvo ne reaguje adekvatno u dnevnik je pozvan sam autor da nastavi ranije započetu priču i da gledaocima kaže kako je i on uvjeren da general nevin ćami u fočanskom zatvoru.

Potrošeni su minuti, a da gledocima ni jednog trenutka nije ostavljen prostor za neko drugačije mišljenje. Ekspert lešinar direktno proziva mladog oca koji je na Kapiji izgubio dvoipogodišnjeg sinčića što ga je držao u naručju. Čudi se taj Komad Budale zašto taj čovjek, a još i novinar ćuti, zašto se ne oglasi. A šta treba da kaže? Kako je donio 65 kilograma eksploziva, podmetnuo ga pod automobil, a onda sa desetak metara udaljenosti, sa sinčićem u naručju, čekao da vidi „vatromet“!!!

Kako čovjek da reaguje nakon svih bljuvotina kojima nas zasu Televizija Republike Srpske? Kako ostati priseban na činjenicu da se javni servis upotrebljava za prozivanje žrtava? Kako se uzdržati pred „ekspertnim nalazima“ bjelosvjetskog hohštaplera? Šta i kako kazati kada vam taj „ekspert“ za eksploziv, balistiku, forenziku, patologiju saspe gomilu „argumenata“ o nevinosti generala Novaka Đukića i podmetanjima Bošnjaka.

Nakon što je propala teorije nekog vještaka iz Beograda kako je projektil na Kapiju doletio iz pravca Majevice, a ne Ozrena, sada se pojavio novi „ekspert“ koji tvrdi da nije bilo nikakve granate nego je riječ o eksplozivu postavljenom na lokalitet Kapije. Naravno takva „ekspertiza“ je očekivana nakon svojevremenog tvrđenja Milorada Dodika da postoje saznanja da su mrtva tijela na Kapiju dovezena iz Živinica. Zajedničko za obje ove teorije je samo jedno – po svaku cijenu, ne birajući sredstva, negirati svaki zločin počinjen u srpsko ime. Praktična primjene ratnih stavova laktaškog vožda: -Treba granatirati Zagreb, ali to javno ne treba kazati.

Kako reagovati na činjenicu da javni servis Televizije Republike Srpske kao vjerodostojnog eksperta prihvata čovjeka koji pripada onoj skupni ljudi koji se označavaju kao psi rata? Jer gdje god je bilo krvi i smrti tu je bio Jugoslav Petrušić. Kada se govori zločinima 10 diverzantskog odreda u Srebrenici tu je Jugoslav; Kada se govori o zločinima na Kosovu i tu je on; Kada se govori o pripremi atentata na Slobodana Miloševića opet je on tu; Kada se u zemlju unose specijalne puške u saradnji sa pripadnicima Službe bezbjednosti Srbije, nemoguće je zaobići Jugoslava; Kao što ga je nemoguće zaobići i u priči o srpskim dobrovoljacima u Zairu.

Ovaj samozvani „ekspert“ raskrinkava podvale tužilaštva, suda i koga sve ne. Prosto čovjek da ne vjeruje kako je sud tako lako nasjeo na ekspertize vještaka okićenih i doktorskim titulama. To da je riječ o terorističkom činu, a ne o zločinu ovaj pas rata zaljučuje po netaknutom apartu za kokice koji je bio nekih 15-tak metara od centra eksplozije. Ne zna ili neće da zna da je desetak mladih svojim tijelima zaštitilo aparat, pa i momka koji je zarađivao prodajući kokice.

Brigu u „svojim“ zločincima treba voditi. Kurvanski je uživati u plodovima njhovog ruduljubivog „djelovanja“, a njih prepusti na milost i nemilost pravosudnim institucijama. Pogotvo ako su one bosanskohercegovačke. I uvijek okrenute protiv Srba.

I zato ih što prije treba ukinuti!