Dobar onaj jebivjetar s rajfom na glav
Autor teksta, Sinan Alić

Ne znam šta je, ali u zadnje vrijeme u snu mi se pojavljuje svakojaga bagra od koje mi se na javi gadi. Sanjam tako neki dan k’o ja se našao u nekom restoranu. Vidim za jednim stolom sjedi Milorad Dodik, a društvo mu pravi njegova plavojka Željka Cvijanović. U neko doba prilazi im novinar Siniša Mihailović. Čujem da razgovaraju, a ja uključim diktafon.

Siniša: O, Predsjedniče, kako ste?

Mile: Evo me, Siniša, dobro je. Tek sad stig’o da doručkujem. Pridruži nam se.

Siniša: Nije to dobro, predsjedniče, valja paziti na zdravlje

Mile: Ne daju mi mira. Čim ustanem iz kreveta nešto moram demantovati, objašnjavati...

Siniša: Jeste li vidjeli kako ispravljamo nepravdu za generala Đukića. U Federaciji se digla i kuka i motika. Vrište na sav glas.

Mile: Fala ti, bože, da ste i vi jednom došli tobe. Vidiš, Siniša, da je Srpska u pitanju. I meni podmeću nekakav kriminal, a ciljaju Srpsku.

Željka: Jesi li vidio, Siniša, i one naše izrode. Otišli u Beograd da kleveću šefa. Sramota neviđena.

Siniša: Sramota, sramota... Valja nam skontati kako ćemo ih odrati.

Mile: Oderite ih bez milosti. Sve odreda. Reci mi gdje, bogati, nađoste onu budaletinu?

Siniša: Koju budaletinu?

Mile: Ma onog jebivjetra s rajfom na glavi. Dobar je bio. Izgleda zajeban neki tip.

Siniša: A, Jugoslava Petrušića. Preporučili nam iz Beograda. Jest, predsjedniče, otkačen, ali drobi li drobi. I izgleda uvjerljivo. Samo pokazuje fotose, skice... I ja mislim, predsjedniće, da Đukić stvarno džaba robija.

Mile: Pusti Đukića, u pitanju je Srpska. Došlo je vrijeme da sranja koja su neki naši pravili revidiramo. Ne treba se bojati i kazati – to je laž. Bošnjaci podmeću. Uživaju u ulozi žrtve. Kakve su prve reakcije na emisije?

Siniša: U Federaciji žestoke. Naši legli na priču. Bojim se kako će reagovati RAK.

Mile: j*** te RAK, Siniša. Samo nastavite. Dok vi dođete na red mi ćemo tamo imati svog direktora, znaš da sad mi dolazimo na red za tu funkciju.

Siniša: Znam, ali može se otegnuti.

Mile: Pa šta ako se otegne.

Siniša: Odvaliće nam neku kaznu sto posto.

Mile: Pa šta ti je, bolan. Eto ti prilike da ponovo zakukaš na sav glas kako je i RAK selektivan, kažnjava samo srpske medije. Jebi ga, ako nešto i odvale imate valjda para da platite. Bitno je da se postigne cilj, pa šta košta da košta. Srpska nema cijene.

Siniša: Slažem se, predsjedniče, a kada je riječ o parama to je Davidovićeva briga.

Mile: Ne boj se, Siniša, ofarban je on od glave do pete. Zna četa šta treba uraditi. Na kraju, ako baš zagusti tu sam, ne bježim. Sve za Srpsku!

Siniša: Uspjeli smo u posljednjih desetak dana napraviti tri priče o Kapiji. Sve se svodi na negiranje odgovornosti Đukića. Sada, vidjeli ste, guramo treću varijantu – teroristički čin, podmetnuti eksploziv. Bošnjaci podmetnuli.

Mile: I ja sam to govorio kad je general osuđen. Čak sam rekao da su leševi dovezeni iz mrtvačnice u Živinicama. Ko ih jebe, nek se bave sami sobom. Za Srpsku sam sve spreman učiniti. I lagati ako treba.

Siniša: Čudi me da niko nije navratio do nas na televiziju da pogleda dokumentaciju koju smo dobili od Petrušića.

Mile: Srpska posla, burazeru. A đe, bolan, nađoste onoliko papirologije?

Siniša: Mi to zbog kamera, predsjedniče, da izgleda uvjerljivije. Samo se polovina odnosi na dokumente i analize ostalo je čist papir.

Mile: Nemojte se na tome zaustavljati. Gurajte i dalje. Danas jedan ekspert, sutra drugi. Vidiš da vas Ćurguz dobro prati. Probudi, Siniša, i ostale, Đukića, na primjer. A kad završite sa Kapijom nastavite sa Markalama i tako redom. Srpska je u pitanju.

Siniša: Guraćemo, predsjedniče, ali ja se ipak bojim RAK-a



Mile: Ti opet o RAK-u. j*** te on. Pusti ih nek’ rade svoj pos’o ti radi svoj. Vidiš šta je sve radim zbog Srpske i vidiš šta mi sve poturaju. Možete li naći nekog Bošnjaka koji će posumnjati u sudsku verziju Kapije.

Siniša: Nama se na televiziju javio jedan doktor iz Tuzle i kaže da im je naređeno da tog dana produže rad na klinici. Sve je bilo namješteno. Znali su da će biti eksplozija.

Mile: Eto vidiš to je dobro. Uklapa se u bošnjačku sumanutost da su spremni žrtvovati svoje ljude i to podvaliti nama. Ja o tome stalno trubim nekim strancima, ali neće da čuju.

Siniša: Jeste dobro je, ali neće čovjek pred kamere.

Mile: Znaš da lova vrti gdje burgija neće. Ponudite nešto. Znaš i sam koliko sam para dao onom Karganoviću i on sada sve dovodi u sumnju što je u vezi sa Srebrenicom.

Siniša: Znam, bio je kod mene u emisiji, ponudili bi i mi, ali teško je sa lovom. Sve mora biti transparentno.

Mile: Vidjeću to ja sa Davidovićem, da nađemo nekog našeg od povjerenja i koji ima love pa da sve to ide preko njega. A mogli ste uključiti i onog našeg eksperta Dževada Galijaševića. On će doći u emisiju badava.

Siniša: Probaćemo, a šta ono bi sa BN televizijom i Vladom Trišićem.

Mile: Ništa, moj Siniša, mislio Vlado da se može sa mnom zajebavat. Poslao sam ga u tri p**** materine. Slomiću mu kosti. Vidjet će šuga jedna ko je Dodik. Nisam ja u pitanju, u pitanju je Srpska. Za nju sam spreman sve učiniti. Sve, moj Siniša. Moram ići, čekaju me neki pederi iz Njemačke. Hajde zdravo!

Siniša: Doviđenja predsjedniće. I čuvajte se pedera.

Turisti ostali šokirani u jahorinskom hotelu "Bistrica"
Pjevale se četničke pjesme i veličao pokolj u Srebrenici


Redakciji "Dnevnog avaza" obratio se naš stalni čitalac (ime i prezime poznati redakciji) kazavši kako je proteklog vikenda sa prijateljima boravio na skijanju na Jahorini. U utorak uvečer, nakon večere u hotelu „Bistrica“ doživio je, kako kaže, neugodnosti koje nije očekivao.



- Bio sam u društvu s poznanicima iz Banje Luke. Nakon večere odsjeli smo malo uz ugodan razgovor kada je orkestar počeo svirati. U jednom trenutku vokalni solista je počeo pjevati četničke i nacionalističke pjesme. Mislili smo da će to biti jedna ili dvije pjesme po nečijoj narudžbi, ali očito je to bio cjelovečernji repertoar. Pjevalo se o Radovanu Karadžiću, pokolju u Srebrenici, napadu na Goražde i Sarajevo...Atmosfera je postala mučna. I prijateljima iz Banje Luke je bilo neprijatno. Nisam znao kako da se ponašam, da napustim objekat ili da ostanem. Šokiran sam. Turizam očito ne stanuje u „Bistrici“. Tamo su izgleda ljudi koji su zalutali u vremenu i prostoru - kaže naš sagovornik. 

Prijedlog ministra Lagumdžije Radončić zamjenik guvernera u EBRD-u?

Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija predložio je ministra sigurnosti Fahrudina Radončića na mjesto zamjenika guvrenera ispred naše zemlje u Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD).

Poziciju guvernera ispred BiH pri EBRD-u obnaša Lagumdžija, dok je njegov zamjenik do 22. novembra bio tadašnji ministar odbrane Muhamed Ibrahimović iz SDA. Obzirom da je rekonstrukcijom Vijeća ministara 22. novembra prošle godine BiH dobila tri nova državna ministra, Lagumdžija je na mjesto smijenjenog Ibrahimovića predložio Radončića.
 

Grčka će svojim novcem izgraditi džamiju u Atini


Zamjenik ministra vanjskih poslova Grčke Konstanstinos Ciaras izjavio je kako će ta zemlja iz svojih budžetskih sredstava u Atini izgraditi džamiju.

Kako je izjavio Ciaras, džamija će biti izgrađena s ciljem "pružanja vjerskih sloboda građanima te zemlje".

Ponude za izgradnju džamije pristizale su iz brojnih muslimanskih zemalja, pa, između ostalog, i Turske.

Međutim, Vlada Grčke odbila je te ponude te će bogomolju za svoje građane izgraditi iz budžetskih sredstava.

Ciaris je istakao kako su ispunjeni svi pravni i tehnički preduvjeti za izgradnju džamije u Atini.

"Mi želimo našim građanima, kao i turistima, osigurati mjesto za molitvu. Odluka o izgradnji džamije izglasana je u Parlamentu Grčke glasovima većine poslanika. U saradnji sa gradskim službenicima iz Atine, osigurali smo sve tehničke i pravne preduvjete za izgradnju bogomolje", kazao je Ciaris.

Džamija će biti smještena u atinskom naselju Elaiona, na mjestu stare vojne pomorske baze. Zgrada će biti obnovljena i prilagođena za potreba vjernika. Njen kapacitet iznosit će 350 mjesta, a zbog "uklapanja u okolinu" neće biti munare.

Ciaris je dodao da će objektom upravljati pet osoba koje će imenovati država, a od toga samo dvojica će biti muslimani.

Džamija će biti u državnom vlasništvu, a imama će postavljati direktno Ministarstvo obrazovanja Grčke.

(Agencija Anadolija)

Svaki drugi građanin Srbije posjeduje oružje


Suprotno pacifističkim porukama i kampanjama organizacija diljem svijeta, građani brojnih zemalja, pa onih na Balkanu, i dalje posjeduju velike količine oružja.

Opsežnim istraživanjem došlo se do saznanja da je Srbija jedna od najnaoružanijih zemalja u svijetu, odmah poslije Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Naime, prema posljednjim statističkim podacima Instituta za međunarodne i razvojne studije iz Ženeve (IIDS), od zemalja Zapadnog Balkana Srbija je prva prema broju vatrenog oružja u privatnom vlasništvu po glavi stanovnika.

Naime, u Srbiji je na 100 stanovnika registrirano približno 58 komada vatrenog oružja, što znači da više od pola stanovnika te zemlje posjeduje vantreno oružje. Tačnije, svaki drugi građanin Srbije posjeduje vatreno oružje. Srbija je druga na svjetskom nivou, odmah poslije Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Na primjer, zvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije za 2011. godinu ukazuju da je više od pola miliona građana registriralo čak 1.189.522 komada oružja. Od toga je 1.144.863 u privatnom vlasništvu, a 44.659 pištolja i pušaka vodi se na 3.304 firme i agencije za osiguranje. Brojka ilegalnog naoružanja, kako se pretpostavlja, veća je najmanje tri do četiri puta.

Generalni sekretar Centra za sigurnosne studije BiH Denis Hadžović je za agenciju Anadolija kazao da Srbiji postoji izražena kultura posjedovanja vatrenog oružja.

"U Srbiji je, malo više nego u BiH i Hrvatskoj, prisutna kultura čuvanja naoružanja kod stanovnika. Tradicionalno Srbija i Crna Gora imaju tu kulturu posjedovanja oružja koja se temelji na vjerovanju da je dobro imati lično naoružanje u kućama. Ono se koristi za slavlja. Nažalost, to oružje se upotrebljavalo u sukobima na Balkanu u prošlosti, kao i u obračunu s kriminalaca”, istakao je Hadžović.

Poslije Srbije, slijedi Makedonija. Tamo je, prema studiji IIDS-a, na 100 stanovnika zabilježeno oko 24 komada vatrenog oružja, što znači da svaki četvrti građanin Makedonije posjeduje vatreno oružje.

Odmah poslije Makedonije je Crna Gora, gdje na 100 stanovnika otpada približno 23 komada vatrenog oružja u privatnom vlasništvu. Crnogorce slijede Hrvati gdje je na 100 stanovnika zabilježeno nešto više od 21 komad vantrenog oružja.

Na samom začelju i prema broju vatrenog oružja po glavi stanovnika su Bosna i Hercegovina i Albanija. No, sumnja se kako u tim državama postoje i ogromne količine naoružanja koje nisu registrirane.

Naime, prema istraživanju IIDS-a iz Ženeve, u BiH je na 100 stanovnika zabilježeno malo više od 17 komada vatrenog oružja. To znači da svaki šesti stanovnik ove zemlje posjeduje oružje u svome vlasništvu.

Hadžović ističe da je posjedovanje vatrenog oružja, prije svega, najveća prijetnja po unutrašnju sigurnost i stabilnost same zemlje.

"Količina naoružanja predstavlja prijetnju po unutrašnju sigurnost svake zemlje, pa i u BiH, gdje smo svakodnevno svjedoci upotrebe nelegalnog vatrenog oružja i bombi, što značajno utječe na sigurnost i percepciju sigurnosti u zemlji", smatra Hadžović.

Istraživanje UNDP-a i UNICEF-a iz 2009. i 2010. godine pokazalo je da je došlo do rastućeg trenda posjedovanja oružja u BiH, što je dovelo i do rasta broja ubistava za 46 posto, samoubistava za 32 posto, te oružanih pljački za 28 posto.

Prema ovom istraživanju, najmanje naoružana nacija u jugoistočnoj Evropi je Albanija, gdje na 100 stanovnika otpada oko devet komada vatrenog oružja. Prema tome, u toj zemlji, svaki jedanaesti stanovnik posjeduje vatreno oružje.

Imajući u vidu činjenicu da u prosjeku u Evropi na sto stanovnika dođe 11 cijevi, jasno je da su skoro sve zemlje Balkana iznad evropskoj prosjeka.

Međutim, Hadžović smatra da posjedovanje vatrenog oružja ne može imati velike posljedice na podizanje međudržavnih tenzija i mogućih konflikata.

“Količina oružja nema neke reperkusije na odnose između zemalja Balkana. Svjesni smo da se ratovi više ne vode ličnim naoružanjem koje je u posjedu građana. Sva istraživanja govore da međudržavni sukobi na Balkanu više nisu mogući. Istraživanja koja smo mi provodili govore da su najveći razlozi posjedovanja oružja kod građana nepovjerenje i lična sigurnost i zaštita porodice i imovine”, tvrdi Hadžović.

-Grčka, Slovenija i Turska-

Od zemalja iz šireg regiona, najviše oružja u privatnom vlasništvu nalazi se u Grčkoj gdje je na 100 stanovnika zabilježeno oko 23 komada vatrenog oružja, a slijede Slovenija sa 14, Turska 13, Slovačka osam i Bugarska sa šest komada vatrenog oružja na 100 stanovnika.

-Amerikanci imaju najviše oružja-

Posmatrano na svjetskom nivou, najnaoružanija nacija su SAD, gdje je na 100 stanovnika registrirano čak 89 komada vatrenog oružja.

Poslije SAD-a slijedi Srbija sa 58, Jemen 55, Švicarska 45, Kipar 36, Saudijska Arabija 35, Irak 34 i Finska sa 32 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika. Također, od 20 najviše naoružanih nacija u svijetu, njih 10, su evropske, što znači da je Evropa najnaoružaniji kontinent, posmatrano po glavi stanovnika u svijetu.

(Agencija Anadolija)

Saznati istinu o bosnjackoj djeci odvedenoj u Srbiju

citat:

---

Udruženje "Žena - žrtva rata" i Udruženje "Višegrad 92" apelira na institucije u BiH da pomognu "da bi se doznala istina o nestaloj bosanskoj djeci koja se nalaze u Srbiji.

U saopćenju za javnost dva udruženja traže da se u tu potragu uključi Tužilaštvo BiH, Ministarstvo pravde BiH i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, jer  „ je ovdje riječ o bh. građanima nad kojima se već 20 godina provodi tortura diskriminacije i delegitimizacije“.

- Kao što nismo odustali od traženja naših nestalih koji su mučki ubijeni, tako nećemo odustati ni od potrage za bošnjačkom djecom koja su nasilu odvedena u Srbiju gdje im je promijenjen identitet i oduzeto pravo na istinu o sebi, svojim roditeljima i svom porijeklu - ističu predsjednice udruženja "Žena-žrtva rata" Bakira Hasečić i "Višegrad 92" Hedija Kasapović.

Iz tih udruženja navode da su, „nakon što su im roditelji pobijeni, bošnjačka djeca iz mahom pograničnih mjesta, prisilno odvođena u Srbiju i tamo pokrštavana, odvođena u sirotišta, a kasnije udomljavana u hraniteljske porodice“.

- Tačan broj djece nije poznat, ali postoje tragovi koje će ova udruženja slijediti i nadalje istraživati da bismo došli do najdetaljnije slike o tim stravičnim posljedicama rata - navode iz tih udruženja.

Udruženja "Žena-žrtva rata" i Udruženje "Višegrad 92" u saopćenju ističu da su se „od prvog dana uključili u istragu i prikupili dovoljno dokaza o pokrštavanju bošnjačke djece i promjeni njihovog identiteta“.

- Kompletan predmet proslijeđen je 2011. godine Tužilaštvu BiH. Međutim, nikakvo očitovanje dosad od njih nismo dobili.

Zahvaljujemo Helsinškom komitetu Srbije i direktorici Sonji Biserko koja se svrsishodno uključila u taj postupak. Aktivisti Helsinškog komiteta uspjeli su doći do određenih korisnih saznanja o tom delikatnom problemu.

Biserko ukazuje da su institucije u Srbiji  zatvorene u pogledu pomoći onima koji tragaju za sudbinom nestale ratne siročadi i da će ovo biti kompliciran, ali ne i nemoguć istraživački proces - navode iz Udruženje "Žena - žrtva rata" i Udruženje "Višegrad 92".

---

Iseljavanje i doseljavanje u Hrvatsku

citat:

---

Prema podacima DZS-a, u prošloj godini u Hrvatsku su se iz inozemstva doselile 8.534 osobe, a 12.699 osoba odselilo se u inozemstvo. Od ukupnog broja doseljenih u Hrvatsku 43 posto osoba doselilo se iz BiH, a najviše odseljenih osoba otišlo je u BiH (31,7 posto), Srbiju (26 posto), dok je ostatak otišao u prekomorske zemlje i Europsku uniju.

U ukupnom broju odseljenih vodi najrazvijeniji dio Hrvatske - Grad Zagreb, slijede ga Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska, te Sisačko-moslavačka i Vukovarsko-srijemska županija, a najmanje se ljudi iseljava iz Ličko-senjske, Krapinsko-zagorske i Međimurske županije.

Prema podacima Instituta za migracije i narodnosti, od 1991. do 2005. Hrvatsku je napustilo 147.252 građana u dobi od 30 do 45 godina. Na 'zapad' odlaze mladi, visokoobrazovani, nezaposleni i razočarani.

Gdje sve ima Hrvata i njihovih potomaka

Prema procjenama, danas oko 300.000 Hrvata i njihove djece živi u Njemačkoj, u Švicarskoj ih je 80.000, Švedskoj i ostalim skandinavskim državama 45.000, a u Austriji 120.000. Smatra se da u Italiji živi 60.000 Hrvata, pa čak i na Islandu živi desetak hrvatskih obitelji, dok u Sloveniji živi više od 60.000 Hrvata.

Značajan broj hrvatskih iseljenika (oko 120 tisuća Hrvata i njihovih potomaka) živi u Čileu, u Argentini oko 350 tisuća te u Australiji i Novom Zelandu otprilike 300 tisuća, a neke procjene govore kako u SAD-u danas ima gotovo tri milijuna Hrvata i njihovih potomaka, čak i u četvrtom koljenu.

---

Suđenje za zločine u Bratuncu: U školskoj sali su ljude ubijali drškom krampe, neke su klali


Kazao je da su i njega i njegovog sina tukli u školi u Bratuncu, ali da su još više udarani na Palama, gdje su odvezeni iz Bratunca.

Na suđenju krvniku Savi Babiću, optuženom za zločine počinjene u Bratuncu, svjedok optužbe ispričao je da je izvršen napad na području sela Hranča i kako je s drugim muškarcima bio zatvoren u školu, gdje je bio svjedok svirepim ubistvima i maltretiranjima ispod svage granice humanosti.

Svjedok Vahid Salkić iz sela Cerovac, mjesna zajednica Hranča kazao je da je u maju 1992. godine izvršen napad na to područje i da je mnogo muškaraca ubijeno.

Prema njegovom iskazu, oni koji su se krili u šumi treći dan su pozvani da se predaju kako bi bili odvezeni u Kladanj, ili će, kako im je rečeno, biti ubijeni.

- Kad su nas skupili, bilo nas je 50- 60, svi iz Hranče. Odvezli nas pred školu. Kod vrata pred salu stavili su Redžu Arifovića i Redžu Sulejmanovića i pobili ih. Drugo jutro se devet ljudi ugušilo u ćošku zbog nedostatka zraka. Tu noć su zapucali i razbili su prozore u sali, pa samo dobili zraka - kazao je Salkić.

On je opisao kako su ljudi premlaćivani na smrt drvenim palicama, a neki poklani.

- U sali su ubijani drškom od krampe, poneki se zakolje. U hangar su bacali mrtve. Vidio sam kad zakolje, krv se vidi... Tjerali su nas da pjevamo pjesmu ''Od Topole''. Vodu i hranu nismo imali.

Kazao je da su i njega i njegovog sina tukli u školi u Bratuncu, ali da su još više udarani na Palama, gdje su odvezeni iz Bratunca.

Tužilaštvo tereti Babića da je u maju 1992. godine, kao komandir Vojne policije pri Vojsci Republike Srpske (VRS) u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u školu “Vuk Karadžić” u Bratuncu.

Oko 400 zatvorenih civila, kako stoji u optužnici, je ubijeno

Svakodnevno su bili premlaćivani i mučeni, ubijeni ili su umrli zbog uvjeta u školi.

Svjedok je naveo da optuženog Savu Babića poznaje od prije rata kao načelnika Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP).

Nastavak suđenja zakazan je za 18. februar, saopćio je BIRN- Justice Report.

Zvanični podaci pokazuju da u Srbiji ima 15% naoružanaj u odnosu na stanovništvo.A podaci o ilegalnom oružju za sad još ne postoji,da bi se moglo o tom raspravljati.

[Edited by bracko on 12-02-2013 at 08:36 GMT]

Na novim dokumentima vaša slika će biti u boji, cijena lične karte 18KM, vozačke 60KM

Agencija za identifikacione dokumente evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) sutra će u produkciju pustiti novu aplikaciju za biometrijske lične karte koja će se testirati u realnim uslovima dok je sistem u produkciji, što podrazumijeva završnu fazu testiranja sistema, prenosi Fena.

Uvođenje biometrijskih ličnih karata predstavlja jednu od faza poboljšanja i unapređenja sigurnosti sistema ličnih dokumenata, što je obaveza koju je BiH preuzela prilikom pregovora za bezvizni režim sa Evropskom unijom.

Završna faza će trajati do početka izdavanja biometrijskih ličnih karata 1. marta, ali se prekidi u radu sistema očekuju samo u prvoj sedmici.

IDDEEA će na raspolaganje staviti sve tehničke i ljudske kapacitete kako bi se testiranje što manje osjetilo na lokacijama organa za izdavanje ličnih dokumenata (MUP- ova), a eventualni prekidi u radu što prije sanirali.

Nove lične karte će, za razliku od postojećih, biti kvalitetnije izrade, imaće bolju zaštitu i imaće sliku u boji. Cijena nove lične karte BiH biti viša za 80 odsto od postojeće, odnosno 18 konvertibilnih maraka.

Nove vozačke dozvole u Bosni i Hercegovini također će se izdavati od 1. marta 2013 godine, a cijena će im biti 60 KM.