Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Narodni heroj Edie Windsor
Piše: Aleksandar Hemon za Radiosarajevo.ba
Dobrim dijelom prošlog vijeka, homoseksualnost u bilo kojem obliku bio je u najboljem sluèaju tretiran kao bolest, a u najgorem kao perverzna degeneracija. Edith Edie Windsor je tada bila mlada i tegobno kontaminirana opšteprihvaæenom pretpostavkom da se jedini ispravni vidovi ljubavi i seksa obavljaju na prostoru izmeðu mužjaka i ženke. Imala je nekoliko mladiæa ali joj, meðutim, nikako nisu išli. Krenula je na psihoterapiju u nadi da æe se tako ispraviti, da æe je lijeènik od homosekualnosti izlijeèiti i izvesti na pravi put ka zdravom heteroseksualnom braku, prirodno pogodnom za razmnožavanje i heklanje. Nije joj, meðutim ni terapija išla—uprkos njenim i terapeutskim naporima, privlaènost prema ženama je bila nenadjebiva.
Diplomirala je, preselila se u New York i dobila posao u IBM-u, izlazila je, uzaludno, sa mladiæima. A onda joj se jednog dana smuèilo, te je nazvala prijateljicu i pitala je da li zna gdje izlaze lezbijke. Prijateljica joj je preporuèila nekoliko mjesta u Greenwich Village-u i Edie je poèela da se okuplja, što bi se reklo, sa lezbijkama.
Takve je lokale nekad kontrolisala Mafija, na ulazu bi bio izbacivaè koji je lezbijke štitio od heteroseksualnih jurišnika (koji nekad vole silovanjem da ispravljaju seksualne neispravnosti). U jednom od njih (The Bagatelle) Edie i Thea Spyer su se našle—pri prvom susretu su toliko plesale da je Edie zaradila rupu u èarapi. “Tijela su nam se slagala,” opisala je Thea kasnije to iskustvo. Thea je bila iz jevrejske porodice koja se prije njemaèke okupacije ispalila iz Holandije. Ona je veæ bila izbaèena iz koledža jer ju je èuvar uhvatio (nakon što se sit nagledao) kako se fata sa ženom. Pošto su Edie i Thea veæ bile u vezama sa drugim ženama, trebalo im je par godina da zvanièno profuraju, tokom kojih su èesto plesale, èak i u prisustvu svojih partnera koji bi veæ obuèeni, èekajuæi na njih da završe posljednji ples pa da idu kuæi na spavanje. Tog dana kad su konaèno profurale, vodile su ljubav èitavo poslijepodne. To je bilo 1966.
'Ne odustajte od seksa'
U izvrsnom dokumentarcu o njima dvjema iz 2009. (Edie & Thea: A Very Long Engagement), one su još uvijek oèigledno zaljubljene: završavaju jedna drugoj reèenice, zentaju se dok prièaju, a oèi im iskre. U filmu gledaju slike (projektovane na kuhinjskom kredencu) koje dokumentuju njihovu ljubav: kuæa koju je Edie kupila za Theain roðendan, ljetovanje u Veneciji, antiratni i drugi protesti u kojima su uèestvovale, prve gay-pride parade u kojima su stupale, prvi znaci Theaine multiple skleroze (Thea sa štapom, štakama, kolicima), obuèene kao mladenci za Halloween 1983—Thea je mladoženja, a Edie mlada.
Još krajem šezdestih, Thea je klekla pred Edie i zaprosila je—Edie je pristala prije nego što je Thea završila reèenicu. Tada, (ne)naravno, nije bilo moguæe da osobe istog spola budu zakonski u braku. U državi New York se od 1993. moglo registrovati za domestic partnership—za šta je je možda najbolji prijevod domaæa saradnja—što ni u oèima zakona, a ni u oèima zaljubljenih žena nije bilo ni nalik braku.
Kad je Thea dobila posljednju prognozu koja joj nije davala ni godinu dana života, nisu više mogle èekati da se Sjedinjene Države uhavizaju i uljude, te su skoèile do Kanade i tamo se 2007. uzele. Vjenèao ih je prvi otvoreno homoseksualni kanadski sudija. Thea je imala teškoæa da Edie na ruku stavi prsten, pošto je njena bolest bila u krajnjoj fazi. Nakon što su se vratile u New York, Thea je izjavila: „E sad mogu umrijeti.“
U dokumentarcu su Edie i Thea u svojim osamdesetim. Nakon èetrdeset i kusur godina provedenih zajedno, primjer su daleko najljepšeg braka koji sam sam ja ikada vidio, bilo u životu, bilo na filmu. Pune su života, ljubavi i savjeta poput: „Ne odgaðajte sreæu!“ i „Ne odustajte od seksa.“ Gledajuæi njih dvije, sjetio sam se H.L. Menckenove savršene definicije puritanizma: Nepodnošljiva bojazan da bi neko, negdje, mogao biti sretan.
Puritansko ludilo
Thea je umrla 2009. i ostavila Edie svu svoju imovinu. Buduæi da je tada njihov istospolni brak bio priznat u državi New York, Edie je popunila zahtjev za izuzeæe od federalnog poreza na nasljedstvo (estate tax), na koje heteroseksualni supružnici imaju automatsko pravo. Zahtjev joj je odbijen i bila je primorana da plati $363,035, pošto Zakon o odbrani braka (Defense of Marriage Act) koji je amerièki Kongres u svom puritanskom ludilu donio 1996, definiše brak kao spoj muškarca i žene. Ne bilo joj mrsko, Edie je tužila Sjedinjene Države, ne zbog para, naravno, nego zato što je njena neizmjerna ljubav bila zakonski nipodaštavana.
Serija nižih federalnih sudova je donijela odluke u njenu korist, sve dok njena tužba nije dobacila do Vrhovnog suda. Ove sedmice su Vrhovne sudije i sudinice (koji se veæinom mogu opisati kao konzervativni) donijeli odluku u korist Edie, dajuæi do znanja da Treæi èlan Zakona o zaštiti braka narušava Peti amandman amerièkog ustava, koji pojedinca štiti od zloupotrebe vlasti. Odluka je de fakto eliminisala zakonsku razliku (na federalnom nivou) izmeðu istospolnog i raznospolnog braka, a njene posljedice æe biti mnogobrojne, ali, ukratko, fajront je za Zakon o zaštiti braka.
Svaki neljudski sistem zasnovan na politièkoj i ideološkoj kontroli uzima sebi za pravo da reguliše pravo pojedinca na postojanje i sreæu: od Staljina do Pape, od lokalnih fašista do globalnih fanatika, od puritanskih šupaka u amerièkom Kongresu do nesposobnih šupaka u bosanskim državnim strukturama (koji se u toj plejadi posebno istièu maltretiranjem novoroðenèadi). U borbi za suverenost pojedinca, Edie Windsor je heroj: pobijedila je armije puritanskih šupaka naoružana iskljuèivo ljubavlju.
Radiosarajevo.ba
|
29-06-2013 at 13:55 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Bosanac i more
Moj je život Makarska
Piše: Dragan Bursaæ
Nekako me je Hrvatska uvijek podsjeæala na bumerang. Geografski. Metaforièki ne. Bumerang kad baciš on ti se nekako vrati. Hrvatska je lansirana u EU i više se ne vraæa. Tako smo prvog jula namjesto susjeda u obliku bumeranga dobili pac man-a koji izjeda taèkice (a, može i bonove, dionice, kartice) i koji je razjapio svoje ždrijelo nad BiH. Od Neuma do Orašja.
Ono, mogli smo mi prije raspravljati kako to Orašje i Neum nisu baš najbosanskije teritorije u BiH, sa onoliko šahovnica po kubiènom metru. Ali više ne raspravljamo. Dosadilo nam.Sad su kakvi-takvi u BiH. Neum malo eksteritorijalno. Doðe nam BiH kao Rusija ili UK sa dominionima. Doðe ali u k. i pješke.
Jer, tužna i pretužna BiH, zvanièno najjadnija, najsiromašnija i najdepresivnija zemlja Evrope, tek je mali trokutiæ koga EU pac man nikada neæe pojesti. Dobro, možda jednom, ali otom-potom. Kad su nam javili ono što navodno svi znamo, pravili smo se da to odavno zasigurno znamo. Ali ne, ne znamo! Nismo mi siromašniji samo od Albanije i Kosova. O ne! Mi smo bjedniji od Gruzije, Kazahstana, Jermenije, Moldavije, Bjelorusije, Ukrajine, te ostalih postsovjetskih postsocijalistièkih država, državetina i državica. Neke su i postratne. Istina bio je i kod nas rat prije dvadesetak godina, pa kobajagi prestao, ali èini se da odloženim toksiènim dejstvom bolje nego ikad truje našu præiju. Kao kombinacija ciklona B i uranijuma. Što te ne ubije danas, za koju godinu æe sigurno!
Ima tu još mukica. Osim bumeranga, granièimo sa „radnom“ Crnom Gorom i „vrednom“ Srbijom. I jedni i drugi, više-manje, sa navodnicima ili bez njih, dobili datume za pristupne pregovore sa EU. Pa æe tako i oni, pa makar u futuru treæem, nekad uæi u istu asocijaciju.
Nego, kakva smo mi to junaèka stoka od svijeta? Boli nas briga za EU. I treba, neæe oni nas, neæemo ni mi njih. Veæ sad priuèeni ekonomisti kažu kako æemo živjeti odlièno od „domaæeg“. Imalo bi to smisla da kilo livanjskog sira nije 30KM, ako me razumijete. Domaæi proizvoðaèi visokim cijenama „štite“ autohtonu robu, a domaæi robovlasnici platama od 400KM, štite svoje roblje od kupovine iste. I vuk gladan i ovce pred kolapsom.
Kad smo kod brojki, spasiše nas od veæe bruke i sramote naši parlamentarci, kantonalni i entitetskii te sveopšti državni aparat. Ljudi imaju platu od 4000-7000KM, pa nam prosjeèna mjeseènica, da prostite, i nije toliko krvava, nešto preko 850KM. I zamislite da nije ovih gore pobrojanih pregaoca, i da je „Forbs“ saopštio kako je prosjeèna plata 150 dolara? Somalije da se postidimo. Burkini Faso u oèi ne bi smjeli pogledati.
Pa, da smo u Pokretu nesvrstanih, izbacili bi nas zbog nerentabilnosti i bijede! Do sad su dva puta odbili naše èlanstvo u istoj organizaciji '95. i '98. Kažu možemo biti samo promatraèi. Blago nama.
...ka hoæe na more
Elem, zasiti se taj i takav stanovnik èemera zvanog BiH i protesta. Ono jeste da su trajali dva-tri dana i jeste da se ne sjeæa baš zbog èega, al- Jebali smo im majku ispod zgrade- i sad hoæe na more. Pa, da šta fali? Kad Francuz i Švabo mogu sunèati dupe na Mediteranu, može i, oh, kako to svijetlo zvuèi graðanin/ka (u nastavku teksta zbog dženderaja i muško i žensko biæe - Ka) osunèati najvrijedniji dio tijela i osoliti isti, e da bi neki drugi Ka crkao od muke.
Ode tako naš Ka do banke, koja mu kao i državi, služi kao jedini izvor prihoda, podigne kredit od 1000KM, po simboliènoj kamatnoj stopi od 10% na kojoj pucaju od muke zelenaši od Bihaæa do Trebinja, pa tako raspucani pucaju po puku nasumièno i krene Ka sa hiljadu maraka u pomorske pripreme, koje se sastoje od sljedeæeg:
Kako nagurati u Golfa dvojku uz ženu i podmladak kleti sljedeæe artikle:
- 2 litre žestokog piæa
- 4 litre vina
- 1 kilogram kafe
- 16 litara piva
- 1 šteku cigareta
- 1 parfem od 50 mililitara
- 1 homeopatski proizvod
- 1 buket cvijeæa
- Svježe voæe i povræe (osim krompira) do 5 kilograma
- Lijekove za najviše mjesec dana, uz potvrdu lijekara
- Ljubimca uz veterinarski sertifikat
Ovdje se Ka poèeše po glavi i glasno se zapita-Jel' se ovo EU zajebava sa mnom!? Jer, da bi bio inatan, mora podiæi još 500KM, kako bi ove dozvoljene proizvode uz onu stvar prenio preko Kamenskog u daleku mu Makarsku.
Ovo do šteke cigara je sve regularno i ima smisla, ali poslije nje - èist pederluk, razmišlja Ka. Tako trèi po komšijskog Pujdu, uredno pelcovanog, jer, ima pravo. Da i Pujdo vidi mora. Najmlaðeg nasljednika tjera kod šanera da mu kupi parfem za 20 maraka i ženi „pravi“ za 130. Zadnji je uzela sebi u Trstu '89. Lijekove odavno ne kupuje, to je luksuz. Ostalo apaurina iza rata, neko æe veæ naškrabati recept, a kila zove je homeopatija, zar ne?
E, sad, ovo za voæe i povræe veæ vrijeða Ka, kao biološku jedinku. 5, kila je to bolni ne bili! Šta ako djeca dobiju hipervitaminozu? Treba to rasporediti na predugih 7 dana bauljanja po Makarskoj rivijeri. Cvijeæe neæe kupiti ni sebi u inat! Taèka. Kakav buket? Ni kad je trebao nije ga kupovao. Ne èeka ga Tito, nego Ante s one strane granice, k'o i svake godine, koji poveæava za po 5 eura dnevnu tarifu, kao da je Buž el Arab. Ali, mora se, komšiluku uz inat.
Obièni ljudi koji nisu Ka razmišljaju o provodu, hrani i tzv. rekreativnim sadržajima. Ka, ne! Ne treba mu to. Ješæe što i kuæi, do podne ništa, od podne nešto. Ima rešo, Anti hvala, trampio ga za klimu, šta æe mu klima, nije Ka peder, pa žena može uredno da zauzme radnu poziciju, pristavi mahune, grah i bamije... i problem riješen. Kruh jeste skuplji, ali to uz dva sladoleda, na dnevnoj bazi može pokriti kredit. Paštetu neæe u inat Anti. Da se ne povlaèi po hrvatskom tisku. Zna Ka da je sav interesantan svijetu i nekako tabloidan.
I niko kao Ka ne osjeæa tu sreæu povratka sa mora. Djeca u horu sa Ka pjevaju novog Halida, žena malo, malo pa pogleda u špiglu i veæ vidi kako joj ljubomorna Rasema sa tezge preko puta, na poslu u oèi ne može pogledati od pasjaluka. Jer, samo se tako na moru može pocrniti, zar ne? I na kraju, 2 porcije janjetine, pivo i tri soka za 30 zaštekanih maraka u Jablanici - neprocjenjivo!
Nego, da - BiH æe uæi u EU, po jednom scenraiju. Sve države u okruženju æe biti èlanice EU, pa æe se „sažaliti“ Brisel i ugurati naš trokutiæ u pac man-ova usta. Doduše, valja se strpiti do 2045. i da nam požive Zlajo i Mile te nas uvedu u EU. Ka za druge ne zna glasati.
(buka)
|
06-07-2013 at 09:16 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
cupo Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Sarajliæ-Magliæ: Izmjenama Zakona o prebivalištu prava povratnika nisu ugrožena
Izmjene Zakona o prebivalištu i boravištu ni na koji naèin ne mijenjaju položaj povratnika i raseljenih osoba, izjavila je Denisa Sarajliæ-Magliæ, zamjenica ministra civilnih poslova Bosne i Hercegovine.
U kratkom razgovoru za agenciju Fena, Sarajliæ-Magliæ tvrdi da su nevladine organizacije koje se protive ovom zakonu, pogrešno ga protumaèili.
Da li doneseni Zakon o prebivalištu i boravištu dovodi u težu poziciju povratnike i raseljene u BiH? Svjedoci smo žestokih reakcija u kojima se naglašava da su povratnici i raseljeni, a pogotovo oni kojima nisu obnovljeni domovi dovedeni u praktièno bezizlaznu situaciju.
Mislim da je potrebno upoznati javnost sa stvarnim èinjenicama i samim sadržajem Zakona. U Zakonu odranije postoji posebno poglavlje koje govori o pravima povratnika i olakšanoj proceduri prijave prebivališta i boravišta, a to su èlanovi od 17. do 28. Izmjene Zakona uopšte ne mijenjaju prava koja su imala ove ove osobe do sada. To znaèi da prava povratnika i ostaju zaštiæena na isti naèin kao i do sada i nisu povrijeðena ovim izmjenama zakona na bilo koji naèin.
Ovdje se radi o proizvoljnom tumaèenju izmjena Zakona èime se pokušava prikazati da se dokazi koje svi ostali graðani trebaju dostaviti prilikom prijave prebivališta ili boravišta odnose i na povratnike. To nije taèno. Kod izrade izmjena Zakona posebno se vodilo raèuna o tome da prava ove kategorije ostanu zaštiæena. Dakle, da ponovim, prava povratnika i raseljenih ni na koji naèin nisu ugrožena!
Da li i u kojoj mjeri meðunarodne institucije podržavaju donošenje ovih izmjena Zakona?
Poznato je da je Zakon o prebivalištu i boravištu važna karika u nizu pretpostavki za ostanak BiH u bezviznom režimu. Obzirom na tendencije odreðenih zemalja da ponovo uvedu vize za graðane BiH - kao i mnogih drugih razloga - bilo je važno donijeti izmjene i dopune ovog zakona. U prilog ovoj èinjenici ide i podatak da su Delegacija Evropske unije u BiH i Ured visokog predstavnika pozdravili donošenje izmjena i dopuna ovog zakona naglašavajuæi da taj korak poboljšava pravni okvir prijave prebivališta u zemlji, kao i da se dodatno ispunjavaju uslovi iz Mape puta za viznu liberalizaciju. Podrška meðunarodne zajednice u tom smislu je otvorena i nedvojbena.
Kako komentarišete najave nevladinih i drugih organizacija i odreðenih opozicionih stranaka da Zakon o prebivalištu i boravištu daje odriješene ruke policijskim organima da masovno vrše provjere i oduzimaju veæ steèena prebivališta?
I ovdje se radi o pogrešnom tumaèenju predmetnog zakona. Bitno je pojasniti javnosti suštinu njegovog sadržaja. Kao i svaka zemlja na svijetu i BiH mora imati mehanizme za provjeru prijavljenih prebivališta i boravišta naših graðana. To predviða i pomenuti èlan zakona, ali ne na naèin kako se to tumaèi u javnosti. Ovo je jako važno naglasiti i pojasniti jer se radi o rješenju koje uvodi red u voðenje evidencija, ali time ne narušava bilo èija prava.
Rješenje koje je ovim izmjenama predviðeno dozvoljava policijskim organima da koriste podatke iz elektronskih baza podataka drugih organa na osnovu kojih mogu dobiti informacije koje su predmet provjere. Ponavljam, ova izmjena se odnosi na provjere kroz elektronske baze podataka. Dakle, suženo je diskreciono pravo policijskih organa da pozivaju osobe sa prijavljenim prebivalistima na razgovore, itd. Na ovaj naèin ti postupci se stavljaju u èvrst zakonski okvir, upravo iz razloga da ne bi dolazilo do zloupotreba ili krivog tumaèenja zakona. Sve drugo æe predstavljati kršenje Zakona. Eventualna kršenja odredbi koje se odnose na provjere moæi æe zaštiti nadležni sudovi, kao što su to nedavno i uradili.
Izvor: FENA
|
22-07-2013 at 18:35 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Oèi i uši – nezgodni svedoci
piše: Tamara Kaliterna
Iako je obrao dve treæine Oskara popularnosti u Srbiji, Aleksandru Vuèiæu je neophodna pomoæ svih ljudi dobre volje, bez obzira na stranaèku pripadnost i estetske sklonosti. Kakvih nema u Vuèiæevom okruženju. Pokazalo se to dva puta za manje od sedmicu dana, kada su ga na tanak led po ovoj vruæini navukli savetnici i pomoænici. Delom je za to kriv i sam Vuèiæ koga savetuju dvoje, iako ima pravo na tri savetnika. Kao ministar odbrane koji je odstupio samo de iure sa tog položaja u julu, Vuèiæ ima u resoru vojnom dva državna sekretara, èetiri pomoænika od kojih je jedan bio savetnik direktora republièkog Geodetskog zavoda, koji premerava i kartira zemljinu površinu na podruèju Srbije od i do Karlobaga, pre i posle Jarinja. Geodeti posmatraju i gravitaciono polje te najbolje znaju koga æe novog privuæi ministarstvo koje Vuèiæ napušta, a privlaèe ih sva tela koja imaju masu. Tako se moglo desiti da Vuèiæ potvrdi poslednjeg dana jula da je sa bivšim direktorom Meðunarodnog monetarnog fonda (MMF) Dominikom Stros-Kanom (Dominique Strauss-Kahn), dogovarao da ga angažuje kao ekonomskog savetnika Vlade Srbije. ‘Razgovarali smo s gospodinom Stros-Kanom, ali ne da bude ministar, kako su objavili neki mediji, veæ da bude specijalni savetnik’, kazao je Vuèiæ.
Kanalizacija
Èetiri dana ranije je tužilaštvo u Lilu (Lille) optužilo Stros-Kana za svodništvo, a istražitelji utvrdili da je upleten u mrežu prostitucije u lokalnom hotelu, prenosi BBC. Bivši francuski socijalistièki predsednièki kandidat priznao je da je orgijao u hotelu, ali se branio da nije znao da tu ima prostitutki. Dokazani zloèin znaèi do deset godina zatvora i 1,5 miliona evra kazne, pa Vlada Srbije kojoj mandat istièe za tri godine mora da potraži novu uzdanicu. Stros-Kan je uhapšen u Njujorku (New York) u maju 2011. godine, jer ga je sobarica optužila za pokušaj silovanja, opet u hotelu. Stros-Kan se nagodio sa sobaricom sa kojom je prethodno imao opipljivu raspravu i odstupio s položaja èelnika MMF-a. Optužba Stros-Kana za seksualno zlostavljanje u Parizu u 2003. godine povuèena je, jer je navodni prekršaj zastareo. Vladimir Putin je dopustio da takav Stros-Kan bude u nadzornim odborima Ruskog fonda za direktne investicije i Sveruske banke za razvoj regiona, u kojoj je glavni akcionar državni naftni gigant Rosnjeft. Novinarka Marsela Jakub (Marcela Iacub) je u februaru ove godine opisala sedam meseci ljubovanja sa Straus-Kanom u knjizi u kojoj ga naziva ‘poluèovek-polusvinja’. Kao mitsko biæe. Krajem prošle sedmice sarajevski Dnevni avaz je objavio intervju sa Vuèiæem. Dnevni avaz je zaèet za vreme rata 1993. kao Bošnjaèki avaz. Golobradi Vuèiæ je tada radio na Kanalu S na Palama gde je pripremao i vodio vesti na engleskom jeziku, blok iz sveta, intervjue i reportaže. Tada su Pale postale kolevka, administrativni centar Republike Srpske. Ostale medijske institucije na Palama su bile novinska agencija SRNA, listovi Javnost i Ognjišta. U aprilu 1999, što je vreme NATO akcije nad Srbijom, Nezavisna komisija za medije naredila je ukidanje Kanala S jer je preuzimao program Radiotelevizije Srbije koji ‘nije izbalansiran sa ostalim inostranim vestima i mišljenjima u vezi sa dogaðajima u SRJ’ i ‘emitovao sadržaj pisma smenjenog predsednika Republike Srpske Nikole Poplašena u kome se preti akcijama protiv Visokog predstavnika meðunarodne zajednice u BiH ukoliko ukloni èlanove Srpske radikalne stranke sa njihovih položaja’. Vuèiæ je tada bio ministar informisanja u najbližem susedstvu i generalni sekretar Srpske radikalne stranke u najbližem komšiluku.
Ortakluk s Miškoviæem
Osnivaè kompanije koja izdaje Dnevni avaz je Fahrudin Radonèiæ, nastavnik likovnog vaspitanja i ministar sigurnosti BiH. U Sarajevu je sa platom od 1.420 KM (oko 700 evra) sagradio tri multispratne palate, kupio jahtu za oko 1.300.000 KM, automobil kadilak (cadillac) platio je 181.335 dolara, avion cesna (Cessna) koštao je 2,35 miliona dolara. Svoju medijsku imperiju utemeljitelj je prodao 2012. bivšoj supruzi Azri, frizerki, i izbegao odredbe Zakona o sukobu interesa koje bi ga spreèile da postane ministar. Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je ustanovila da je Radonèiæ razmenjivao nekretnine sa Naserom Keljmendijem (Kelmendi), koji je na poternici zbog ubistva državljanina BiH, a Barak Obama (Barack) ga je upisao na crnu listu narko-bosova. Posao SIPA je borba protiv organiziranog kriminala, terorizma, privrednog kriminala. Keljmendi je jaranu poklonio blindirani džip. Radonèiæ je sa Miroslavom Miškoviæem, sa kojim je Vuèiæ na suprotnoj strani ringa, osnovao firmu Prezident. Vuèiæ bi u Beogradu trebalo da se bavi onim što èini SIPA u Sarajevu, jer je kao prvi potpredsednik vlade zadužen za bezbednost, borbu protiv korupcije i kriminala. Osim savetnika, pomoænika i šaptaèa za spoljna pitanja, lider Srpske napredne stranke trebalo bi da angažuje i nove savetnike za unutrašnje poslove, jer je ocenio za Dnevni avaz: ‘Ja mislim da u Srbiji danas, i to vam otvoreno kažem, ne postoji nikakva, ni najmanja mržnja prema Bošnjacima. Nikakva!’. U Novom Pazaru navijaèi klubova iz ostale Srbije urlaju na stadionu ‘Ratko Mladiæ’ i ‘Svaki Turèin, svaka bula zna, da je Miloš, srpski sin, ubio Murata’, a u Paraæinu pred hotelom u kome su fudbaleri Novog Pazara, huligani u dva po ponoæi skandiraju ‘Ubij Turèina’ i ‘Pale mi se džamije’. ‘Nož, žica, Srebrenica’ svuda uspeva. Vuèiæev stariji brat je veæ godinu dana u Predsedništvu Košarkaškog kluba Crvena zvezda. Mlaði je Vuèiæ lane obeæao da æe vlast videti kako može da pomogne da fudbalski klub Crvena zvezda ‘bukvalno ne bi nestao’, pa bi u tim sportskim telima zdrav duh morao da boravi. Srebrenicu, zloèin svih zloèina, koga dva meðunarodna suda kvalifikuju ‘genocidom’, Vuèiæ 2. avgusta opisuje kao ‘stravièni zloèin, stravièni, jezivi zloèin, toliko strašan da vas je sramota što neko ko je u tome uèestvovao pripada vašem narodu’. Inostrani izvori ‘masakr’ u Srebrenici ocenjuju kao ‘najveæi zloèin u Evropi posle Drugog svetskog rata’. Vuèiæ je dva dana kasnije na pomenu poginulima u Oluji u beogradskoj crkvi rekao da je Oluja ‘najveæe etnièko èišæenje posle Drugog svetskog rata u Evropi’ njegovog naroda.
Nasilna simetrija
Zapitao se Vuèiæ pred èitaocima bosanskog dnevnika: ‘Da li su Srbi takvi zbog toga što se dogodilo u Srebrenici i da li su Bošnjaci takvi zbog toga što se dogodilo na nekim drugim mestima, na Ozrenu, gde su nekim Srbima glave odsecane, u manjem obimu, u manjem broju’. U Srebrenici je ubijeno 8.372 ljudi, osamhiljadatristotinesedamdesetidvoje dece, žena i staraca. Za zloèine na Ozrenu – otmicu èetvorice Hrvata i Srbina Dragoljuba Popoviæa, kome su mudžahedini u jesen 1993. u logoru Orašac ritualno odsekli glavu osuðeni su jedan ‘Alahov ratnik’ i Rasim Deliæ, komandant Glavnog štaba Armije BiH. Deliæ je osuðen na tri godine zatvora jer nije spreèio da pripadnici jedinice El mudžahedin, sastavljene od dobrovoljaca iz islamskih zemalja okrutno postupaju sa zarobljenim Srbima. Sudsko veæe u Hagu je jednoglasno prihvatilo da su mudžahedini u julu i avgustu 1995. u selima Livada i logoru Kamenica prebijali i podvrgavali elektro-šokovima srpske zarobljenike sa Ozrena i da su trojicu ubili, a zatim im odsekli glave. ‘Na Ozrenu su, pored ostalog, odsecanjem glava mudžahedini ubili Momira Mitroviæa, Predraga Kneževiæa i Gojka Vujièiæa’, izvestila je Politika 15. januara 2009. Radovan Karadžiæ je na Ozrenu bodrio 19. maja 1994.: ‘Mi ovdje branimo Banju Luku, Beograd, a bogami branimo i Moskvu, mada to oni ne znaju’. Sa Ozrena se 25. maja 1995. došunjala granata od koje je na tuzlanskom korzou poginula 71, uglavnom mlada osoba, a najmanje 120 ljudi je ranjeno. Zbog toga je na 25 godina zatvora osuðen samo general vojske bosanskih Srba Novak Ðukiæ, bivši zapovednik na Ozrenu. ‘Oèi i uši su rðavi svedoci onima koji imaju varvarske duše’, kaže Heraklit Mraèni. Heraklit, ‘filosof koji plaèe’ kaže još: ‘Put nagore i put nadole je jedan i isti’.
Izvor: http://protest.ba/v2/oci-i-usi-nezgodni-svedoci/
[Edited by soraya on 08-08-2013 at 12:22 GMT]
|
08-08-2013 at 12:19 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Mirko Kovaè 1992: Prijatelji su mi s pravom savjetovali da se suzdržim i ne diram u to …..!
I Kusturica je kriv
Mirko Kovaè, 1992.
Kako više ne èitam Borbu, neki su mi prijatelji dojavili da me u toj novini Kusturica napao, ali tako vulgarno i na niskom nivou da se zbog toga ne vrijedi uzrujavati, a kamoli umakati pero i odgovarati mu. Kada sam nekako, i sa zakašnjenjem, došao do teksta, osjetio sam potrebu da tome vulgarcu ipak odgovorim. Kako Borba nije prenijela moju izjavu iz Veèernjeg lista na koju se Kusturica okomio i “žestoko uzvratio”, poput srpske artiljerije koja razara Sarajevo, to æu je u cjelosti donijeti.
Na pitanje novinara šta mislim o Kusturicinoj izjavi da æe se spaliti ako se odulji rušenje Sarajeva, rekao sam: “Osobno mislim da bi u toj buktinji uživali upravo oni koje je do juèer hvalio, a to su Miloševiæevi vojnici. Oni bi, nakon što bi se plamen žrtve ugasio, uzviknuli: “Još jedan musliman manje!” Prema tome, bilo bi bolje da Kusto spali svoj glupi naèin razmišljanja, jer veæ pune èetiri godine on podržava toga nesretnog djetiæa, Miloševiæa. Kusturica je miljenik beogradskoga tiska, a to je veæ samo po sebi gadno. On je morao, kao darovit èovjek, pa i intelektualac, prepoznati zlo i odmah se distancirati. Pošto to nije uèinio, djelomièno je kriv za rušenje Sarajeva.”
Na tu moju dobronamjernu izjavu Kusturica mi je u Borbi odbrusio jezikom “ulièara”, kako samoga sebe s ponosom naziva, a red je bio, ako ga je ta izjava veæ kosnula, da to onda uèini u listu u kojemu je izašla. Kusturica je sitan kalkulant, pa je mislio da je to probitaèno mene napasti u Beogradu, i to u maniru srpske režimske štampe da je nekoga dovoljno izvrijedjati i oklevetati, a da su argumenti sporedni. Nema sumnje, te su se njegove psovke i klevete dopale èaršiji, ali sam uvjeren da su kod liberalnih srpskih ljudi izazvale gaðenje kao i mnoge njegove prijašnje “duhovne bedastoæe” poput one: “Sve æe njih Slobo srediti!” On mene sada optužuje da sam mu naškodio i okaèio metu na prsa, a ja mislim da sam mu samo savjetovao da je skine, jer je tu metu samome sebi objesio i to svojim glupim naèinom mišljenja, svojim nerazboritim i dodvorièkim držanjem.
Kusturica se i sada u sred ove strasne klaonice, kada Miloševiæeva Srbija ratuje i vrši genocid nad muslimanima, bavi nekom svojom taštinom i sitnièavošæu, nešto razvrstava, po nekim svojim kriterijumima, na partizane, titoiste, Hercegovce itd., ali u njegovu pamfletu ne naðoh nijedne rijeèi osude Glavnoga Zlotvora, a niti izraza saosjeæanja za desetine hiljada poklanih muslimana. I dok se ruše gradovi poput Sarajeva i Mostara, dok se zatire sjeme muslimansko, Kusturica se okomljuje na mene sto sam ga opomenuo da se ne spaljuje, jer je bilo dovoljno osuditi vinovnika ovog zla, Slobu koji æe ih sve srediti. Ja sam mu samo savjetovao da se ne pretvara u pepeo i buktinju, jer biæe dovoljno posuti se pepelom zbog podrške malom požarevaèkom diktatoru, a to Kusti ne bi palo teško. Umjesto toga on veli da kritiku Miloševiæa prepušta meni i “èitavoj zapadnoj hemisferi”, kako to tendenciozno protuzapadnjaèki naglašava ovaj duhoviti polemièar jadikujuæi sto njegovog negativca niko ne podržava. I dok mu Slobo sreðuje rodni grad, Kusturica ga prepušta meni i Zapadu, a svoju polemièarsku iskrièavost u tome nepismenom pamfletiæu svodi na to da mi se naruga zbog velikog nosa i da mi priprijeti kako æe mi nos još i porasti ako nastavim podsjeæati ga na njegovu politièku angažovanost i peckati ga zbog njegovih simpatija prema Slobi koji æe ih sve srediti. Kusturica se, ipak, donekle pokazao prorokom: Slobo ih je doista sve sredio, ali sreðujuæi druge, srozao je srpsku istoriju i ponizio svakog èasnog Srbina dovodeæi ga u poziciju da se pravda, odrièe i stidi svoje nacije. Sreðujuæi druge, nadajmo se da æe srediti i sebe, iako je sve ovo visoka cijena za njegovo samouništenje.
Sada æu se, nešto pobliže i redom, makar ugnjavio èitaoca, osvrnuti na Kusturièine konfuzije i spletke kako bih se odbranio od ovog prljavca, a istodobno ukazao na tipiènog miloševiæevca kakvih je meðu srpskom inteligencijom mnogo. Kusturica zaboravlja šta je sve govorio, pa me sada moli da ga podsjetim na njegove politièke koještarije. Usput mi predbacuje da u knjigama stalno citiram, a citiram zato što sam poceo èitati u “poznim godinama.” Kako je Kusturica ignorant on ne zna da sam citirao i u svojim ranim tekstovima koje nijesam mogao pisati u “poznim godinama”, i da su citati i raznovrsni kolaži samo jedan od mojih knjizevnih postupaka. Sada me Kusturica vuèe za jezik da mu navedem barem jednu izjavu kojom se obrukao, a ja u svom pretincu imam naramak dokumenata o ovome sramotnom razdoblju srpske inteligencije kojoj se i Kusturica prišljamèio kao kakav mali propagandist u svijetu. Pa kada veæ navaljuje da mu neki citat poturim, onda biram onaj iz Libérationa od 21. oktobra 1991. godine kada je Slovence nazvao “austrijskim konjušarima” koje su “naši preci za vrijeme Prvog svjetskog rata izvukli iz beèkih govana.” Ta Kusturièina glupost stavljena je u funkciju srpske netrpeljivosti i mržnje prema drugima što je jedna od dimenzija ovoga rata.
Kusturica misli da æe me sada staviti u neugodu ako me podsjeti da smo on i ja “pripadali istoj politièkoj partiji, nesreænim Markoviæevim reformistima.” Odmah da kažem, nijesam pripadao nikada nijednoj partiji, pa ni “nesreænim Markoviæevim reformistima”, ali sam podržavao tu stranku, tim prije što su protiv nje bili najgori Srbi tipa Crnèeviæa, Šešelja, Joviæa, Miloševiæa i ostalih, i što je program te stranke bio u kontri narastajuæem srpskom nacizmu koji je i uzroèio ovu krvavu dramu. Tada sam djelovao u Liberalnom forumu koji nije bio nikakva politièka organizacija veæ jedna neformalna grupa liberalnih intelektualaca. Taj Forum kolektivno je podržao reformiste. Uzgred reèeno, danas je dobar dio èlanstva nekadašnjeg Liberalnog foruma u emigraciji.
Moram reæi da je bilo neprirodno vidjeti Kusturicu u reformistièkoj stranci, pogotovu što se znalo da je Miloševiæev obožavalac i da je njegovo shvatanje jugoslovenstva nakaradno. Za mene je jugoslovenstvo bilo neka vrsta kosmopolitizma u kojem sam nalazio pomirenje vlastitih opreènosti. Ja sam u drugome vidio sebe, dok je Kusturica u drugome vidio “alpskog konjušara”, ili “habzburškog provincijalca”, dok je Slovence olajavao kao primitivne i prljave”, a Hrvate kao “služinèad Zapada.” On je vrijeðao velika imena tih kultura, pa je, primjerice, jednu svijetlu i moralnu figuru Drugog svjetskog rata, velikog pjesnika Edvarda Kocbeka, nazvao teoretièarem klerofašizma i ubojicom. Tip Kusturièinog vojnog jugoslovenstva smjelo su odbacili Slovenci i Hrvati; to panièno èine i ostali narodi umiruæi za svoju samostalnost. Sta li je krtica Kusturica tražio meðu reformistima?
I dok Bosna gori Kusturica se bavi filmskim trièarijama, nešto petlja i razvrstava, vrednuje i premješta, truæa kao kakva kafanska danguba, omalovažava kolege, a mene optužuje da držim ruke u “budžetu partizanskih filmova.” O èemu taj drznik blebeæe, o kakvom državnom budžetu fantazira i traèa kada je rijeè o piscu koji se oduvijek nalazio na društvenoj margini? Pa ja mu za takve konstrukcije nijesam dao nikakva povoda, ja sam ga samo povukao za jezik izjavom o njegovoj odgovornosti za rušenje Sarajeva koju nije trebalo uzimati doslovno, veæ samo kao metaforu intelektualne, moralne i politièke pogreške. Proširujuæi temu on je bježao od te odgovornosti.
Kusturica mi zamjera što sam se politièki angažovao tek pojavom Miloševiæa, a do tada sam “èuvao svoju poziciju u luksuznom beogradskom apartmanu”, kao “miljenik titoista.” On èesto insistira na “luksuznom beogradskom apartmanu”, hoæe mi nametnuti osjeæaj krivnje zbog te udobnosti, ali kad je u pitanju njegov luksuzni sarajevski apartman to mu doðe normalno i prirodno. Istina, žao mi je što njegov apartman danas gaðaju s Pala “srpski demokrati”, ali oni su samo teroristièko krilo Miloševiæeve stranke, oni samo ispunjavaju izmeðu ostalog i onu Kusturièinu poruku da æe ih Slobo sve srediti.
Kusturica šiba moju “slobodoumnost” koja se do pojave Miloševiæa nije oglasila. To je samo djelimice taèno, jer sam doista tek u Miloševiæevoj pojavi vidio “mistiku zla”, premda su korijeni sadašnjeg stanja dublji, a rat je, kako bi rekao Berðajev, samo “veliko prikazanije i površinska projekcija onoga što se zbiva u dubinama.” I Tomas Man je uzeo politièko pero u ruke tek s pojavom Hitlera. Pisao je o toj “desetostrukoj propalici” nemilosrdno, “jezikom krème”, jedinim jezikom koji te bitange razumiju, kako bi to rekao Mihnjik. Vrhunski stilist nije se libio siæi s visina i osporiti pravo toj nekvalifikovanoj sorti nacista da zastupaju njegovo njemstvo. Rekao je da mu mržnje ne nedostaje kad su u pitanju te hulje.
Sada æu morati, uz ispriku èitaocima, podsjetiti Kusturicu na neke detalje o sebi, makar mi se èini da je to u ovim vremenima neukusno, posebno što se danas svaka šuša trsi kako ju je Tito ganjao. Nije mi namjera da se razmeæem takvom svojom sudbinom, veæ samo želim da oèitam lekciju Kusturici da se mangup ne laæa pera i ne piše o stvarima koje ne zna. Veæ sa svojom prvom knjigom Gubilište doživio sam gotovo šestomjeseènu hajku i etiketiran kao “ideološka nakaza”, kao šovinist i protivnik socijalizma. Drame su mi skidane sa scene kao nemoralne i pogubne za mladež. Zbog pisanja u Književnim novinama 1968. godine i podrške studentskom pokretu najuren sam iz redakcije. Nakon èuvenog Titova pisma oduzeta mi je nagrada za knjigu pripovijedaka Rane Luke Meštreviæa. Knjiga je izbaèena iz biblioteka, traženo je da se njen autor krivièno goni, a radnici su vraæali darodavcu primjerke luksuzne antologije srpskih pripovjedaèa samo zato što se u njoj našla moja “crnovalovska” pripovijetka. Bio mi je zabranjen svaki pristup kod beogradskih izdavaèa pa sam dvije svoje sljedeæe knjige objavio u Zagrebu.
Dakako, mnoge su se ove stvari zbivale davno, Kusturica tada još nije bio upisao u ulièarski dosije svoje prve kraðe, ali ga to ne opravdava da baljezga proizvoljno. I dok su mene kao “miljenika titoista” ganjali tamo-amo i lijepili mi svakojake etikete, mlaðahni je Kusturica od te komunistièke države, i roditelja visokih službenika toga režima, dobio stipendiju za školovanje u Pragu kako bi se dijete spasilo ulièarstva. Èinjenica je da sam i ja poslije dobijao neke nagrade, istina samo umjetnièke, a nikad državne poput oktobarske ili koje druge, dok je Kusturica pokupio sve režimske nagrade pa i onu veliku vojnu nagradu AVNOJ. I danas su naše pozicije razlièite, jer meni “jugoslovenske” vlasti oduzimaju pasoš, dok Kusturica iz ruku “saveznog” sekretara dobija diplomatski pasoš, pa se taj umjetnik ima smatrati ambasadorom jedne propale politike i propale kulture. Sada su jasnije njegove politièke konfuzije.
Mene Kusturica naziva shizofrenièarem samo zato što vjerujem u “pojedinaèni ljudski akt.” Dakle, ja pridajem važnost Miloševiæu kao pojedinaènoj pojavi, a s druge strane shizofreno vjerujem da “pojedinaèni ljudski akt” može uspjeti. Moram priznati da držim do “pojedinaènog ljudskog akta”, ma koliko me Kusturica zbog toga smatrao šizom. Svjestan sam da intelektualac ne može sprijeèiti zlo, kao što ni Kusturica, usprkos razgovora s ratnim zloèincem generalom Kukanjcem, nije mogao sprijeèiti rušenje Sarajeva èak i da je ispunio obeæanje i spalio se, ali je barem mogao u tome dijalogu imenovati i osuditi agresora. Od toga æaskanja ostala je samo pohvalnica što ju je ratni zloèinac Kukanjac uputio Kusturici da je “pošteni musliman.” Nije li tako Kusturica ugrozio primat najpoštenijeg muslimana Sejda Bajramoviæa?
I Tomas Man je znao da ne može zaustaviti Hitlerovu vojnu silu, ali je osuda zlotvora u prvom redu moralni gest i kredit da se može, kad jednom sve proðe, nastupiti onako kako je to uèinio veliki pisac u prvoj poslijeratnoj radioemisiji u Njemaèkoj. On je tada rekao da je spuštanje zastave s kukastim krstom “unutarnja negacija ludila velièine”, da je to veliki dan kada se Njemaèka vraæa ljudskosti i oprašta od “uliène nacisticke filozofije.” To je mogao reæi èovjek koji se vratio iz emigracije, ali èista obraza, jer je za sve vrijeme progonstva pisao protiv “sramne njemaèke stvarnosti.” Šta s Kusturicom? Gdje æe se taj èovjek, ta intelektualna sirovina pojaviti? U Sloveniji, zemlji “alpskih konjušara?” U Hrvatskoj, zemlji “slugeranja i provincijalaca?” U Bosni i Hercegovini kao miloševiæevac? U nekoj drukèijoj Srbiji, koja æe, nadajmo se, osuditi vlastite zablude i zlotvore.
A Jugoslavija, koju Kusturica voli mrzeæi sve narode osim srpskog, više ne postoji. Doduše, niko ne kaže da se umjetnik mora vraæati u svoj kraj, ali mora barem toliko uèiniti da se u svako doba može èistoga obraza pojaviti pred svojim zemljacima. Osobno se nadam da Kusturicu kao umjetnika neæe srozati njegova luda glava, niti æe naškoditi njegovu talentu. Spadam u one ljude koji prije svega cijene dar, a Kusto ga za to što radi ima. Za taj posao neka velika pamet i nije potrebna, ali talent jeste. I Kusturica ga je dokazao nekim svojim odliènim filmovima.
Kusturica misli da mi u ovoj sadašnjoj poziciji može nauditi ako potegne moje teme i poveže ih s “hrvatskim ustaštvom.” On veli kako sam se preko romana Malvina “iz svog luksuznog beogradskog apartmana razraèunavao s hrvatskim nacionalizmom.” Ignorant Kusturica morao bi znati da je Malvina pisana 1969. godine kada u Beogradu nijesam imao ni štenaru, a pisana je u Zagrebu gdje sam se bio sklonio od proganjanja. Taj se roman ne “razraèunava s hrvatskim nacionalizmom”, veæ se bavi ljudskom sudbinom i jednom porodiènom fabulom koja ce se naæi u istorijskom kontekstu srpsko-hrvatske mržnje.
Kusturica kaže da on kao umjetnik obraðuje svoj vrt, dok sam se ja ušunjao u tuði i bavim se “hrvatskim ustaštvom.” Ne mislim da je to tuði vrt, jer je ustaštvo i moja trauma. Te slike crnih vojnika i danas me pohode, taj bljesak sjeèiva, te oštrice bajoneta, to nasilje nad djeèijom psihom, moj je infernalni vrt, a iz njega imam pravo crpsti usprkos svim ideologijama. Te ustaše mog djetinjstva bile su iz Fazlagiæa kule, ali to ne znaèi da ih identificiram s muslimanskim narodom, niti mogu takve hulje da u meni izazovu protumuslimanska osjeæanja, kao što sada Arkanove koljaèe ne identifikujem sa srpstvom. Ja samo u ovoj današnjoj djeci suoèenoj s užasom Miloševiæeva rata vidim svoje dvojnike. Svako to dijete nosi u sebi svoj pakao, pa ako se tu rodi neki umjetnik, onda mu ne može nikakav buduæi zlobni Kusturica prigovoriti da se taj umjetnik, to dijete ušunjalo u tuði vrt. Kusturica, dakako, ovu temu gazi misleæi da je u Hrvatskoj fašizam, kako mu to predoèavaju njegovi pajtaši iz Beograda i da æe me to ovdje koštati, ali ja sam veæ u najtiražnijem nedjeljniku Globus govorio o ustaštvu i nacionalizmu onako kako uvijek govorim, a oni koji bi u tome vidjeli nešto antihrvatsko nijesu vrijedni moje pažnje.
Umjetnièka djela žive nezavisno od autora, svako ih tumaèi na svoj naèin, a ko pokuša da ih zloupotrebi, uèinio je smrtni grijeh. Pri kraju svog pamfleta Kusturica hoæe biti ironièan, ali to ne umije. On je pogodio da je Miloševiæ èovjek “koga književnik najviše mrzi”, a onda mi je uvalio Miloševiæevu suprugu koja mi se, kako veli režiser, pridružila u toj mržnji pa smo nas dvoje sada jedno. Kusturica tu nešto spletkari, hoæe da unese braèni razdor, a ja to shvatam kao prvu fazu njegova distanciranja od porodice Miloševiæ, pa mu lakše pada ako prvo otpiše Mirjanu podmeæuæi je meni. Ne vjerujem da æe supružnici nasjesti na ovu sitnu Kusturièinu intrigu, oni su èvrsto povezani, ponajprije svojom bolešæu!
Kusturica dolazi na još jednu èudnu ideju da spaja nespojivo, mene i Šeselja, želeæi me tako uvrijediti, pogotovu što zna kakvo gaðenje imam prema tom nitkovu. Kusto nas je, kao kakav provincijski etnopsiholog, pokušao spojiti nekakvom hercegovaèkom linijom da bi na koncu utvrdio kako su ljude u nama pobijedili Hercegovci. Opet se Kusturica upušta u etnopsihologiju, kao da je svršio Karadžiæeve škole, pa je tako i Hercegovce svrstao tu negdje izmeðu “alpskih konjušara” i “hrvatskih slugu.” Èini mi se da su upravo Kusturica i Šeselj u sprezi, najprije ideološkoj, kao obožavatelji Miloševiæa i antititoisti, a onda i moralnoj i mentalnoj, pa i toj hercegovaèkoj. To što jedan drugoga izazivaju na dvoboje, znaèi da se meðusobno uvažavaju i smatraju dostojnim protivnicima, premda takav naèin zafrkavanja, u ovoj klaonici, doživljavam kao nešto, u najmanju ruku, neozbiljno, ako ne i gadno!
Kusturica se u komunistièkom razdoblju ponašao neobavezno i boemski. Za svoju “buntovnost” i “gnjevnost”, imao je podršku vlasti koja je u tome mangupskom šarmu Kusturièinom vidjela dio slobode i širine samoga režima. Ta brojna familija opraštala je sve nestašnosti darovitom ðetiæu. Sada se sve promijenilo, a Kusturica ništa nije razumio. Nastavio je s poziranjem i samoreklamiranjem da æe se spaliti u trenu kada Sarajevo doista gori i kada ga Miloševiæeva vatra pretvara u prah i pepeo. Tu površnost i neobaveznost Emira Kusturice ja bih još i mogao oprostiti, ali se bojim da to njegova sarajevska raja neæe moæi, stoga mi je žao što sam se u ovu polemiku upustio. Kusturica je kao polemièar ispao vulgaran i nedostojan mojega pera. Prijatelji su mi s pravom savjetovali da se suzdržim i ne diram u to…!
1992.
Pionirov Glasnik
|
21-08-2013 at 22:30 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
djecko Nivo: Forumski doajen nisam nehljebar
Registriran(a): 28-03-2005 Lokacija: SFRJMAKEDONIJA Odgovori: 13657 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
ZAŠTO VLASTI ZAPOSTAVLJAJU STRATEŠKI VAŽNE OBJEKTE
Propadaju vojni terminali vrijedni tri milijarde KM
Državna kompanija "Terminali Federacije BiH", osim komercijalnih terminala u Ploèama, Blažuju, Mostaru, Bihaæu i Živinicama, zbog kojih se godinama vodi politièka bitka za prevlast, posjeduje još šest terminala za strateške rezerve - bivše vojne terminale.
Oni zbog nebrige vlasti godinama propadaju, a po kapacitetu su daleko veæi. Njihova ukupna vrijednost procjenjuje se na oko tri milijarde maraka, saznaje "Dnevni avaz".
Veliki kapacitet
Rijeè je o terminalima koji su sagraðeni još osamdesetih godina prošlog stoljeæa te spadaju meðu najveæe vojne terminala u bivšoj Jugoslaviji, èiji ukupni kapacitet iznosi 232.000 metara kubnih! Radi se o objektima koji su mahom smješteni pod zemljom, u brdima, ali do kojih postoji pristup te ih je moguæe koristiti u komercijalne svrhe ako bi bili obnovljeni.
Tako samo vojni terminal Pajtov Han kod Vareša ima kapacitet od 130.000 metara kubnih, što je skoro dvostruko više od "Naftnih terminala FBiH" u Ploèama (82.000 metara kubnih, op. a.), ali koji ni 21 godinu od završetka rata nije u funkciji.
Terminal Misoèa kod Vareša, koji je nakon posljednjeg rata korišten za potrebe vojske FBiH, takoðer veæ godinama zjapi prazan, u što se juèer uvjerila i ekipa "Dnevnog avaza". Iako se radi o naftnim terminalima kapaciteta 28.000 metara kubnih, skladište je potpuno devastirano, zaraslo u korovu i travi, a zgrade unutar skladišta u fazi su raspadanja.
Objekti koji su djelimièno u funkciji, ali koji nikada nisu rekonstruirani, jesu terminal Pokoj u Bihaæu (27.000 metara kubnih), terminal Dretelj kod Èapljine (22.000 metara kubnih) te terminal Èelebiæi kod Konjica, koji je u posjedu Ministarstva odbrane BiH (18.000 metara kubnih).
Terminal Raštani, kapaciteta 7.000 metara kubnih, takoðer je devastiran i van upotrebe.
Ako bi ovi terminali bili rekonstruirani, godišnje bi u budžet FBiH donosili oko 100 miliona KM. No, za njihovu rekonstrukciju potrebno je oko 180 miliona KM, koje nijedna Vlada Federacije BiH nikada nije bila spremna uložiti, niti je razmatrala zahtjeve za obnovu svoje imovine.
Sve se krije
Izvoz blizak "Avazu" pojasnio nam je da su svi pokušaji u startu bili odbacivani te da su bivše vlasti gledalo samo kako da vojne terminale prodaju „ispod ruke“.
- Veæ tri godine niko ni prstom nije mrdnuo da ovo pitanje pokrene s mrtve taèke. Neko to u Vladi, kako prethodnoj tako i ovoj, namjerno krije. Nisu htjeli prihvatiti ni Strategiju razvoja naftne privrede u FBiH. Èak su i plan odbili. Ministarstvo energije i rudarstva FBiH to je moralo usvojiti te uputiti Vladi FBiH. O tome èak mora raspravljati i Parlament FBiH. U pitanju je imovina vrijedna oko tri milijarde KM - kaže naš sagovornik.
Podaci o terminalima
Šest vojnih terminala u FBiH
Tri terminala djelimièno u funkciji
Kapacitet svih terminala 232.000 metara kubnih
Kapacitet terminala u Varešu 130.0000 metara kubnih
Za rekonstrukciju terminala potrebno 180 miliona KM
http://www.avaz.ba/vijesti/teme/propadaju-vojni-terminali-vrijedni-tri-milijarde-km
|
18-09-2013 at 00:43 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Pozajmljeni intervju: Reuf Bajroviæ, politièki analitièar
Dogovor SDA i HDZ je oživljavanje Vance-Owenovog plana
Politièki analitièar Reuf Bajroviæ u intervjuu za Fenu govori o provedbi presude "Sejdiæ-Finci" u kontekstu najnovijeg dogovora SDA i HDZ-a te naèinu izlaska BiH iz politièke krize i približavanju EU.
FENA: Kako komentirate dogovor SDA i HDZBiH o provedbi presude "Sejdiæ-Finci"?
BAJROVIÆ: Kao oživljavanje Vance-Owenovog plana o podjeli BiH na tri etnièke jedinice. Naprosto je nevjerovatno da SDA, koja je kritkovala SDP za jednako štetan dogovor s HDZ-om prošle godine, sada radi istu stvar. Njihovo zvanièno objašnjenje jest da od ovoga ne mogu bolje i da ovim sprjeèavaju raðanje novog Komšiæa, što je samo po sebi šokantno, jer se ispostavlja da je problem ove zemlje Komšiæ koji ju je branio, a ne oni koji su u to vrijeme otvarali logore. Alija Izetbegoviæ nije pristao na nešto ovako èak ni u trenutku kada je izgledalo da je rat izgubljen i kada su trupe HV-a i Vojske Jugoslavije bile na tlu BiH. SDA pristanak na de facto podjelu FBiH na dvije jedinice se može jedino objasniti neutaživom željom za foteljama. Nema drugog objašnjenja i ovo je oèigledno ostvarenje sna jednog dijela SDA o fildžan državi.
Takoðer, ovaj dogovor SDA i HDZBiH nema ama baš nikakve veze s onim graðanima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici triju konstitutivnih naroda, a sve su indicije da æe ih na popisu biti najmanje koliko i Hrvata. Naravno, ukoliko popis ne bude pokraden, ali to je druga tema.
Konaèno, oèito je laž da su predstavnici dviju stranaka o ovom prijedlogu pregovarali duži period iza zatvorenih vrata jer je ovaj prijedlog u isto vrijeme i štetan i poprilièno glup. Naime, da su ova pravila važila 2010. godine za izbor èlanova Predsjedništva BiH danas bi tamo sjedili Željko Komšiæ kao ukupni pobjednik u FBiH, i Ibrahim Ðedoviæ iz DNZ-a koji je osvojio èitavih 13 hiljada glasova. Ðedoviæ bi bio drugi èlan jer je kao nehrvatski kandidat osvojio više od pola svojih glasova u jedinici u kojoj su HNK, LK, ZHK, PK i USK, a prema dogovoru SDA-HDZ bi drugi èlan Predsjedništva bio onaj koji nije iz iste etnièke skupine kao i ukupni pobjednik. A da ne govorimo o tome da nisu razmišljali šta æe se desiti ukoliko jedan od dva èlana Predsjedništva BiH iz FBiH bude Srbin. Da se pregovaraèima nije toliko žurilo da doðu do fotelja možda bi uradili jednostavnu simulaciju predloženog modela na osnovu rezultata prošlih izbora i uvidjeli da njihov prijedlog, osim što produbljuje diskriminaciju, uvodi dodatne komplikacije.
FENA: Ali, šta je onda rješenje? Kako izaæi iz zaèaranog kruga u kojem se vrtimo posljednje dvije godine i koji nas sve više udaljava od cilja, èlanstva u Evropskoj uniji?
BAJROVIÆ: Normalno rješenje bi bilo uvoðenje direktnog ili indirektnog izbora jednog predsjednika za cijelu državu. Meðutim, takvo rješenje je trenutno politièki nerealno. Ono što jeste politièki realno jest brisanje etnièkog prefiksa i ostavljanje sadašnjeg broja od tri èlana Predsjedništva. Za to postoji dvotreæinska veæina u parlamentu kao i podrška gospode Sejdiæa i Fincija. To što HDZ nije dio te veæine nije nikakav problem, èak se može reæi da je to veliki plus takvog rješenja. HDZ je nakon izbora 2010. odluèio da broj dobijenih glasova nije bitan pa su izmislili nešto što nigdje u Ustavu ili Izbornom zakonu ne piše, tzv. veæinsku volju konstitutivnih naroda. Ovim sporazumom SDA postaje suizvoðaè radova na HDZ-ovom nacionalistièkom projektu dodatne podjele zemlje.
FENA: Šta ako kljuèni dijelovi meðunarodne zajednice podrže ovo rješenje?
BAJROVIÆ: Ništa. U ovom sluèaju SDA, ali i ostale stranke koje æe morati da se oèituju o ovome, trebaju odluèiti da li æe meðunarodna zajednica glasati na iduæim izborima ili graðani BiH. Ako pogledate predizborni program SDA vidjet æete da nigdje ne spominju de facto podjelu FBiH na dvije izborne jedinice. Moguæe je da dio ljudi koji odluèuju u SDA misli da je došlo vrijeme da se pred narod izaðe s novom izbornom platformom o nekoj podjeli zemlje, ali sam ubijeðen da velika veæina glasaèa ne bi nikada pristala na takvo nešto i da bi SDA završila tamo gdje je danas DNZ.
Takoðer, ne treba više živjeti u iluziji da postoji meðunarodni konsenzus o tome šta je to prihvatljivo u BiH. Taj konsenzus je nestao padom aprilskog paketa, tj. promjenom vlasti u Njemaèkoj 2005. Evropska komisija najèešæe govori ono što Njemaèka neæe ili ne smije. Treba imati u vidu da Komisija ništa nije konsekventno rekla o silnim napadima na povratnike u Srebrenici i aktiviste pokreta Prvi mart. To vam dovoljno govori o trenutnoj politici te institucije. Stoga, nikog ne treba iznenaditi to što æe oni podržati svako rješenje za "Sejdiæ-Finci" jer im i zarad liènog probitka treba bilo kakav dogaðaj koji æe nazvati uspjehom da bi onda na konto tog uspjeha mogli konaèno svoje karijere nastaviti negdje drugdje. Slièno kao Miroslav Lajèak. Ali, ni Peter Sorensen ni Lajèak ne glasaju u BiH, nego mi graðani BiH.
|
18-09-2013 at 17:30 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
djecko Nivo: Forumski doajen nisam nehljebar
Registriran(a): 28-03-2005 Lokacija: SFRJMAKEDONIJA Odgovori: 13657 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
svašta ima
„MAŠALA“: Zabranjena upotreba „muslimanskih rijeèi“ u Tuzli
Štampa El. pošta
Kategorija: Vijesti Objavljeno: srijeda, 18 Septembar 2013 14:07 Autor admin1 Klikova: 19298
Na tuzlanskoj radio-televiziji Slon jutros je (18. septembar) spikerica proèitala informaciju da je na Ginekologiji roðeno 18 beba, a pošto se obièno u Tuzli rodi do desetak beba, to je prokomentarisala rijeèima: „Što bi se u našem narodu kazalo – mašala". Dva sata poslije, kako nezvanièno saznajemo, održan je hitan sastanak lokalnog SDP-a na kome se raspravljalo o „ovom incidentu", na kome je rtv Slon zaprijeæeno da više nikada ne upotrebljava „muslimanske rijeèi", koje pripadaju samo jednom narodu, veæ da se mora koristiti rijeèima koje pripadaju svim graðanima.
U protivnom, SDP Tuzle æe prijaviti ovu televiziju kod Regulatorne agencije za diskriminaciju Srba i Hrvata koji „moraju u Tuzli da slušaju muslimanske rijeèi u medijima". Ovaj sluèaj umnogome podsjeæa na sluèaj iz Maglaja, kada je sadašnji velikosrpski tzv. ekspert za tzv. islamski terorizam Dževad Galijaševiæ isposlovao da Opæinsko vijeæe Maglaja zabrani upotrebu selama, pa je izglasana i rezolucija protiv selama.
A u Tuzli se ovih dana, u organizaciji udruženja „Revolt", koje se finansira opæinskim i SDP-ovskim parama, sprovodi antiustavna i genocidna kampanja prema veæinskim Bošnjacima koji se po ulicama, ustanovama i haustorima ubjeðuju da ne trebaju biti Bošnjaci veæ da se na Popisu trebaju izjasniti kao Bosanci, tj. kao Ostali. Iz ovog velikosrpskog udruženja „Revolt" ne govore Bošnjacima kako æe, ako se izjasne kao Bosanci, postati manjina u svome gradu, i u svojoj zemlji. Na ovom talasu mržnje prema Bošnjacima i prema islamu, i na talasu odanosti Beogradu, u Tuzli se evo budno motri da neko sa nekog javnog mjesta ne bi kazao rijeè – mašala.A realnost je potpuno drugaèija... Više se u hrvatskim selima koristi rijeè „mašala", nego u urbanom dijelu grada. Kao što se od srpskih i hrvatskih komšija više vodi raèuna o muslimanskim obièajima, nego u samom gradu. Tako je posljednji dan ramazana rukovodstvo SDP-a ispijalo pive u kafiæu na Kapiji, valjda da pokaže graðanima šta je to „multikultura" i nepoštivanje bosanske tradicije. Takvo što bi malo koji autohtoni Hrvat napravio, da ne povrijedi bošnjaèke komšije u ramazanu. Ali, ovi koji se prodaju za promotore multikulture zapravo su samo, i jedino, puni mržnje i šovinizma prema Bošnjacima i prema islamu.
Samo totalnim luðacima može zasmetati rijeè koja je odomaæena u svakodnevnom govoru tuzlanskih Srba, Hrvata, Bošnjaka, a i Ostalih. Rijeè „mašala" je preživjela komunizam, pa æe nadživjeti i tuzlanske šoviniste i islamofobe. Inšalah.
(Saff.ba)
|
20-09-2013 at 00:02 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 37
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Ado13, AZIL OPSTANAK, ckome, Disa, Golf_V_R32, koso_oki, maja001, Malenich, Mawi_Edin_Tz_, nepoznat, opiumxxx, sadika, Salai, seka1985, stickman, zazza
|
FORUM : Politika : Izvodi iz stampe |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|