|
Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ
Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran
  
|
Re: Izvodi iz stampe
Ponovo imamo deklarativnu podršku pametnog svijeta. Da li æe nas ovi domaæi i susjedni uhljupi opet preveslati?
citat:
Meðunarodna politièka zajednica je više od dvadeset godina posmatrala, tumaèila i djelovala u politièkom prostoru Bosne i Hercegovine skoro iskljuèivo kroz etnièku prizmu, uprkos akademskim i nauènim radovima, koji su redovno upozoravali protiv takvih pojednostavljenja i takvog opasnog povlaðivanja lokalnim etno-nacionalistièkim elitama. Rat, a i mir koji je uslijedio, oba pod nadzorom, (ili, da se poslužimo jezikom tj. Meðunardnog kriminalnog tribuna za bivšu Jugoslaviju „potpomognuti i potaknuti“ od strane) meðunarodnih posmatraèa, samo su ohrabrili lokalnu etno-nacionalistièku partitokraciju u Bosni i Hercegovini. Zaštiæeni strahom od novih ratova i novih nasilja, oni su nastavili da se bogate u zemlji u kojoj je zvanièna stopa nezaposlenosti mladih 57%.
Prvi dani protesta su bili ukaljani nasiljem, policijskom represijom, ali i kontinuiranim medijskim i politièkim uvrtanjem problema. Demonstranti su kriminalizirani, njihovi zahtjevi ismijavani, politizirani ili politièki korišteni u druge svrhe a teorije zavjera, s oèekivanim etnièkim naglaskom, poèele da se šire. Ipak, ishodi prvobitnih protesta su zaista izvanredni. Protesti su se proširili diljem Federacije Bosne i Hercegovine i doveli do ostavki lokalnih politièara u nekoliko kantona i opština. Grad za gradom je poèeo formirati graðanske plenume. Zahtjevi protesta, iako donekle razlièiti u razlièitim zajednicama, fokusirani su na pitanja radnih mjesta, penzija, zdravstvenog osiguranja, konfiskacije nezakonito steèene imovine i stvaranja neetnièkih, a u nekim sluèajevima i tehnokratskih vlada. Niti jedan od tih zahtjeva se ne zasniva na osnovu etnièke pripadnosti, religije, ili bilo kojih drugih podjela kojim je BiH oznaèena u tvrdoglavim meðunarodnim stereotipima.
Trenutni visoki predstavnik, Valentin Inzko, je napomenuo u intervjuu austrijskom dnevom listu Kurier da „ako situacija eskalira, možda budemo primorani razmisliti o trupama Evropske zajednice“ („Wenn die Lage eskaliert, werden wir eventuell en EU-Truppen denken müssen.”). Iako je poslije povukao tu izjavu, uporedba s habsburškom okupacijom Bosne (1878-1914) je, nažalost, veæ bila oèigledna i time šteta veæ nanesena. Zahtjevi za ostavkom Inzka su dodati na listu protestnih zahtjeva. Politièari Evropske Zajednice – od Catherine Ashton do Carl Bildta – su dali neodreðene izjave kojima štite prava graðana da se okupljaju, tražeæi pritom transparentne pregovore izmeðu demonstranata i predstavnika vlade, i osuðujuæi nasilje. Imajuæi u vidu uzdržane izjave koje su stigle iz amerièke ambasade u Sarajevu, èini se vjerovatnim da æe SAD prepustiti Evropljanima da barataju protestima i njihovim moguæim politièkim posljedicama.
Ali ovo nije trenutak u kojem se od Bosne treba udaljiti ili pak u njoj silom intervenisati. Ovo je trenutak da se promisli i nešto uèini o ekonomskim nepravdama i zanemarenim nejednakostima što su se gomilale godinama, prepoznajuæi napokon da one nisu uvijek zasnovane na etnièkoj pripadnosti. Na osnovu toga, kao univerzitetski radnici ili nauènici koji se bave ovim regionom, pozivamo predstavnike meðunarodne zajednice da se oproste od kleptokratske etno-nacionalistièke elite i institucija koje su oni pomogli stvoriti. Susjedne zemlje kao kljuèni huškaèi rata, takoðe moraju biti savjetovani da se uzdrže od miješanja u Bosni i Hercegovini, u trenutku kada su etnokratije koje oni održavaju u životu suoèene s osporavanjem „odozdo.“ Tražimo od meðunarodne zajednice da prizna graðanske plenume i skupove kao legitimne izraze politièke volje graðana Bosne i Hercegovine, koji ne žele da zamijene nego da unaprijede demokratiju. Izbori nisu jedini naèin demokratske politièke prakse. Nakon što je mnogo puta tražila od Bosanaca i Hercegovaca da uzmu sudbinu svoje zemlje u svoje ruke, meðunarodna zajednica treba sada da pruži podršku demonstrantima i ozbiljno razmotri njihove zahtjeve.
U proljeæe 1992. graðani Bosne i Hercegovine su organizovali u Sarajevu najveæe demonstracije protiv svih nacionalistièkih stranaka. Njih su ušutkali snajperi, a njihovi glasovi su od tog momenta naovamo ignorisani od strane meðunardne zajednice. Ovog puta, svijet bi ih trebao poslušati.
Potpisnici ovog pisma su:
Tariq Ali Writer and social activist, UK Gil Anidjar Scholar, University of Columbia, USA, Vladimir Arsenijeviæ Writer, Serbia, Etienne Balibar Professor emeritus, University Paris Ouest, France, Franco Berardi Bifo Philosopher, Italy, Alida Bremer Writer, Germany, Wendy Brown Political theorist, UC BUSA, Boris Buden Univeristy of Weimar, Germany, Noam Chomsky Linguist and social activist, MIT, USA, Goran Fejic Writer, France, Karl-Markus Gauss Writer, Austria, Costas Douzinas Philosopher, Birkbeck, University of London, UK, Daša Drndiæ Writer, Croatia, Michael Hardt Philosopher, Duke University, USA, David Harvey Geographer, CUNY, USA, Aleksandar Hemon Writer, USA, Sreæko Horvat Philosopher, Croatia, Saša Iliæ Writer, Serbia, Rada Ivekovic Philosopher, University St Etienne, France, Mate Kapoviæ Linguist, University of Zagreb, Croatia, Naomi Klein Author and social activist, USA, Maurizio Lazzarato Philosopher, France, Christian Marazzi Economist, Switzerland, Antonio Negri Philosopher, Italy/France, Andrej Nikolaidis Writer, Bosnia and Herzegovina/Montenegro, Nigel Osborne Professor emeritus, University of Edinburgh, Scotland, UK, Costas Lapavitsas Economist, SOAS, UK, Renata Salecl Philosopher, Slovenia, Elke Schmitter Writer, Germany, Ingo Schulze Writer, Germany, Igor Štiks University of Edinburgh, Bosnia and Herzegovina/Scotland/UK, Eric Toussaint Economist, CADTM, Belgium, Yanis Varoufakis Economist, University of Texas, USA, Jasmila Žbaniæ Film director, Bosnia and Herzegovina
Aida A Hoziæ University of Florida, United States, Florian Bieber University of Graz, Austria, Eric Gordy University College London, Chip Gagnon Ithaca College, United States, Eldar Sarajliæ Central European University, Hungary, Tanja Petroviæ Research Center of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, Slovenia, Ana Deviæ Fatih University, Turkey, András BozókiCentral European University, Hungary, Jo Shaw Edinburgh University, Scotland Jasmin Mujanoviæ York University, Canada, Valerie Bunce Cornell University, United States, Konstantin Kilibarda York University, Canada, Aleksandra Milièeviæ University of North Florida, United States, Emel Akcali Central European University, Hungary, Olimpija Hristova Zaevska Balkan Institute for Faith and Culture, Macedonia, Jana Baæeviæ Aarhus University, Denmark Jelena Vasiljeviæ University of Belgrade, Serbia, Michael Bernhard University of Florida, United States, Tea Temim NASA/University of Maryland, United States Jasmina Opardija-Susnjar University of Fribourg, Germany, Julianne Funk Centre for Research on Peace and Development, KU Leuven, Belgium Hanns Schneider Former researcher at University of Jena, Germany, William Risch Georgia College, United States, Kiril Avramov New Bulgarian University in Sofia, Bulgaria, Tom Junes German Historical Institute in Warsaw, Poland, Tibor T Meszmann Working Group on Public Sociology 'Helyzet' Budapest, Hungary, Béla Greskovits Central European University, Hungary, Hilde Katrine Haug University of Oslo, Norway and Harriman Institute, Columbia University, Armina Galijaš University of Graz, Austria Zoltan Dujisin Columbia University, United States Heleen Touquet University of Leuven, Belgium, Amila Buturoviæ York University, Canada, Margareta Kern Artist, London, United Kingdom Valerie Bunce Cornell University, United States, Catherine Baker University of Hull, United Kingdom, Adriana Zaharijeviæ University of Belgrade, Maja Lovrenoviæ VU Universiteit Amsterdam, The Netherlands Marko Prelec Balkans Policy Research Group, Pristina, Kosovo, Claudiu Tufiș University of Bucharest, Romania, Gal Kirn Humboldt Universität zu Berlin, Germany, Keziah Conrad University of California, Los Angeles, United States Jarrett Blaustein Aberystwyth University, United Kingdom Igor Štiks University of Edinburgh, United Kingdom Rossen Djagalov Koš University, Turkey, Paul Stubbs Institute for Economics, Zagreb, Croatia, Davor Marko University of Belgrade, Serbia, Ljubica Spaskovska University of Exeter, United Kingdom, Christian Axboe Nielsen Aarhus University Andrej Grubaèiæ California Institute of Integral Studies, United States, Wendy Bracewell University College London, United Kingdom, Zhidas Daskalovski University of Bitola, Macedonia, Nicole Lindstrom University of York, United Kingdom, Hristina Cipusheva South East European University, Republic of Macedonia, Marina Antiæ University of Pittsburgh, United States Alen Kristiæ University of Graz, Austria, Julija Sardeliæ University of Edinburgh, United Kingdom, Lara J Nettelfield Royal Holloway, University of London, United Kingdom, Ivana Krstanoviæ Faculty of Philosophy, University of Sarajevo, Danijela Majstoroviæ University of Banja Luka, Bosnia and Herzegovina, Zoran Vuèkovac University of Alberta, Canada, Elissa Helms Central European University, Hungary, Igor Cvejiæ Institut za filozofiju i društvenu teoriju Beograd, Serbia Slavoj Žižek Birkbeck Institute for the Humanities, United Kingdom, Nataša Bek Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Croatia, Sladjana Laziæ Norwegian University of Science and Technology, Norway, Katarina Peoviæ Vukoviæ Faculty of Philosophy, Rijeka, Croatia, Artan Sadiku Institute of social sciences and humanities - Skopje, Macedonia, Peter Vermeersch University of Leuven, Belgium, Roland Schmidt Central European University, Hungary, Spyros A Sofos CMES, Lund University, Sweden, Vedran Horvat Heinrich Böll Stiftung, Croatia, Franjo Ninic University of Muenster, Germany, Adam Fagan Queen Mary University of London, United Kingdom, Soeren Keil Canterbury Christ Church University, United Kingdom, Esad Boskailo University of Arizona, United States, Biljana Ðorðeviæ Faculty of Political Sciences, University of Belgrade, Amra Pandžo Udruženje MALI KORACI Sarajevo, Malte Frye University of Muenster, Germany Vanja Lastro Rice University Houston, United States, Srðan Dvornik Independent analyst and consultant, Zagreb, Croatia, Goran Ilik University of Bitola, Macedonia, Nikola G Petrovski University of Bitola, Macedonia, Nicholas J Kiersey Ohio University, United States, Roska Vrgova UG 'Zasto ne', Bosnia and Herzegovina, Kiril Nestorovski Habitat for Humanity, Macedonia, James Robertson History, New York University, United States, Ellen Elias-Bursaæ Literary translator and independent scholar, United States, Antje Postema University of Chicago, United States, Ronelle Alexander University of California, Berkeley, United States, Zdenko Mandusiæ University of Chicago, United States, Grace E Fielder University of Arizona, United States, Jennifer H Zoble New York University, United States, Wayles Browne Cornell University, United States Holly Case Cornell University, United States, Cynthia Simmons Boston College, United States, Panagiotis Sotiris University of the Aegean Anna Selmeczi, University of the Western Cape, South Africa, Gezim Krasniqi University of Edinburgh, United Kingdom, Azra Hromadžiæ Syracuse University, United States, Lejla Sokoloviæ Indjiæ University of Bergen, Norway, Marko Attila Hoare Kingston University, United Kingdom, Anton Markoè Central European University, Hungary, Boštjan Videmšek Journalist, DELO, Slovenia, Karla Koutkova Central European University, Hungary, Luca J Uberti University of Otago, Dunedin, New Zealand András Riedlmayer Harvard University, United States, Jeffrey B Spurr Independent scholar and member of editorial board of CultureShutdown, Suzana Vuljeviæ History, Columbia University, United States, Michael D Kennedy Brown University, United States Jennifer Dickinson University of Vermont, United States, Mary N Taylor Graduate Centre of the City University of New York, United States, Mariya Ivancheva Independent scholar and member of the editorial board of LeftEast, Bulgaria, Volodymyr Ishchenko Centre for Society Research, Ukraine
http://www.theguardian.com/world/2014/feb/13/international-community-rally-behind-bosnia-protesters
|
|
17-02-2014 at 17:05 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ
Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran
|
Re: Re: Izvodi iz stampe
Pošto po njihovom priznanju sve prepisuju od nas tekst se u potpunosti može primjeniti i na Tuzlu.
citat:
Vuk Baèanoviæ (BH Dani) wrote:
Embrion nove demokratije : Plenum æe biti mozak, a protesti tijelo pobune
“Plenum je skupština svih èlanova neke grupe. To je javni prostor za raspravu, bez zabrana i bez hijerarhije uèesnika, na kojem se donose odluke. Plenum ima odreðenu strukturu rada. Svako ima pravo glasa, svako ima pravo da uèestvuje. Plenum je otvoren, u njemu ne sjede samo predstavnici vlasti i organizacija. Svako ima jedan glas, to je prostor bez zabrane i pripada svima”, ovo su rijeèi koje na sarajevskom Plenumu izgovore moderatorice i moderatori koji se biraju samo za jedno zasjedanje.Plenum je, barem kada je u pitanju Bosna i Hercegovina nakon onoga što je štampa u Srbiji veæ prozvala “Behar revolucijom” i mnogo više od toga. On je, u postojeæim uslovima, primarno govornica. Ona na kojoj graðani, konaèno, poslije 20 godina, mogu reæi i pobrojati sve šta ih muèi i šta zahtijevaju.
Dezinformacije
Prvo zasjedanje Plenuma graðana i graðanki Sarajeva je odgoðeno zbog neadekvatnosti prostorije u univerzitetskom kampusu da primi ogroman broj zainteresiranih ljudi. Drugi je uspješno održan u petak, 15. februara u prostoru sarajevskog Doma mladih. Cinici i elitisti æe, naravno, u samome startu, izrugivati nemušto sroèene želje i zahtjeve obiènog i neobrazovanog naroda. Plenum æe tako biti proglašavan seljaèkim, smiješnim, skupom ludaka, kolektivnom psihoterapijom. I, zanimljivo, takve optužbe dolaze upravo od ljudi koji zagovaraju demokratiju i koji se na izborima udvaraju istom tom “skupu ludaka”, kako bi bili njihovi demokratski zastupnici.
Ali i to su èiste dezinformacije. Prirodno je da elitisti sve posmatraju kroz prizmu koja njima odgovara. Pa æe se onda smijati starome komunisti koji govori o preobrazbi iz društvene u državnu imovinu, koja nas je unesreæila 1994, PTSP-ovcu koji pokazuje svoju kutiju sa lijekovima i nudi na prodaju vjenèani prsten, ili gospoði koja Evropsku uniju poziva na intervenciju u uklanjanju domaæih lopova.Meðutim, Plenum je od samoga poèetka daleko više. Na njemu radnici, nezaposleni, penzioneri, fudbalski navijaèi, ratni veterani, iznose 20 godina nagomilanih problema, nevolja i jada. Prirodno je da æe jedni govoriti o lažnim veteranima, plaæenicima vladajuæih struktura, drugi o korupciji u zdravstvu, treæi o radu na crno, èetvrti o mobingu koji doživljavaju na radnim mjestima…
Zbog izvrsne organizacije i moderiranju, veæ prvi dan se usvajaju i èetiri realna i smislena zahtijeva, te se predlaže i jednoglasno usvaja formiranje radnih grupa za formuliranje zahtjeva, a kojima rukovode eksperti iz odreðenih oblasti koji su svoje slobodno vrijeme stavili na raspolaganje Plenumu: ekonomisti, pravnici, novinari, istorièari, kulturni radnici. Time se željelo postiæi da Plenum postane mozak, a uliène demonstracije tijelo pobune zapoèete sedmog februara.
Otpor vlastima
Radi se, dakle, uz sav danak neiskustvu, o najorganizovanijem otporu vlastima u istoriji Dejtonske BiH. Naravno, tu su i brojni problemi. Najveæi od njih su profesionalni “demonstranti”, lica koja se redovno guraju da budu “lica revolucije” i koji socijalne zahtjeve zavijaju u demagogiju i patriotske magluštine. Radi se o ljudima infiltriranim od strane razlièitih politièkih partija, ili sumnjivih i opskurnih politikantskih grupica kao što je AntiDayton, koji Plenum nastoje iskoristiti za promociju besplodnog antidejtonskog populizma. Drugi veliki problem predstavlja sama održivost Plenuma kao tijela. Radi se, prije svega, o dobrovoljnom radu u koji su ukljuèeni zaposleni ljudi / odnosno ljudi sa drugim obavezama (fakultetskim, školskim).
Oni, za razliku od profesionalnih demonstranata ili politikantskih besposlièara nemaju moguænosti da glavninu svoga vremena i angažmana posvete samome Plenumu, èime se ostavlja mnogo više manevarskog prostora za destruktivno djelovanje veæ pomenutim opskurantskim i manipulatorskim grupama, koje podržavaju i pojedini èlanovi Kruga 99.Treæi veliki problem Plenuma jeste njegova legalnost, kao odraza demokratske volje stanovništva Kantona Sarajevo. Na koji naèin je provjerljivo koliko stanovnika Kantona Sarajevo podržava zahtjeve koje plenum odreðenog kantona šalje odreðenoj kantonalnoj vladi?
Ukoliko vlade ne pribjegavaju populistièkim mjerama udovoljavanja narodu radi skorih izbora, kojom æe silom odreðeni plenum prisiliti odreðenu skupštinu da usvoji ono što je plenum izglasao? Takvo nešto bi bilo moguæe jedino u okvirima vanrednog stanja u kojem bi plenumi u svojim rukama imali represivni aparat, a, za sada, ga nemaju, a nije izgledno da æe ga, uskoro, i imati.Isto je tako nejasno kako, ukoliko se situacija na ulicama smiri, vršiti pritisak na kantonalnu vladu? Na koji naèin æe vlada biti primorana da ispuni volju plenuma? Èetvrti veliki problem plenuma jeste osipanje, koje nastaje kao rezultat gubljenja povjerenja da se promjene mogu izdejstvovati putem plenuma. Samo èetiri zahtjeva koja su veæ upuæena skupštini KS, ako se izuzme utvrðivanje odgovornosti za policijsku brutalnost nad maloljetnicima, zahtjeva dugaèke procedure. Da li æe sarajevski plenum imati snage da do kraja kontroliše rad Skupštine KS i eventualne ekspertske vlade?
Pa ipak, kada se svi problemi uzmu u obzir, uspostavljeni plenumi, ma koliko dugo se održavali, ostaju taèka u bh. politici nakon koje više ništa neæe biti isto. Sve i da se rasformiraju, ostaæe veliko iskustvo organizovanja i demokratije, a koje æe se daleko lakše primjenjivati u kriznim situacijama nego ikada do sada. Ono što je bitno jeste èuvanje plenuma od stranaèkih utjecaja i insistiranje na socijalnim zahtjevima, kako bi se suzbilo spinovanje i nacionalistièka propaganda, a plenumi postali model otpora vlastima u cijeloj BiH.
Usvojeni zahtjevi upuæeni Skupštini KS-a
Zahtjevi graðana usvojeni na drugom plenumu:
1. Uspostavljanje ekspertske Vlade. Zahtijevamo od Skupštine Kantona Sarajevo da hitno vladu povjeri eminentnim osobama – ekspertima iz oblasti u kojima su se u svom dosadašnjem radu pokazali uspješnim u ostvarivanju rezultata. Plenum insistira da sastav vlade ne bude prioritetno stranaèki odreðen.
2. Revizija plata i beneficija nosilaca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo i njihovo usklaðivanje sa trenutnom ekonomskom situacijom.
Trenutno ukidanje “bijelog hljeba” odnosno isplata plata i prinadležnosti Premijeru i ministrima nakon prestanka vršenja dužnosti.
Ukidanje dodatnih beneficija zastupnicima u Kantonu Sarajevo po osnovu uèešæa u komisijama, odborima i drugim tijelima, koja su sastavni dio Skupštine Kantona Sarajevo. Uvoðenje zabrane svim zastupnicima i nosiocima javnih funkcija u Kantonu Sarajevo za uèesæe u upravnim i nadzornim odborima javnih preduzeæa i institucija od javnog znaèaja u Kantonu Sarajevo.
Svoðenje najviše plate obnašatelja javnih funkcija na nivo dvije prosjeène plate u Kantonu Sarajevo. Reduciranje voznog parka javnih institucija Kantona Sarajevo za 50 odsto i svih troškova vezanih za korištenje službenih vozila i službena putovanja.
3. Revizija privatizacije. Naložiti Kantonalnoj agenciji za privatizaciju da hitno izvrši reviziju procesa privatizacije u javnim preduzeæima u Kantonu Sarajevo, u kojima prioritet imaju Feroelektro, Holiday Inn, Sarabon, Zora, Kljuè, te u svim drugim preduzeæima u kojima je izvršena sumnjiva privatizacija, ukljuèujuæi preduzeæa od federalnog znaèaja (Vranica, Hidrogradnja, GP Put, Unis Pretis i druga).
4. Uspostavljanje nezavisne komisije za utvrðivanje èinjenica o dešavanjima 7. februara, èiji æe sastav ukljuèivati i delegirane èlanove/ice plenuma graðana i graðanki Sarajeva, sa pravom popisa i procjene štete, kao i utvrðivanje odgovornosti policijskih službenika za prekomjernu upotrebu sile i zlostavljanje privedenih. Plenum smatra da samo uèešæe u demonstracijama ne smije predstavljati krivièno djelo i da voðenje ovakve istrage predstavlja pritisak na javnost i zloupotrebu ovlasti.
Pet najveæih laži o plenumu
PLENUM ORGANIZUJE FAHRUDIN RADONÈIÆ: Buduæi da je Plenum tijelo kojem svako može prisustvovati, nemoguæe je pristalicama bilo koje stranke, pa tako ni SBB-a onemoguæiti pravo glasa. Isto tako je nemoguæe sprijeèiti ih da govore. Iako plenumsko pravilo glasi da se rijeè ne daje stranaèkim liènostima, ne postoji procedura kojom bi se utvrdilo da li je neko èlan, simpatizer ili radi za odreðenu politièku organizaciju. Radi se o organizacijskom propustu, ali i dalje ostaje nemoguæe da Plenum na bilo koji naèin javno podrži neku partiju. Svi èlanovi Plenuma slobodni su da javno razoblièuju i diskredituju sve pokušaje manipuliranja plenumom.
PLENUMI SU POKRENUTI RADI UKIDANJA KANTONA: Na plenumu graðana i graðanki Sarajeva je odluèeno da se javna izlaganja moraju ticati iskljuèivo problema Kantona Sarajevo. Plenum Kantona Sarajevo nema legitimitet da se bavi drugim pitanjima, a pogotovo takvima kao što je preustroj Federacije BiH. Postoji radna grupa kordinacije sa drugim uspostavljenim postojeæim Plenumima, ali ona, takoðer, ne može predlagati ukidanje kantona, s obzirom da plenumi nisu uspostavljeni u svim kantonima u Federaciji. Istina, postoje govornici i demagozi koji, mimo pravila, zaèinju, takve teme, ali ih se tretira na isti naèin kao što bi se tretiralo “ukidaèe” SAD.
PLENUMI IMAJU SVRHU UNITARIZACIJE BIH: Plenumi se bave iskljuèivo stanjem u kantonima u kojima se održavaju. Razlièite populistièke parole, ili opskurantski govori koji se nekada ne mogu kontrolisati i koji postaju dio nacionalistièkog medijskog spina nisu stavovi plenuma.
VJERNICIMA JE ZABRANJENO PRISUSTVOVANJE NA PLENUMIMA: Prema pouzdanim informacijama magazina Dani ovu laž preko društvenih mreža šire visokopozicionirani èlanovi IZ BiH. Svako ko je prisustvovao plenumu zna da se radi o smišljenoj dezinformaciji. Na plenum su dobrodošli ljudi svih uvjerenja i vjeroispovijesti. Plenum, doduše, nije mjesto za upražnjavanje vjerskih obreda i ceremonija.
PLENUMI SU UVOD U SAMODESTRUKCIJU BOŠNJAKA I BiH: Na plenume se gleda, kao na revolucionarne komitete koji u svoje ruke uzimaju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast i u termidorskom stilu kreæu u “crveni teror”. Iza plenuma ne stoji nikakva vojna sila, njegovi uèesnici se ideološki razlikuju, te je takav scenario nemoguæ.
PLENUMSKA DEMOKRATIJA
1. Kako radi plenum?
Svi koji to žele uèestvuju. Jedna osoba ima jedan glas. Poštuje se redoslijed dijaloga.
2. Ko može uèestvovati u plenumu i ko može donositi odluke?
Ko god se osjeæa pozvanim, ili osjeæa potrebu da uèestvuje, to i može bez ikakvih prepreka, uz to da poštuju pravila ponašanja koja uèesnici uspostave na poèetku plenumske sjednice. Odluke na plenumu donose svi uèesnici po principu veæinske odluke, uèesnici glasaju za ili protiv. Opcija suzdržano se ne primjenjuje na plenumu, pošto samo otežava proces donošenja odluka, jer po pravilu se pretpostavlja da su uèesnici upoznati sa problematikom date sjednice. Ukoliko to nije sluèaj moderatori na poèetku svake sjednice ukratko rekapituliraju zakljuèke sa prethodne sjednice i trenutne taèke dnevnog reda sa kratkim objašnjenjem.
3. Ko predvodi plenum?
Plenum nema voða, na sjednicama se biraju moderatori koji æe upravljati diskusiju i odreðivati koliko se vremena daje govornicima, koji je redoslijed taèaka dnevnog reda. Moderatori imaju pravo da upozore uèesnike o tome da je rasprava skrenula sa glavne teme i da se vrate na prvobitnu temu. Ovo se vrši radi uštede vremena. U plenumu ne postoje funkcije poput potparola, zastupnika i delegacija. Ukoliko bude potrebe da neko istupi u javnost da da neku izjavu, intervju ili slièno, osobe mogu da predlože same sebe uz pristanak ostalih uèesnika, ili da plenum predloži nekog. Moderatori za narednu sjednicu se biraju na kraju svake sjednice.
4. Kako se donose odluke na plenumu?
Glasa se za ili protiv. Odluka se donosi veæinskom osnovom. Ukoliko ne doðe do konsenzusa, tj. ukoliko je broj glasova za i broj glasova protiv jednak, uèesnici iznalaze kompromis koji neæe zadovoljiti svakog u potpunosti, ali æe donijeti najbolje moguæe riješenje u datoj situaciji za datu problematiku. Ovo jeste ogromna prednost glasanja bez suzdržanih glasova, jer æe odluka uvijek postojati, a ne nestati samo u diskusiji kako je to èesto sluèaj u parlamentarnom obliku donošenja odluka.
http://kliker.info/embrion-nove-demokratije-plenum-ce-biti-mozak-a-protesti-tijelo-pobune/
|
|
24-02-2014 at 19:59 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ
Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
"Zloèesti sinovi" balkanskih predsjednika
"Zloèesti djeèaci Balkana" jedan je od naslova medija na njemaèkom jeziku koji pišu o sumnjivim poslovima sinova nekadašnjih predsjednika balkanskih država. Ovi mediji se osvræu i na situaciju u BiH.
Politièari poput Slobodana Miloševiæa, Alije Izetbegoviæa ili Ibrahima Rugove godinama su odreðivali sudbinu balkanskih država. Njihovi sinovi danas privlaèe pažnju pravljenjem skandala ili voðenjem sumnjivih poslova, piše švicarski list Tagesanzeiger.
Sin bivšeg predsjednika Kosova Ibrahima Rugove tako je osumnjièen da je uèestvovao u prodaji Šengenskih viza. Najprominentniji "bad boy" od sinova bivših predsjednika svakako je Marko Miloševiæ. On je tokom devedesetih godina prošlog vijeka uz pomoæ carinika i tajne službe kontrolisao èitavo carstvo krijumèara koji su ilegalno trgovali cigaretama, benzinom i alkoholom. Tagesanzeiger posebno se osvræe i na sadašnjeg èlana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegoviæa.
"Bakir Izetbegoviæ, sin Alije Izetbegoviæa, jedan je od tri èlana Predsjedništva BiH. On se smatra odgovornim za politièku blokadu i korupciju. Na proteklim demonstracijama je tražena i njegova ostavka, a demonstranti su podsjetili da je sin bivšeg predsjednika nabavio Audi A8 kao službeno vozilo. Cijena: 120.000 švicarskih franaka.
U Sarajevu se može èuti kako arhitekta Bakir Izetbegoviæ kontroliše graðevinsku branšu i da ima veze sa organizovanim kriminalom. U jednom izvještaju UN-a o nestalim novcima za pomoæ BiH (rijeè je navodno o jednoj milijardi dolara) Izetbegoviæ "junior" se tereti za korupciju: Kao šef Odjela za urbanizaciju i razvoj grada navodno je poslove gradnje davao svojim prijateljima - u zamjenu za novac. "Sve to su obiène laži", kaže ovaj politièar. On ne mora da strahuje od ionako slabih sudskih institucija u toj državi", piše Tagesanzeiger.
Kad neæe politièari - hoæe Plenumi
Detalje o talasu protesta u BiH prenosi Wiener Zeitung. Civilno društvo radi na formulaciji zahtjeva za reformama - pošto politièari nisu spremni na to, prenosi ovaj list. Umjesto na ulici, na protestima, graðani Tuzle i Sarajeva okupljaju se na Plenumima.
"Socijalni protesti u BiH ponijeli su naziv "Bosansko proljeæe", a u meðunarodnim medijima je kao glavni krivac za stanje u etnièki podijeljenoj zemlji naveden Dejtonski sporazum. Sporazum je trebalo da okonèa rat, ali je samo produžio konflikt. Država se ovom trenutku, privredno gledano, nalazi na rubu ponora. Lokalni politièari su željeli da instrumentaliziraju demonstrancije, pri èemu ukazuju da iza svega ustvari stoji sukob izmeðu Bošnjaka, Hrvata i Srba. Ipak, graðani nisu nasjeli na to. Protesti su, doduše, skoro okonèani ali su u Sarajevu i Tuzli oformljene konstruktivne forme otpora: Plenumi graðana.
Na Plenumima se ne govori o etnièkoj pripadnosti, niti o Dejtonskom sporazumu, nego se politièarima postavljaju realni zahtjevi. U Tuzli radom Plenuma upravljaju uglavnom profesori sa fakulteta i predstavnici radnika. Oni su oformili više radnih grupa. Slijedi mukotrpan proces.
"Ako se Plenumi pretvore u trajne, autonomne graðanske institucije, onda bi to bilo veoma pozitivno za BiH", kaže politikolog Jasmin Mujanoviæ. On ukazuje na to da u BiH trenutno postoji "deficit demokratije" a kao dokaz istièe da je nakon prošlih izbora bilo potrebno punih 16 mjeseci da se formira vlast, te da u periodu poslije toga nije bilo nikakvih pomaka. "To ne možemo nazvati državom direktne demokratije", kaže on. Ako se i dalje ignorišu zahtjevi graðana BiH, onda bi u BiH moglo doæi do razvoja situacije kao u Ukrajini. Tamo nakon "Narandžaste revolucije" od prije deset godina nije došlo do poboljšanja situacije", piše Wiener Zeitung.
http://www.dw.de/od-milo%C5%A1evi%C4%87a-do-izetbegovi%C4%87a-zlo%C4%8Desti-sinovi-balkanskih-predsjednika/a-17450793
http://www.tagesanzeiger.ch/ausland/europa/Die-boesen-BalkanBuben/story/28960999
|
|
25-02-2014 at 09:31 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ
Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Izvodi iz teksta jednog od mnogih plaæenièkih papaka iz regije.
citat:
Ante Tomiæ: BiH dobila samo polupane prozore
Meðu organizatorima bosanskohercegovaèke uliène revolucije našlo bi se, da ne griješim dušu, vjerojatno nekoliko desetaka, ili èak stotina razumnih osoba, koje bi suvislo znale kazati što je pravi uzrok njihove bijede, koji shvaæaju kako žive u jednoj zemlji temeljito uništenom nacionalizmom.
Njima ne treba objašnjavati kako sve zlo, sva materijalna i duhovna obogaljenost današnje BiH dolazi od politièkih stranaka, koje su u naravi, gotovo bez iznimke, beskrupulozne mafijaške organizacije što u sprezi s popovima i hodžama raspaljuju mržnju da bi se obogatile švercajuæi naftu i marlboro, varale na javnim natjeèajima i pljaèkale nacionalna bogatstva.
Kava, kafa ili kahva
Ali, koliko je njih koji su izašli na ulice svjesno toga? Volio bih da griješim, ali mene ne ohrabruje ništa od onoga što sam na televiziji vidio. Polupani izlozi ne svjedoèe mi ništa osim gnjeva dezorijentiranih oèajnika.
Bošnjaèka sirotinja koja se pobunila u Tuzli i Zenici nije tražila savezništvo hrvatske i srpske sirotinje, a ni Hrvati i Srbi nisu se sami ponudili da zajedno sruše nacionalistièke parazite koji im svima dulje od dva desetljeæa sišu krv. Može li se postiæi klasno jedinstvo u takvoj nacionalnoj razjedinjenosti?
Bolno mi je priznati, ali ja mislim da ne može. Ti nesretnici toliko su zatrovani nacionalnim problemima, da za rješavanje onih socijalnih jednostavno nema nikakve šanse. Društveni odnosi neæe se nakon divljanja ni za dlaku promijeniti.
Upravo suprotno, mene ne bi zaèudilo da prilike postanu i gore, da nacionalistièki mudrijaši slijepi bijes i beznaðe iskoriste kako su ga i dosad uspješno iskorištavali, i ponovno svi zarate, pokolju se kao zvijeri oko nesuglasice reèe li se kava, kafa ili kahva, ili takvog nekakvog sliènog važnog, egzistencijalnog pitanja, mnogo važnijeg od toga zašto nemaju za hranu i grijanje.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/235664/Ante-Tomi-BiH-dobila-samo-polupane-prozore.aspx
Nije da mi je drago ali ... Ma koga ja, jašta da mi je drago  
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/12749/sr_nje_na_pjaci_pisca_antu_tomica_nepoznati_mladic_zalio_kantom_punom_fekalija.html
citat:
Nepoznati mladiæ Antu Tomiæa nasred splitske Pjace zalio kantom punom njegovih tekstova
Nevjerojatnu neugodnost danas je doživio splitski pisac Ante Tomiæ. Na njega je, dok je s prijateljima ispijao kavu, za sada nepoznati mladiæ izlio kantu tekuæine za koju se isprva mislilo da su fekalije.
- Vidio sam cijelu scenu i u prvi momenat pomislio da je rijeè o fekalijama jer je smjesa užasno zasmrdila cijelu Pjacu- rekao nam je jedan svjedok koji kaže da je izlivena stolica bila rjeða od njegovih argumenata koje može potkrijepiti neèim.
Ipak, uskoro se pokazalo kako se uopæe ne radi o fekalijama.
Naime, tek nakon dolaska splitske Èistoæe, nakon tri pranja razvodnjenim sredstvom za èišæenje kupljenim preko sumnjive javne nabave, smrad je i dalje ostao.
- Tek onda smo shvatili da uopæe nije rijeè o fekalijama, nego, još gore, o tekstovima Ante Tomiæa – govori nam jedan zgroženi svjedok koji živi samo petsto metara dalje pa se boji da æe ljigavi Tomiæevi tekstovi u kojima brani aktualnu Vladu još godinama smrdjeti na Pjaci.
http://sprdex.com/2014-02/nepoznati-mladic-antu-tomica-nasred-splitske-pjace-zalio-kantom-punom-njegovih-tekstova/
|
|
25-02-2014 at 10:16 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ
Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Šta nam se ustvari dogaða: Ovaj èovjek upozorio je na novu klasu koja æe zapaliti svijet!
citat:
To su i sakupljaèi boca i radnici na minimalcu, ali i mladi obrazovani prezaduženi ljudi kojima su krediti stvorili iluziju života u blagostanju, što se u trenutku može rasplinuti
Demonstracije protiv korumpirane, socijalno neosjetljive i nesposobne vlasti, koje su poèele u Tuzli prošle sedmice, a zatim se proširile i na druge gradove u Federaciji BiH, sudeæi prema onome kako se stvari razvijaju, uskoro bi s mogli proširiti i na manji bh. entitet, ali i na susjedne države. U Crnoj Gori veæ u subotu najavljuju okupljanje ispred Parlamenta.
Da nije bilo toga, tekst koji vam donosimo, vjerovatno ne bi zanimao previše ljudi. Ovako, vjerujemo da æete u ovom intrevjuu koji je za zagrebaèki Globus dao engleski profesor Guy Standing, prepoznati mnoge stvari koje se nama upravo dogaðaju. Napomenimo da je intervju raðen u avgustu 2011. godine, neposredno nakon velikih nemira koji su izbili u Londonu, a zatim se proširili na brojne engleske gradove, ali da je i danas itekako aktuelan, pogotovo nama u BiH i na Balkanu.
- Pedesetak kilometara od Firenze, u slatkom Figline Valdarnu, mjestašcu koje živi opuštenim ljetnim životom, a okružen je golemim dizajnerskim outletima pa se na cesti nižu upadljivi znakovi: Dolce&Gabbana - 500 metara lijevo, Trussardi - 2 kilometra i na kraju The Mall, crno stakleno zdanje nalik krematoriju u kojemu Prada prodaje staru kolekciju na 70-postotnom sniženju, ljetne mjesece provodi Guy Standing, jedan od najzanimljivijih intelektualaca današnjice, engleski profesor sa Univerziteta Bath. Èlan je britanske Akademije društvenih znanosti, objavio je više od 20 knjiga i predaje kolegij globalizacije i ekonomske sigurnosti.
Profesora Standinga sva ta dizajnerska raskoš oko njegova malog talijanskog doma ne zanima. On je heroj radnièke klase, ideolog prekarijata, nove, bijesne, ljutite veæine koja u 21. stoljeæu živi bez perspektive, suoèena sa celebrity-kulturom u kojoj mali broj bogatih i slavnih ostalima pred nosom maše svojim milijardama.
Svjetska distribucija pravde muèi profesora Standinga. I on je potekao iz radnièke klase. I na nju je ponosan. Sve ono što se dogaða danas u svijetu predvidio je i opisao u kapitalnoj knjizi “Prekarijat, nova opasna klasa”, koja je objavljena ove godine. To je postala 'Biblija' onih koji u Španiji, Grèkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj... osjeæaju da je sistem u kojemu žive nepravedan i da ga treba mijenjati.
Ako prepišemo definiciju, prekarnost je termin kojim se opisuje èinjenica da je danas velik dio stanovništva subjekt fleksibilne eksploatacije ili “fleksoplotacije” (niske i nesigurne plaæe, nesigurno radno mjesto, neredoviti prihodi itd.) i egzistencijalnog prekarijata (visok rizik društvenog iskljuèenja zbog niskih primanja, visoki troškovi života itd.). Ovi uvjeti prekarijata utjeèu na sve oblike rada koji se tièu servisne ekonomije u užem smislu i cjelokupnog stanovništva u širem smislu, ali posebno pogaðaju omladinu, žene i imigrante. Je li Marksov proletarijat u 21. stoljeæu postao Standingovim prekarijatom?
“Mrzim kad moram nekom reæi: jesam li vam rekao”, kaže mi Standing dok prevræe neke papire i vadi ih iz fascikla. Redovni suradnik Guardiana uvijek nešto piše.
“Ali, prije dva mjeseca dobio sam od jednih njemaèkih novina poziv da napišem kolumnu o prekarijatu i o onome što æe se s njim dogaðati. Napisao sam da æe uslijediti nemiri u Londonu. Sad moram mijenjati tekst jer ga moram prilagoditi èinjenici da su se neredi veæ dogodili, a oni ga nisu objavili tijekom ljeta, želeæi s njim zapoèeti uvodnu temu jeseni.”
Možemo li poèeti? - pitam.
- Smeta li vam buka? Hoæe li diktafon uhvatiti glasove?
Da, trebalo bi biti u redu - odgovaram jer je buka u talijanskom kafiæu prilièna.
- Jer, prekarijat je upravo vezan uz javne prostore. Jedno od njegovih obilježja i jest da se ljudi koji pripadaju prekarijatu koriste javnim prostorima i u njima se druže. Vlade sada nastoje ogranièiti taj javni prostor za obiène ljude; zatvaraju parkove, zatvaraju pubove, zatvaraju javne knjižnice, èak i javne toalete. U Manchesteru su sada, u sklopu mjera štednje, ukinuli 900 od ukupno 1000 javnih WC-a. Ako to radite da biste smanjili troškove, onda te ljude stavljate u svojevrsne kaveze. Zašto prekarijat živi u javnim prostorima? Zato što su im kuæe i stanovi skuèeni, loše opremljeni i bolje im je što manje boraviti u njima. Oni trebaju te javne prostore jer se tamo druže, uèe, socijaliziraju. A država im sve to zatvara pred nosom.
U èemu vi vidite uzroke londonskih nereda? -
- Stvarno mrzim predviðati loše stvari, ali u knjizi sam cijelo jedno poglavlje posvetio neèemu što se zove politika iz pakla. Ako se vlasti ne suoèe s problemima, s bijesom i s pitanjima koje prekarijat postavlja, slijede neredi.
Dobro, prije nego li krenemo s dubljom analizom, recite tko su sve ljudi koji spadaju u klasu prekarijata? Tko su oni i što im je zajednièko?
- Postoji nekoliko razlièitih kategorija: to su ljudi koji nemaju visoko obrazovanje i dolaze iz klasiène radnièke klase, rade - ako rade - na odreðeno vrijeme i ne mogu ostvarivati nikakve povlastice. Nisu kreditno sposobni, nemaju perspektivu i degradirani su. Oni uopæe ne razmišljaju o buduænosti i nemaju odnos suosjeæanja i solidarnosti s drugim ljudima. Odnosno, oni æe iskoristiti priliku da nešto uzmu drugima ako je budu imali, na primjer, ako vide da je netko razlupao izlog trgovine, oni æe uæi u uzeti nešto iz nje jer se osjeæaju iskorišteno od sustava i zapravo ne mare za druge ljude. Ta solidarnost je namjerno iskorijenjena. Zatim, tu su ljudi koji su obrazovani, koji su završili visoke škole, koji su vrlo pametni i napredni, ali su frustrirani jer žive u društvu za koje misle da im ne pruža nikakvu šansu, nikakvu karijeru, nikakvu sigurnost pa ni osjeæaj pripadanja. Oni neæe uzeti robu iz trgovine, ali se osjeæaju kao da su napušteni od svih, kao oèajnici. Ne vide da im politièki predstavnici nude ikakvo rješenje. No, mi u Europi se moramo bojati treæe i najopasnije skupine prekarijata - to su oni koji su otpadnici stare radnièke klase i oni koji slušaju sirene neofašista. Njima ti neofašisti govore: vi ste toliko slabi i uništeni zbog stranaca, zbog useljenika, zbog muslimana, zbog onih koji su drukèiji od vas. Morate ih izbaciti! Zajedno, sve ove grupe su nova, opasna klasa.
Zašto su opasni? Na što su sve spremni?
- Još nisu ujedinjeni, ali to je pitanje vremena. Nisu ujedinjeni jer su nesigurni i smatraju se nedostojnima, ljudima bez vrijednosti. No, sve ove slike koje vide, svi ovi prosvjedi koji se dogaðaju po svijetu daju im nadu da ljudi kao oni imaju pravo i hrabrost da kažu da je dosta i da žele dostojno živjeti. Globalizacija ih je uništila jer je ona otvorila svjetsku ekonomiju i tržišnim natjecanjem slomila radnu snagu. Odjednom ste imali radnika na bacanje! Milijardu Kineza, milijardu Indijaca, stotinu milijuna Vijetnamaca... koji su spremni raditi za jednu tridesetinu plaæe europskog radnika. I time ste ga uništili. Europska radnièka klasa pala je na koljena. Gazde su im rekle: morat æete prihvatiti manje plaæe. I tu su europske vlade napravila faustovsku pogodbu.
U èemu se ona sastoji?
- Kad se tržište otvorilo, ljudi na vlasti znali su što æe se dogoditi, da æe plaæe pasti. Ako bi pale naglo, odmah bi došlo do prosvjeda i politièari bi otišli s vlasti. Umjesto toga, napravili su pogodbu s bankama, s financijskim sektorom. Ljudi su poèeli puno lakše dobivati kredite, poèeli su kupovati, prividno su poèeli osjeæati neke povlastice. No, to je sve bilo umjetno. Krediti su trebali odgoditi propast i prividno neutralizirati smanjivanje plaæa. Dvadeset godina ta je konstrukcija funkcionirala, mada je svima bilo jasno da se mora slomiti. Mogli ste dobiti kredit, a da niste bili za to sposobni, i poèeli ste gomilati dugove. Isto je radila i država. To nije moglo trajati vjeèno. Poèela je financijska kriza i odjednom se svijet morao suoèiti s èinjenicom da vlade u SAD-u i Europi imaju toliko dugova da moraju poèeti dramatièno rezati sve izdatke. I tko to plaæa? Financijski kapital? Naravno da ne. Prekarijat.
Od 2008. prekarijat u svim europskim zemljama sluša isto: morate stegnuti remen, smanjit æemo izdatke za zdravstvo, za školstvo, za socijalu, za javne parkove, za vrtiæe, za javne WC-e! I tu smo danas. Na prijelomnici. Stvarnost je strašna jer vlade lijevog centra i vlade desnog centra potpuno se jednako ponašaju i one su ovu krizu pospješile i ubrzale te uništile cijelu jednu klasu. Politièka neodgovornost s kojom smo suoèeni tragièna je i veæinu nas trebala bi ozbiljno ljutiti. Istovremeno je klasa superbogataša debelo zaštiæena od svega, a oni su ujedno i politièki i financijski sponzori ovih na vlasti. Njih nije briga što se dogaða u Londonu jer su u kolovozu na svojim jahtama u Cannesu ili u brdima u Davosu.
Ljudi koji plaæaju ceh su prekarijat.
No, od 2008. prekarijat raste i snaži.
Imaju li oni svoje politièke predstavnike? Kako klasièni predstavnici vlasti gledaju na prekarijat? Kao na pobunu najnižih društvenih slojeva?
- Ne, i ovdje prièa postaje uzbudljiva. U marksistièkim kategorijama, prekarijat je klasa u nastajanju, još nije klasa za sebe. Razumije nesigurnost, bijesna je, ali nema osjeæaj da ima pravo glasa. U prošlosti, ta je faza bila vrlo slièna onome što smo imali prije nastanka klasiène industrijske klase. Mi smo trenutaèno svjedoci prekarijata u nastajanju.
Nedavno sam bio u Rimu i predstavljao sam knjigu. Na kraju predavanja prišla mi je skupina ljudi i pozvala me da doðem posjetiti njihovo naselje jer su oni rimski prekarijat. Odveli su me tamo. Bile su to barake u kojima su živjele stotine skvotera. Bilo ih je svih boja kože i životnih prièa i svi oni su imali jedno zajednièko - bili su svjesni da nisu dio društva. To su ljudi koji nose plastiène vreæe i kopaju po kontejnerima. No, njihova energija bila je takva da se mogla osjetiti. Poèeli su se organizirati. Poèetkom listopada u Milanu održat æe se konferencija i najava štrajka prekarijata Italije. Prekarijat se organizira i oèito je da postaje svjestan svoje snage. Politièari ih se veæ boje. U Italiji ih nazivaju “najveæim zlom Italije, najgorim slojem Italije”. A to govore korumpirani politièari koji su pokrali vlastitu zemlju, oni koji su zaista najgori predstavnici svoje države. Mladi Talijani žele posao i priliku da pristojno žive, ne žele korupciju i neofašizam koji im servira Berlusconi.
Ipak, mada prekarijat nije tako jednoslojan, politièka elita nastoji te ljude predstaviti kao “prljave, ružne, zle”, društveni otpad koji je spreman na pljaèku i palež. Trebaju li se obièni, “normalni”, ako ih tako možemo nazvati, ljudi bojati prekarijata i njegovih akcija? Postoji li opasnost da zavlada anarhija ili ulica? Zašto bi najniži sloj poštedio one koji su malo iznad njih na društvenoj ljestvici?
- To nije pametna politika. Zbog toga æe tenzije samo rasti. Prekarijat time neæe biti zaustavljen. Pogledajte Grèku. Tamošnji prekarijat je veæ organiziran, na ulici je. I indignadosi iz Španjolske su na ulici. Vi u Hrvatskoj, mi u Engleskoj ili sada u Italiji, mi sutra možemo biti na ulici. Živimo u strašno nesigurnim vremenima u kojima je sve ono loše vrlo moguæe, bojimo se. Ima nas puno koji se osjeæamo da smo na prijelomnici. Dovoljna je sitnica, neki dogaðaj, porast švicarskog franka na primjer, da postanete prekarijat. Nitko nije izoliran. Na prekarijat ne smijete gledati kao na šljam. Oni nisu šljam. To su ljudi kao što smo mi. Kad govorim studentima o tome, oni shvaæaju što im želim reæi. Razumiju da žive u svijetu koji im neæe puno ponuditi. Oni neæe imati pristojan, lagodan, fini život, kao što su ga imali njihovi roditelji. Neæe sretno odgajati unuke za 50 godina u kuæici koju su sami sebi bez muke osigurali. Nekada smo se radovali buduænosti, a sada smo na nju ljuti. Tužni smo. Prekarijata se ne treba plašiti, nego treba biti svjestan te klase i suosjeæati s njom. To smo izgubili. Suosjeæanje je nestalo. Otuðeni smo. Mislimo da moj problem nije vaš. Ali, kako prekarijat bude jaèi, shvatit æemo da i mi možemo biti do njih i da zato moramo susjeæati s tim ljudima. Srednja klasa i bogati, oni se boje lumpenprekarijata i trebaju ga se bojati. Ugraðuju sigurnosne kamere, imaju zaštitare za svoju djecu jer se boje što bi im rulja mogla uèiniti ako vide da nose skupu odjeæu ili izlaze iz skupog automobila.
Ima li prekarijat ideologiju? Jesu li oni politièki organizirani?
- Ideologija je uvijek opasna rijeè, ali prekarijat zapravo poèiva na idejama Francuske revolucije, na idejama jednakosti, slobode i bratstva. Ove æe se ideje ponovno osmisliti i realizirati sada, u 21. stoljeæu. Uništili smo slobode, nismo jednaki, nismo solidarni. No, prekarijat æe to promijeniti. Jedna od najgorih posljedica u neoliberalizmu jest upravo ta da je osiromašena veæina ušutkana. Oni nemaju nikakva prava, nikakve slobode, nemaju glas. Kriminalizirali smo niže slojeve društva. Srednjoj klasi i bogatima takvi ljudi smetaju. Ne žele ih ni gledati i izoliraju ih. Odluèuju u njihovo ime, a da ih nitko ništa ne pita. Sve to zaogrnuto je u veo demokracije. Istovremeno, imamo toliko neravnopravnosti u raspodjeli bogatstva da nikada u povijesti, otkada je statistike, nije bilo takvih nejednakosti. I mi sebe zovemo modernim društvom?! Neravnopravnost su namjerno proizveli tvorci neoliberalizma jer nejednakost stimulira rast. No, nakon nekog vremena nejednakost stvara i ono što smo vidjeli na ulicama Londona jer je to manifest nepravde.
Vi ste jedan od inicijatora organizacije koja traži pravednost u raspodjeli bogatstva: i to ne da svaki graðanin ima pravo na minimalac, nego na “osnovni dohodak” od kojega može pristojno živjeti. Tu vašu inicijativu prihvatio je bivši brazilski predsjednik Lula i danas u Brazilu oko 50 milijuna ljudi ima takvu vrstu prihoda. No, je li realno da se i druge zemlje povedu za tim primjerom? Zapravo, pitam vas je li to radikalno?
- To bi trebalo biti temeljno ljudsko pravo. To i prekarijat traži, a ja se ovim bavim posljednjih 25 godina. Dugo vremena bio sam suoèen s tim da su ljudi mislili da se radi o ludim idealistima, ali sada i ostali shvaæaju da je to moguæe. Zemlje stvaraju bogatstvo, i bilo bi pravedno da imate neki udio od njega jer ste vi i vaši preci radili za tu zemlju, generacije prije vas dale su svoj doprinos i vi æete svojim radom dati doprinos generacijama koje dolaze. Mi danas zaista ne znamo je li razvoju više dao moj djed ili vaš i bas zbog toga, jer ne znamo, svi imamo pravo na neku vrstu socijalne dividende koju nam država treba omoguæiti. Radi se o skromnim iznosima, ali o velikom civilizacijskom napretku. Ako imate društvo u kojima su ljudi sigurni i ne boje se što im sutra nosi, tek onda æete imati ljude koji tom društvu pripadaju, koji su solidarni, koji su produktivni i altruistièni. To æe prekarijat iznijeti na svojim pleæima, takvu jednu vrstu reforme. Da sam vam prije 15 godina rekao da æe 50 milijuna ljudi u Brazilu primati taj temeljni dohodak, nasmijali biste mi se. Ali, danas je to stvarnost. I proširit æe se dalje. Nisam zbog toga socijalist. Infantilno je lijepiti politièke etikete.
Moglo bi se oèekivati da prekarijat predstavlja neka nova ljevica, sindikati... Zašto oni nisu zauzeli to mjesto? U krajnjoj liniji, donijeli bi im glasove?
- Ljevicu je uništio laburizam. Socijaldemokrati su pogriješili jer su stavili rad na pijedesetal i poèeli su štititi smo one koji su radili u klasiènim poslovima. Oni koji nisu bili produktivni, ostavljeni su po strani, zanemareni. Tu je bila zamka. Žene su zanemarene i njihov se rad sustavno ignorirao, njihov doprinos i sve ono što rade kao žene i majke, sve je to odbaèeno, sve se to smatralo normalnim, ali nije društveno honorirano. Rad nije samo produktivnost. Soijaldemokrati su smatrali da je zapošljavanje najvažnije. No, onda su plaæe postale previsoke i oni su prvi upali u klopku faustovske pogodbe. Morali su zadržati radnike, zadržati glasove, a nisu više to bili u stanju. Time su osnažili prekarijat. Ljevica je izgubila integritet, svoje suosjeæanje i poštenje i postala je politièki manipulator koji želi samo glasove. To im se dogodilo u Velikoj Britaniji, u SAD-u, u Njemaèkoj. Ljevica se mora vratiti svojim vrijednostima, mora ponovno imati snagu za povratak na sveto trojstvo francuske revolucije i pravo moderno, ravnopravno društvo. Ne smijemo se bojati. Ne treba nam promjena ni parole koje je izgovarao Obama, treba nam hrabrost. Ako ne postanemo bolji svijet, onda se bojim da æemo dobiti novi fašizam. Èovjek koji je nakon paleži u Londonu uzeo boèicu vode iz trgovine koja je bila razbijena dobio je šest mjeseci zatvora po hitnom postupku. Izraèunajte koliko bi onda samo brojni politièari koji su ukrali goleme svote novca trebali godina, da ne kažem stoljeæa, provesti u zatvoru? Toèno mogu zamisliti kakvu bi parodiju na to napravili Monty Pythonovci...
Elita radi što želi. Pljaèka, uzima i gura nas prema dnu. One koji nisu toliko bogati kao oni, ne želi ni vidjeti. Nažalost, u Europi nas je sve više takvih. Svakoga dana prekarijata je sve više. Nisam siguran da trebamo biti sretni zbog te masovnosti. Ali, na kraju æe ta nova opasna klasa promijeniti svijet, to je sigurno. Mrzim kad moram reæi: “Jesam li vam govorio?” Prekarijat æe se u punoj snazi pokazati veæ ove jeseni.
Možemo li to nazvati revolucijom?
- Ne u starom smislu te rijeèi, nije to klasièna revolucija. To je više revolucija svijesti. Prekarijat je svjestan da može mijenjati stvari. U Grèkoj i Španjolskoj svjesni su toga. Znaju svoju snagu. Ja sam proživio 1968. s revolucijom kao student, prosvjedovao sam protiv rata u Vijetnamu, i pripadam tradiciji koja ima svoje uporište u europskoj kulturi. Uèio sam da su ljudi jednaki, da su ravnopravni, da trebamo živjeti u zajednici i da trebamo misliti o drugima, da trebamo napredak. Moja generacija osjetila je trenutak, te 1968. godine, što znaèi sloboda i kako se bolje društvo može ostvarivati. Možda je to dio neke moje boemske naravi, ali cijeli život se zalažem za to bolje društvo. Naslijedili smo neke vrijednosti na koje trebamo biti ponosni, koje trebamo nadograðivati, a ne uništavati.
Bportal.ba
[Edited by bdirlija on 10-03-2014 at 09:19 GMT]
|
|
10-03-2014 at 09:18 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ
Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Kako je Newton zajebo Bakira
Zvao me jednom prilikom u dva iza ponoæi Kožo da isprièa vic. Ima on taj obièaj, zovne u gluho doba noæi iz kafane da isprièa vic.
Elem, susreo veliki Albert Einstein svoje kolege, èuvene fizièare i matematièare Isaaca Newtona i Blaisea Pascala, pa im predložio da odigraju partiju žmure. "Šta ti je to?", zbunio se Newton. "Žmure, ba... sakrive", objasnio mu Pascal. "A, to. Može", složio se Englez. Kako je pak sam predložio, tako je Einsteina dopao i prvi "pik", pa se okrenuo prema zidu, pokrio oèi i poèeo odbrojavati: "Pet, deset, petnes, dvadeset, dvaespet..." Blaise Pascal za to vrijeme pobjegao u kuæu da se sakrije, a Isaac Newton uzeo kantu bijele boje, mirno na tlu nacrtao kvadrat metar za metar, pa stao u sredinu.
"...Devedeset, devespet, sto! Ko se nije skrio magarac je bio ko je iza pika triput žmiri ja idem!", izdeklamirao brzo Einstein, okrenuo se i, jasno, ugledao Engleza. "Pik spas za Newtona!!!", odmah dreknu Einstein, a Newton mu se iskezio u lice: "Polupani lonèiæi, polupani lonèiæi!" "Kako ba polupani lonèiæi, šta ti je?", lecnuo se Einstein. "Ako je iko polupo lonèiæe, to si ti, jer si bio iza pika!"
"Jok ja", pokazao mu ovaj nacrtani kvadrat na tlu. "To što si vidio jest Njutn po kvadratnom metru, a to je Paskal!"
Na tu je valjda nobelovsku foru, jer ne znam na koju drugu, prvi potpredsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vuèiæ zaj***o princa Muhameda bin Zajeda iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, što se s milijardu dolara kredita u torbi uputio u Sarajevo kod starog prijatelja Bakira Izetbegoviæa. Zaustavio ga Vuèiæ, da mu pokaže Barjakli džamiju u Gospodar Jevremovoj ulici - posljednju u cijelom Beogradu - i onda na zaprepaštenje visokog gosta uzeo bijelu boju i oko džamije iscrtao veliki kvadrat, kilometar za kilometar, cijeli Doræol uokvirio u bijeli kvadrat, pa predložio šeiku Muhamedu da tu uloži svoju milijardu dolara. "Ali to je za Sarajevo, ne za Beograd", zbunjeno ga je pogledao ovaj.
"Dabome, dragi Muhamede, ali ovo nije Beograd", objasnio mu je Vuèiæ. "Ovo što vidite je jedna džamija po kvadratnom kilometru, a to je Sarajevo."
Tako je valjda bilo - zaj***o Vuèiæ Bakira na elementarnu fiziku i matematiku - jer nema drugoga objašnjenja za takvu jednu posve nevjerojatnu vijest kakva je ona iz Beograda: da jarani Bakira Izetbegoviæa i osvjedoèeni prijatelji bošnjaèkog naroda iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, dok im Bosna na oèi stenje pred kolapsom, milijardu dolara kredita daju njenim ljutim historijskim dušmanima Srbiji i Aleksandru Vuèiæu.
Polomio se, eto, siromah Bakir dozivajuæi bogate prijatelje i saveznike da ulože pare u Bosnu i Hercegovinu, eno baš prije par dana primio vodeæe ljude najveæih investicijskih korporacija iz Emirata, Saudijske Arabije, Malezije, Katara i Kuvajta, lijepo se oni naprièali, sve im med iz usta curi, puni arapski šeici razumijevanja za napaæenu bošnjaèku braæu, ne znaš imaju li više para ili razumijevanja, zapjevali na kraju zajedno s Bakirom "Bosno moja, poharana" - "...da dušmane izgonimo, našu Bosnu obnovimo", orilo se iz Predsjedništva - pa èim su izašli iz zgrade, dohvatili šeici i emiri mobitele da jave Aleksandru Vuèiæu neka pripremi ugovor, jer æe malo zakasniti, zadržao ih Bakir na kafi.
I dok Bosna i Hercegovina za jebenih èetiri stotine milijuna eura od Meðunarodnog monetarnog fonda mora skinuti gaæe, izglasati rebalans budžeta, smanjiti troškove, izmijeniti zakon o radu, provesti strukturalne reforme i propišati krv, roðena im braæa Srbiji daju milijardu eura sa dva posto kamate i grejs periodom od deset godina, kao poklon za Vaskrs! Tri najveæe arapske financijske sile, Saudijska Arabija, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati, dosad su u Bosnu i Hercegovinu investirale jedva sto milijuna eura, a samo dušmani iz Hrvatske i Srbije više od milijardu i pol, i mene je bogami strah i pomisliti što bi tek bilo da Bakir nema tako prisne prijateljske veze u arapskom svijetu.
Zahvaljujuæi njemu, Bosna i Hercegovina dobija tako gizdave nove džamije - eno ih u Sarajevu toèno jedna po kvadratnom kilometru - a Srbija pare. Ozbiljan je to, priznat æete, diplomatsko-poslovni genij. Poznavajuæi ga, jebite me ako na kraju - po isteku grejs perioda od deset godina - Bosni i Hercegovini ne stigne na naplatu i onih milijardu dolara kredita što ga je Vuèiæ dobio na Njutnu po kvadratnom metru.
Tako je to, rekoh, bilo, ili je barem moralo biti, jer suvremena fizika drugaèije ne umije objasniti kako to veliki Bakirovi prijatelji iz Emirata po Fojnici dijele kurbansko meso, a po Beogradu novce, pa ne samo da Srbiji daju kredite kakve u cijelom financijskom svijetu još samo mostarska Hypo Banka daje Lijanoviæima, i ne samo da je Etihad usuo sto milijuna eura u propali JAT, nego je na kraju, èitamo dalje u novinama, emiratska investicijska kompanija Emaar Properties - ona što je sagradila Burj Khalifu, najviši neboder na planeti - odluèila odriješiti kesu i još dvije-tri milijarde uložiti u grandiozni projekt "Beograd na vodi": nešto poput "srpskog Dubaija" na stotinu hektara uz Savu, sa sve divovskim Beogradskim Tornjem, ekskluzivnim hotelima, shopping centrima i - Subhanallah elhamdulillah! - najveæom džamijom u Europi!
Malo, eto, što osvjedoèeni bošnjaèki prijatelji pare umjesto Sarajevu dijele kaurima u Beogradu, nego su im poèeli graditi i džamije! Opet, savršeno logièno, znajuæi kako Vuèiæ vlada fizikom: vi niste obraæali pažnju, ali ja jesam - stotinu hektara uz Savu, to je toèno jedan kvadratni kilometar, a jedna džamija po kvadratnom kilometru, samo trenutak da izraèunam, ispada - Sarajevo.
"A sve Bakir budala!", likovat æe predsjednik Predsjedništva BiH pod vitkim munarama beogradske Muhamed bin Rašid Al-Maktumove džamije, najveæe u Europi. "Ko je sad koga zajebo?"
Ima Kožo i o tome vic - o džamijama, parama i matematici - kad je ono uèitelj ispitivao malog Bakira. "Bakire", veli, "ako ti sagradim sto džamija, pa još sto, koliko æeš ukupno imati džamija?" "To je lako", odgovori Bakir, "tristo." "Ne, ne, slušaj me pažljivo", strpljivo æe ovaj. "Poklonim ti stotinu džamija... pa još stotinu. Koliko æeš ih onda imati?" "Kažem, tristo", zbunjeno ponovi mališan. "Dobro, idemo ovako", malo se uèitelj kao i iznervira. "Kad bih ti sad dao sto miliona dolara, pa onda još sto, koliko bi imao para?" "Dvjesto miliona", spremno æe ovaj. "Odlièno! Znaèi, ako ti poklonim sto džamija, pa onda još sto, koliko æeš ih imati?" "Pa tristo", ne da se mališan.
"Kako ti majketi ispadne tristo džamija?!", posve na kraju izgubi uèitelj živce. "Tako", iznervira se sad i mali Bakir, "što kod kuæe veæ imam sto džamija!"
Boris DEŽULOVIÆ - http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/kako-je-newton-zajebo-bakira
|
|
14-03-2014 at 08:17 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Dajdza
Nivo: Forumski doajen
Nista posebno ali opet kako za
Registriran(a): 05-07-2011
Lokacija: USA
Odgovori: 1588
IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
citat:
- Crna Gora je isplatila veæu odštetu porodicama ubijenih Bošnjaka -
“Ono što su nam iz holandske vlade ponudili kao odštetu je duplo manje od iznosa koji je Crna Gora platila porodicama ubijenih Bošnjaka koji su dobili presudu protiv te zemlje. Znaèi, Crna Gora je platila duplo veæu odštetu njima nego što holandska vlada nudi nama”, istakao je Nuhanoviæ.
Vjeruje kako æe i konaèan iznos odštete koji odredi holandska vlada biti vrlo nizak, jer se, kako kaže, holandske vlasti pribojavaju da æe isti iznos odštete morati isplaæivati i drugim porodicama žrtava genocida u Srebrenici.
- See more at: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/188311-nuhanovic-holandska-vlada-nudi-porodicama-zrtava-mizerne-odstete.html#sthash.zVYQ1ALG.dpuf
Cijeli tekst ako kliknete na oznaceni link.
Stenogram razgovora Holbrookea i Tuðmana: Ne dolazi u obzir podjela Bosne!
citat:
Podržali smo vas u oslobaðanju zapadne Slavonije, podržali smo vas u Oluji, ali sada vi poslušajte nas, ne dolazi u obzir podjela Bosne, nema vojnog oslobaðanja istoène Slavonije, poruèio je Richard Holbrooke tadašnjem hrvatskom predsjedniku Franji Tuðmanu na sastanku u Uredu predsjednika u Zagrebu 18. augusta 1995. godine, deset dana nakon završetka operacije Oluja.
Stenogram tog razgovora objavljen je meðu hiljadama dokumenata koji su postali dostupni javnosti nakon završetka sudske rasprave po hrvatskoj tužbi protiv Srbije pred ICJ-om. Holbrooke je kao pomoænik amerièkog državnog tajnika krenuo u diplomatsku ofenzivu koja æe rezultirati potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je okonèan rat u BiH.
S Holbrookeom su bili general Wesley Clark i Peter Galbraith, tadašnji amerièki veleposlanik u Hrvatskoj, piše zagrebaèki Jutarnji list, prenosi Anadolu Agency (AA). - See more at: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/188307-stenogram-razgovora-holbrookea-i-tudjmana-ne-dolazi-u-obzir-podjela-bosne.html#sthash.KSb4pLQ4.dpuf
Cijeli tekst ako kliknete na link.
[Edited by Dajdza on 03-04-2014 at 16:19 GMT]
|
|
03-04-2014 at 15:34 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
| Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 26
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: 2zla, darijo, dijanaaa, flower2166, GT1, jomba, minka84, nea84, pickup, Stojak, Vojsek
|
| FORUM : Politika : Izvodi iz stampe |
  |
Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)
Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|
komentar ti je bezveze... posto ti pises da zivis negdje vani i tamo je sasvim normalno ostvariti i nadoknadu stete. UN konvencija o ljudskim pravima, N konvencija prtiv torture propisuju takav vid reparacije i zbog cega ne bi to ostvarili.