Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
camac Nivo: Forumski doajen Unknown artist
Registriran(a): 11-05-2011 Lokacija: Desert roads Odgovori: 5224 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Opijali se teènošæu za šoferšajbnu: Popili tri litra, završili u komi
Grupa mladih popila je tri litra teènost za šoferšajbne, koju su miješali sa sokom od jagoda.
Bugarski ljekari bore se za živote šestoro mladiæa i djevojaka koji su na jednoj zabavi u selu Padeš kod Blagoevgrada konzumirali teènost za pranje šoferšajbni, misleæi da piju domaæu rakiju.
Toksikolog bolnice “Pirogov” u Sofiji Miroslava Petkova izjavila je da je njihovo zdravstveno stanje veoma teško i da su im životi u opasnosti, prenosi Srna.
Grupa mladih popila je tri litra teènost za šoferšajbne, koju su miješali sa sokom od jagoda.
Zabava je održana u ponedjeljak, 11. februara, ali su mladi zatražili pomoæ tek juèe, nakon što je “obièni mamurluk” prerastao u vrtoglavicu, nesvjesticu i povraæanje, a zatim i u komu.
Ljekari navode da æe za njihove živote kljuèno biti narednih 48 èasova, buduæi da su im u znatnoj mjeri ošteæene funkcije mozga, bubrega, jetre i ostalih vitalnih organa.
(Bportal.ba)
|
13-02-2013 at 13:05 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
arnie Nivo: Forumski doajen I'm coming in peace now
Registriran(a): 12-02-2011 Lokacija: Zulu time zone Odgovori: 4391 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Zloèini na Pandurici: Sutra izricanje presude u predmetu “Slobodan Grujiæ”
Grujiæa, nekadašnjeg pripadnika zloèinaèke jedinice “Baljkovica” VRS-a, Tužilaštvo BiH tereti da je 10. maja 1992. godine, zajedno s još nekoliko osoba, uèestvovao u zarobljavanju i ubistvu 10 civila bošnjaèke nacionalnosti na podruèju opæine Zvornik.
Ocijenivši optužnicu neosnovanom, djavolova Odbrana je tvrdila da optuženi nije kriv, te zatražila da bude osloboðen.
Sud BiH æe presudu izreæi u èetvrtak, 14. februara, javio je danas BIRN-Justice Report.
U optužnici se navodi da su posmrtni ostaci tih 10 civila ekshumirani 1997. iz grobnice Pandurica, a strijeljanje je preživio samo jedan civil, koji je svjedoèio na suðenju.
“Ležao sam licem prema zemlji, vezan. Zatvorio sam oèi i prestao da dišem, praveæi se da sam mrtav. Jedan mi je prišao i stavio prste na vrat da mjeri puls. Otišao je na put i rekao: Živ je, idi ga ubij. Ja sam se onda uspio skotrljati niz padinu”, kazao je svjedok opisujuæi strijeljanje.
Tokom suðenja, koje je trajalo oko 10 mjeseci, saslušano je ukupno 15 svjedoka i dva vještaka.
Optuženi Grujiæ se branio sa slobode, a suðenje mu je poèelo 4. aprila prošle godine.
Poèetkom maja 1992. godine poèeo je napad na zvornièka sela. Iz sela Potoèani, svjedok A je zajedno sa ocem i komšijom krenuo prema Kalesiji, koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH).
Na lokalitetu Zmajevca zarobili su ih srpski vojnici i, u koloni sa ukupno 14 civila, odveli do mjesta Pandurica.
“Oko 500 metara od Pandurice, prišao je nepoznat srpski vojnik i rekao: ‘Nigdje ih dalje ne vodite.’ Vojnik je stao iza naših leða i ispalio rafal po nama. Ja sam se bacio ispod puta i znam da su i drugi poèeli bježati. Èuo sam da neko govori: ‘Rasporedi se u strijelce, ne daj da pobjegnu’”, isprièao je svjedok.
Nakon što se pravio da je mrtav, svjedok se skotrljao niz padinu i uspio doæi do jednog kanala, u kojem je bila voda.
On je rekao da je tada èuo kako ga srpski vojnici traže i pucaju.
Iz kanala svjedok je izašao i sakrio se za jedan grm, da bi sutra uspio otiæi do Kalesije.
Svjedok nije vidio da li je optuženi Grujiæ pucao u zarobljenike, ali tvrdi da je bio meðu sprskim vojnicima koji su pratili njega i još 13 civila.
Miloš Grujiæ, stric optuženog, isprièao je kako je 10. maja 1992. kod sela Baljkovica vidio zarobljene Bošnjake, meðu kojima je prepoznao svoje komšije.
“Ne mogu njihovih imena da se dobro sjetim, ali meðu njima su bili muškarci, žene i djeca, svi civili. Ležali su potrbuške, sa svezanim rukama na leðima”, kazao je Miloš Grujiæ.
Svjedoci Paša Memiševiæ, Šaæir Ahmetoviæ i Mehmedalija Mumiæ rekli su da im je svjedok koji je preživio strijeljanje isprièao da je optuženi Grujiæ bio u grupi ljudi koja je uèestvovala u ubistvu njihovih najbližih, meðu kojima je bilo i maloljetno dijete.
Ahmetoviæ je kazao da je meðu ubijenima bio njegov brat Alija, njegova supruga i maloljetni sin Ramo.
Do danas, rekao je svjedok, nisu uspjeli pronaæi posmrtne ostatke bratove supruge i djeteta.
Vedo Tuco, vještak sudske medicine, kazao je da je osam osoba identifikovano, dok je kod nekih utvrðeno da su stradale od strijelnih ozljeda.
Na suðenju je ispitano i nekoliko djavolovih svjedoka koji su iskaz dali u korist odbrane.
Oni su govorili o ranjavanju i ubistvu nekoliko srpskih civila, ustvrdivši da im nije poznato da su Bošnjaci ubijeni u Pandurici.
Svjedoci Miladin Gavriæ i Lazar Jovanoviæ lagali su kada je selo Baljkovica napadnuto 9. maja 1992. godine, da je ubijeno pet i ranjeno 10 ljudi srpske nacionalnosti.
Za zarobljene Bošnjake koji su isti dan strijeljani na Panduricama, djavolov svjedok Rebiæ je rekao da nije èuo.
On je kazao da tog dana nije èuo nikakvu pucnjavu iz pravca Pandurice.
Vještak sudske medicine Radenko Vukoviæ, iznio je nalaz i mišljenje saèinjen na osnovu dokumentacije o posmrtnim ostacima naðenim u masovnoj grobnici na lokalitetu Pandurica.
Vještak je rekao kako u postojeæoj dokumentaciji nema detaljnih opisa strijelnih rana.
“Za sve povrede na posmrtnim ostacima ne može se tvrditi da su nastale dejstvom projektila iz ruènog vatrenog oružja”, kazao je vještak Vukoviæ, dodavši da neki prelomi na posmrtnim ostacima nisu karakteristièni za strijelne povrede, te da su mogli nastati prilikom transporta ili “nabijanjem vila” u tijela.
|
14-02-2013 at 06:01 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
citat: Zašto volim BiH? A koga drugog da volim?"
Edin Džeko je putem svog Facebook profila odgovorio na pitanje "Zašto volim BiH", uzevši tako uèešæe u projektu "Ponosni na domovinu" o kojem smo na našem portalu nedavno pisali.
Evo šta je Džeko odgovorio kada su ga pitali zašto voli BiH:
„Kako odgovoriti na pitanje zašto volim BiH? Najbolje bi bilo odgovoriti protupitanjem, a koga drugog da volim, ili možda kazati kako svoju zemlju ne možeš ne voljeti? Mogu biti daleko, mogu ne doæi mjesecima, ali samo jedno mi je svo vrijeme na umu - moja domovina, moje Sarajevo, moja Bosna i Hercegovina. Nigdje nisam sretniji nego u svojoj zemlji, koja je, istina puna problema, puna nepravde, puna nesloge, ali to je moja jedina domovina. Mnogi tvrde kako u BiH malo toga štima, kako se mora otiæi da bi se uspjelo, kako u ovoj zemlji nema mjesta i napretka za mlade. Možda je to i istina, ali jedno je sigurno, ljubav prema BiH ne prestaje nikada. Ni kad si hiljadama kilometara daleko, ni na drugom kontinentu, ni zbog drugih ljudi.
Veæ dugo nisam stanovnik BiH. Živio sam u Èeškoj, Njemaèkoj i sada u Engleskoj. Sve ureðene zemlje, ne može bolje i lijepo mi je. Ne žalim se, ali u tim zemljama radim, a u BiH uživam. Ne postoji ništa ljepše nego kada doðem u Sarajevo, a doèekaju me osmijesi meni dragih ljudi. Doèeka me snijeg, doèeka me sunce, doèeka me kiša. Imam osjeæaj da je sve u BiH ljepše, da sunce jaèe sija, da je snijeg bjelji, da je kiša manje mokra, da su ljudi, uprkos svim problemima koji ih tište, sretni. Nigdje u svijetu nisam vidio da se ljudi više raduju nego u BiH. Roðen sam ovdje i kakva god Bosna bila ja je volim. Sretan sam u njoj. Ne stidim je se. Stidim se onih ljudi koji su roðeni u BiH, a ne doživljavaju ovu zemlju svojom domovinom. Ja svoju ljubav prema BiH ne mogu objasniti, ne postoje rijeèi dovoljno dobre da opišem osjeæaje, ali svi oni koji se osjeæaju kao i ja znaju o èemu govorim. Nemam ni potrebe da objašnjavam zašto ja volim Bosnu i Hercegovinu. Volim je. Kako je ne bih volio.
Dok ovo pišem osjeæam se kao u školskoj klupi dok pišem pismeni sastav, nadajuæi se petici. Vratio sam se u djetinjstvo, u kojem sam sebe gradio kao liènost. Vratio sam se na igrališta u mom Sarajevu, sjetio se lica svojih prijatelja, s kojima sam i dan danas u kontaktu. Sjetio sam se svakog šuta na gol, dok sam trèkarao po betonskom igralištu, dok sam gutao šljaku na Grbavici. I svi ti osjeæaji u meni izazivaju ponos, sreæu, ushiæenje. Iako su se u to vrijeme neke stvari èinile nemoguæim i tako dalekim, sada kada se sjetim svega toga, znam da sam to mogao doživjeti samo u BiH.
Kada god imam priliku da doðem u Bosnu i Hercegovinu, ja æu je iskoristiti, jer ja sam ponosan na svoju zemlju, na svoje sugraðane, na svoje prijatelje, koji se, svako na svoj naèin bori za svoje mjesto pod suncem. A sunce u BiH je najsjajnije, i ljudi u BiH se najljepše i najiskrenije smješe. Eto, zato volim BiH. Ne zato što je ureðena, ne zato što se politièari ne mogu dogovoriti oko nebitnih stvari, a da ne pominjem bitne, ne zato što je evropska..., veæ zato što je moja i svih nas. Zato što je posebna i zato što je ne bih mijenjao ni za jednu drugu na svijetu. Kao što Mak Dizdar napisa jednom: 'Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade i posna i bosa, da prostiš, i hladna i gladna, i k tomu još, da prostiš, prkosna od sna.'
Moju zemlju bi izdvojio po ljudima koji žive u njoj, a koji su tako snalažljivi i pametni. Svi oni koji dobiju priliku da pokažu šta znaju, uspiju. BiH je zemlja inteligentnih, duhovitih, obrazovanih, pametnih i lijepih ljudi. BiH je zemlja koja u sebi nosi onaj stari vic, gdje su ljudi stvoreni za šalu, a opet zemlja u kojoj su svi nauèili raditi i ne boje se toga. BiH je zemlja koja svakim danom sve više raste, kako na sportskom planu, tako i u drugim granama. Ipak, mislim da se graðani naše zemlje moraju ponositi našim sportskim uspjesima. Nemamo svjetske prvake poput Hrvatske, Srbije ili drugih zemalja iz regiona, ali imamo veliko srce i želju da našem narodu donesemo radost, a oni to znaju cijeniti.
Sama èinjenica da sam roðen u BiH me èini ponosnim. Kao što sam veæ i napisao. Ne mogu opisati osjeæaj kada kroèim na tlo BiH. Razdragan sam, sretan sam kao malo dijete. A ponosnim me èine svi ljudi koji vole svoju zemlju, ponosan sam na sve one koji se ne boje priznati šta im znaèi BiH.
Možda æe vam se odgovor èiniti prejednostavnim, ali on je jedini iskren i istinit. Nedostaje mi bukvalno SVE. Ni manje, ni više, nego SVE. Ako želiš da uživaš, da spoznaš kako se voli jedna zemlja, onda doði u BiH. Imamo najljepše žene na svijetu, najljepše planine, najljepše i najbolje derneke. Znamo se veseliti, znamo se zezati na naš raèun, znamo se smijati, znamo voljeti, znamo ljubiti, a uz to, svi æe te doèekati nasmijani i srdaèni. Ako želiš da vidiš šta je gostoprimstvo, doði u BiH i budi svoj, jer æeš tada postati naš.
Ponosan sam na sve obiène ljude koji se trude i bore. Ponosan sam na navijaèe koji doðu na utakmicu iz dalekih krajeva svijeta samo da nas vide. Ponosan sam na sve naše sportiste, pogotvo sjedeæe odbojkaše, koji su pokazali da život za njih nije stao i koji su dali nadu svim ostalima. Ponosan sam na Teletoviæa, Æatiæa, Mujdžu, na Pjaniæa, na Spahiæa, na Luliæa, Begoviæa, Barbareza, Boliæa, Misimoviæa, ponosan na Delaliæa, Hrustemoviæa, Alibašiæa, ponosan na Bosnu, ponosan na Igokeu, Izviðaè, ponosan na sve ljude oko sebe. Ponosan na svoje roditelje, koji su smogli snage da me izvedu na pravi put.
U BiH može i mora biti bolje. U suštini, kroz godine se malo toga mijenja, na bolje ili na gore. Ja se lièno nadam da æe biti manje nezaposlenosti, manje svaða, da æe BiH biti sigurnija za život, da æe biti manje udesa i ubistava, a još više ljubavi, sreæe i zadovoljstva. Sa sportskog aspekta i svog liènog, volio bih sa svojom zemljom nastupati u buduænosti na nekom velikom takmièenju. Za mene bi to bila kruna karijere", stoji u odgovoru Edina Džeke.
|
15-02-2013 at 03:25 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
camac Nivo: Forumski doajen Unknown artist
Registriran(a): 11-05-2011 Lokacija: Desert roads Odgovori: 5224 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Veljko Bulajiæ: Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva
Emir Kusturica mi nikada nije oprostio moje stavove o agresiji na BiH i Sarajevo. On više nije sineasta; on je èovjek koji služi politici, rekao je za agenciju Anadolija Bulajiæ
Iako æe narednog mjeseca napuniti 85 godina, slavni filmski režiser Veljko Bulajiæ još uvijek mnogo radi. Roðeni Crnogorac koji je prošlog ljeta, zajedno sa Lordanom Zafranoviæem, na ''Motovun Film Festivalu'' dobio nagradu “50 godina”, kaže u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija (AA) da trenutno radi na dugometražnom dokumentarnom filmu, kao i na jednom igranom filmu.
Rijeè je, zapoèinje Bulajiæ o ''ljudskoj prièi koja se odnosi na sve ratove koji su se dogaðali na ovim prostorima''.
''Posla je puno, angažman je uvijek veliki. Posebno u današnjim uvjetima kada nema više dobro organiziranih filmskih kuæa koje su mogle biti pratnja autoru dok radi na projektu. Tako da je danas mnogo složenije i teže raditi jer ne postoji organizacija kinematografije kakva treba da postoji i kakva je nekad postojala u Bosni, Hrvatskoj, Beogradu... Radim dosta i tako æe biti stalno. Volim da radim. Rad me drži'', govori Bulajiæ za agenciju Anadolija nakon dužeg odsustva iz javnosti.
Autor ''Bitke na Neretvi'', ''Kozare'', ''Vlaka bez voznog reda'', ''Libertasa'', filma ''Skoplje 63'' otkriva za agenciju Anadolija zašto, uprkos njegovoj velikoj volji, nikada nije snimljen film ''Sarajevo'', nesuðena filmska epopeja. Skoro desetljeæe i pol otkako je završena, po mnogima, isfabricirana afera o novcu za nesuðeni filmski spektakl, Bulajiæ samo istièe da je ''propuštena velika šansa''.
''Jer, bilo je vrijeme da cijeli svijet sagleda dramu Sarajeva. U tu prièu upetljali su se mnogi, poèevši od Sacirbeya (Muhamed Šaæirbegoviæ, bivši ministar vanjskih poslova Republike BiH), do tadašnjih generala. Bilo je tu raznih interesa i tumaèenja, raznih pritisaka. Tako da sam ja poslije dugo vremena, poslije strašno mnogo uloženog truda sa ekipom i dobrim stranim partnerima, koji su htjeli da se napravi prièa o drami Sarajeva, bio sretan što sam otišao. Jer, mnoge su se negativne snage upetljale oko filma. Izgubljeno je moje strašno dragocjeno vrijeme. Želio sam da taj film poklonim Sarajevu. Uostalom, ja sam se osjeæao Sarajlijom! Bio sam u Sarajevu kao dijete, u Sarajevu sam uèio školu, živio. Nosio sam duboko u sebi taj film i te ljude u Sarajevu, u toj velikoj drami Sarajeva'', tvrdi Bulajiæ, koji živi i radi u Zagrebu.
Danas, veli, može samo da žali. Zato nam otkriva do sada nepoznate èinjenice.
''Jako mi je žao što taj film nije uraðen, ali sam vidio da je atmosfera koja je vladala u nekim politièkim krugovima Sarajeva bila apsolutno..., bila je takva da se nije mogao snimiti film. Otkrit æu Vam nešto što do sada nikome nisam kazao. Alija Izetbegoviæ je imao dobre namjere za film ''Sarajevo'' i bio je èovjek širokih pogleda. Ja sam sa njim razgovarao nekoliko puta. Vjerovao sam da æe se zbog njegovog takvog odnosa prema filmu ''Sarajevo'' i ostali slièno ponašati. Meðutim, prièe, intrige, ne znam koje sve stvari, uèinile su to da je i Izetbegoviæ, na kraju, reterirao. Nije znao što æe biti ako da podršku filmu, može li, smije li, imao je dileme... i ljudi oko njega su imali dileme. Oèekivao sam da æe kazati: ''Dajte autoru da napravi film kad je veæ došao'', objašnjava Bulajiæ u intervjuu za agenciju Anadolija.
Bulajiæ smatra da je film ''Sarajevo'' mogao biti na razini slavne ''Bitke na Neretvi'', što bi bilo izuzetno znaèajno za to da svijet i kroz film sazna punu istinu o drami koja se dešavala u BiH.
''Pazite, u Sarajevu se desila ogromna jedna ljudska drama. Ne znam grad u suvremenoj povijesti koji je tako strašno stradao od tih agresora, Jugoslavenske narodne armije (JNA), èetnika, svega što je krenulo da ga uništi. I ne samo da ga fizièki uništi, veæ da uništi njegovu tradiciju, kulturu, duh... Pa, odbrana Sarajeva, taj otpor, bila je to velika moguænost za veliki film'', kaže on.
Priznaje da se zbog negativnog iskustva nikada više ne bi vratio na temu opsade Sarajeva.
''Jer, nažalost, ni danas u Sarajevu ne postoji takva atmosfera, nema onih koji bi rekli: ''Evo, idemo praviti takav jedan film''. Bez takve podrške, slobode stvaranja, povjerenja jednih u druge, takav posao se ne može izvršiti'', uvjeren je Bulajiæ.
S otklonom od dvije decenije Bulajiæ primjeæuje da rane nanesene u užasima raspada Jugoslavije teško zarastaju.
''Primjeæujem iz dana u dan da sve teže i teže zarastaju rane, iako sam vjerovao da æe biti drugaèije. To je naš problem. Taj problem æe nas, po meni, pratiti. Mislim da se malo èini sa svih strana da se te rane zacijele. Ostaje da to riješe naša djeca, unuci, odnosno vrijeme'', istakao je Bulajiæ.
Danas se s ponosom sjeæa svojih ratnih filmova. Posebno ''Bitke na Neretvi'' i ''Kozare''.
''Drago mi je da sam radio ''Kozaru'' i ''Neretvu''. Ti filmovi su nagraðivani. Vidio ih je cijeli svijet, èak 500 miliona gledatelja. Vrlo sam ponosan na ''Neretvu''. To je svjetski film. Bio je nominiran za Oscara. Nema zemlje gdje nije prikazan, a i danas se prikazuje. Uvršten je, konaèno, meðu deset najboljih ratnih filmova u povijesti svih svjetskih kinematografija po izboru svjetskih kritièara'', govori sugovornik AA.
-Tita iskljuèio iz ''Neretve''-
Otkriva da su saradnici Josipa Broza Tita tražili da doživotni predsjednik Jugoslavije bude centralna liènost filma ''Bitka na Neretvi''. No, on tvrdi da je to uspio izbjeæi na svoj naèin.
''Imao sam razgovor sa Titom. Otvoreno sam mu rekao da ne mislim da bi trebao biti centralna liènost filma, jer æe se pomisliti da radimo film o njemu, a ne o velikoj i plemenitoj bici za ranjenike. Jer, ako se u filmu kaže da ''svi ranjenici moraju iæi sa nama'', ako Tito daje nalog da se poruši most na Neretvi... Ja sam rekao: ''Predsjednièe, to je savršeno dovoljno da se vidi da ste Vi, zaista, vrhovni komandant cijele akcije. Ali, hajmo se baviti ranjenicima i obiènim ljudima, da isprièamo njihove sudbine''. On je malo razmišljao i rekao: ''Znate, ja mislim da Vi jako dobro razmišljate i molim Vas da više ne razgovarate sa mojim savjetnicima o tome''. Dobio sam, dakle, potpuno slobodne ruke i mogu danas reæi da sam ''Neretvu'' napravio kao svoj autorski film, potpuno slobodnih ruku, bez osjeæaja politike na filmu'', sjeæa je Bulajiæ.
Iako bi mnogi oèekivali drugaèije, Bulajiæ je kritièan prema partizanskim filmovima i autorima tog žanra uopæe.
''Mogu vam reæi da je period snimanja ratnih filmova bio period snimanja strašno loših ratnih filmova. Autori su meðusobno kopirali filmove. Radio je loše veliki broj loših autora. Tada je bilo takvo vrijeme u Jugoslaviji da je najlakše bilo dobiti pare za ratni film. Svaka republika, svaka pokrajina je htjela da ima svoj film. Novci su se davali šakom i kapom, radili su kojekakvi autori. Ostaje jedna strašna serija loših partizanskih filmova. Naravno, bilo je i jako dobrih, ali je bilo i ogromna veæina naprosto negledljivih filmova'', tvrdi on.
-Nisam želio snimati ''Sutjesku''-
Zanimljivo je da je Bulajiæ, kako istièe, odbio da poslije ''Bitke na Neretvi'' režira i film ''Sutjeska'', koji je kasnije snimio Stipe Deliæ.
''Ja sam poslije ''Neretve'' mogao sve. Davano mi je sve i više sredstava nego za ''Neretvu''. Ja nisam htio da radim ''Sutjesku''. Ja sam to izbjegao, malo se i zamjerio. Ali, tadašnje bosansko rukovodstvo je da bi još bolje uèvrstilo svoje odnose sa Titom insistiralo na tome da se snimi ''Sutjeska''. I to kao velika partizanska pobjeda!? A bila je veliki partizanski poraz. Ja ne kažem, može se i na porazu snimiti veliki film, ali ne kao pobjeda. A oni su insistirali da to bude film o pobjedi. Pa su onda posebno insistirali da u tom filmu igra Richard Burton. On je tamo odigrao ulogu koja je katastrofalna. I znate šta se onda dogodilo? U ''Sutjesci'' je potrošeno više para nego u ''Neretvi'', film nije nigdje prikazan i prošao je vrlo loše. ''Sutjeska'' je klasièan primjer što biva kada se politièari upetljaju u film i kada oni poènu da diriguju kakav æe film biti'', objasnio je Bulajiæ.
-Bosna je imala dobrih filmova-
Govoreæi o današnjoj kinematografiji u zemljama bivše Jugoslavije Bulajiæ istièe da je ona ''kako kada i kako koja''
''U ovom trenutku, èini mi se, hrvatska kinematografija pravi iskorak naprijed. Bilo je dobrih filmova iz Beograda, dobrih filmova u Bosni. Ali, sada je vrijeme drugaèije. Sada se ne zna gdje poèinje film, gdje završava televizija. Vjerovatno æe se ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju neke stvari promijeniti na bolje. Poslije rasula zemlje i svega što se dogodilo, te strašne tajkunizacije u svakoj sredini, u svakom gradu, možemo biti zadovoljni da je kinematografija uopæe ostala živa'', naglasio je Bulajiæ u intervjuu za agenciju Anadolija..
-Kusturica je služio politici-
Reditelj Emir Kusturica svojevremeno je ismijao Bulajiæa u svom filmu ''Underground'', iako Bulajiæ tvrdi da je Kusturici pomagao na poèetku karijere. Pitali smo Bulajiæa kako danas gleda na kusturicinu pojavu i uèestvovanje u projektima poput izgradnje Andriægrada u Višegradu.
''Emir Kusturica više uopæe nije sineasta, nego ga treba gledati kao nekog poslovnog èovjeka, biznismena. To je izvan posla kojim se mi sineasti bavimo. Ko mu daje podršku, pod kojim uvjetima, s kim to radi i kako, ja ne znam. Ali, kao sineastu, ja ga ne vidim. On je totalno u politici, u biznisu... To je nešto drugo u odnosu na ono što je bio. On je masu toga napravio samo da bi politièki pogodovao onima koji su stajali iza njega, koji su ga promovirali... Napadao me vjerovatno zato što su moji odnosi prema Sarajevu i agresiji na BiH bili savršeno drugaèiji nego što je bio njegov odnos prema tim dogaðajima. On je služio politici...To je bio razlog što me je napadao. A ja sam njemu dao podršku i strašno utjecao da njegov debitantski film dobije i ''Zlatnog lava'' u Veneciji'', zakluèio je Bulajiæ
(Bportal.ba)
|
15-02-2013 at 11:17 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
camac Nivo: Forumski doajen Unknown artist
Registriran(a): 11-05-2011 Lokacija: Desert roads Odgovori: 5224 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Reakcije: Odgovor turskom parlamentarcu koji je uvrijedio Bošnjake
Nedavno je jedan od turskih parlamentaraca Sırrı Sakık javno prozvao više od èetiri miliona Bošnjaka u Turskoj izjavivši da Turska nije njihova domovina. Na tu izjavu je reagovao Naim Yuksel-Zvizdiæ. Naimovi roditelji su se rodili u Tuskoj, a prof. Yuksel -Zvizdiæ je potomak dvije bosanske porodice. Sa majèine strane porodice Èenan iz Mostara, a sa oèeve Zvizdiæ iz Gacka, prenosi visoko.co.ba.
Otvoreno pismo Sırrı Sakıku – parlamentarcu iz reda prokurdske partije u Turskom parlamentu - BDP (Partija mira i demokratije)
Ko su Bošnjaci ?
Proteklih dana na zasjedanju Turskog parlamenta (TBMM) u svom govoru ste se obratili Bošnjacima reèenicom sljedeæeg znaèenja: “Vi niste vlasnici ove zemlje, ima da znate svoje granice.“ Izgleda da vi ne znate ko su Bošnjaci. Doduše, da biste znali Bošnjake i njihovu kulturu, trebali bi proèitati tomove knjiga. Zato æu vam o Bošnjacima iznijeti nekoliko vrlo preciznih podataka.
Jedan dobar dio Bošnjaka èine, izmeðu ostalih, i oni ljudi koji su za vrijeme osmanskih osvajanja Jugoistoène Evrope doselili tamo iz Anadolije, i to su oni za koje danas kažemo Evlad-i Fatihan (potomci sultana Fatiha). U savremenom Bosanskom jeziku postoji više od 8 hiljada turcizama.
Bošnjaci su u vrijeme Osmanske države bili njeni najvjerniji podanici. To što je Osmanska država bila svjetska imperija ima zahvaliti, izmeðu ostalih, kako Mehmed-paši Sokoloviæu, tako i preko 20 velikih veziria kao i stotinama drugih Bošnjaka koji su obnašali znaèajne državnièke funkcije.
Od 1877-78. godine i osmansko-ruskog rata od kada smo izgubili Bosnu, pa do danas, Bošnjaci su preživjeli 9 genocida, a veliki dio Bošnjaka morao je napustiti svoju zemlju i doseliti se u Tursku. Bošnjaci su se zajedno s Turcima, kao jedan njihov dio, borili od Sarıkamıºa do Jemena, od Èanakkala do Dumlupınara. U tim borbama su dali na hiljade šehida.
Od 1923. do danas više od 4 miliona Bošnjaka koji žive kao državljani Republike Turske, dijele ponos i dostojanstvo u tome da saèinjavaju dio velike turske nacije.
Meðu Bošnjacima koji žive u Turskoj živjeli su i žive brojni pojedinci koji su doprinijeli ekonomiji, nauci, umjetnosti, sportu i kulturi naše države. Bošnjaci su bili: Sabiha Gökšen, posvojena Ataturkova kæerka i prvi ženski vojni pilot na svijetu, prof. dr. Siyami Ersek (Hersek-Hercegoviæ), doktor koji je uradio prvu transplantaciju srca i koji se smatra ocem kardiologije u Turskoj, prof. dr. Ekrem Akurgal, osnivaè arhelogije kao nauène discipline u Turskoj, Rifat Börekši Hodža, prvi muftija Ankare i veliki islamski uèenjak. Od onih koji odmah naum padaju, a da su porijeklom Bošnjaci su Ayºe Kulin, poznata spisateljica (posebno vam preporuèujem da proèitate njen roman Sevdalinka), Güneri Cıvaoğlu, novinar, Kıvanš Tatlıtuğ, Gülºen Bubikoğlu, ªebnem Ferah iz sfere umjetnosti. I brojne žive legende u sportu kao što su Hakan ªükür, Saffet Sancaklı, Hidayet Türkoğlu, Mehmet Okur porijeklom su Bošnjaci i mnogi drugi koji su predstavljali turski narod u razlièlitim disciplinama i bili njegov ponos.
Još važnije od svega navedenog je èinjenica da nijedan Bošnjak u ovoj zemlji nije osjetio bilo kakvu diskriminaciju, i uvijek se ponosio time što je turski državljanin. Niti jedan Bošnjak nikada nije pravio reklamu ili polemiku zbog svog bošnjaèkog porijekla tako da bi se to shvatilo kao neki vid separacije. Naprimjer, rahmetli majka bivšeg premijera Mesuta Yılmaza bila je Bošnjakinja. Meðutim, on to nikada nije koristio u politièke svrhe.
Hajdemo sada malo spomenuti neke od karakternih osobina Bošnjaka. Bošnjaèki mladiæi su generalno vrlo zgodni. Djevojke Bošnjakinje su vrlo lijepe. Ali kod Bošnjaka skoro da ne postoje nasljedne bolesti ili poremaæaji. Znate li zbog èega je to tako? Bošnjaci nipošto ne ulaze u brak sa bliskom rodbinom, na stranu amidžiæna, èak ni tetiæa neæe ni sluèajno pogledati u tu svrhu – kako bi kazali – ni rodbinu koja je sedam koljena daleko.
Bošnjaci ne prave razlike po spolu, èovjeka cijene zato što je èovjek. Bošnjaci svoje kæerke ne prodaju za pare. Kod Bošnjaka ne postoji otkupnina nevjeste. Kod Bošnjaka ne postoje obièaji i praksa koju ne prihvata ni jedno stoljeæe – a to su berdel (davanje kæerke i umjesto otkupnine koju porodica nema, vrsta trampe), ubijanje kæerke koja je silovana, ubistvo koje zahtijeva obièaj.
Kod Bošnjaka ne postoji krvna osveta. Smatrajuæi oprost najveæom vrlinom, danas Bošnjacima nije teško bilo da u generalnom smislu oproste Srbima koji su nad njima poèinili genocid prije samo dvije decenije, te da prihvate da se pravda zadovolji na sudovima samo nad onima koji su poèinili taj zloèin. (Sjetite se da su srbijanskom pjevaèu na Evroviziji dali maksimalne poene).
Bošnjaci nemaju tradiciju pravljenja zasjeda. Bošnjak ne udara iza leða. I sa svojim dušmaninom se hrabro i junaèki bori. Bošnjaci su tokom historije bili rame uz rame s Turcima, na stranu to što nisu izdali tursku državu, veæ su odluèno bježali od svakog postupka separacije ili odvajanja koja su uvijek moguænost da se nanese šteta narodu ili državi.
Tokom historije, Bošnjaci nikada nisu prolili krv jednog muslimana na naèin da su saraðivali sa hrišæanskim elementima ili križarskom ideologijom. Takoðer, ne postoji niti jedna bošnjaèka porodica koja je kroz historiju protjerana ili izgnana zbog krivice izdaje naroda ili države.
Bošnjaci su radini ljudi i umjetnici. Oni proizvode, žele hljeb jesti od svog rada. Danas u Istanbulu živi preko 500 hiljada Bošnjaka. Nijednog bošnjaèkog mladiæa neæete vidjeti da okupira neku ulicu ili mahalu i da pod firmom naplate parkinga provodi hajduèiju.
Bošnjaci su pošteni i èestiti ljudi. Vjerni su svojoj državi, uredno plaæaju porez na vodu, struju i ostalo i svjesni su da ako država bude jaka da æe i njihovo bogatstvo imati smisla.
Na kraju, želim reæi nešto lièno. Možda se varam, ali koliko znam, tokom historije Republike Turske, ne postoji niti jedan turski državljanin bošnjaèkog porijekla koji je uèinio neki zloèin, prekršaj ili bio suðen za nešto od èega bi se lice trebalo crveniti. To je posebna tema s kojom se Bošnjaci imaju ponositi i hvaliti.
U zakljuèku, želim kazati da mi Bošnjaci, poput Laza, Gruzijaca, Kurda, Jermena, Grka, Albanaca, Zaza, Asiraca, Èerkeza, Abaza, Židova, Pomaka i brojnih drugih naroda koje ovdje nisam nabrojao, dajemo doprinos bogatstvu kulture na ovim prostorima i da se ponosimo što smo dio velike turske nacije. Nadam se da sam makar nešto uspio kazati o tome kakvi su to Bošnjaci ljudi.
Naim YUKSEL, èlan Upravnog odbora Udruženja turskih državljanja bošnjaèkog porijekla iz Karamursela
(Prijevod sa turskog: Sedad Bešlija i Nedžad Jahiæ)
(Bportal.ba)
|
16-02-2013 at 09:22 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
camac Nivo: Forumski doajen Unknown artist
Registriran(a): 11-05-2011 Lokacija: Desert roads Odgovori: 5224 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Srbija je izgubila Kosovo i kapitulirala još 1999.
Potpuno je pogrešan naèin na koji vlast, bježeæi od istine pred svojim narodom, pokušava da najavi rješenje kosovskog problema, izjavio je danas predsjednik Liberalno demokratske partije (LDP) Èedomir Jovanoviæ i dodao da su politièari od istine bježali godinama i da smo zato i stigli do ove taèke nacionalnog propadanja.
"Neæe biti srpskih institucija na Kosovu jer je Srbija 1999. godine, kada su je vodili politièari koji su sada na vlasti, nakon rata sa cijelim svijetom kapitulirala i izgubila pravo da Kosovom upravlja", naveo je Jovanoviæ u pisanoj izjavi.
To mogu da budu, dodao je, institucije u èijem radu æe Srbi zajedno uèestovavati sa Albancima, sliène onima iz Hrvatske ili južno od Ibra.
Jovanoviæ je napomenuo da je ono što danas radi vladajuæa koalicija repriza Miloševiæeve politike koji je ratove u bivšoj Jugoslaviji završio kapitulirajuæi na meðunarodnim mirovnim konferencijama ili pod bombama.
"Beograd i Priština ne treba da se dogovore zbog dobijanja datuma pregovora sa EU, nego da bi konaèno jedna generacija u ovoj zemlji cio život proživjela u miru, bez straha od novog konflikta. Ako se to ne dogodi, Srbi i Albanci æe ostati u vjeèitom neprijateljstvu", upozorio je Jovanoviæ.
|
17-02-2013 at 08:26 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 31
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Ado13, AZIL OPSTANAK, ckome, Disa, Golf_V_R32, koso_oki, maja001, Malenich, Mawi_Edin_Tz_, nepoznat, opiumxxx, sadika, Salai, seka1985, stickman, zazza
|
FORUM : Politika : Izvodi iz stampe |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|