Dok se u Bruxellesu bore za romska prava: Pet koordinatora Roma dobilo otkaz!

U jeku najvećih rasprava o presudi Sejdić - Finci u briselskim klupama pet koordinatora za Rome u BiH je dobilo otkaz, i to na poslovima koji se najviše tiču - Roma!


Hedina Sijerčić - Tahirović: Puna usta Roma kada se ubiru poeni

Među njima je, sada već bivša, nacionalna koordinatorica za Rome mr. Hedina Tahirović - Sijerčić, te regionalni koordinatori Mujo Fafulić, Admir Pindžić, Alen Gavranović i Adnan Šubert. Dvojica su visokoobrazovani, dvojica sa SSS diplomom.

Profesor demokratije ljudskih prava Alen Gavranović kaže da je potišten, tužan.

Nepodobni Romi

Kao regionalni koordinator za Sarajevski i za Hercegovačko-neretvanski kanton, radio je u Sarajevu, pri Centru za povratak: "Umjesto da budemo primjer da se jedino našim obrazovanjem mogu rušiti prepreke koje postoje prema nama, na ovaj način mi smo primjer da Romi ovdje nisu još podobni za više poslove", iskren je Gavranović.

Mr. Tahirović - Sijerčić je sada na drugoj godini doktorskog studija u Belgiji, a prva je osoba koja je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu angažovana kao predavač na prvi put pokrenutom studiju izbornog predmeta romski jezik, književnost i kultura Roma. Ovaj revolucionarni događaj u obrazovnom sistemu Hrvatske pobudio je interesovanje u svijetu, i mr. Tahirović - Sijerčić je podnijela inicijativu da se ista katedra otvori i na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Inicijativa je prihvaćena, u toku je razrada.

Angažovanje ove energične mlade žene, kao nacionalnog koordinatora 2010. godine, pri državnom Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice mnogi su shvatili kao ohrabrujući znak za cijelo bh. društvo! No, Tahirović - Sijerčić je radila u okviru projekta CARE International, a kada je ovaj okončan, pola godine je OSCE finansirao aktivnost koordinatora, jer se mislilo da će ih za to vrijeme država trajno zbrinuti.

Mr. Hedina Tahirović - Sijerčić ne krije ogorčenost, no nije ni iznenađena: "Svjedočila sam brojnim praznim obećanjima i postupcima vezanim za romsku populaciju, pa ne čudi da su neki smatrali samo formalnom obavezom i naš angažman. Puna su usta Roma samo onda kada se na račun toga za sebe ubiru poeni", ističe magistrica Tahirović - Sijerčić, napominjući da vijest o otkazima dolazi uporedo s viješću o tome da 2014. godine BiH preuzima predsjedavanje Dekadom Roma. Nju ne mogu zavarati ni riječi koje je ovih dana čula, kako će se, navodno, vidjeti, šta se može još učiniti za njih: "Kao da mi trebamo milost! Uostalom, nije se jednom desilo da su na sastanke Dekade išli isključivo neromi, za nas nije bilo sredstava. Koliko sam takvih apsurda progutala", kaže Tahirović - Sijerčić, a Alen Gavranović kratko komentariše: "Eto, Dekada Roma bez Roma."

17 miliona maraka

"Dok se čelni političari ove zemlje u Bruxellesu upinju dokazati kako su Romi ravnopravni, pet obrazovanih, aktivnih Roma dobiva otkaz! Kakva se poruka šalje drugim Romima i u ovim danima popisa", pita retorički Nedžad Jusić, predsjednik tuzlanskog udruženja Euro-Rom. On nema dileme: "Poručuje im se, izjasnite se drugačije."

Jusić tvrdi da je na jednom od nedavnih sastanaka Odbora za Rome razgovarano o ovim koordinatorima. Zaključeno je da su oni pokazali rezultate i da je nužno pronaći način za njihov ostanak: "U državnom Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice tvrde kako nemaju finansijske mogućnosti za zapošljavanje Roma, a dobro bi bilo provjeriti da li se to odnosi na sve", ističe Jusić, podsjećajući i na budžetska sredstva za realizaciju akcionih planova za Rome: "Zašto se iz njih ne bi mogli koordinatori plaćati, utoliko prije što je pod velikim upitnikom u šta je u posljednje tri godine otišlo 17 miliona maraka, koliko je, navodno, potrošeno za Rome", kaže Jusić.

Juče nismo uspjeli dobiti komentar od Salihe Đuderije, pomoćnice državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice, ali i da jesmo, gorak okus ovih otkaza ništa ne može ukloniti.

(oslobodjenje)

Esad Bajtal za RSE: Fašiziranje ne dozvoljava ljudima da misle

Dr. Esad Bajtal, filozof, sociolog, psiholog iz Sarajeva, jedan je od najutjecajnijih intelektualaca u regionu. Poznat je po bespoštednom kritičkom analiziranju situacije u BiH. Neposredan povod za ovaj razgovor je njegova nova knjiga “Fašizam u etno fraku”, u kojoj kroz brojne svakodnevne primjere pokušava osvijetliti različite momente fašizacije i manipulacije mase, te ubijanja demokratije i podrivanja elementarnih vrijednosti ljudskog zajedništva, čovjeka. Sve se to pod verbalnom krinkom zaštite tzv. vitalnog nacionalnog interesa.

RSE: Gospodine Bajtal, prije svega zašto naziv „Neofašizam u etnofraku“?

Bajtal: Mi živimo u jednoj potpuno fašiziranoj atmosferi, koja je toliko ušla u naše živote da više nismo u stanju da primijetimo da se o tome radi. To nije deklarativni fašizam, niko za sebe ne kaže: „Ja sam fašista.“ Niko ne nosi crne uniforme sa kukastim krstom. Sve je to sofisticirano, sve je to uvijeno u nešto. Zapravo to je taj etno frak o kome ja govorim. Recimo, kad Hitler kaže ljudima u vrhu svoje partije: „Pljačkajte, radite, bogatite se, radite sve što hoćete, samo pazite da vas ne ulove“, samo primjer te pljačke kao jedan od argumenata fašizma srećemo ovdje na svakom koraku. Ovdje, u zemlji gdje 700.000 živi ispod praga siromaštva, imate 85 ljudi koji su opljačkali devet milijardi dolara bogatstva ove zemlje. To je ta hitlerovska pljačka. Imate da niko za tu pljačku ne odgovara. I niko ne demantuje taj podatak koji je Wealth X izbacio prošle godine u decembru.

Religije su izdale vjeru

RSE: Pišete da nemamo ni materijala ni političkog potencijala za uspostavljanje građanskog svijeta. Kritizirate intelektualni krug koji je, čini se, bio mnogo jači neposredno nakon rata. U svemu tome ni doprinos vjerskih zajednica nije zanemarljiv.

Bajtal: Sa tih devet milijardi opljačkanog bogatstva BiH mogu se dobiti svaki izbori. Tim parama oni mogu napraviti šta god hoće. Mogu spriječiti svako građanstvo, mnogu spriječiti svaku priču o građanstvu. Biti intelektualni podanik to je najgora vrsta pada koju obrazovan čovjek može da doživi i da dozvoli sebi. Oni su kupili intelektualce. Mi praznih džepova, mi građani, još nedovoljno obrazovani – ovo je polupismena ili nepismena zemlja – nismo u stanju da promijenimo ništa. Svaki kirtički glas biva osuđen kao izdaja, ili kao nacionalizam. S druge strane imate taj strašni pritisak vjerskih ili religijskih zajednica na prosti puk, koji u ovoj ogromnoj gladi ima sve veći u veću nadu. To se zloupotrebljava čak sa stanovišta vjerskih zajednica, koje su apsolut Boga zamijenile sa apsolutom Vlasti. Ovdje su religije izdale vjeru.

RSE: Jednom prilikom ste rekli: „Antifašista u BiH još uvijek ima, ali nema antifašizma.“ Može li se ovo promjeniti?

Bajtal: Moraće neko nešto spolja, dakle međunarodna zajednica, koja je dozvolila da se dogodi sve ovo što se dogodilo – nije se moglo devet milijardi opljačkati bez njihove asistencije, bez njihove prećutne saglasnosti, ili bez njihovog aktivnog učešća u svemu. Kad oni odluče da se nešto promijeni, onda će se ovdje nešto promijeniti. Ovdje se promjene neće dogoditi ni dolazeći iz Zagreba, ni dolazeći iz Beograda, niti iz Sarajeva. Nažalost, nijedan od ovih gradova, nijedna od tih zemalja ne vlada sobom. Vladaju oni koji rade za nekog. To smo vidjeli slikovito na primjeru Sanadera. Ovdje imamo sanadera malo više. I kad velikim gazdama zatreba, svi će oni biti sklonjeni.

RSE: Knjiga se pojavila u vrijeme popisa u BiH. Vi ste se ranije deklarisali kao nekonstitutivni autor. Kako gledate na svojesvrnu histeriju identiteta koja prati popis?

Bajtal: Autoru koji gleda na konstitutivne etno agitatore koji nas uče pameti i poručuju meni, čovjeku u godinama i sa životnim iskustvom, kako ću se pisati – dakle, ja ne znam ko sam, a oni znaju i ko su oni i ko sam ja. Onda druga, pa onda treća strana – svi oni imaju poruke svojoj pastvi. Ovo fašiziranje pokazuje se kao faširanje javnosti, mljevenje javnosti. Ljudima se ne dozvoljava da misle. Naprosto, tjera ih se u te etno torove. I zato ovo nije popis kao popis, kakav je svugdje u svijetu. Mi smo iz popisa ušli u propis koji nam kaže: „Pisaćete se tako i tako, da bismo mi mogli imali pastvu kojom ćemo vladati.“ Mi živimo u vremenu šizofrenije uma. Ovdje je sve ljudsko izdato. Ovdje više ne važe zakoni antropologije, zakoni psihologije, zakoni sociologije. Ovdje još samo psihijatrija može imati posla sa svima nama.

Razgovarala: Tina Jelin-Dizdar | Radio Slobodna Evropa



[Edited by soraya on 08-10-2013 at 07:09 GMT]

Bh. političari nisu postigli dogovor u Briselu

Bh. lideri ni u četvrtak nisu postigli dogovor o provođenju presude Suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Sejdić-Finci koji je neophodan da bi se odblokirao evropski put zemlje.

"Šta dalje - dalje nam je u Sarajevo i nastaviti raditi na rješenju, uz asistenciju Evropske komisije. Čvrsto vjerujem da ćemo zajedno sa Evropskom komisijom imati rješenje", rekao je nakon sastanka lider HDZ-a 1990 Martin Raguž, objavio je Radio Slobodna Evropa.

Fena nezvanično saznaje da će u narednom periodu Evropska unija preuzeti na sebe da razradi koncept implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić-Finci".

Konferencija za novinare koja je bila predviđena poslije sastanka otkazana je.

U Briselu su se u četvrtak vodili razgovori na visokom nivou između Evropske komisije i BiH o provođenju presude Sejdić-Finci, te mehanizmu koordinacije BiH sa EU, ali dogovor nije postignut.

Prije gotovo četiri godine Sud za ljudska prava u Strazburu presudio je u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija i naložio Bosni i Hercegovini da osigura nacionalnim manjinama mogućnost kandidovanja za člana Predsjedništva BiH i učešće u radu Doma naroda državnog parlamenta.

Lideri vodećih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini mnogo puta su za to vrijeme pokušavali dogovoriti ovo pitanje i to uglavnom kada je na tome insistirala međunarodna zajednica, no dogovor nije postignut.

Za četiri protekle godine definisano je nekoliko modela, no niti jedan od njih nije bio prihvatljiv za sve. Stoga su čelnici Evropske unije i pozvali političke lidere prije devet dana, ali nije postignut dogovor, kao ni u četvrak.

Na prethodnom sastanku u Briselu 1. oktobra, lideri političkih stranaka iz BiH potpisali su principe za provođenje odluke "Sejdić i Finci", u kojima se navodi da će članovi Predsjedništva BiH biti birani direktno - jedan član iz Republike Srpske, a dva iz FBiH.

Sa evropskim komesarom za proširenje Štefanom Fileom u četvrtak su razgovarali lideri SNSD-a Milorad Dodik, SDS-a Mladen Bosić, SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, HDZ-a BiH Dragan Čović, HDZ-a 1990 Martin Raguž, SBB-a Fahrudin Radončić i zamjenik predsjednika SDA Bakir Izetbegović.

Sastanku su prisustvovali i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, te premijeri Republike Srpske Željka Cvijanović i Federacije BiH Nermin Nikšić.

Klix.ba

ISPUNILA MU SE ŽELJA: Bora Đorđević postao četnički vojvoda

"Veoma sam počastvovan ovom prestižnom titulom. Kažu da sam je zaslužio, a ja sam samo ono što bi svaki pravi Srbin trebalo da radi", izjavio je Bora Čorba

Bora Đorđević, pevač čuvene rok grupe “Riblja Čorba”, položio je juče zakletvu kojom je i zvanično postao četnički vojvoda. Kako prenosi dnevni list “Alo”, ceremonija je održana na Krstovdan u Crkvi Svetog Ilije Proroka u selu Ba.

Pošto je Bora od starijih vojvoda dobio plaketu (granatu) i kokardu, na pitanje da li će sa njom otići u Hrvatsku, gde će održati koncert sa svojim bendom posle 20 godina pauze, kako je ovog leta najavio, Đorđević je odgovorio:

- Veoma sam počastvovan ovom prestižnom titulom. Kažu da sam je zaslužio, a ja sam samo ono što bi svaki pravi Srbin trebalo da radi. Moje obaveze su iste kao i ranije, baviću se rok muzikom, održavaću koncerte na kojima ću propagirati Srbiju i srpstvo. Ne moram uvek da nosim uniformu četničkog vojvode, dakle neću nositi ni kapu ni kokardu, ali grb koji imam na ruci – njega nosim. U Zagrebu će se veoma obradovati mojom novom titulom – istakao je Bora za “Alo”.

Slavni pevač je dodao da ga je podržala supruga Aleksandra, koja se juče nije pojavila na ceremoniji, jer izbegava javna pojavljivanja.

- Ona je bila prva koja je stala uz mene i ovaj čin je prva podržala. Uvek je uz mene kada je potrebno – rekao je Đorđević.

U trenutku kada frontmen “Riblje Čorbe” i zvanično proglašen za četničkog vojvodu, iz puške je ispucano tri metka, a na svečanom ručku, priređenom u tu čast, svirale su se gusle i “Marš na Drinu”.

Vojvoda Miša Draić pozdravio je Boru koji je istakao da mu je žao što se ovako nešto nije desilo dosta ranije. Stotinak članova ravnogorskog četničkog saveza, koliko je prisustvovalo ceremoniji, čestitali su Bori Đorđeviću i poklonili mu uniformu.

Legendarni pevač je dobijao čestitke u vidu telefonskih poziva i SMS poruka, a jedna od njih stigla je i od Baje Malog Knindže, koji je takođe vojvoda po činu.

(Telegraf.rs/izvor i foto: ALO!)

http://www.telegraf.rs/jetset/356678-ispunila-mu-se-zelja-bora-djordjevic-postao-cetnicki-vojvoda

U Brazil će putovati neko drugi
piše: Gojko Berić

Davnu 1950. pamtim po nesnosnim mostarskim vrućinama, kao i po dječačkoj radoznalosti za Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, kada se i staro i mlado okupljalo oko radio-aparata marke Kosmaj da čuje legendarnog reportera Radivoja Markovića. U Mostaru danas ima neuporedivo više mercedesa i blindiranih džipova nego što je tada bilo radio-aparata. Njihovi rijetki vlasnici iznosili su ih na prozore ili u dvorišta i avlije, kako bi što više komšija moglo slušati prenos nogometnih utakmica. Nakon što je pobijedila Švicarsku i Meksiko, Jugoslavija je zaustavljena od Brazila. Domaćin je pobijedio sa 2:0 u utakmici koju je posmatralo 145 hiljada gledalaca. U finalu, koje je kasnije nazvano sudbonosnim, igrali su Brazil i Urugvaj. Pobijedio je Urugvaj sa 2:1, iako je Brazil vodio sa 1:0. Utakmicu odigranu na legendarnoj Marakani u Rio de Janeiru pratilo je 200 hiljada gledalaca, što je rekord koji nikada nije dostignut. Ko je tada od nas koji smo se okupljali oko radija marke Kosmaj, sa zeleno-žutim magičnim okom, mogao pomisliti da će četiri decenije kasnije Jugoslavija skončati u krvavom ratu, nestati s političke mape svijeta i završiti u sferi naših sjećanja. Ali, povijest je nepredvidiva, a život je čudo. Brazil će 2014. godine po drugi put biti domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva, a reprezentacija Bosne i Hercegovine jedina je sa prostora bivše zajedničke države koja je izborila direktno učešće na završnom turniru najboljih nacionalnih timova. Kako je doživljen taj podvig, koji nije pošao za rukom jednoj Francuskoj, Portugalu ili Hrvatskoj, vidjelo se u ‘sudbonosnoj noći’ između utorka i srijede, kada se Sarajevo treslo od sportskog patriotizma. Ali, bilo bi netačno reći da su emocije ključale od Drine do Une i od Neretve do Save. Ključale su u gradovima u kojima Bošnjaci čine nadmoćnu većinu. Banjaluka je ostala ravnodušna kao i uvijek kad je riječ o onom što bi nam trebalo biti zajedničko, dok je zapadni dio Mostara drijemao pritisnut tišinom noći. Rezultatski skromnoj, ali po značaju istorijskoj pobjedi nad Litvanijom radovali su se i oni među ‘drugima i drugačijima’ koji još polažu nadu u ovu zemlju. Mudri Ivica Osim, kao i obično, spušta loptu na zemlju. On zna da će euforija brzo proći, da je naš klupski nogomet u poređenju sa evropskim ligama tek drugorazredna pojava, da reprezentaciju čine profesionalci koji igraju u inostranstvu, ali da i u njoj i oko nje još ima mnogo posla. Koliko stvarno vrijedimo, vidjeće se tek u sudaru sa jakim ekipama. Na primjedbu jednog novinara da je uspjeh nogometne selekcije donio narodu radost i veselje, Osim kaže: ‘Bosanci se znaju radovati i bez fudbala.’ Nedavno je Financial News objavio tekst, a Bosanska pošta ga prenijela, novinara Davida Thomasa, koji se osvrće na trenutno stanje bosanskohercegovačkog društva. Obišavši najvažnija mjesta u našoj zemlji, Thomas navodi kako su znaci nacionalizma vidljivi svugdje, ističe tešku ekonomsku situaciju i neravnopravnu borbu etnički podijeljene zemlje sa recesijom i zaključuje kako bi uspjesi naše nogometne reprezentacije možda mogli postati faktor nacionalnog ujedinjenja. Ovo zvuči dobronamjerno, ali je u isti mah i nerealno. Civilizovane Belgijance, koji posjeduju modernu političku kulturu i čije se dvije najveće etničke zajednice, Flamanci i Valonci, baš i ne vole, ujedinjuje njihovo čuveno pivo. Ali, mi nismo Belgijanci. Teorija prema kojoj bi naši reprezentativni fudbaleri trebali postati uzor našim nekompetentnim i neodgovornim političarima takođe zvuči utopistički. Bosna je zemlja puna paradoksa, a nakon pobjede nad Litvanijom proizveden je još jedan. Na Trgu djece u Sarajevu, ali i na okupljalištima u drugim gradovima, mladi su uzvikivali: ‘Mi smo Bosanci i Hercegovci’, ‘Ponosna sam što sam Bosanka’… Međutim, upravo završeni popis stanovništva ne priznaje tu sortu, ona će biti svrstana među ‘ostale’. Nemojmo dakle zatvarati oči pred stvarnošću, jer ta noć na stadionu u Kaunasu nije ništa promijenila, niti će išta što je u našim životima važno promijeniti. Dok pišem ovu kolumnu Sarajevo miruje u tišini bajramskog praznika. Kiša uporno pada, rijetki i pokisli prolaznici prohode Ferhadijom, i ništa ne ukazuje na masovno oduševljenje iz protekle noći. Ide zima, a u siromašnoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina zima uvijek predstavlja socijalni problem. Većina Sarajlija ovog sumornog dana razmišlja o tome hoće li imati posla, hoće li penzije biti redovne, kako će platiti lijekove, struju, vodu i plin, i šta će im ostati za hranu. Podvig nogometaša ne može se jesti, kao što ni bošnjaštvo, srpstvo ili hrvatstvo ne mogu biti zamjena za kruh. Neki od najvatrenijih navijača rekli su pred TV kamerama kako će dići kredit i putovati u Brazil. A većina takvih vjerovatno nema posla, niti zna koliko je ta stomilionska zemlja daleko. U Brazil će putovati neko drugi. Engleska je kolijevka fudbala, ali je Brazil njegova stvarna domovina. Ali, ni u Brazilu najvažnija sporedna stvar na svijetu ne uživa više apsolutnu ljubav nacije. Prilikom velikih demonstracija koje su prije nekoliko mjeseci izbile u više brazilskih gradova, nije bio pošteđen ni fudbal. Mase su protestovale protiv nerazumnog trošenja para na ovaj sport. Nove generacije Brazilaca žele da žive od svog rada, a ne od divljenja fudbalskim idolima, pa su se čuli i ovakvi komentari: ‘Želim posao, dobro obrazovanje, dobre bolnice, a ne gigantske nogometne stadione’ ili ‘Više vrijedi jedan učitelj nego nogometna zvijezda Neymar.’ Zanimljivo, zar ne!?

Izvor: http://protest.ba/v2/u-brazil-ce-putovati-neko-drugi/

DOBIO ZAHVALNICU MEĐLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE U TUZLI: Organizator prostitucije, trgovine ljudima i pranja novca, nasilnik Tasim Kučević donirao izgradnju džamija
Petak | 18.10.2013.

Profesor islamskih nauka u Sarajevu Hilmo Neimarlija kaže da Islamska zajednica nema pravo da prihvata novac sumnjivog porijekla te da je dužna voditi računa o stavu javnosti na osnovu kojeg se može suditi o namjerama donatora

Pišu: Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Centar za istraživačko novinarstvo iz Beograda (CIN/CINS)

Stanko Subotić, Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Kelmendi su samo neki od donatora izgradnje vjerskih objekata u Srbiji i BiH. Oni su osuđeni ili osumnjičeni za djela koja su suprotna božijim zapovijedima.

„Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba“, piše na mermernoj ploči pokraj glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u ovom srbijanskom gradiću.

Privilegiju da njegovo ime bude uklesano u zid crkve, Subotić je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju ovog hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni“. Međutim, Subotić nije bio na ceremoniji osvještenja ubske crkve u septembru 2011. godine. Ovaj veletrgovac cigaretama je u to vrijeme živio u Švicarskoj, a dolaskom u Srbiju bi rizikovao da bude uhapšen.

Subotić je još 2007. godine u Beogradu optužen za šverc cigaretama, a za njim je bila raspisana i Interpolova potjernica koja je važila do sredine prošle godine.

Vjerske zajednice u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH) su u proteklih dvadeset godina uzimale priloge od osoba koje su se bavile poslovima koji nisu u skladu sa božijim zapovijedima, pokazalo je istraživanje novinara centara za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Beograda (CIN/CINS). Pojedini donatori crkava i džamija već su bili osuđeni zbog kriminala, a protiv nekih su bile podignute optužnice ili su bili predmet istrage tužilaca. Uz Subotića, donatori su bili i: Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Kelmendi.

Dok je pred Specijalnim sudom u Beogradu vođen proces protiv Subotića zbog utaje milionskih carina i poreza državi, Valjevska eparhija je veličala bogatog Ubljanina. Eparhija je na svojoj internetskoj stranici objavila da je svečana trpeza ljubavi, završni dio ceremonije osvještenja ove crkve, bila posvećena Subotiću i ostalim dobrotvorima.

Tokom besjede patrijarhov vikarni episkop Atanasije je ubsku crkvu nazvao „vratima raja“, a vladika Milutin je kazao da naročite i posebne zasluge za njenu izgradnju ima Stanko Subotić. Eparhijsko glasilo prenosi da je ove vladikine riječi mnogobrojni narod pozdravio aplauzom.

Nepuni mjesec dana nakon crkvene ceremonije Subotić je, kao vođa grupe koja je švercovala cigarete u Srbiji tokom 1995. i 1996. godine, u odsustvu osuđen u Beogradu na šest godina zatvora. Na štetu budžeta stekli su 28 miliona eura i skoro osam miliona američkih dolara, navedeno je u optužnici. Početkom ove godine presuda je poništena, a Subotić se ljetos vratio u domovinu gdje mu se sudi u ponovljenom postupku, po optužnici za šverc cigaretama.

Starješina hrama u Ubu nije želio razgovarati o Subotićevim prilozima, a ni iz sjedišta Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Beogradu nisu odgovarali na zahtjev novinara za razgovor o donatorima hramova i njihovim prilozima.

Spasavanje duše novcem

Teoretičari religije u Srbiji kažu da nije novost da ovakvi ljudi podižu zadužbine da bi se iskupili za grijehe i da je historija Crkve prepuna takvih primjera.

Užičanin Boško Radonjić bio je poznat srbijanskoj javnosti zbog kriminalne prošlosti u vrijeme kada je pomogao crkvu na Zlatiboru, u blizini svog rodnog mjesta. Radonjić je dobar dio života proveo u New Yorku gdje je, prema sudskoj dokumentaciji, radio za čuvenog šefa mafije Johna Gottija. U Americi je bio pod istragom zbog pokušaja silovanja, posjedovanja oružja i droge, a osuđen je na tri godine zbog bombaškog napada iz 1975. godine. Najčuveniji slučaj koji je vođen protiv njega je onaj iz 1992. godine, kada je optužen zbog podmićivanja porotnika u postupku protiv Gotija. Uhapšen je 2000. godine pri pokušaju ulaska u SAD. Dvije godine kasnije se vratio u Srbiju, gdje je već izgradio veliki ugled među lokalnim mafijašima zbog svojih veza u Americi. Radonjić se spominje u bilješci srpske policije kao član kriminalnog klana Amerike koji je bio uključen u međunarodni šverc droge i ubistva. Ovaj Užičanin je umro 2011. godine.

Radonjić je dobio povlastice prilikom kupovine jedne parcele na Zlatiboru, jer je materijalno pomagao crkvu. Općina Čajetina je umanjila komunalne troškove za parcelu u vrijednosti donacije. Danilo, monah Manastira Dubrava na planini Zlatibor u Srbiji kaže da onome ko želi donirati za vjerski objekat ne piše na čelu da je kriminalac.

Sociolog religije Mirko Đorđević iz Beograda kaže da se crkveni zvaničnici ponašaju prema drevnom pravilu „da svako ima pravo, čak i najveći grešnik, da se pokaje, pa neka se iskupi makar i novcem“. „Ali, novcem se duša ne spašava“, kaže Đorđević.

Sandžačko-bosanski donator Gradnjom džamija u BiH uglavnom rukovode obični vjernici koji se organizuju u odbore. Oni su ponekad prihvatali donacije osoba koje su u javnosti bile poznate zbog kriminala. Na njihov prijedlog Islamska zajednica je izdavala zahvalnice donatorima. Jednu takvu dobio je i Tasim Kučević u jeku sudskog postupka u kojem je 2010. godine osuđen na 14 godine zatvora zbog organizovanja prostitucije u okolici Tuzle, trgovine ljudima, pranja novca i nasilja nad jednom ženom u dvorištu Suda BiH.

Zahvalnicu je Kučeviću 2008. godine izdao Medžlis Islamske zajednice u Tuzli. U njoj je navedeno da je ovaj Sjeničanin u periodu od 1997. do 2006. godine donirao građevinski materijal za izgradnju džamije u Donjim Petrovicama te za imamski stan, abdesthanu (prostor za obredno pranje), mekteb (osnovna islamska škola) i biblioteku u Pascima kod Tuzle.

Kučević je donirao i građevinski meterijal za mesdžid (džamiju bez munare) u Demirovićima kod Ljubača. I za ovu donaciju je dobio zahvalnicu mjesnog odbora. Ove i slične Kučevićeve humanitarne donacije dokumentovane su u knjizi „Sandžačko-bosanski humanista Kralj siromaha Neimar Tasim Kučević“ koju su izdali njegovi simpatizeri s ciljem da utječu na promjenu mišljenja javnosti o njemu.

Stanovnici tuzlanskih sela u kojima je Kučević živio ili povremeno boravio kažu da ga pamte kao dobrotvora koji se uvijek odazivao na pozive za pomoć. Oni nerado govore o njegovim poslovima. „Šta je radio i kako, to mene apsolutno ne zanima. Imaju procedure, sud, SIPA, ko sve ima, neka istražuje. Ja samo jedno znam: Tasim je u zatvoru, a prostitucija i sada cvjeta u Tuzli“, kaže Omer Paočić, član džamijskog odbora u selu Pasci.

Iako je Kučević 2002. godine pred Kantonalnim sudom u Tuzli bio osuđen na tri i po godine zatvora zbog držanja žena u ropskom položaju i posredovanja u prostituciji, odbor za gradnju džamije u Donjim Petrovicama je tri godine kasnije prihvatio njegovu pomoć u građevinskom materijalu. „Ja sam prolazio tu i vidim ljudi nešto kopaju. (…) Kažu: ‘Pravimo mejtef’. Pitao sam ih što ne pravite džamiju. Kazali su: ‘Otkud nam, Tasime, pare?’ Kažem: ‘Dat će Bog, dat ću ja'“, govori Kučević s kojim su novinari razgovarali u zatvoru u Zenici. Tokom 2005. i 2006. godine on je za izgradnju ove džamije donirao 50 hiljada KM u građevinskom materijalu, a u knjizi je navedeno da se džamija „slobodno može nazvati po Tasimu Kučeviću“. Ovaj vjerski objekat nije potpuno završen, a predsjednik Džamijskog odbora Salih Strašević objašnjava da je nedavno počela izgradnja munare i da je Kučević donirao 700 KM i dva traktora kamena.

On najavljuje da će Džamijski odbor izdati još jednu zahvalnicu Kučeviću. „Šta god ima na raspolaganju, on nama daje“, kaže Strašević.

Kučević je zahvalnicu dobio i od Josipa Batinića, župnika Župe Morančani kod Tuzle. Batinić, koji vodi Župu Cer kod Dervente, kaže da je Kučević bio dobar komšija i da je pomagao pri izgradnji puta do mjesne crkve u Morančanima i asfaltiranju sportskog igrališta koje se nalazi u njenoj blizini. Župnik dodaje da je Kučević preko crkve pomagao i sirotinju.

„Dolazio je, pitao da li ima neko siromašan, da li nekome treba drva“, kaže Batinić i dodaje da u to vrijeme nije znao da je Kučević bio osuđen za neko krivično djelo. Kučević se prisjeća da je pred crkvom izgradio i božićne jasle te da je sudjelovao u obnovi zvonika.

Darežljivi Kelmendi

Kada su stanovnici naselja Plandište na Ilidži kod Sarajeva krenuli u izgradnju džamije, veliku darežljivost je pokazao Naser Kelmendi, glava albanske porodice koja se od dolaska u Sarajevo nakon rata često sukobljavala sa suparničkim klanovima. Kelmendi je 2003. i 2004. godine na Plandištu kupio dvije kuće. Kamen temeljac za džamiju u ovom naselju položen je u maju 2008. godine, a Kelmendi je među prvima donirao novac.

Gradnjom džamije je rukovodio Nezim Halilović Muderis, zvaničnik Islamske zajednice. On nije želio govoriti o tome jer, kako je kazao, džamija nije službeno otvorena.

Na internetskoj stranici Rijaseta piše da se džamija od 2010. godine koristi za obavljenje dnevnih molitvi i vjersku pouku djece. Medžlis Islamske zajednice u Sarajevu nije bio uključen u prikupljanje novca za gradnju, a sekretar ove institucije Esad Karahmet je kazao da je Kelmendi donaciju uplatio direktno firmi Rasno-Meka Company iz Sarajeva koja je gradila džamiju.

„Mi nikada nismo ništa tražili od njega. Nismo mu dali zahvalnicu jer nismo s njim izravno komunicirali“, objasnio je Karahmet.

Zamjenik direktora građevinske firme Esad Hasanović je kazao da je Kelmendi jedan od najvećih donatora džamije sa prilogom od oko 100.000 KM.

Kelmendi je u maju 2013. godine uhapšen na Kosovu na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisao Sud BiH. Tužilaštvo BiH ga sumnjiči za likvidaciju Ramiza Delalića Ćele, vođu suparničkog klana u Sarajevu, i trgovinu drogom. Sud je blokirao njegove nekretnine u Sarajevu, uključujući i kuće na Plandištu. U zahtjevu za blokadu Tužilaštvo BiH je navelo da će tokom postupka protiv Kelmendija dokazati da je imovinu stekao trgujući drogom.

U vrijeme kada je dao donaciju za izgradnju džamije, protiv ovog kosovskog Albanca i njegovih sinova vođeno je više istraga zbog ubistva, oružanih obračuna i nasilničkog ponašanja, a njegov polubrat i dvojica sinova bili su osuđeni za nezakonito posjedovanje oružja i nasilničko ponašanje.

Rijeset Islamske zajednice u Sarajevu je u pisanom odgovoru novinarima naveo da ova vjerska zajednica nema instrumente za provjeru imovine donatora.

Navode i da bi za Islamsku zajednicu bile neprihvatljive sve donacije osobe koja je imovinu stekla na nedozvoljen način, poput prodaje narkotika. Profesor islamskih nauka u Sarajevu Hilmo Neimarlija kaže da Islamska zajednica nema pravo da prihvata novac sumnjivog porijekla te da je dužna voditi računa o stavu javnosti na osnovu kojeg se može suditi o namjerama donatora. Prema njegovim riječima, starije generacije bosanskih muslimana bi uvijek izabrale da grade skromnu džamiju svojim novcem, umjesto neke veleljepne koju bi finansirali drugi, novcem sumnjivog porijekla. On pojašnjava da su nastupile promjene u društvu, jer su materijalni interesi prevagnuli u odnosu na univerzalne vrijednosti u koje, objašnjava on, spada i pošteno sticanje imovine.

„Vjera koja se može prodati nije vjera“, kaže Neimarlija.

(CIN, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

RODITELJI I DJECA VEĆ DESET DANA PRED ZGRADOM OHR-A: Bakir Izetbegović donirao građu za šatore roditeljima iz Konjević-Polja

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović donirao je drvene grede za šatore u kojima već deseti dan borave roditelji i djeca bošnjačke nacionalosti iz Konjević-Polja

lan Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović donirao je drvene grede za šatore u kojima već deseti dan borave roditelji i djeca bošnjačke nacionalosti iz Konjević-Polja.

-Kiša je padala već nekoliko dana i zemlja je mokra. Izetbegović nam je obezbijedio i korištenje hostela na Baščaršiji gdje se možemo odmoriti i istuširati - kazo je Feni jedan od roditelja Muhizin Omerović.

Podsjetio je da su roditelji u svojim namjerama istrajni i složni te poručio ljudima koji žele da ih otjeraju da ne odustaju od svojih zahtjeva.

Roditelji i djeca iz Konjević-Polja su već deset dana pred zgradom OHR-a u Sarajevu, gdje od međunarodne zajednice traže da se konačno izjasni o tome da li bošnjačka djeca imaju pravo na nacionalnu grupu predmeta.

Djeca iz Konjević-Polja ne pohađaju nastavu od 2. septembra, jer Ministarstvo prosvjete RS-a nije ispunilo zahtjeve roditelja da djeci omogući izučavanje nacionalne grupe predmeta, kao i da adekvatno riješe pitanje nacionalnog sastava školskog odbora.

Također, nastavu ne pohađaju ni djeca bošnjačke nacionalnosti iz Kamenice i Drinjače kod Zvornika.

(fena/dh)

UHVAĆEN TOKOM PREGLEDA NA SARAJEVSKOM AERODROMUKinez u torbi pokušao iz BiH iznijeti 216.000 eura! FOTO: ARHIVA Kinez u torbi pokušao iz BiH iznijeti 216.000 eura!



Radnici Uprave za indirektno oporezivanje i Granične policije Bosne i Hercegovine jutros su na Sarajevskom aerodromu pronašli i oduzeli 216.000 eura.

Novac, spakovan u torbu, vlasništvo je kineskog državljanina.

Kako je „Dnevnom avazu“ rečeno u UIO, torba puna para otkrivena je tokom pretresa kineskog državljanina čiji nam identitet nije otkriven.

Brzom provjerom ustanovljeno je da je Kinez vlasnik trgovačkih radnji i „uredno“ je prijavljivao nizak promet u svom poslu.

- To je uobičajeno ne samo za Kineze. Oni prijave mali promet, kako bi maksimalno zaobišli poreske obaveze, a keš onda nose kući. Protiv ove osobe podnesena je prijava, a pripadnici SIPA-e preuzeli su svoj dio posla. Novac mu je oduzet i on se trenutno popisuje – novčanica po novčanica. Pravosudni organi utvrdit će da li se radi o pranju para ili nekom drugom krivičnom djelu – rečeno nam je u UIO.

SAHRANJEN MAZOVJECKI: Niko iz BiH nije 'skoknuo' na sahranu velikog prijatelja BiH
Dok se ministar vanjskih poslova i drugi političari guraju na letove za utakmice reprezentacije BiH, Manchester Cityja i rezervišu aranžmane za Brazil, skaču po stadionima i ulicama jer 'ne mrze Bosnu', na sahranu velikog prijatelja BiH i počasnog građanina Sarajeva niko se nije udostojio otići.


Hiljade Poljaka su danas u špaliru duž ulica Varšave, uz posljednji aplauz, ispratile pogrebnu povorku Tadeuša Mazovjeckog, svog prvog premijera poslije pada komunista koji ih je čvrsto usmjerio od SSSR-a ka Zapadu, prenijela je FTV.



Taj katolički intelektualac, publicista, bio je savjetnik pobunjenih radnika u Gdanjsku 1980. godine koji su na čelu s Lehom Valensom izvojevali prve nezavisne sindikate iza "gvozdene zavjese" - Solidarnost, te premijer na početku tranzicije Poljske od 1992. do 1995. godine. Bio je i izvjestilac za ljudska prava u Jugoslaviji, a posljednjih godina savjetnik predsjednika Poljske.



Mazowiecki je jedini stranac koji je dao ostavku na mjestu specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN-a za ljudska prava na području bivše SFRJ, nakon genocida izvršenog u Srebrenici, 25. jula 1995.



„Ovo je jedino što mogu uraditi za jadne ljude u BiH.“ Ovim riječima je Tadeuš Mazovjecki 1995. godine obrazložio svoju ostavku na mjesto specijalnog izvjestitelja Komisije za ljudska prava UN-a u Bosni i Hercegovini. Bio je jedan od rijetkih koji nije htio zatvarati oči pred zločinima koji su kulminirali genocidom.



I u godinama što su slijedile, sve do posljednjeg dana, sam Mazowiecki je uvijek imao jasan, nedvosmislen stav povodom onoga što se desilo u BiH od 1992. pa do Daytona, ali i o onome što se na Balkanu dešava danas.



Umro je 28. oktobra u 87. godini, poslije duže bolesti, a sahranjen je danas u porodičnoj grobnici u mjestu Laski, kraj Varšave, uz pune vojne i državne počasti.



Posljednje "Zbogom!" Mazovjeckom oglasilo je prije podne najveće zvono u Poljskoj - "Zigmunt" u zamku Vavel u Krakovu, čiji se duboki zvuk čuje rijetko, samo u vrijeme najveće radosti i tuge, i na samo neke od crkvenih praznika.

Sahrani je prisustvovao evropski komesar José Manuel Barroso, a izraze sućuti poslali su američki predsjednik Barack Obama, njemačka kancelarka Angela Merkel, Papa Franjo...

neka ti je laka zemlja dobri Tadeuše

Konjević-Polje: Učiteljica iz Srbije na ekavici predaje bosanski jezik

3. Septembar 2013.



Roditelji bošnjačke djece koja pohađaju Osnovnu školu “Petar Kočić” u bratunačkom naselju Konjević-Polje, jučer su, zbog niza nagomilanih problema, bojkotovali nastavu.

Sedamdesetak roditelja koji su se jučer okupili pred školom, tražili su od nadležnih da se djeci obezbijedi pitka voda, da se uvede nacionalna grupa predmeta, da se izmijeni sastav Školskog odbora, te da se zaposli veći broj Bošnjaka u školi.

Program TK-a

- Kada smo bili na sastanku kod ministra u Banjoj Luci, on nam je rekao da Školski odbor mora biti formiran po broju učenika. Do sada je jedan Bošnjak bio u Školskom odboru. Trebaju biti četiri Bošnjaka, jer u ovoj područnoj školi ima 158 učenika bošnjačke nacionalnosti, dok u centralnoj u Kravici ima 101 učenik srpske nacionalnosti, kazao je Vehid Dedić, član Savjeta roditelja, dodajući da od ukupno 38 zaposlenih u školi, samo jedan je Bošnjak.

Kako se jučer moglo čuti, s obzirom na to da im predaje učiteljica iz susjedne države, bošnjačka djeca na ekavici govore i recituju pjesmice.

- Nastavnica koja predaje bosanski jezik dolazi iz Srbije. I ona predaje bošnjačkoj djeci bosanski jezik. I za njih je to normalno. Mi imamo kadrova koji bi predavali. Ovo nije 2002. godina kada smo tek ulazili ovdje. Ima naše djece koja su završila i bosanski, i historiju i geografiju, kazao je Dedić.

Muhamed Ahmetović, predsjednik Savjeta roditelja, naveo je da se u ovom slučaju radi o diskriminaciji povratničke djece, povratnika u Podrinje i entitet RS.

- Mi nećemo prihvatiti ovakve uslove. Ovo nije naša volja. Obraćali smo se svima – Ministarstvu, upravi škole, Opštini, OHR-u, OSCE-u… I niko, osim OHR-a, nije se udostojio da organizuje sastanak, kazao je Ahmetović.

S druge strane, Savo Milošević, direktor Osnovne škole “Petar Kočić”, u izjavi novinarima ispred škole, gdje su prisustvovali i roditelji, kazao je da vodosnabdijevanje nije problem.

- Škola ima vodu. Na česmama postoji voda, postoji pitka voda u aparatima za piće. Oni roditelji koji ovo rade, rade protiv interesa svoje djece. Oni da rade u interesu svoje djece zavirili bi u te đačke torbe i uvjerili se da u njihovim đačkim torbama postoje federalni udžbenici iz istorije, geografije, bosanskog jezika, vjeronauke… nacionalne grupe predmeta koji se rade po planu i programu Tuzlanskog kantona, kazao je direktor Milošević.

Bez dogovora

Na novinarsko pitanje zbog čega bosanski jezik predaje nastavnica iz Srbije, direktor je odgovorio:

- Slušajte, bosanski jezik predaje profesor srpsko-hrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti po imenu Mirjana Mirić, koja je državljanin Republike Srpske. Imamo mi radnika koji žive u Federaciji, a rade u RS-u, kazao je Milošević, koji tvrdi da u radnom procesu od ukupno 33 uposlenih ima pet radnika koji nisu srpske nacionalnosti.

Na njegove izjave burno su reagovali roditelji, koji su tvrdili da ne govori istinu. Jedan od njih je i Senad Muminović, koji je kazao da će, ukoliko se ne ispune zahtjevi, djecu slati u škole u Kalesiji, Sapni, Milićima, Bratuncu… Također, on je kazao da je nedopustivo da djeca u 21. vijeku nemaju vodu za piće, te da im se predaje na ekavici.

Članovi Savjeta roditelja su jučer održali sastanak sa direktorom škole. Na sastanku ništa nije dogovoreno. Kako je najavljeno, roditelji će nastaviti bojkot nastave dok se ne ispune njihovi zahtjevi.

Šta je folklor? Šta su sekcije?

Roditelji koji su se jučer okupili ispred škole doveli su u pitanje i kvalitet nastave, te naglasili da su njihova djeca, kada su u pitanju vannastavne aktivnosti potpuno zapostavljena. “Moje dijete ne zna šta je folklor, šta je muzička ili likovna sekcija… Oni to ništa nemaju. Potpuno su zapostavljeni u školi”, ispričala je jučer majka jednog učenika.
Kritike Adilu Osmanoviću Taranu

Jučer se pred školom moglo vidjeti i nekoliko roditelja koji su doveli svoju djecu u školu i koji nisu željeli bojkotovati nastavu.

“Ovo su roditelji, nažalost, da kažem, koji podržavaju Adila Osmanovića Tarana, predsjednika Skupštine opštine, koji radi naruku Save Miloševića”, kazao nam je Dedić. Roditelji su Osmanovića u nekoliko navrata kritikovali, jer smatraju da ne radi ništa kako bi se popravio status učenika u školi, te riješili brojni problemi.

1.mart